Ne znam jel ovo za filozofski ili neki drugi pdf, ali evo, smjestit ću temu ovdje
Dakle, mm i ja imamo aposlutno različite prehrambene navike.
On je došao iz obitelji gdje je meso + krumpir/riža/tjestenina jedino jelo koje se priznaje, uz to još tona kruha i to je to. Eventualno juha ponekad, ali samo klasična, pileća. Ako se skuha varivo, ono je teško, zgusnuto, a povrće u njemu se i ne osjeti koliko je raskuhano.
Ja obožavam povrće na sve načine. Iako volim i meso i ugljikohidrate, povrće mora svaki dan biti na stolu. I tako se ja trudim, nakuhavam, svaki dan je na stolu grašak, kupus, mahuna, grah, paprike, tikvice, itd.... Sve on to pokorno pojede, ali nema onog zajedničkog uživanja za stolom.
Najžalosnije mi je što njegovi imaju ogromno zemljište na kojem sade, vrijedni su i spretni, apsolutno im sve uspijeva. I tako oni posade svakakve divote od povrća, salate i onda razdijele okolo. Ja uzimam sve od njih, uživam u domaćem povrću, a on... Kad ga vidim kako jede, bude mi ga žao, najradije bi mu ispohala šnicle i ispržila pomfrit, ali vjera mi brani
Ok, tu i tamo skuham nešto njemu za gušt, ali zbog djece radije kuham po svome, jer želim da stvore naviku jesti voće i povrće. I oni definitivno radije pojedu meso + ugljikohidrati kombinaciju, ali ja sam uporna. Nadam se da će kad odrastu imati tu naviku da svaki dan pojedu nešto "zeleno".
Zapravo, najviše od svega me muči što nema onog uživanja za stolom, mljackanja, razgovora o hrani, itd., nego on pojede tanjur ručka i onda si ide napraviti sendvič
Kakvo je stanje kod vas ?