Pokazuje rezultate 1 do 40 od 40

Tema: neprijatelji nakon dolaska bebe

  1. #1

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno neprijatelji nakon dolaska bebe

    moj muz i ja smo se preselili u australiju kao mladi par pun zivota u planovima za zivot na kotacima. Planirali smo putovanja u sva mjesta koja su nam mogla pasti na pameti usputan rad ( nesto kao backpacerski zivot).. i oboje smo uzivali u tim planovima...i radili i skupljli novce da bi mogli ostvariti prvo putovanje... a onda sam ja ostala trudna. nikad nisam htjela imat djecu niti sam ih ikad volila nit ih danas generalno volim.. jedno smo djete izgubili usljed mog preforsiranja sa dva posla i rada bez pauze... i prezivili tu krizu tuge i jadosti.. drugo smo dijete dobili.. evo ga star je 2 mjeseca. svoje dijete volim.. vise od icega.. i odluku da cuga imat donjela sam znajuc da nebi nikad zaspala na miru da sam ga pobacila... kroz trudnocu mi je muz pomagao do te mjere da mi je brijao noge...bio je stopostotna podrska.. nakon rodenja djeteta .. ja zivim sa covjekom kojeg ne poznajem. netko tko izgleda kao moj muz ali ga nikad uzivotu nisam uponala.. i mislim da sam na rubu rastanka ili sloma zivaca... toliko smose odaljili da u danu progovorimo 5 recenica o kakanju ili njegovom poslu. proslo je tri mjeseca od kad smo zadnji putimali bilo kakav odnos...zapravo je proslo toliko dugo da se ne sjecam kako se on ljubi uopce a kamoli ista drugo. vec sam tri puta pokusala stupit u normalan razgovor i uvijek je zavrsio grdnom svado s jos grdnijim rijecima.. dva putapokusal imat odnos i na samom pocetku dobila odijenicu.. i najobicnije zajednicko tusiranje ( tek toliko da se dodirnemo) nije doslo u obzir s obzirom da je ladno rekao da izadem izkupatila. sa djetetom provodi 15 minuta na dan i cim pocne iti malo kenkat da ga meni optuzujuci da je gladan mali i da je lako samo setat se u kolicima.. nisam spavala dva mjeseca duze od tri sata u komadui jedino vrijeme kad sam bila sama je mojih 8 minuta tusiranja i jos on ne razgovara sa mnom .. ne zeli nigdje ici setat .. ni u kino niti uopce izac iz kuce .. izgovor za sve je da je umoran ..radi 8 sati na dan ko i svi ljudina svijetu..s nikim ne moze popit niti kavu jer za svakog ima neku vrstu gadenja ili nezainteresiranosti.. pomislila sam da je u depresiji pa krenula s razgovorom da mu pomognem..on se posvadao jer ga napadam...izgubila sam mlijeko za dojit maloga skoro potpuno jer sam krenula na drasticnu djetu misleci da je ovih 5 kila viska sto imam razlog za njegovu nezainteresiranost...a onda shvatila da nije u stanju ostati budan duze od osam navecer... molim vas recite mi jeli ovo faza i sto da radim. ne osjecm nista za njega nemam zivaca da odgajam 27 godisnjeg muskarca uz dvomjesecnu bebu.. jesteli vi imali ovakvih problema, sto se dogada i sto da radim ? ne mogu ni gledat u njega koliko me nervira i sve sto izade iz njegovih usta tjera me da vristim od zivcanosti...

  2. #2

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    392

    Početno

    imaš sličnu temu, Loš brak (ako AQ ne smeta sto je spominjem), i brdo savjeta i sličnih situacija. Možda da pročitaš, ako stigneš, pa da probaš nešto primijeniti? Suosjećam jako.

    Cini mi se da ti kronično fali sna, kao i svima nama, ali tek si friška mama pa vjerujem da se tada vidi i dlaka u jajetu kod partnera i sve te užasno živcira i užasan je....Ne da ga branim, ali često bude tako nakon neprospavanih noći i pasive s partnerove strane.

  3. #3

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    Mozes li nam napisati kako se ti ponasas prema njemu nakon rodjenja djeteta? Ovako na brzinu- cini mi se kao da je lost in space. Mozda ne moze prezaliti Australiju....

  4. #4
    ardnas avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    790

    Početno

    Draga, ti si sada mama, tvoje dijete ovisi o tebi, ne o muzu, o tebi. Tvoj prioritet je beba a ne muz, sad ce me napasti nekolicina muzobraniteljuca, znam. Ako on nije zreo za svoje godine ti ga ne mozes odgojiti, mozes promjeniti samo sebe, njega ne. Svakimpokusaj promjene njega kao osobe ce ti biti tezi i tezi.
    Beba te treba. On je ljubomoran na bebu.
    Beba , dijete je jedinaosoba kojoj dajes bezuvjetnu ljubav i koja je tebi vraca. Kad te male rukice zagrle, pa ti kazu mama , pa ti se nasmije..., to je zivot.

