Nije vezana za mene - zašto

[lavko]

Znači, dijete od 15 mjeseci, curica. Vesela, zaigrana, prohodala nedavno. Ja sam s njom cijeli dan, često u društvu bake i dede, ali najviše naravno ja brinem o njoj. I sada mene muči ovo iz naslova - to moje dijete nije uopće vezano za mene u smislu da stalno hoće mamu, ne daje mi puse, ne daje nikome doduše, kad odlazim, lijepo mi kaže pa-pa,nimalo tužna ..ja ni na koji način nemam osjećaj da sam joj važna. Možda i nisam?
Nemam ni najmanjeg pojma da li je to normalno, da li nešto pogrešno radim, recimo dedu obožava, čak više od mene jer se on s njom krevelji i samo igra.
Ali ja ne vidim da sam joj ja uopće bitna stavka u životu.

Ili pretjerujem?

[Moe]

Ne bih rekla da pretjerujes ali nemas ni nekog narocitog razloga za brigu
Doci ce to na svoje.

[lavko]

Pa ne znam, mislim si da sam možda preživčana, nekad viknem, izgubim strpljenje, ali opet tko to ne radi, ne može sve biti bajka?
Onda opet, možda sam preozbiljna, nisam neki ekstrovert, možda sam joj dosadna.
Mislim, imam sto dvojbi zašto je to tako.

[Vrci]

Mom su sad deda i tata zakon. Moju mamu ignorira,a mene kako kad.
Ja sam dugo bila tuzna jer me totalno nije dozivljavao kad sam dosla s posla. Sad mi se veseli, dotrci mi, grli.

Nikad nije bio za nosenje i mazenje,tek sad s 21mj ima naviku zagrliti me, pomaziti se,al jako na kratko.

Ja cak ni mama ne cujem, samo deda i tata... mama samo kod naaajvecih kriza

[Kaae]

Moje trogodisnje dijete bjezi po vrticu i urla da zeli ostati svaki dan kad dodjem po njega. I tako otkako je progovorio, s otprilike godinu dana, a ni prije toga nije radio drame kod ostavljanja. Otisao bi i s crnim vragom, ako mu crni vrag ponudi nesto zanimljivo.

A volimo se, jako.

[Diana72]

Moja je isto u toj dobi , oko druge godine stalno trčala za tatom, a mene ignorirala. Nije se baš voljela maziti i dijeliti puse. Bez problema sam je mogla ostaviti kod tete čuvalice ili šogorice. Nije bilo suza i vješanja za mene ili tatu. Ne bi se ni okrenula kad bi mi odlazili. Ni sad sa sedam nije baš neka maza, osim ako je ne uhvati faza ljubomore na mlađeg brata, onda bi i sjedila u krilu mazila se. Inače ne.

[Apsu]

Ma znaš koja je to sreća zapravo.
Kad sam krenula raditi sa njegovih 15 mjeseci, otisla sam prvi dan na posao a on mi je vikao pa-pa i odjurio u igru. Kad sam dosla na vecer doma, dao mi je pusu i trazio dedu. Drugi dan isto tako. A ja na poslu ne mogu radit od brige da li mu falim.
Vjeruj mi, bolje da ne falim.
Sad sa 22 mjeseca trazi samo tatu, samo tata presvlaci, oblaci, vodi u setnju (smijem i ja ici, ali tata mora ), ako se ja dodem igrat s njim on ode tati
A voli me, voli me najvise na svijetu!

[zhabica]

Ja bi rekla da radis sve kako treba i da imas dijete koje je potpuno sigurno u vas odnos a i karakterom otvoreno i ne boji se otici od tebe drugima na igru. Nemoj uzimat to kao nesto lose. Zhabac je bio takav i dan danas je otvoreno dijete i vrlo samostalan, a zhabica se ne odvaja od mene ni sad sa 5g, ko mali priljepak, jer su drugaciji karakteri. Nemoj se brinut, naravno da si joj ti najvaznija, jos je ona premala da bi ti ista zamjerala ili predbacivala, a sto voli djeda to je prekrasno neka i dalje njeguju svoj lijepi odnos, to samo za nju moze biti dobro.

