Dragi forume,
tko bi rekao da itko ikad započinje svoj post ovdje ovako, ali da, doista je vrijeme za taj post!
Možda me mnoge ovdje (nove članice sigurno) ne znaju, starije me se ili sjećaju sa osmjehom na licu i znaju što slijedi ili strepe jer znaju da nisam neka fina gospodična. I nisam. Nisam bila uzorna forumašica, pogotovo ne te tri najteže godine u mom životu dok je neizvjesnost trajala i sve dok nakon dvije inseminacije, dva IVF u punoj stimulaciji i jednog u blagoj nisam dobila pozitivnu betu tek s prvim prirodnjakom! I da, ja sam danas mama, dvostuka čak, a nekad sam bila i to me doista obilježilo - forumašica na MPO forumu na Rodi!
Ta moja borba se sad ne čini možda gorkom i teškom, pogotovo vama koje je upravo proživljavate, ali meni jest bila najteža u životu. I još je uvijek!
I jedino, ali doista jedino što me držalo u tom razdoblju je činjenica da nisam sama, da tu postoje žene i muškarci koji to isto prolaze, koji razumiju, koji strjepe, koji osjećaju dubinu te tuge i strah da možda baš mi nećemo biti ti koji će u potpisu jednog dana imati te proklete datume... Hvala Vam baš zato, što ste svi vi znani neznani bili tu, naprosto shvaćajući da je to nekad dovoljno. Hvala vam za sve te retke koji su pomogli da izdržim, hvala vam za sve te diskusije i smijeh i podršku, za sve te kave kojih je ovdje sve manje gdje se i pila piva, a prije svega hvala svima vama koje ste mi ovdje postale - a stvarno jeste- prijateljice! Prave prijateljice!
Nemam za nikog ni jednu riječ utjehe, ne dajem nikome ni nadu, samo vam svima želim reći hvala, jer zbog vas je ovo sve nekako prošlo lakše!!!
I ne dajte da ovaj pdf potone!