  5. #5

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    Mozda ni on nije zelio dijete...A onoliko koliko dijete moze promijeniti zenu iako nije planirano niti zeljeno prije zaceca, toliko ne moze promijeniti muskarca koji nije zelio ili planirao dijete- mislim da promjene nisu toliko intenzivne na emotivnoj razini. To se uglavnom kasnije uravnotezi.
    Mozda se osjeca ulovljen u zivot koji ne zeli zivjeti. Mislim, svejedno se debilno ponasa ( da prostis), jer ocito da nisi sama pravila dijete.

  6. #6

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    Slozila bi se- ovo je zivot. Kakva Australija!

  7. #7
    Osoblje foruma sirius avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    zagreb zapad
    Postovi
    21,367

    Početno

    Citiraj Uh-puh prvotno napisa Vidi poruku
    Slozila bi se- ovo je zivot. Kakva Australija!
    oni zive u Australiji.

  8. #8

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    Ups! Ja sam skuzila da je Australija propala zbog bebe. Idem opet citat.

  9. #9

    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Postovi
    664

    Početno

    A dobro. Ipak je sprijecen u ostvarenju dugo sanjanog sna. Sirocek!
    Upravo mi je moj primjerak homo balcanicusa digao tlak, pa cu se sada malo suzdrzati, jer mi na pamet padaju samo bezobrazni komentari na racun cijenjenog.

  10. #10
    smrdljiva čarapa avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2010
    Postovi
    151

    Početno

    I kada je dijete željeno i planirano stvori se kaos u vezi jer se uloge odjednom jako promijene.
    I kada ti treba najviše ljubavi, potpore, razumijevanja.. dobiješ razmaženog, nezadovoljnog muškarca. Ali on je odrastao i nađi trenutak kada si smirana, donekle odmorna i kada dijete spava i suoči ga sa životnim činjenicama. Jer kao što si ti zrelo i odgovorno preuzela ulogu majke, to bi trebao i on. Daj mu neki ultimatum, kaži mu šta očekuješ, šta je tebi važno... pa nek razmisli. A i ti učini isto to.
    Nikome taj period nije bio lagan. I mislim da se opterećuješ seksom, a da ti je jako pre rano za to. Daj i sebi šansu i vremena da ti se hormnoni smire i tijelo oporavi

  11. #11
    Angie75 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    6,644

    Početno

    Ma ne bih baš rekla da se ziv@ac opterećuje seksom, ali da joj fali bliskosti s mužem, koje je prije bilo
    On se očito ne snalazi u novoj ulozi, a ne zna to iskomunicirati...
    Sretno, što su rekle cure, taj period nije lagan ni kad je beba željena i dugo čekana, a kamoli ovako.

  12. #12

    Datum pristupanja
    Jul 2015
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    522

    Početno

    Sada ću ja ovako kao padobranac uletjeti, ali da ti nije muž stvarno u nekoj vrsti depresije? Kada kažeš da ne želi sa nikim na kavu, znači nije problem samo u tebi, djetetu i vaša četiri zida. Možda ga muči nostalgija? Svakako mislim da bi bilo dobro da potraži stručnu pomoć, a tebi želim puno snage i ljubavi za svog malog anđela koji je sada i najvažniji u cijeloj toj priči

  13. #13
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    Uopće ga ne želim braniti, ali moraš znati da i on sada živi sa nepoznatom ženom . Ti si njemu jednako drugačija, koliko je i on tebi. Znam da ne bi trebao biti, ali o n je ljubomoran na bebu, ljut na tebe. Zašto? Jer ti više nije na prvom mjestu.
    Djetinjast je. Ali i izgubljen u svojoj novoj ulozi.
    Odlučno mu reći da postupi kako treba, kratko i jasno reći što treba. Bez uvreda. Ali odlučno. Ne moraš čekati odgovor. Pusti da mu se slegne

  14. #14
    KrisZg avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2013
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    4,173

    Početno

    Citam ovo i vratim se 8mj unazad, iako moj nista od navedenog nije radio i pokusavao je postupiti ispravno...ja sam bila na rubu da ga ostavim, svaka sitnica me je smetala, isao mi je na zivce cim bih ga pogledala i svugdje sam mu nalazila mane iako je jako daleko od svega ovog napisanog. Proslo je oko 3mj. Sada se doista cudim svojim reakcijama. U to vrijeme smo puno razgovarali, svaki razgovor bi zavrsio mojim suzama. Tesko je i kada imas razumnog pored sebe a kamoli ne kada imas nekoga tko te kaznjava/sam se prilagodava jer ja tu ne vidim nista drugo nego to.

  15. #15
    Beti3 avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2010
    Lokacija
    Kvarner
    Postovi
    12,206

    Početno

    A putovati se itekako može sa bebom i sa djetetom. Mi smo primjer. Svuda nas je bilo. Putovnice od prvog mjeseca života bebe.

  16. #16
    Lili75 avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    23,475

    Početno

    Citiraj Beti3 prvotno napisa Vidi poruku
    A putovati se itekako može sa bebom i sa djetetom. Mi smo primjer. Svuda nas je bilo. Putovnice od prvog mjeseca života bebe.
    X, i mi smo tako, ok nama su putovnice od 3 mj života :D al smo putovali i po Hrvatskoj prije toga. Dapače najmanje mi je zahtjevno bilo zapravo putovat dok su bili mali i samo cikili.