[Peterlin]

Znači, dijete od 15 mjeseci, curica. Vesela, zaigrana, prohodala nedavno. Ja sam s njom cijeli dan, često u društvu bake i dede, ali najviše naravno ja brinem o njoj. I sada mene muči ovo iz naslova - to moje dijete nije uopće vezano za mene u smislu da stalno hoće mamu, ne daje mi puse, ne daje nikome doduše, kad odlazim, lijepo mi kaže pa-pa,nimalo tužna ..ja ni na koji način nemam osjećaj da sam joj važna. Možda i nisam?
Nemam ni najmanjeg pojma da li je to normalno, da li nešto pogrešno radim, recimo dedu obožava, čak više od mene jer se on s njom krevelji i samo igra.
Ali ja ne vidim da sam joj ja uopće bitna stavka u životu.

Ili pretjerujem?

Ti si s njom cijeli dan. Smatra normalnim da si tu u blizini i da ćeš se vratiti. Dobro si to odradila... Imaju ljudi problema s djecom koja nisu tako puna povjerenja, kad treba krenuti u vrtić ili na čuvanje - to je kaos.

Uostalom, baš se i preporučuje da se djecu odgaja upravo na ovaj način, da imaju povjerenja u roditelje da će se oni vratiti kad odu. Mnogi to propuste.

A ovo "mama je u rangu namještaja i inventara" iskusili su mnogi - moji su bili ludi za tatom, kad je došao doma raspametili bi se. A mama - mama je uvijek tu, nema veze... he he he... Daklem, normalno je i dobro. Uživaj!

[Ginger]

Niti jedna moja ne cvili (niti je cvilila) kad ja odlazim - bok, pusa i to je to
I sretna sam zbog toga
Bar mi se srce ne kida svaki put
A mazne su kako koja - neka vise, neka manje, jedna i previse

[dodagoda]

Ne bediraj se, svako dijete je drugačije. Kćer je bila vezana za mene ali sin uopće nije. Tata mu je bio puno važnija figura kroz odrastanje dok je izgledalo da sam mu ja ponekad potpuno nebitna. Imala sam osjećaj da me npr. sad nema 7 dana da on to nebi ni primjetio, baš sam znal biti tužna zbog toga.Nikad nije bio niti mazast nešto, ali zato mu je sad (ima 8 godina) mama strašno bitna . Uvali mi se u krilo,nije ga sram da mi da pusu :D...on i seka dijele sobu a ispod njegovog kreveta imamo dodatni madrac pa mu je super kad prespavam kod njega kad je bolestan (jer je naša soba na drugom katu pa da ne hodam stalno) čak me ponekad ovako bezveze pita da prespavam kod njega... drugo dijete od onog odbijača mame od prije par godina ....konačno sam došla na svoje

[Mojca]

recimo dedu obožava, čak više od mene jer se on s njom krevelji i samo igra.

Možda se ne kreveljiš dovoljno?
Kad je moja s dedom ili priča na telefon cvate od sreće... pa sam se pitala zašto sa mnom nikad nije tako posebno nasmiješena... i kad sam se ja počela glupirati kao deda, odmah je dobila taj presretni izraz lica...

Mi roditelji pokrivamo previše područja, pa im postanemo jednolični, umorni gnjavatori... jedi, obuci, pospremi, peri ruke... a deda pokriva igru i ludovanje... a kad i je zadužen za obrok pretvori ga u zabavu... bar moj stari. Ona njega obožava, drugog dedu ne šljivi posebno.

[Jurana]

Itekako si joj važna, i potpisujem zhabicu i Peterlin.

I moji su bili tako sigurni, osobito stariji pa sam se i ja ponekad pitala što je sa mnom da me tako lako puštaju, a da druga djeca vise majkama na nogama. Svakako je prednost ostaviti mirno, a ne uplakano dijete.

[mitovski]

Ti si s njom cijeli dan. Smatra normalnim da si tu u blizini i da ćeš se vratiti. Dobro si to odradila... Imaju ljudi problema s djecom koja nisu tako puna povjerenja, kad treba krenuti u vrtić ili na čuvanje - to je kaos.

Uostalom, baš se i preporučuje da se djecu odgaja upravo na ovaj način, da imaju povjerenja u roditelje da će se oni vratiti kad odu. Mnogi to propuste.

A ovo "mama je u rangu namještaja i inventara" iskusili su mnogi - moji su bili ludi za tatom, kad je došao doma raspametili bi se. A mama - mama je uvijek tu, nema veze... he he he... Daklem, normalno je i dobro. Uživaj!

