-
Zanima me da li razgovarate s tetama ( ili možda one prve potaknu razgovor) o manjim nezgodicama /ozljedama djece koje se dogode.Konkretno, jedan dan maleni( 25 mj) ima masnicu na bradi , kaže da se udario u XX prijatelja, odmah drugi dan ogrebotinu na licu koju nisam isti tren primjetila već kad smo izašli u hodnik a teta je brzo nestala jer joj je D. bio zadnji u grupi, ono 2 cm dugu i kaže da ga je ogrebao xy, na moja pitanja jesi rekao teti, jel to teta vidjela , odgovara negativno. Dakle, trebam li to spominjati teti, ne bih htjela da me pogrešno shvati, ja razumijem da su takve stvari neminovne, a opet mi je nekako čudno praviti se da to ne postoji. Pogotovo za ovu ogrebotinu, nekako si mislim da mi je mogla onako usput spomenuti što se dogodilo i sve bi bilo u redu.
-
kod nas znaju reć tete ak se nekaj takvo desilo, ali i pitaju ak je dete došlo s takvim nećim
recfimo neki dan jedna klinka je pala u parkiću bila s bakom, drugi dan su pitali kaj je bilo ( slućajno čula na vratima)
-
Ja pitam dijete i svakako ga potaknem da drugi put se javi teti kad se udari. To u slucaju da ne vidim odmah.
Ako primjetim odmah dok je teta tu onda ga pitam pred tetom, tada i dobijem odgovor od tete. A dijete vidi da se o tome treba pricati s tetom.
Iako, tete i same spomenu ako se sjete. Ma sve ovisi o trenutku. Ali mi ne bi bilo neugodno i pitati direkno, pa i sljedeci dan.
Pravila pisanja postova
- Ne možete otvoriti novu temu
- Ne možete ostaviti odgovor
- Ne možete stavljati privitke
- Ne možete uređivati svoje postove
-
Pravila foruma