  17. #17
    Peterlin avatar
    Datum pristupanja
    Sep 2008
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    32,257

    Početno

    Citiraj sirius prvotno napisa Vidi poruku
    oni zive u Australiji.
    Da. To je možda dio problema, jer nema široke mreže logistike u vidu rodbine i prijatelja koji bi uskočili da se mladi roditelji povremeno odmore.

  18. #18
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj ziv@c;2793113[B prvotno napisa
    ]... i prezivili tu krizu tuge i jadosti.. [/B]

    molim te nemoj zamjeriti što seciram napisane riječi. Tko je od vas dvoje bio u tuzi i jadu? Kad se vratiš unazad, je li gubitak tog djeteta pogodio samo tebe i tad si počela razmišljati da je majčinstvo ipak opcija za tebe i je li tvoj zakoniti imao iste osjećaje ili je ipak bio podrška tebi koja si bila tužna i jadna ali njega nije posebno dotaklo?

    .. i odluku da cuga imat donjela sam znajuc da nebi nikad zaspala na miru da sam ga pobacila...

    Jeste li se dogovorili za drugu trudnoću? Ili se dogodila (a da si potajno ipak malo pripomogla ne čuvajući se potaknuta novim osjećajem u majčinskom srcu) a da niste oboje osvijestili kako je put roditeljstva prihvatljiv dapače smislen za oboje.

    kroz trudnocu mi je muz pomagao do te mjere da mi je brijao noge...bio je stopostotna podrska..

    Ako tvoj suprug nije odabrao biti otac već si tu odluku donijela za oboje u periodu trudnoće nesvjestan što sve dolazi kasnije i kako će se vaš odnos promijeniti bio je tu za svoju suputnicu i radio sve što je potrebno. Ne bih generalizirala, ali kao što bi svatko za bližnjega dok je smanjene "pokretljivosti" čitaj. treba pomoć.

    nakon rodenja djeteta .. ja zivim sa covjekom kojeg ne poznajem. netko tko izgleda kao moj muz ali ga nikad uzivotu nisam uponala.. i mislim da sam na rubu rastanka ili sloma zivaca... toliko smose odaljili da u danu progovorimo 5 recenica o kakanju ili njegovom poslu. proslo je tri mjeseca od kad smo zadnji putimali bilo kakav odnos...zapravo je proslo toliko dugo da se ne sjecam kako se on ljubi uopce a kamoli ista drugo. vec sam tri puta pokusala stupit u normalan razgovor i uvijek je zavrsio grdnom svado s jos grdnijim rijecima.. dva putapokusal imat odnos i na samom pocetku dobila odijenicu.. i najobicnije zajednicko tusiranje ( tek toliko da se dodirnemo) nije doslo u obzir s obzirom da je ladno rekao da izadem izkupatila. sa djetetom provodi 15 minuta na dan i cim pocne iti malo kenkat da ga meni optuzujuci da je gladan mali i da je lako samo setat se u kolicima.. nisam spavala dva mjeseca duze od tri sata u komadui jedino vrijeme kad sam bila sama je mojih 8 minuta tusiranja i jos on ne razgovara sa mnom .. ne zeli nigdje ici setat .. ni u kino niti uopce izac iz kuce .. izgovor za sve je da je umoran ..

    I sad je svjestan da ipak niste nabavili štene. Ako sve ovo nije i njegova ideja života, on se osjeća prevareno. Ako ste na početku oboje imali ideju nomadskog života ti si zapravo stranac. Promijenila si se. I izdala vašu zajednicu. Za tebe to više nije opcija. Vi jednostavno više niste na istoj valnoj duljini pa ni na istom kontinentu.

    živ@c molim te oprosti ako napisano zvuči hladno i optužujuće. Nije mi to namjera, samo klinički sagledavam situaciju o kojoj opet ne znam ništa pa sve napisano slobodno zanemari. Bez razgovora, vaše komunikacije vi ne znate što onaj drugi misli. Kako je započeti ako je tvoj suprug toliko nedostupan ne znam ti savjetovati. Meni se čini da se jako ljuti na tebe. A dijete ne može na neki način podnijeti kao živi podsjetnik da mu je život (kako ga je on zamišljao) upropašten.


    radi 8 sati na dan ko i svi ljudina svijetu..s nikim ne moze popit niti kavu jer za svakog ima neku vrstu gadenja ili nezainteresiranosti.. pomislila sam da je u depresiji pa krenula s razgovorom da mu pomognem..on se posvadao jer ga napadam...izgubila sam mlijeko za dojit maloga skoro potpuno jer sam krenula na drasticnu djetu misleci da je ovih 5 kila viska sto imam razlog za njegovu nezainteresiranost...a onda shvatila da nije u stanju ostati budan duze od osam navecer...