Mene zanima kako se to radi. Znači moja ne da nema povjerenja da se mi nećemo vratiti ali vjerojatno su životne okolnosti isto tako dovele do toga da se ona strašno teško odvaja. Neimanje baka i djedova kod kojih bi ponekad ostala uz ostale probleme doveli su do toga da ona neće nigdje ostati bez nas (osim kod jedne prijateljice s čijim se sinom stalno druži i nerazdvojni su).

lavko razumijem kako se osjećaš ali vjeruj mi to je puno bolja situacija nego da je obrnuto, znači da je dijete otvoreno, da nije ovisno o tebi, da ima povjerenja.
Mi imamo jako puno problema jer se naša ne želi odvojiti.
Samo da ti napomenem da se to može i promijeniti, tako je naša imala faze kad je više trčala za tatom pa onda za mnom.

[Peterlin]

Mene zanima kako se to radi. Znači moja ne da nema povjerenja da se mi nećemo vratiti ali vjerojatno su životne okolnosti isto tako dovele do toga da se ona strašno teško odvaja. Neimanje baka i djedova kod kojih bi ponekad ostala uz ostale probleme doveli su do toga da ona neće nigdje ostati bez nas (osim kod jedne prijateljice s čijim se sinom stalno druži i nerazdvojni su).

lavko razumijem kako se osjećaš ali vjeruj mi to je puno bolja situacija nego da je obrnuto, znači da je dijete otvoreno, da nije ovisno o tebi, da ima povjerenja.
Mi imamo jako puno problema jer se naša ne želi odvojiti.
Samo da ti napomenem da se to može i promijeniti, tako je naša imala faze kad je više trčala za tatom pa onda za mnom.

Čuj, nemam što pametno savjetovati, a moje iskustvo je samo na temelju dva primjerka. Ja isto nisam imala baka servis (moji roditelji su u drugom gradu, svekrva prestara i bila je voljna samo tu i tamo rijetko uskočiti). Imali smo tete čuvalice u hladnom pogonu dok su djeca išla u jaslice. Oni su bili navikli na to.

ALIIII kako sam ja zaključila da to treba raditi (poticati odvajanje i to postupno, pomalo): dok je bio u dobi od 9 mjeseci, ostavili smo starijeg sina svekrvi (ne prvi put) i otišli na plac. K njoj je došla njezina kuma i njih dvije su pokušale bedinati dijete. Tih 45 minuta on se nije gasio - urlikao je do besvijesti. To nije bilo svaki put, to je bilo PRVI put, a meni se upalila lampica - dijete treba postupno privikavati na nove ljude. Ovako nekako kako lavko opisuje. Novi ljudi trebaju biti prvo u poznatom okruženju (ne dijete ostaviti, nego boraviti u društvu - baka ili teta čuvalica + mama). Znam, teško je to napraviti, ali moj stariji je imao užasno teške adaptacije na štošta (tete čuvalice, jaslice i vrtić, kasnije školu - sve do sada, ovo kad je krenuo u srednju mi je prvi put da ne brinem toliko kako će mu biti.)

Mlađi nije takav - on je "cigansko dijete" i dobro mu je gdje god se zatekne. ALi djeci koja nisu takva treba dosta uvježbavanja od najmanjih nogu.

[LEIRmam]

Potpis na zhabicu i Peterlin! Kod nas je bilo prilibližno tako, ali zato je sada mama centar svijeta Istina, ja sam se rano i vratila na posao...

[lavko]

OK, znači samostalna je i otvorena, a to je dobro. Ali mamu to malo zaboli, iako mi je lakše kada vidim da imate takvu djecu.
Evo danas me nema 4 sata, bila je s bakom i dedom i dođem i ona niš, ni da bi prišla. Nastavi se igrati.
Jedino se dedi zna priviti uz nogu, to je vrhunac osjećaja koje pokazuje.

Mislim da je Mojca to dobro rekla, opterećeni smo pranjem, kuhanjem, trčanjem, a dede to nisu, dok su bake recimo u istom rangu jer i one kihaju, peru, trče s hranom za djecom. Tak da smo mi hodajući gnjavatori valjda.

Ipak bih voljela da mi nekad da pusu...