    Je li ovo bila inače njegova osobina karaktera,da je podrugljiv. Ili ste zajedno na kavi dijelili takve razgovore pa ti više ne sudjeluješ jer si u drugom điru. Đir se zove docking station za malo biće, mama na 24+++ sati.


    molim vas recite mi jeli ovo faza i sto da radim. ne osjecm nista za njega nemam zivaca da odgajam 27 godisnjeg muskarca uz dvomjesecnu bebu.. jesteli vi imali ovakvih problema, sto se dogada i sto da radim ? ne mogu ni gledat u njega koliko me nervira i sve sto izade iz njegovih usta tjera me da vristim od zivcanosti...
    Sigurno da i hormoni u tvom tijelu igraju ulogu.
    Nažalost, kad izostane potpora partnera čijom pomoću je mala pahuljica nastala, a žena odgojena u uvjerenju da obitelj čine mama i tata i pahuljica, osjeća se strašno, strašno sama na svijetu.
    Savjetovala bih i stručnu pomoć psihologa da vam pomogne doći do odgovora, posebno ako ste ili jedan od vas introvertirane osobnosti i teško vam je artikulirati osjećaje.
    Čovjek s nekim treba pojesti vreću soli da bi mogao reći tko je približno kakvog karaktera, nažalost to nikome ne piše na čelu.

  19. #19
    Apsu avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2013
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,103

    Početno

    Dragi i ja smo prije rođenja djeteta bili divlji, putovali smo često, nikad nas nije bilo doma, mladi smo par i imali smo velike planove gdje ćemo i kako divljati dalje.
    Naše dijete je bilo planirano, željeli smo ga više od ičega, pa nas je svejedno udaljilo tih prvih par mjeseci.

    Odjednom sam postala žena koju ne poznaje. Postala sam nešto potpuno novo. Postala sam majka. Život jednog malog bića ovisio je o meni i dala sam mu cijelu sebe, a dragog zapostavila sa strane, jer nisam znala drugačije.
    S druge strane, mm je postao tata i zbunjen tom novom ulogom želio je da ja i on budemo i dalje prisni i da ja njemu pomognem da lakše uđe u ulogu oca. No, moje dijete je dojilo, bilo je prva 3 mjeseca stalno na sisi, stalno u mojim rukama, stalno sa svom mojom pažnjom. On koji nema sisu se osjećao nepotrebno, a od mene odbačeno jer smo prije djeteta bili ja i on. A sada smo bili ja i dijete, bez njega.
    Udaljio se, počeo govoriti kako sad više nećemo nigdje ići i kako je zbog toga nesretan, bla bla. Sve je to pričao iz tuge jer nije znao drugačije.
    Pokušali smo se sexat no ja nisam mogla prva 3 mjeseca, što zbog straha zbog poroda, što zbog umora.. Zamisli kako je muškarcu bez sexa i kako je još više frustriran.

    Stvari su se promijenile kad je bebač imao 5 mjeseci. Počeli smo opet pričati, počeli smo se opet dodirivati, grliti. Počeo se on baviti oko bebe jer je beba počela promatrati svijet i osjetio se potreban. Muškarcima je potrebno da budu potrebni. Moraju znati da ih netko treba.

    Sad malac ima godinu i pol i baš pričamo kako ćemo kad nam prekipi ovdje uzet malo stvari i otići negdje. Australija je bila jedna od opcija
    Pa eto, do tad do kad ćemo mi doći, vi ćete već biti nazad pomirena i sretna obitelj, sa divnim tatom kojem samo treba malo vremena da se ufura u novonastalu situaciju, i sa mamom koju će kad tad prestat šorat hormoni

  20. #20
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    i prezivili tu krizu tuge i jadosti.. ...
    molim te nemoj zamjeriti što seciram napisane riječi. Tko je od vas dvoje bio u tuzi i jadu? Kad se vratiš unazad, je li gubitak tog djeteta pogodio samo tebe i tad si počela razmišljati da je majčinstvo ipak opcija za tebe i je li tvoj zakoniti imao iste osjećaje ili je ipak bio podrška tebi koja si bila tužna i jadna ali njega nije posebno dotaklo?

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    i odluku da cuga imat donjela sam znajuc da nebi nikad zaspala na miru da sam ga pobacila......
    Jeste li se dogovorili za drugu trudnoću? Ili se dogodila (a da si potajno ipak malo pripomogla ne čuvajući se potaknuta novim osjećajem u majčinskom srcu) a da niste oboje osvijestili kako je put roditeljstva prihvatljiv dapače smislen za oboje.

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    kroz trudnocu mi je muz pomagao do te mjere da mi je brijao noge...bio je stopostotna podrska.. ......

    Ako tvoj suprug nije odabrao biti otac već si tu odluku donijela za oboje u periodu trudnoće nesvjestan što sve dolazi kasnije i kako će se vaš odnos promijeniti bio je tu za svoju suputnicu i radio sve što je potrebno. Ne bih generalizirala, ali kao što bi svatko za bližnjega dok je smanjene "pokretljivosti" čitaj. treba pomoć.


    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    nakon rodenja djeteta .. ja zivim sa covjekom kojeg ne poznajem. netko tko izgleda kao moj muz ali ga nikad uzivotu nisam uponala.. i mislim da sam na rubu rastanka ili sloma zivaca... toliko smose odaljili da u danu progovorimo 5 recenica o kakanju ili njegovom poslu. proslo je tri mjeseca od kad smo zadnji putimali bilo kakav odnos...zapravo je proslo toliko dugo da se ne sjecam kako se on ljubi uopce a kamoli ista drugo. vec sam tri puta pokusala stupit u normalan razgovor i uvijek je zavrsio grdnom svado s jos grdnijim rijecima.. dva putapokusal imat odnos i na samom pocetku dobila odijenicu.. i najobicnije zajednicko tusiranje ( tek toliko da se dodirnemo) nije doslo u obzir s obzirom da je ladno rekao da izadem izkupatila. sa djetetom provodi 15 minuta na dan i cim pocne iti malo kenkat da ga meni optuzujuci da je gladan mali i da je lako samo setat se u kolicima.. nisam spavala dva mjeseca duze od tri sata u komadui jedino vrijeme kad sam bila sama je mojih 8 minuta tusiranja i jos on ne razgovara sa mnom .. ne zeli nigdje ici setat .. ni u kino niti uopce izac iz kuce .. izgovor za sve je da je umoran ........

    I sad je svjestan da ipak niste nabavili štene. Ako sve ovo nije i njegova ideja života, on se osjeća prevareno. Ako ste na početku oboje imali ideju nomadskog života ti si zapravo stranac. Promijenila si se. I izdala vašu zajednicu. Za tebe to više nije opcija. Vi jednostavno više niste na istoj valnoj duljini pa ni na istom kontinentu.

    živ@c molim te oprosti ako napisano zvuči hladno i optužujuće. Nije mi to namjera, samo klinički sagledavam situaciju o kojoj opet ne znam ništa pa sve napisano slobodno zanemari. Bez razgovora, vaše komunikacije vi ne znate što onaj drugi misli. Kako je započeti ako je tvoj suprug toliko nedostupan ne znam ti savjetovati. Meni se čini da se jako ljuti na tebe. A dijete ne može na neki način podnijeti kao živi podsjetnik da mu je život (kako ga je on zamišljao) upropašten.

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    radi 8 sati na dan ko i svi ljudina svijetu..s nikim ne moze popit niti kavu jer za svakog ima neku vrstu gadenja ili nezainteresiranosti.. pomislila sam da je u depresiji pa krenula s razgovorom da mu pomognem..on se posvadao jer ga napadam...izgubila sam mlijeko za dojit maloga skoro potpuno jer sam krenula na drasticnu djetu misleci da je ovih 5 kila viska sto imam razlog za njegovu nezainteresiranost...a onda shvatila da nije u stanju ostati budan duze od osam navecer... ........

    Je li ovo bila inače njegova osobina karaktera,da je podrugljiv. Ili ste zajedno na kavi dijelili takve razgovore pa ti više ne sudjeluješ jer si u drugom điru. Đir se zove docking station za malo biće, mama na 24+++ sati.

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    molim vas recite mi jeli ovo faza i sto da radim. ne osjecm nista za njega nemam zivaca da odgajam 27 godisnjeg muskarca uz dvomjesecnu bebu.. jesteli vi imali ovakvih problema, sto se dogada i sto da radim ? ne mogu ni gledat u njega koliko me nervira i sve sto izade iz njegovih usta tjera me da vristim od zivcanosti...
    Sigurno da i hormoni u tvom tijelu igraju ulogu.
    Nažalost, kad izostane potpora partnera čijom pomoću je mala pahuljica nastala, a žena odgojena u uvjerenju da obitelj čine mama i tata i pahuljica, osjeća se strašno, strašno sama na svijetu.
    Savjetovala bih i stručnu pomoć psihologa da vam pomogne doći do odgovora, posebno ako ste ili jedan od vas introvertirane osobnosti i teško vam je artikulirati osjećaje.
    Čovjek s nekim treba pojesti vreću soli da bi mogao reći tko je približno kakvog karaktera, nažalost to nikome ne piše na čelu.

  21. #21
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Joj, dobro da nas ima toliko razlicitih na forumu i cure daju super savjete jer mene ovakve teme, kao i ona o braku, toliko izivciraju da me zaboli zeludac. A narocito me nerviraju savjeti o seksu.mislim helo, dijete ima 2 mjeseca a niste se seksali 3 mjseca. I? Ako je toliki kreten da ne razumije tako banalnu stvar a onda sta. Prva greska, ides radi njega skidati kile. 5 kila viska. Nakon poroda. Mene bi sram bilo uopce pomisliti da mi je muz toliki debil da mu smetaju moje kile i to toliko smetaju da su uzrok problema. Hocu reci, kod rjesavanja problema treba krenuti od pretpostavke da ne zivis s totalnim debilom. I tako se postaviti. A ako ne uspije, onda je i rastava rjesenje. Ni prvi ni zadnji. Sve razumijem i sve mogu shvatiti, i faze nepovezanosti s djetetom, i faze neprihvacanja da moras dijeliti kucanske obaveze i faze gljivarenja na kaucu i sve. Al fore sa "zenskim lukavostima" i muskarcima koji su nesposobni debili po defaultu- nema srece od toga.

  22. #22
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,183

    Početno

    Ovo mi je jako tužno. Nažalost, nemam ništa pametno za savjetovat osim da kopiraš nj ponašanje da vidi kako je to. Drži ga na distanci neko vrijeme umjesto dodvoravanja i zaboga jedi više ako ti je stalo do djeteta. Dva mjeseca su prerano da prekineš dojiti.