[tigrical]

Lavko, cekam te na ovoj temi kad se situacija preokrene. Moj vrlo slicno, ide svima, mase meni pa-pa, na cesti brblja s nepoznatima...a onda preokret. Sad ne mrda od mene, dok kuham visi mi s nogu, nece tati, nece van s njim, samo mama, ako se zaigra i odem u wc ili radit krevet dojuri u suzama dok me ne vidi.

[lavko]

Aj živi bili pa vidjeli...
Ona je horoskopska Djevica, možda ne mogu očekivati eksploziju poljubaca :D

[LEIRmam]

Uza sve već rečeno, zaista vjerujem da imaš prekrasnu samosvjesnu mladu damu koja ima puno povjerenje u svoju mamu da će uvijek biti tu za nju, čak i kada je ne vidi, odnos koji djeca imaju sa bakama i djedovima (potonjima pogotovo), nikada se neće moći mjeriti sa odnosom kojeg imaju sa mamom ili tatom! Moj je pokojni tata tako jedva čekao moju djecu, a svoje unuke i već unaprijed me upozorio da moram znati da sam ja tu da odgajam, a on da ih razmazi. A opet, potpuno ti vjerujem da ti nije svejedno, jer ti si ta koja je na svojim leđima iznijela teret poroda, dojenja, razvoja, brige oko djevojčice, ali vjeruj sve će ti se to vratiti!

[KrisZg]

Meni su svo troje bili laki kaj se ostavljanja tice. Nikada nisam imala ikakve drame oko toga ali bi mi naplatili kasnije. Najmlada je nadmasila oboje, dok kuci nemre bez mene ako ju ostavimo baki na par sati i kada se vratimo, ja ne postojim. Toliko se duri na mene da me potpuno ignorira, smije se tati ko bedasta a ja dobijem ignor sve dok se ne potrgam da ju odobrovoljim. Naravno na to sveki puca od srece, to je jedino kada ju mala i trazi nek joj je veselja

Poslano sa mog LG-D855 koristeći Tapatalk

[lavko]

Ne znam gdje bih pitala, pa nastavljam ovdje...

Mi smo ušli u fazu nekog inata, i ja ne znam kako se postaviti prema tome. Npr. uzme nešto što ne smije i ja joj to hoću uzeti, ona to baci na pod, ili se počne derati, ili se počne lupati po glavi s rukicom ili mene počne lupati...sve gore od goreg! I ja tad mirno objasnim zašto to ne smije uzeti,uzmem ju sebi kad plače jer je ljuta, ali zapravo ne znam kako reagirati. Da li nešto određeno napraviti?

[gita75]

Trebaš napraviti upravo to što radiš. Maknuti predmet žudnje ili maknuti nju. Odslušati deračinu, tješiti ako dozvoljava.
Pazi da nema previše izazova oko nje da ne bi cijeli dan vikala ne-ne.
I preispitaj što je stvarno opasno, a što se samo tebi ne sviđa. Govori ne samo za opasne stvari. Razbacivanje robe iz ormara nije opasno npr. To je nered koji moraš pospremati.
Meni je palila teorija da sve što je dopušteno brzo dosadi.
A što se tiče poslušnosti, ne znam kaj bi ti rekla. Mene djeca uglavnom slušaju u važnim situacijama. U svim ostalima me uglavnom ne slušaju, odnosno poslušaju iz desetog puta ili kad vide da mi para ide na uši.

[Peterlin]

Ne znam gdje bih pitala, pa nastavljam ovdje...

Mi smo ušli u fazu nekog inata, i ja ne znam kako se postaviti prema tome. Npr. uzme nešto što ne smije i ja joj to hoću uzeti, ona to baci na pod, ili se počne derati, ili se počne lupati po glavi s rukicom ili mene počne lupati...sve gore od goreg! I ja tad mirno objasnim zašto to ne smije uzeti,uzmem ju sebi kad plače jer je ljuta, ali zapravo ne znam kako reagirati. Da li nešto određeno napraviti?

Okreneš joj pametniji dio sebe (leđa). To je teško, ali jedino efikasno. Odeš u drugu sobu. Staviš je u vrtić ili negdje gdje se ne može ozlijediti ili na pod i ODEŠ. O-D-E-Š. Na pet minuta. Može i kraće. Vratiš se kad se ugasi deračina. I sretno ti bilo, treba za to imati debele živce, ali prema mom iskustvu jedino dosljednost dovodi do rezultata. Moj mlađi je lupao glavom o betonski kulir na kuhinjskom podu. Znao si je i čvorugu napraviti. Pitala sam pedijatricu, a bome i svoju psihologicu što činiti. Ovo su bili savjeti i zaista je pomoglo u kratkom vremenu.

[marta]

Vidiš, kod S to ne pali. Ona se dere do prekosutra ako ju ostavimo. Potrebno joj je da je netko stariji blizu i da ju može zagrliti kad se dovoljno smiri za zagrljaj. Treba ju provesti kroz taj osjećaj frustracije i bijesa. Kod nekih pali "dođi kad se smiriš", a kod nekih "dođi da te smirim".

[tangerina]

Vidiš, kod S to ne pali. Ona se dere do prekosutra ako ju ostavimo. Potrebno joj je da je netko stariji blizu i da ju može zagrliti kad se dovoljno smiri za zagrljaj. Treba ju provesti kroz taj osjećaj frustracije i bijesa. Kod nekih pali "dođi kad se smiriš", a kod nekih "dođi da te smirim".

ovako i kod mog

[cvijeta73]

Vidiš, kod S to ne pali. Ona se dere do prekosutra ako ju ostavimo. Potrebno joj je da je netko stariji blizu i da ju može zagrliti kad se dovoljno smiri za zagrljaj. Treba ju provesti kroz taj osjećaj frustracije i bijesa. Kod nekih pali "dođi kad se smiriš", a kod nekih "dođi da te smirim".

isto tako i s mojom m.
ona je sama vikala - dođi i smiri me.
a meni je to bilo užasno teško. baš užasno. jer sam u tom trenu bila puna bijesa i najrađe bih ju zatvorila u neku sobu da se sama dere. i onda ju moraš ići grliti. plus, osjećala sam se skroz neuspješno kao totalno nedosljedni roditelj, a drugi bi bili dosljedni pa bi dijete naučilo. sad s odmakom, vidim da sam bila glupa. pametnija ona od mene, sve tako s jednom - dvije godine. naime, to grljenje, nakon što savladaš taj početni bijes - djeluje terapeutski na obje. bijes se smiri.

šta bi naučila? ništa. to je ta frustracija koja kod njih izbija, a ne znaju što bi s njom.

j je reagirao drugačije. on me tjerao od sebe. i sam bi se derao dok se ne smiri. a ona se htjela grliti. a miš mali.

[jennifer_gentle]

To ti je takvo dijete. Moj stariji je bio takav i to mi je bilo super. Mladji je pak susta suprotnost, pravi priljepak.

[lavko]

Ja je uzmem da se smiri, ne gura me zasad, ali to lupanje po meni mi je grozno..Nisam probala otići, nekako mi teško to napraviti.

I još ne znam što reći kada ne želiš reći "ne", a moraš objasniti nekako. Recimo obožava vaditi veš iz ladica i vući po kući, pa skidati sa stola sve što vidi, bilo oštro, bilo mokro, bilo kakvo..i tako te nepodopštine, a ne mogu stalno ne, pa ne.

[Bubica]

zašto ne želiš reći ne?
mislim da uopće nije važni hoćeš li reći ne, ili nešto drugo, hoćeš li ostati s njom u sobi ili ne - važno je da vjeruješ sebi i svoju prosudbu, važno je da si autentična u onome što radiš. Klinci jasno osjete ako mi nismo sigurni u svoje odluke i šaljemo im miješane poruke...

ove samosvjesne i sigurno privržene klince ne odgajamo tako da ih postepeno puštamo s nekim drugim ili puštamo same u sobi i sl., mislim da ih takve odgajamo na način da im šaljemo jasne poruke u koje oni mogu vjerovati: ako kažemo ne da to kažemo i stasom i glasom, da ih ne muljamo i varamo jer je nama tako lakše i sl. Ona je još mala, svakako će ona još reagirati...

[lavko]

Pa ni ja više ne znam otkuda mi, ali stalno čujem da ne ponavljati "ne" a da ja ne znam ni zašto.

[Lili75]

kad smatraš da treba reći ne reci to NE jasno i glasno. Kako će onda dijete naučit da je ne NE.