  23. #23
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    joj cvijeto kak ne kužiš kad nekog smatras debilom i patroniziras ga i smišljaš mu taktike iza leđa da to je katastrofa za brak jer nema poštovanja a onda nema ni ljubavi, ali ako jednostavno shvaćaš različitosti, različita ograničenja i pokušavaš svojoj boljoj polovici pomoći da ih premosti to onda nije potcjenjivanje.
    Podrazumijeva se i obrat, ako je on u nekim životnim fazama bio tuljan, a sigurno sam i ja ne znam,čavka, ne znam koju bi životinju on odabrao , nije ni važno. Stvar je u dobrom poznavanju sebe i drugog i u prihvaćanju, svim srcem i tih ograničenja i svojih i tuđih pa i životnih. I prihvaćanje ne znači pristajanje na neprihvatljivo ponašanje.
    To je kao da ti se pokvari auto ns cesti dok se ne smiriš i ne prihvatiš situaciju kakva je nećeš moći pogledati što se dogodilo, zvati servis, vuču... Možeš ti tvrditi da ti ne zaslužuješ tako nešto i da ti nisi naručila kvar, ali zapravo jesi kad si kupila auto. Kvarovi dolaze uz aute u paketu, više ili manje, ali dolaze i to treba mirno prihvatiti.

  24. #24
    pikula avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    doma
    Postovi
    6,546

    Početno

    ziv@c žao mi je što patiš. poslušaj savjete cura, jedi, spavaj sto vise mozes,nadi sto prije pomoć u kući, brini za svoje i zdravlje bebe.Svojem mužu uputi barem jednu lijepu misao dnevno npr prije spavanja, a sve zakljucke odgodi dok se malo ne oporavis. potraje li i dalje traži stručnu pomoć i depresija se moze lječiti nije kraj svijeta

  25. #25

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    cvijeta.. po pitanju seksa nije on taj koji inicira seks vec ja.. on ga odbija.. pa sam pored razmljanja o tome da ga je strah ili ne zna kako ce nakon sto je tu izasa sin od 3 ipo kile pomislila i na to da je mozda fizicka odbojnost na moje tijelo.. hocu reci nisam samo tako odlucila imam viska kila idem na djetu.. time am htjela objasnit koliko me je izludilo to ignoriranje da sam pomislila i na tako glupe stvari...i mene je sram sto uopce moram mislit o icemu oome i sto ne prepoznajem svog muza zato i pisem na forumu a ne s nekim na kavi... rastava mi je zadnji zadnji vlak sto bi uhvatila jer i sama sam iz rastavljene obitelji (od kad sam 2 godine imala romjenilo se 9 'mama') i nikad nista slicno nebi pozelia svom malome....

  26. #26

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    da..bili smo oboje u tuzi i jadu.. jos je on taj koji je oduvijek zelio djete i on taj koji je inzistirao da ga imamo... drugo djete nije bilo pranirano nego se nekako podrazumijevalo. toliko smo se bili konentrrali na to prvo dijete i veselili se da poslje njega nista nije imalo toliku vaznost kao taj osjecaj..opcenito od pocetka nase veze on je taj koji je zeljeo obitelj i uopce obiteljski zivot ikad.. cak se sjecam da smo sjedili na kavi prije 4 godine kad sam mu rekla da ne zelim imat djecu a on mi reko ma predomislit ces se a ja pomislila kako cemo se kad tad radi toga morat odvojit.... i evo 4 godine kasnije ja obozavam nase novorodence i niti jednom nisam ni spomenula da ga on ne voli.. naprimjer jucer je pola dana ponosno setao i vristao po stanu samo jer je mali dobio putovnicu... mislim da ovo je zivot koji je on htjeo ali pocinjem mislit da ja nisam zena s kojom ga je htjeo zivit... neznam dali me iko razumije kad kazem da nije problem u njegovom odnosu sa malim..i ja razumijem da je uvijek njima teze nego zeni se snaci...vec je problem u odnosu medu nama... onom najobicnijem odnosu... nitko mi ne moze reci da je normalno i u redu prihvatit da 3 mjeseca nisi bio zagrljen sa svojim partnerom.. magistra je inacep podrugljv ali u smijesnom smislu.. ne ovakvom odvratnom... sto se putovanja tice za 20 dana idemo u hrvatku jucer sam kupila karte i jucer je procvjetao kao suncokret od srece,,, zbog cega i mislim da je u depresiji od australije i robotskog zivota...i sveto ja razumijem ali nemam snage ni vremena da mu pomazem a strucnu pomoc ne mogu trazit jer on ni ne priznajeda postoji problem...

  27. #27

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    apsu hvala ti!!!

  28. #28

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    angie75 u potpunosti si u pravu.. ne oterecujem se ja seskom vec mi fali bliskost sa njime... neki zajednicki dogadaj.. setnja.. film.. smijeh.. neznam ni kad smo se smijali skupa zadnji put a da nije bilo vezano za glupu kineskinju iz poste .. fali mi zivota.. bilo kakvog osim spavanja ..i ne razumijem kako ja uhvatim vremena u sveu ovome da uopce razmisljam o tome a on ne sa samo svojim 8 sati radnog vremena...

  29. #29
    zutaminuta avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2014
    Postovi
    10,183

    Početno

    Meni i uz potporu dečka fali života. Kako sam već pročitala i na nečijem topicu jučer, odlazak po špeceraj mi se čini kao godišnji odmor. Stoga mi ne ide u glavu da je s bebom od dva mjeseca zaista moguće putovati.