[LEIRmam]

Totalno se slažem sa Bubicom! Imam idealan primjer u svojoj obitelji, gdje sam ja primjenjivala upravo "modele" kakve ti savjetuju cure - izreći jasno i glasno NE, zadržati taj stav, pogotovo kod stvari koje mogu ugroziti dijete - diranje utičnice, pegle, ..., ali kada su krenule suze, tješili smo jedni druge. Dok MM, sveki i svi ostali danas nemaju autoritet kakav imam ja i redovito me zovu "u pomoć" kada djeci treba nešto objasniti, a ja razlog tome vidim u njihovoj nedosljednosti. NE znači NE i mora biti izrečeno jasno, glasno, ali i sa nježnošću i razumijevanjem za izljeve bijesa koji će uslijediti. Ajme, kada se samo sjetim koliko duge razgovore sam vodila sa svojim curama, makar sam znala da me pol toga neće poslušati ili shvatiti, ali sada kada su veće to mi se višestruko isplatilo.

[Beti3]

Ne znam gdje bih pitala, pa nastavljam ovdje...

Mi smo ušli u fazu nekog inata, i ja ne znam kako se postaviti prema tome. Npr. uzme nešto što ne smije i ja joj to hoću uzeti, ona to baci na pod, ili se počne derati, ili se počne lupati po glavi s rukicom ili mene počne lupati...sve gore od goreg! I ja tad mirno objasnim zašto to ne smije uzeti,uzmem ju sebi kad plače jer je ljuta, ali zapravo ne znam kako reagirati. Da li nešto određeno napraviti?

Ma kakvo objašnjavanje u dobi tvoje curice.
Ti npr. radiš svoj posao, vidiš da ona krene uzeti npr. vilicu sa stola, a ti smatraš da to ne smije uzeti, samo odmakneš vilicu od nje, i nastaviš svoj posao. Kao, nebitno ti je to, tako neće imati volje za deranje.
Iako, razmisli zašto ona ne bi smjela uzeti npr. vilicu. pazi na nju, a ona neka prouči što je to, neka nabode hranu i stavi u usta. Pazi sa strane cijelo vrijeme, ali dozvoli joj da takve stvari prouči. Ne možeš na sve vikati NE, onda će to "ne" izgubiti smisao.

No, možeš i jednostavno ne staviti ono što ne želiš da dira na njen dohvat. Tako opet neće biti razloga za dernjavu.

Ili nju odmakni prije nego se dovoljno približi onome što TI smatraš da ne smije. A prije toga razmisli da li stvarno to ne smije.

[lavko]

i . Ne možeš na sve vikati NE, onda će to "ne" izgubiti smisao.

No, možeš i jednostavno ne staviti ono što ne želiš da dira na njen dohvat. Tako opet neće biti razloga za dernjavu.

Ili nju odmakni prije nego se dovoljno približi onome što TI smatraš da ne smije. A prije toga razmisli da li stvarno to ne smije.

E da. Znala sam da ima nesto s tim ne.
Cesto i jesam u dvojbi da li pustiti nesto da otkrije i vidi ili zabraniti u startu. Ne bih je htjela sprijeciti u otkrivanju.

[Mojca]

Sve što nije životno opasno je dozvoljeno, pa čak je i životno opasno dozvoljeno uz nadzor.
Naravno, nećes dozvoliti da gura čavao u utičnicu, ali ćeš ju pustiti da se pod nadzorom penje po lojtri. Samu ne.

[tangerina]

No, možeš i jednostavno ne staviti ono što ne želiš da dira na njen dohvat. Tako opet neće biti razloga za dernjavu.

meni je ovo najbitniji dio za smanjit broj neova. zaštite na utičnice, deterdženti,noževi, staklo van dosega, mobitel u policu di ga ne vidi
ili ako ne može sve stat gore, na neke ormare se može stavit zaštita da dijete ne može otvorit, sad zavisi kakve su mu ručke, ima kupovnih, mi smo napravili neke handmade

[lavko]

Opet ja ovdje sa svojom svakidasnjom jadikovkom..sad je problem spavanje. Ne zeli ici spavati. Veceras je zaspala u 22.30. Prek dana spava 1,5 sat. Ujutro se budi u 8-8:30. I navecer vec trlja okice, zijeva ali u kinderbetu se dere. Ja je uzmem sebi i nunam, otima se, hoce hodati po kuci. I hoda, popikava se id umora al spavati ne!

Na kraju se zgasi ovako.kasno u sekundi.

I sto sad, ne spava puno, umorna je, da li da je stavim.u krevetic i cekam da prestane deracina? Da hodam za njom do ovih sati? Ne znam. .

[Kaae]

Nemoj je stavljati u krevet i ostavljati, to ne vodi nikamo. Odnosno, u principu postoje dva scenarija. U jednom ce, nakon nekoliko dana, vjerojatno prestati plakati jer ce nauciti da neces doci, sto god ona radila. U drugom scenariju, vristanje i urlanje ce se pojacavati, vrlo lako moguce kulminirati povracanjem ili totalnim slomom, a na kraju ces je ionako morati smirivati na neki drugi nacin.

Brdo djece ne zeli ici spavati, jednostavno im je tesko/nemoguce ostaviti ono cime se zabavljaju, plus sto ne razumiju da je sutra novi dan i da ce sve to sto im je bitno i dalje postojati kad se probude. Probaj smirivati sve aktivnosti puno prije vremena za spavanje, a onda jos probaj i pomicati vrijeme spavanja - prvo na ranije, a onda ako to ne ide, pokusaj kasnije.

[bubekica]

Imali smo takvu fazu kad je pocela stabilno hodati. Bas takvu kakvu opisujes, s tim da sam velikih problema imala s popodnevnim uspavljivanjem, vjerujem da je vecernje ostalo ok zbog jasno uspostavljene rutine. Mi smo imali jedino tu srecu da u kinderbetu ne bi plakala kad bih je ostavila nego se uspjela sama uspavati za par minuta. Jedino sto se promijenilo jest da i popodne spava u vreci jer pokusava izaci van u tih par minuta. Sad vec jasnije komuniciramo. Kad je nunam, a ona se krene otimati pitam je dal da te spustim u krevetic ili zelis jos malo biti kod mame. Najcesce onda samo baci glavu meni na rame pa je jos malo uspavam.
Nemam savjeta, samo sam opisala kako je nama, znam. Ali eto kod nas je ta faza intenzivnog divljanja pred spavanje kratko trajala. Da je bila iscrpljujuca, jest.

[jelena.O]

a jesi probala s čitanjem priča, bilo bi dobro ako već spava u kimbaču da su blizu kreveti pa skupa možete pričat čitat priče, moja frendica je imala krevet nekih pol metra od kimbača i kad je malu stavila u kimbač uzela bi joj dlan i masirala, tak je klinka zaspala.

[Mima]

Trebaš uspostaviti mirnu rutinu za večer, smirivanje (mirna igra), kupanje, čitanje/pričanje u krevetu, spavanje, i to sve treba početi PRIJE nego što je ona umorna jer ona je od umora živčana i zato ne želi ići spavati.

Preporučujem ti knjigu Elisabeth Pantley The No-Cry Sleep Solution.

[suma]

da rutina prije spavanja. mi ne kupamo nasu svaku vecer, ali idemo oprati lice, zube. pa presvlacenje i u krevet. uzmemo slikovnicu pa malo prolistamo. imala je fazu da nece u krevet, onda muz i ja kao spavamo, a ti radi sto hoces, za dvije minute je u krevetu. ili zamracim cijelu kucu, pa ti idi u mrak, brzo se vrati. sad voli da joj se pricaju price. to je faza - ne smijem nista propustiti - proci ce.

[phiphy]

Kod nas rutina nije upalila. Mi nismo imali problem s hodanjem, ona bi bila u krevetu, ali nikako zaspati u neko normalno doba (tako da ja još imam pola sata za sredit đumbus i pola sata za relax bilo koje vrste prije nego svisnem od umora). Ja sam se nervirala jer ona nije spavala, ona se nervirala jer je vidjela da se ja nerviram jer ne spava, a valjda se htjela još igrati ili jednostavno ne spavati. Rutine, nula bodova. Smirivanje atmosfere, zamračivanje, nula bodova.

Postalo nam je bolje tek kad sam se ja pomirila s time da neće zaspati prije 10 i pol, 11 i kad smo to vrijeme pred spavanje provele zabavljajući se. Škakljale smo se na krevetu, pričale, smijale...radile sve ono što pred spavanje ne bi trebalo jer predstavlja razbuđivanje. Zaspala bi u isto vrijeme kad i s rutinom i mirnom atmosferom. Ja sam si željela malo vremena za sebe kad ona zaspi, nisam ga dobila, ali smo barem pred spavanje i ona i ja bile zadovoljne.

Ovo je samo primjer da jednostavno treba prokužiti što djetetu paše i da, ako nešto ne ide, pa ne ide, treba probati prilagoditi sebe .

[tangerina]

phiphy, to tvoje je drugo, to sam iskusila isto na svojoj koži, kad imaš neku ideju kad bi ti odgovaralo da dijete ide spavat (iz točno razloga koje si navela), a djetetu je prirodni ritam takav da mu je to jednostavno prerano
meni je jedna od najtežih stvari kad se oduži uspavljivanje, sva se uscrvam od nervoze kad pomislim da mi na to ode puno vremena a mene čeka milijun stvari koje ne stignem napravit, a što sam ja nervoznija i dijete je manje smireno.. joj je smijem o tome niti mislit odma bi vrištala ko nije nikad viknuo malom djetetu nešto u stilu "dosta! zaspi ovaj čas!" neka baci kamen prvi

ali kad dijete počne trljat okice u 8, ali se nastavlja igrat, pa sve češće plače, pa vrišti od 9 do 10.. onda je to problem da je preumorno. i tu divotu znam kako izgleda
rješenje je ovo što piše mima, ali ne tako jednostavno: naime trebaš pronaći kombinaciju rutina koja vama najviše odgovara, možda uopće nije ovo što je ona navela

[Peterlin]

Opet ja ovdje sa svojom svakidasnjom jadikovkom..sad je problem spavanje. Ne zeli ici spavati. Veceras je zaspala u 22.30. Prek dana spava 1,5 sat. Ujutro se budi u 8-8:30. I navecer vec trlja okice, zijeva ali u kinderbetu se dere. Ja je uzmem sebi i nunam, otima se, hoce hodati po kuci. I hoda, popikava se id umora al spavati ne!

Na kraju se zgasi ovako.kasno u sekundi.

I sto sad, ne spava puno, umorna je, da li da je stavim.u krevetic i cekam da prestane deracina? Da hodam za njom do ovih sati? Ne znam. .

U ovoj dobi klinci misle da nešto bitno propuštaju ako spavaju. Proći će. Mi smo znali na kratko cca 15 min pogasiti sva svjetla da djeca zaspu, a onda bi se ponovno digli i punili suđericu, štoveć treba, a često bi i pali mrtvi skupa s klincima.

[Kaae]

ko nije nikad viknuo malom djetetu nešto u stilu "dosta! zaspi ovaj čas!" neka baci kamen prvi

Ja sam jucer umalo urlala. Ono, doslo mi je da vristim iz petnih zila. Saticetrdesetpetminuta.

[suma]

ko nije nikad viknuo malom djetetu nešto u stilu "dosta! zaspi ovaj čas!" neka baci kamen prvi

moja je: spavaj jer cu poluditi, ustvari vec sam poludila

[Mali Mimi]

Aj živi bili pa vidjeli...
Ona je horoskopska Djevica, možda ne mogu očekivati eksploziju poljubaca :D

I moj je djevica i isto nije baš od slanja poljubaca sad tek kad ima 2 godine je počeo ali neće svaki put. Uglavnom moj je isto tako jako vezan za baku jer se ona baš njemu posveti cijelo vrijeme dok je s njom, dok ja moram i skuhati i počistiti malo iako se stvarno i dosta igramo ali ponekad mi se čini kako kod bake uživa više nego sa mnom. Vjerojatno da sam ograničeni broj sati s njim bih si i ja mogla priuštiti da se samo igramo, mazimo, smijemo a ovako ne mogu baš i to je tako. Ne opterećujem se s tim da me ne voli

[lavko]

Prvo sretna Nova cure!

Ovo sto phiphy i tangerina kazu je moj slucaj-imas jos sto stvari a ona zeza sa spavanjem i uspavljivanjem! Pa meni zivci prorade, pa na kraju nit ona spava nit ja sto napravim. Skuzila sam da tocno place kad je uzmen nunati, pokazuje prsticem po.kuci, mislim da seboji da sstvarno toga svega ne bude ujutro. Htjela je vaditi cipelice van i ja jojkazem: cipele sad sspavaju. I ona u plac. Veceras smo smirivali atmosferu, pogasili svjetla, nekako je zaspala meni na rukama, al bilo je protesta.