    Nego, na stranu moje isščuđavanje čini se kao da ti on nešto debelo zamjera. Moj recimo ima sličan obrazac ponašanja. Ako si zaključi da sam ga uvrijedila/povrijedila nema šanse da će to verbalizirati. Kao da mu je ispod časti otvoriti se. Vrlo jbn nezrelo, ali što očekivati kada muškarce odgajamo da su cice ako znaju pričati o sebi i odnosima.

    Ne, ja na tvom mjestu definitivno ne bih nastavila s dodvoravanjem. Ti si rodila, većina toga je na tebi i on bi morao plesati i pomagati. Sve ostalo jednostavno nije fer.

  30. #30

    Datum pristupanja
    Oct 2013
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    392

    Početno

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    cvijeta.. po pitanju seksa nije on taj koji inicira seks vec ja.. on ga odbija.. pa sam pored razmljanja o tome da ga je strah ili ne zna kako ce nakon sto je tu izasa sin od 3 ipo kile pomislila i na to da je mozda fizicka odbojnost na moje tijelo.. hocu reci nisam samo tako odlucila imam viska kila idem na djetu.. time am htjela objasnit koliko me je izludilo to ignoriranje da sam pomislila i na tako glupe stvari...i mene je sram sto uopce moram mislit o icemu oome i sto ne prepoznajem svog muza zato i pisem na forumu a ne s nekim na kavi... rastava mi je zadnji zadnji vlak sto bi uhvatila jer i sama sam iz rastavljene obitelji (od kad sam 2 godine imala romjenilo se 9 'mama') i nikad nista slicno nebi pozelia svom malome....
    Ma prerano je još o bilo čemu razmišljati osim o pukom preživljavanju (dojiš i brineš se o djetetu). Bebi su tek dva mjeseca, doći će sve na svoje, ali treba vremena.
    Ja nisam znala di udaram kad mi je beba imala dva mjeseca. A onda polako, mic po mic, počeli se siriti vidici.
    Što netko reče, tada mi je i odlazak po kruh bio highlight dana, pravi party.

  31. #31
    magistra avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2012
    Lokacija
    Koprivnica
    Postovi
    192

    Početno

    Ja ti šaljem puuuuno vibri da nađeš način i da održite obitelj.
    Rastavu braka nikad nikome ne bih savjetovala, posebno kad su i zajednička djeca prisutna, osim u slučaju kad jedan drugome lomi kosti i izbija zube, sve se drugo može riješiti.
    I ja sam potpisala s šutljivcem, i nakon 8 godina braka odustala od propitivanja ; "a šta je sad bilo". Ne mislim da je moj način najbolji, ali je jedini da sačuvam svoj duševni mir.

  32. #32
    cvijeta73 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2007
    Lokacija
    Rijeka
    Postovi
    11,735

    Početno

    Ma bas. Naravno da treba uciniti sve sto se moze da se brak spasi. I ne odustati kod prvog ni petog problema koji se koji puta cine nerjesivi i nepremostivi, a onda se sve promijeni i zivot opet postane lijep. Narocito kad su djeca mala. Al to su gluposti. Koliko ljudi znam koji su procvjetali nakon razvoda. A i djeci nista ne fali, sretna su i zadovoljna.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Mar 2010
    Postovi
    3,004

    Početno

    Tako je, cvijeta. Ponekad kad ne ide, ne ide, i nije samo situacija u kojoj te druga strana mlati situacija u kojoj je bolje razvest se.

  34. #34
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,035

    Početno

    Usudila bih se reći da je prvih godinu dana djetetovog života jedno od najstresnijih razdoblja.
    Hormoni nam luduju (iako sam bila uvjerena da su to samo priče, pa mi se dobro osvetilo ), dijete postaje centar, mijenjaju se uloge, treba se pronaći u tim novim ulogama, odnos se mijenja i da postajemo nove osobe, postajemo roditelji a partnera ni sebe kao roditelja još nismo upoznali. Neki se u tome manje, a neki više pogube.
    Ne pomaže ni to što se u javnosti to doba prezentira kao idilično razdoblje, pa nam se s naslovnica časopisa smiješe poznate mame, savršeno uređene, težinu i formu su vratile drugi dan nakon poroda, bebe su smirene, nasmiješene, samo spavaju a odnos s partnerom se odmah po porodu izdigao na neku nadnaravnu visinu i sada komuniciraju telepatijom . Podsvjesno se i u nama stvara takva kriva slika i imamo takva očekivanja i kada tako ne bude onda još jače tresnemo u pod kad nas stvarnost dočeka.
    Treba vremena, treba preživjeti to razdoblje. Ti najbolje znaš kakav je TM čovjek i kakav je bio prije. Možda se on jednostavno u ovom razdoblju pogubio više od tebe. Nekako to s vremenom dođe na svoje ako je veza bila čvrsta prije djeteta.

  35. #35
    tangerina avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Split
    Postovi
    8,741

    Početno

    potpisujem da je prva godina s bebom stresna
    s tim da zavisno od djeteta bude i kasnije nekih stresnih godina
    kad sam rodila mlađu, i stariji je ušao u neko krizno razdoblje prilagodbe na situaciju, iskusni roditelji su mi rekli da računam da to traje nekih 6 mjeseci do godinu dana. Sad kad gledam unazad, mislim da je i meni i mužu s prvim djetetom trebalo toliko da se naviknemo na potpuno promijenjene naše živote i prestanemo čudit kako više ne možemo, ne znam, pratit svaki film na nekom filmskom festivalu, izać kad nam se ćefne bez prethodne detaljne organizacije.... na neke stvari se navikneš, a neke stvari se promijene kako djeca rastu, i u nekom trenutku dođeš do ritma koji se da izdržat.
    iskustvo me naučilo da trenutak kada se osjećam loše u braku doživljavam manje dramatično nego u početku, jer sam naučila da imamo dobre i loše faze, faze kad se samo svađamo i ko da smo dvije suprotne osobe, i faze kad skupa baš dobro klapamo.


    a ovo razvesti se ne razvesti se... volila bih da sam jedna od onih koji imaju jasan stav da je ovo uvijek bolje nego ono. Ja mislim da je u nekom prosječnom braku, kad uđeš u loš period, skužit je li to nešto za popravljat ili za raskidat prilično zeznuto. Samo što ljudi kad donesu neku odluku, poprate je s dosta racionalizacije zašto je baš to bolje nego ono drugo i onda vole drugima servirat to kao nešto što je primjenjivo i na druge ljude. A ustvari u obe verzije nešto dobiješ i nešto izgubiš.

  36. #36

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    Dragi moji...izgleda ste u pravu.. malo se je vise pogubio od mene.. al ev kako dani prolaze vidim da pokusava sve vise biti tu... mislim da ga je puklo po glavi stanje koje nalazi u kuci kad dode sa posla... sve je super i na mjestu beba raste i papa i kuca je kako treba biti i rucak je gotov..sve je pet.. osim mene duha u pidami sa podocniacima do koljena i upalom svega sto se upalit moze... vidim da se probudio i pokusava se snaci i pocinje blebetat sam sa sobom... naravno u vrijeme kad ja vise ne mogu ni gledat.. .. sto se tice rastava ja sam uvijek protiv (osim u slucaju nasilja ili preljuba)... i zapravo mislim da je glavni problem sto danas ima toliko rastava ovaj stav sto cvijeta ima.. cim nesto e ide odma rastava nema.govora da se pokusa rjesit il sacekat dok se druga polovica izvuce iz faze u kojoj je..u svakom slucaju hvala vam svima.. nadam se da cemo i mi uskoro pogledat na ove prve mjesece i smijat se kako smo blesavi nervozni i izgubljeni bili...

  37. #37

    Datum pristupanja
    Mar 2015
    Postovi
    56

    Početno

    Mitovski jeli situacija kod tebe bila slicna?

  38. #38
    Sadie avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2014
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,254

    Početno

    Mislim da je tesko govoriti o situaciji u kojoj se covjek (srecom) nije nasao. Ja sam prosla rastavu, bez djeteta, civilizirano i u miru, ali je svejedno i jako tesko. I nimalo olako. Tesko je razmisljati o tome frisko nakon bebe, pod hormonima, dojmovima, bez sna... Frendica se nasla u takvoj situaciji i kaze da je zbog okolnosti donijela skroz krivu odluku (nebitno koju). Meni bi bilo vazno samo da mi bar donekle pomogne oko djeteta, a ostale stvari bih rjesavala s vremenom.
    Ja pak imam dojam da se misli da se ljudi olako rastaju, da bimogli sacuvati brak da se malo potrude. A nemaju pojma sto je rastava.
    Posljednje uređivanje od Sadie : 09.08.2015. at 23:20

  39. #39

    Datum pristupanja
    Jul 2015
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    522

    Početno

    Citiraj ziv@c prvotno napisa Vidi poruku
    Dragi moji...izgleda ste u pravu.. malo se je vise pogubio od mene.. al ev kako dani prolaze vidim da pokusava sve vise biti tu... mislim da ga je puklo po glavi stanje koje nalazi u kuci kad dode sa posla... sve je super i na mjestu beba raste i papa i kuca je kako treba biti i rucak je gotov..sve je pet.. osim mene duha u pidami sa podocniacima do koljena i upalom svega sto se upalit moze... vidim da se probudio i pokusava se snaci i pocinje blebetat sam sa sobom... naravno u vrijeme kad ja vise ne mogu ni gledat.. .. sto se tice rastava ja sam uvijek protiv (osim u slucaju nasilja ili preljuba)... i zapravo mislim da je glavni problem sto danas ima toliko rastava ovaj stav sto cvijeta ima.. cim nesto e ide odma rastava nema.govora da se pokusa rjesit il sacekat dok se druga polovica izvuce iz faze u kojoj je..u svakom slucaju hvala vam svima.. nadam se da cemo i mi uskoro pogledat na ove prve mjesece i smijat se kako smo blesavi nervozni i izgubljeni bili...
    Od srca me veseli da postižete napredak i iskreno vam želim da vam bude baš ovako kako si napisala u zadnjoj rečenici posta!

  40. #40

    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Postovi
    2,553

    Početno

    Postala si majka i odrastas polako.
    Vise niste samo ti i on, prioriteti se mijenjaju.
    To te muci, proci ce.

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •