PDA

Pogledaj cijelu verziju : Full time mame i drustva nenaklonjena djeci



Saradadevii
13.10.2006., 01:29
Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?
Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

One koje to nisu, da li bi zeljele biti? Koji su uvijeti neispunjeni, zelje neostvarene....?

Sto mislite o ideji da drustvo koje ne cijeni majcinstvo kao posao s punim radnim vremenom u ranoj zivotnoj dobi djeteta (recimo, 5-7 godina :mrgreen: ), je drustvo koje ustvari nije naklonjeno djeci (child unfriendly)?

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.
(Ovo mi je najnovije pleme :)
http://www.fulltimemothers.org/about.html )

Saradadevii
13.10.2006., 01:52
Je li se prepoznajete u nekome od mitova?
(Ja se mogu detektirati u svakome, od cetrnaeste pa nadalje, premda, sve manje i manje...)


Seven Myths of Working Mothers

Why Children and (Most) Careers Just Don't Mix

By Suzanne Venker - Review by Jerica Griff

If separating is hard for you - set up opportunities to practice separating. For example, arrange to drop your child off at someone's house additional times each week until it becomes easier for youŠ When you pick your child up, don't be overly emotional. It's OK to act glad to see her, but don't start crying and hugging her excessively - to do so only shows your child how hard separation was for you.
- E. Christophersen, Ph.D. in "Preventing Separation Anxiety"

No wonder children are growing to adulthood with serious misconceptions about commitment and attachment! The most important people in their lives, parents - and particularly mothers - are being taught that leaving their children should become easy and natural. In 7 Myths of Working Mothers, Suzanne Venker examines why increasing numbers of mothers are entering the workforce, and how this decision resonates in their children's lives.

If motherhood was understood by society to be a full-time job, Venker believes it would not be regarded as something to be done "on the side" of a career. She is quick to acknowledge, however, that accepting motherhood as a full-time position does not translate into 18 years out of the workforce; it only means creatively seeking ways to work around your children's schedule.

Many working mothers fail to realize that day care centers and nannies are raising their children, relegating the mothers themselves to the role of a babysitter. Feeding the children and putting them to sleep is a far cry from true motherhood. As Venker writes, "The real work of mothers is done when no one is around." She goes on to debunk seven fallacies that keep women away from their children.

The first deception Venker tackles is the idea that "Men have it all - why can't we?" Men don't have it all. Many dads miss out on a large portion of parenting - first steps, first words, soccer games, piano recitals, etc. - because their commitment to providing financially for the family means traveling, late nights at the office, and weekend functions.

Second, many women believe that staying at home full-time means throwing their education and work experience out the window. Before they ever have children, before they look into the eyes of their own flesh, before they have spent even one hour watching this new life sleep, they completely dismiss the idea of staying at home full-time. After all, they have spent the majority of their developmental years preparing for careers. Venker acknowledges that a mother's education is of great benefit to her children, but only if the mother is present to impart that knowledge to them. Statistics show that children of mothers with advanced degrees or work experience have a great advantage over their peers. Instead of "wasting" their education, many moms have found resourceful ways of pursuing other
interests without compromising the health and well-being of their little ones.

Third, many believe that women who choose to stay home with their children must be wealthy. Venker contends, however, that except in single-mother households and other specific exceptions, the choice to put children first has nothing at all to do with economic status and everything to do with budgeting and self-discipline. In fact, most women's second income is almost entirely eaten up by commuting, childcare, eating out, work attire, dry cleaning and taxes.

Fourth, some women believe that their stress level in balancing work and family could be lowered if only they had more support. The feminist movement completely negates this excuse. There has never been an easier time to be a working mom. Working mothers are often puzzled and surprised by how well-behaved the children of full-time moms are, and they wonder why their kids are having trouble in school. But, Venker argues, as with anything else in life, one cannot expect the same outcome with an eighth of the time investment. No company would allow an employee to hire someone else to do
her own job, so how can a mother expect to hire someone else to raise her own offspring?

Fifth, many women claim that they are better moms because they work. Venker counters with the argument that consistency is the most controlling factor in the health and well-being of children. By being removed from the home, working mothers often neglect kids' basic needs (proper amounts of sleep, healthy diets, regular exercise, consistent discipline, help with schoolwork, etc.) because they are unable to see to those needs themselves. How is this being a better mom? Still, we wonder why kids are falling asleep in school, overweight, or coming home with less than flying colors on their
report card.

The sixth myth of working mothers is the claim, "My children just love day care." Psychiatrist John Bowlby disagrees: "A home must be very bad before it can be bettered by a good institution." Because children have a basic desire for the familiar, red flags should appear when children do not want to go home with their parents. As anyone who has worked with children can attest, the things children claim they want are not usually the best things for them, whether it be candy, staying up after bedtime, or playing video games all day.

The final deception of working mothers, according to Venker, is the idea that women can "have it all planned out." Thus many women plan their lives around their careers while postponing beginning a family. They wrongly assume that fertility and children will fit as easily into their planners and lifestyle as any other appointment. Venker encourages young women instead to choose careers that are conducive to motherhood, to live near parents or siblings who could help out with creative work schedules, and to be financially responsible. Taking these steps will make the transition to
motherhood smoother when the time arrives.

It is distressing that the incredibly fulfilling, joyful responsibility of
motherhood is often looked upon as a dull waste of an intelligent woman's time. Venker does an excellent job fighting back against society's prejudices. Her hope is that anyone reading 7 Myths of Working Mothers will encouraged by the mounting evidence that the best place for the next generation is right at home. Mothers who are the primary cultivators of knowledge for their children will no doubt reap extraordinary rewards.

13.10.2006., 07:07
evo ja sam full time mama vec jedanaest i pol godina. kad sam ostala trudna bila sam u srednjoj skoli. cijelu trudnocu sam jos isla u skolu ali cim se morana odila znala sam da joj zelim biti na raspolaganju 24 sata. posebno stoga jersmo prvi mjesec dana njenog zivota provele u bolnici na neonatologiji..rodila se u 34. tjednu trudnoce. nikad nakon toga nisam vise ni pomisljala na skolu, a kako sam radjala dijete za djetetom uz neku minimalnu razliku u godinama, bilo mi je predivno gledati ih kako rastu... evo tek sada osjecam da bi mogla ipak nesto napraviti sa sobom i svojim zivotom, pa cak i ako ne pocnem raditi odmah, da znam da imam neku buducnost osiguranu...(znas na sta mislim)
ali i da me netko vrati svih jedanaest godina u natrag i da mi ponudi neznam sta, opet bi isto postupila...


mislim da sam ja stvarno rodjena da budem MAMA

Matilda
13.10.2006., 07:28
Ja sam bila full time mama tri godine.

Ostala sam doma jer sam se grozila pomisli na moje dijete u jaslicama, nikako mi te jaslice nisu sjele, ali i način života kojim živimo, tata stalno na poslu, tj. na službenim putovanjima, nikad ga nema doma i da i mene nema cijeli dan doma, što bi to dijete imalo od svojih roditelja.

Stavili smo sve na papir, zaključili da financijski možemo izdržati da ja ne dobivam plaću, i da nema tog posla i plaće koji bi mene zamijenio našem djetetu.

No, moj posao nije nekakva karijera, s puno promjena i usavršavanja. To je još jedna stavka koja je olakšala moj ostanak doma.

Posao mi nije uopće nedostajao, dan mi je bio prekratak, ispunjen obavezama oko djeteta, kuće, dosta sam čitala, stalno bila vani u gradu, posvećivala se nekim sitnim stvarima koje ne bih nikad stigla da sam na poslu. Tu je i volonterstvo u Rodi. Začudno je bilo to što sam ja bila doma, a nikad nisam imala vremena (i nikad me nije bilo doma!). :mrgreen:

Meni je to bio preporod, dobro sam se odmorila, nisam bila pod stresom, tempo mi je bio lagan. Razmišljamo o drugom djetetu i odmah smo rekli da i s drugim ostajem doma.

maria71
13.10.2006., 07:58
odgovorila sam da jer mi je plaća veća za 1000 kn od ove ponuđene ,a stres i napor bi bili minimalizirani

litala
13.10.2006., 08:15
trenutno doma na tri godine s trecim djetetom.

zao mi sto prije tri godine nisam bila u financijskoj mogucnosti isto to napraviti. mozda bi i bila, da sam razmisljala jednako kao sada. a mozda i ne bi... ne znam. ne volim unatrag razmisljati...

ne znam odakle u drustvu ta teza da je fulltimemama posao koji degradira? pa radi se o najodgovornijem poslu koji postoji!

da je drustvo u cjelini jako child unfriendly slazem se do kraja.

marta
13.10.2006., 08:27
ja ko litala. ne volim previse plakati nad prolivenim mlijekom.
zao mi je sto nisam ostala s njima stalno. da jesam vjerojatno bi bankrotirali. il mozda ipak ne bi. ne znam. ali zao mi je sto nisam.

danas sam u potpuno drugacijoj situaciji. mogu birati koliko cu raditi i necu imati nikakvih probema oko toga. mogu i ne raditi uopce ali u tom slucaju kola ce opet lagano nizbrdo...

a da mi netko da 4000kn za svu trojicu, ne cak ni pojedinacno, SAD bih potpisala da ostajem.

ivarica
13.10.2006., 08:30
odgovorila sam da jer mi je plaća veća za 1000 kn od ove ponuđene ,a stres i napor bi bili minimalizirani

ovo sam i ja htjela prigovoriti anketi, da si ponudila placu koja moze biti dobar stimulans,. mnoge zene u hrvatskoj nemaju 4000 kuna. a imaju 3 djece

ja sam bila s ivarom doma do 3,5 godine a onda sam krenula raditi jer su se spojila dva razloga, nismo vise imali para i stvorila se prilika za super posao :saint:
kod nas je to nekako obiteljski obrazac, i baba je bila zaposlena ali dosta s djecom u prvim godinama, mama je krenula raditi kad smo mi imale 7 i mi obje smo max produzile ostanak s djecom. trenutno ne mogu zamisliti drukcije i to je glavni razlog sto jos nemam drugo dijete, ne mogu ga ostaviti ustanovama prerano a bojim se da bi trebala. ustvari, trenutno mislim da bi napravila sljedece: uzela bi neki gotovinski kredit koji bi otplacivala 7 godina a s tim parama bi bila 3 godine doma. ljudi to obicno rade za auto.

od ovih mitova mozda se nalazim u trojci. mozda ne na pojedinacnoj majci, pogotovo ne na onoj koju mi poznajemo, ali na opcenito status zena u drustvu mislim da bi ipak djelovalo.

ms. ivy
13.10.2006., 08:55
nama bi bilo idealno da se mm i ja možemo izmjenjivati doma. naravno, ne tijekom prve godine kad je mama nezamjenjiva. sumnjam da bih izdržala doma dok andrej ne krene u školu (zapravo... uz rodu, možda i bih ;) ), a mm pak ima veliku želju biti doma. nažalost, neizvedivo je. :(

(tih 4000 kn čak i ne bi bilo presudno kad bi postojala garancija da će te posao čekati)

Bubica
13.10.2006., 08:58
I moja mama je bila s nama doma do mog polaska u školu...

Iz ove perspektive mi je teško bilo što reći ali sam sigurna da mi je bilo ponuđeno 4000 kn. kada je B navršio godinu dana da bi bila doma ostala do daljnjega...
Tada si to nisam mogla priuštiti...

žalosno je i to što si to ne mogu priušiti sa ovakvim naknadama niti većina žena koje rode treće dijete, imam ih nekoliko u okolini za koje su svi bili sigurni da će ostati doma ali, uz te novce, jednostavno ne možeš podizati troje djece.

a zakaj
13.10.2006., 09:11
ja sam odgovorila da ne bih. Zapravo, mozda bih ostala s djetetom duze od godinu dana, ali sigurno ne do skole, pa cak mi se i tri godine cini puno.
S tonkom sam planirala biti doma godinu i pol, ali onda se pojavila prilika za novi posao (blizu doma, bez stresa, zanimljiv i dinamican, ugodna sredina, bolovanje kad god zatreba, blizu vrtica i blizu skole...) i prihvatila sam je i pocela raditi kad je tonka imala 13mj. tad je vec bila navikla na cuvalicu, pa je i odvajanje proslo bez velike tuge, a i vidjamo se za vrijeme svake moje pauze. I ja stvarno nemam griznju savjesti, niti osjecaj da sam odsutna iz njenog zivota.
S toncekom je bilo drukcije, i danas mi je zao sto i tad nisam pametnije odigrala, ali nisam bas bila u prilici za to.

Od ovih nabrojanih mitova, ja se mozda prepoznajem u petom - mislim da sam bolja mama zato jer nisam samo mama, vec imam jos jedno podrucje na kojem se dokazujem, i da iako ce djeci mozda u ranim godinama nedostajati nesto moje blizine, kasnije ce im biti drago da imaju mamu koja ima nekakva postignuca i iskustvo za sobom.
Doduse, ja sam mozda malo opterecena negativnim primjerom svoje majke, koja je bila SAHM cetvero djece (studirala, ali nije stigla diplomirati, radila kratko neki nezanimljiv posao, a onda odustala zbog tatine karijere), ali je citav zivot bila zbog toga frustrirana, nezadovoljna, i predstavljala se kao zrtva svoje djece. Tako da ja zaista dugo nisam percipirala posao majke kao nesto vrijedno. Danas mi se tu stavovi mijenjaju, ja sam sama jako ponosna i zadovoljna zbog svog majcinstva i posla koji 'obavljam' u toj sferi, ali se ipak ne bih voljela odreci profesionalne karijere. Da radim neki drugi posao, mozda da. U svakom slucaju, smatram da bi zenama koje zele biti sa svojom djecom full time, to trebalo biti omoguceno, i placeno.

BusyBee
13.10.2006., 09:25
Odakle je tekst?
Ide nam jedan vezan uz ovo u ponedjeljak pa bi pitala za dozvolu da prevedemo (ako se slozi suurednica).

mommy_plesačica
13.10.2006., 09:42
Glasala za treću opciju. Prije AA-ovog rođenja sam planirala ostati s njim doma prve tri godine, ali sam nakon 7-8 mjeseci shvatila da ja to ne mogu. Užasno mi je falio moj posao i putovanja, htjela sam se još educirati, a bila sam preumorna da bih pročitala i novine, a kamoli knjigu. Nije se tu radilo o nekom stvaranju karijere, već o osjećaju ispunjenosti, kreativnosti i smislenosti koji mi je dosta dugo falio (i da budem iskrena, još nisam došla do stupnja koji sma imala prije AA-ovog rođenja). Čim smo zaposlili čuvalicu, ja sam dobila par sati tjedno za rad i odmah sam se bolje osjećala. Ni danas ne radim više od 20h tjedno i mogu sama odrediti svoje radno vrijeme.
Prepoznajem se u 2. i 5. mitu, iako nisam sigurna da je 5. mit. Otkad radim ja jesam bolja mama. Moje dijete ima dobru čuvalicu, ima svoj ritam koji svi pratimo koliko god možemo, a kad sam s njim, stvarno sam prisutna, cijenim svaki trenutak koji provodimo zajedno.

hrčkić
13.10.2006., 10:17
Glasala za treću opciju. Idealno bi bilo kada bismo MM i ja imali neki "svoj" posao pa bismo zajedno to hendlali i bili gospodari svog vremena. Ipak, kako to za sada još nije opcija, a ja imam neku karijeru u branši u kojoj nema puno milosti, vratila sam se na posao kada je N. imala 8 mjeseci. Ne mogu reći da mi je to odgovaralo, dapače ostala bih doma još godinu dana sigurno, ali kao što sam rekla nije izvedivo želim li ostati u tom poslu. A želim i moram još neko vrijeme sigurno.

Ne stižem sada detaljno čitati mitove, ali ovako letimično gledano mit broj 3 nije mit po mom mišljenju. Naime, sve ovisi o prihodima žene i potrebama obitelji. Sukladno karijeri u koju sam ulagala i ulažem, takvi su mi i prihodi, a i naše navike su sukladne prihodima koje imamo. Bez obzira na plaću MM, ne bismo si mogli priuštiti puno, puno zadovoljstava koje nam još jedna plaća omogućava. A sve to ipak bitno utječe na kvalitetu života cijele obitelji. Bilo bi naravno divno da nije tako, ali ipak je to okrutna stvarnost! Da mi je plaća takva da zaista pokriva samo commuting, childcare, eatimg out - definitivno ne bih išla raditi do daljnjega!

summer
13.10.2006., 10:53
Isto glasala za trecu opciju. Sigurno bih ostala duze od godinu dana doma, koliko sad planiram, ali ne i do 7-8 godina. Zasto, pa ima vise faktora.
Prvo, skolovala sam se za posao koji radim, imam srece da je odlicno placen, ja na njemu zadovoljna i ispunjena. Tu se pronalazim u mitu broj pet. Nisam niti zelim biti samo mama.
Drugo, cak ni s ovom naknadom od 4000 kn mi ne bi imali dovoljno za normalan zivot. Mit broj tri za nas nije mit. Imamo kredite za stan i auto jos od razdoblja prije djeteta i treba nam love.
Trece, i da ostanem doma do skole, sto bih onda? Nije nase drustvo neko gdje nadjes novi posao tek tako, posebno nakon osam godina pauze.

Voljela bih raditi od doma ili bar pola radnog vremena, to mi se cini idealno.

tridesetri
13.10.2006., 10:55
evo ja sam full time mama vec preko dvije godine, ali cinjenica jest da sam trudna (pred porod) pa mi je bilo relativno lako ostati u tom "mama-filmu". zelim reci, da nisam trudna (i jos vecinu trudnoce na bolovanju) sumnjam da bih jos uvijek bila full time mama. takodjer imam srecu da sam slobodna profesija, te da sam tijekom majcinstva radila neke poslove od doma sto me ipak malo ispunjavalo, mislim da bih tesko mogla ne raditi bas nista vezano za profesiju. takodjer u prvoj trudnoci sam bila izuzetno aktivna pa mi je i to dalo neki mir, da ne moram odmah poceti dalje ganjati karijeru nego da se malo smirim i vise uzivam u majcinstvu.
mislim da bi u nasem drustvu bilo idealno da mame mogu raditi part-time i eventualno prema izboru da mogu biti na placenom porodiljnom do tri godine. sa tri godine se djeca ionako trebaju pomalo socijalizirati pa mislim da nije lose da mama pocne neto raditi.


Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?
Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

One koje to nisu, da li bi zeljele biti? Koji su uvijeti neispunjeni, zelje neostvarene....?

Sto mislite o ideji da drustvo koje ne cijeni majcinstvo kao posao s punim radnim vremenom u ranoj zivotnoj dobi djeteta (recimo, 5-7 godina ), je drustvo koje ustvari nije naklonjeno djeci (child unfriendly)?

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.
(Ovo mi je najnovije pleme
http://www.fulltimemothers.org/about.html )
_________________

Luna Rocco
13.10.2006., 11:18
Ja sam sebi prije trudnoće stvorila idealne uvjete rada - mogu raditi ono što želim, kad želim i koliko želim. Već 7 godina radim u struci u širem smislu (ne striktno prevođenje, ali deifnitivno poslove usko vezane uz humanistiku, pod što spadaju studijske grupe koje sam studirala -anglistika i komparativna) i kad sam bila trudna napokon sam otvorila svoju samostalnu djelatnost i nalazim se u (za mene) idealnoj situaciji - uzimam onoliko posla koliko mi odgovara i radim kad Kaleb spava.

Tako namjeravam nastaviti minimalno 3 godine, a onda ću vidjeti dalje (prije toga nema šanse da ide u vrtić). Voljela bih ponovo predavati i vratiti se filmske vode, a to ne mogu od doma. No, o tom, po tom, ovo mi je tek prvo dijete...

Uglavnom, ne bih baš bila full time mama u smislu da baš NIŠTA ne radim sa strane, no jako mi se sviđa mogućnost da sam potpuno s Kalebom, a opet i radim i zarađujem, no ne na njegovu štetu (prvenstveno mi je drago što ćemo izbjeći rani odlazak u vrtić, to mi je skroz nehumano).

a zakaj
13.10.2006., 11:51
Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?
Ja, npr. ne mogu zamisliti da uz tonku nesto radim, iako sam to mozda mogla do njenih 7-8 mjeseci (a definitivno poslije godinu dana), kad je postala aktivnije i pocela manje spavati.
Meni se ideja rada od kuce (uz djecu) cini vrlo romanticna, ali totalno neizvediva.

a zakaj
13.10.2006., 11:52
ovo gore sam mislila reci da poslije navrsenih godinu dana definitivno vise nisam mogla uz nju raditi.

ms. ivy
13.10.2006., 11:58
ja sam radila od kuće od andrejevog 8. mjeseca do godine dana. bilo mi je teško... andrej nije bio beba koja će se sama zaigrati ili očarano gledati kako mama radi, spavao je malo... radila sam dok je on spavao (meni u krilu a ja tipkala jednom rukom), ili kad bi ga baka izvela u šetnju na sat vremena, ili kad bi mm došao doma i s vrata ga preuzeo, a najviše vikendima. navečer nisam mogla jer ga je budilo zujanje kompjutera (koji je u spavaćoj sobi, nažalost).

no, ja imam high-maintenance dijete. :saint:

a zakaj
13.10.2006., 12:02
no, ja imam high-maintenance dijete. :saint:

a ja dvoje :love:

Luna Rocco
13.10.2006., 12:10
Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?

Pa navečer, i sad rijetko radim po danu. On ide spavati u pola 8, ja oko ponoći, ako je frka, potegnem i do 2... Nije 8 sati dnevno, ali je 4-6, po potrebi...
Kad je stvarno velik prijevod i kratak rok, onda radim cijeli vikend a tata se bavi Kalebom, ja sam samo mater dojilja. :) No to je jaaaaaako rijetko, do sad se to dogodilo samo jednom jer jako pazim da si ne natovarim posla do grla, pa da on ispašta.

djuma
13.10.2006., 13:41
ja sam full time mama.
nista drugo ne radim, samo sam s detetom.
imamo porodicnu firmu, koja je u dvoristu.
rade svi, i ja sam, dok nije mali stigao.
mozda ce dogodine morati u vrtic,
jer svekrva ne znam dal ce moci raditi jos,
pa cu onda ja preuzeti taj njen posao.
ali, i tada ce ici 3-4 sati, jer je meni toliko dovoljno
da obavim taj posao.
i mislim da je treci mit tacan,
odnosno, da nije mit.
jer da ne zaradjujemo ovoliko,
i ja bih sigurno morala naci neki posao.
na anketu nisam odgovorila,
jer zivim u srbiji, a ovde zene rade
i za mnogo mnogo nizu platu.

Anita-AZ
13.10.2006., 13:53
Ne znam za sto bi glasala, jer je moj posao specifican i u principu nekako i ide u sklopu gotovo potpunog majčinstva.

Kad smo imali samo Omi i puuuno manje prihoda nego sad, ja sam ipak ostala sa njom doma. Znači, novac me ne bi prisilio niti otici niti ostati jer sam tada jednostavno odlucila dati sve od sebe njoj i smanjila apetite za druge stvari i to se realiziralo. Zivjeli smo tad sa stvaaarno malo novaca, pa smo preživjeli. Mm je tada živio od sviranja i čekao ga je nedovršen faks. Živjeli smo sa starcima. Imali smo taman! To taman mi je sad nezamislivo i uopće ne znam kako smo uspjeli, ali jesmo. Što više novaca čovjek ima, rastu i apetiti i teško se vratiti na manje.... ići prema gore je lako, ali prema dolje teže, stoga vjerujem da je mamama teško ostaviti dobro plaćen posao jer je određen način života ostvaren i tu naviku je teško mijenjati (navika je izmedju ostalog i npr. kredit koji se mora otplacivati godinama....a otplatiti se mora)

Ipak... za dijete bi ostala i ovaj put doma i bez tih novaca. Ali ja MORAM raditi jer je moj posao moj drugi san, dio Anite koja živi za još nešto osim obitelji i nastojim uskladiti te dvije strane uvijek imajući u vidu da su djeca na prvom mjestu. Taj elemenat nam ne može nitko platiti.... našu potrebu da se ostvarujemo na različitim područjima života!

Mislim da se u konačnici sve svede na isto. MAjke koje žele ostati doma s djecom, ostaju... majke koje ne žele (jer jedva podnesu biti doma prvih godinu dana... a znam ih puuuno takvih), ne žele. Mislim da full-time mame moraju prvenstveno znati biti same sa sobom i uživati u mirnijem, manje aktivnom životu. Isto tako, da li je full-time mama = kućanica? Da li kad mora izabrati kuhanje i spremanje ili igru s djetetom izabire što? Joooj, koliko elemenata u ovoj priči postoji...

Ja radim kod kuće, ali unatoč tome što sam fizički tu, znam psihički i duhom biti tako daleko od njih kad radim, da to ne znači puno u njihovu korist. To je zato što kad skladam nisam ista osoba i potpuno se promjenim tih par dana i kad se "vratim" iz tog svog filma, stvarno mi fale kao da sam bila miljama daleko od njih. Samo je to ipak mjesečno manje nego što bi bio neki klasičan posao izvan kuće.

Znači, ova anketa se odnosi na majke koje bi zaista željele biti kod kuće, a financije im ne dopuštaju. Mislim da pola tih koje misli da jesu u toj kategoriji, ustvari nisu. Tu se vraćam na svoju rečenicu poboldanu gore.

Opet zbrka u mom postu... ali već je vrijeme za let dalje! :)

mamma san
13.10.2006., 13:59
Ne bih mogla biti full time mama. Da, do prve - druge godine života (u ovoj drugoj, izmijenjivala bih se sa MMom, kao sada). Ali iza toga ne. Meni treba posao, ili neki odmak da bih mogla dobro funkcionirati.

Ali bih vrlo rado radila sa kraćim radnim vremenom..npr do 14 sati..tako da mogu barem poslije podne provesti kvalitetno sa svojim djetetom. Jer sad, to teško mogu napraviti. Najbolje što mogu, to da, ali da je stvarno najbolje...to sumnjam.

Deaedi
13.10.2006., 14:15
Da. Glasala sam za prvu opciju. Od kada sam postala mama, prioriteti su mi se posve promijenili. Prije sam samo gledala na obrazovanje i karijeru. Imam fakultet, jedan stučni post diplomski i stala sam na drugom znanstvenom post diplomskom na izradi zavrsne radnje, jer je došla H. Mijenjala radna mjesta da napredujem dok se nisam pozicionirala ovdje.

Posao me uopce vise ne zanima, radim da odradim toliko da posao ide, ali to je to. Jedva cekam da idem doma. Ako mi tel. zazvoni u 17oo ne dizem slusalicu, samo svoju guzicu sa stolca i idem doma.

Nedavno sam bila na razg. za posao i komotno rekla: prekovremeno ne zelim raditi, na sluzbeni put vodim svoju curicu i muza, cesto izlazim s posla radi malene. I samo su me blijedo gledali. Naime, htjela sam otici na visu poziciju i bolje placeni posao, ali onda sam shvatila da su ove beneficije koje imam sada vaznije od 2000 kn vece place.

sirius
13.10.2006., 17:11
a da mi netko da 4000kn za svu trojicu, ne cak ni pojedinacno, SAD bih potpisala da ostajem.

Ja imam samo jedno dijete(zasada),ali potipisujem martu da mi netko ponudi 4 tisuće za dvoje ili troje odmah potpisujem.

ana.m
13.10.2006., 17:25
Ja sam odgovorila DA!

flower
13.10.2006., 18:52
Taj elemenat nam ne može nitko platiti.... našu potrebu da se ostvarujemo na različitim područjima života!
ovo potpisujem...a tekst mi je jednostran -ima mitova koji nisu mitovi jer ne postoji univerzalna istina o tome sto znaci biti mama...ja obozavam svoje dijete i mislim da sam joj dobra mama (neki cak misle da sam nezaposlena i ful time mama jer smo stalno zajedno :lol: ), ja ne znam kako bi bilo da sam stalno kod kuce i da nemam svoje zanimacije i ljubavi (a meni je moj posao prvenstveno ljubav)...ne znam to jer to onda nisam ja i onda bi ona imala neku drugu mamu...

ima fora - 100%mama bedz od rode...koji ja nisam htjela uzeti i ona je to skuzila i zapamtila i pitala me je nakon par dana zasto ja to nisam htjela staviti...(kako samo pamti i promislja :heart: )...onda smo razgovarale o postocima i o tome tko smo mi zapravo i onda je sama rekla da u meni vidi i - Rodu i sihologicu i tetu u vrticu i zenu muzu i kcerku mojim rod.i kuharicu i jos svasta...i strasno me zagrlila jako i rekla - pa da, niti ja nisam 100% tvoja - ja sam svoja... :lol: i malo tvoja, tatina i noniceva...

pitanje je da li volimo taj svoj zivot - ako mama silno zeli biti uz dijete i ima potrebu sebe radi biti uz dijete 100% onda mi je pretuzno itesko za prihvatiti da su financijski razlozi razlozi za povratakna posao.

Uvijek mi ovakvi tekstovi dirnu neku cakru ;) onu koja vice - generaliziranjeeeee....

seni
14.10.2006., 08:17
flower, 8) :heart:

ivarica
14.10.2006., 19:14
mene vise zaprepasti doslovnost nego generaliziranje. ne mogu vjerovati da si 100% mama tako shvatila :shock:

flower
14.10.2006., 19:21
jesam...barem kod postotaka nema druge racunice - 100% je 100% :)

samo nisam sigurna jel tvoj komentar ide na ovaj topic ili na bedz?

ivarica
14.10.2006., 19:26
na bedz.
to posto od toga koliko mozes biti mama, a ne sto posto od toga koliko mozes biti bilo sto sto zelis :)

ivarica
14.10.2006., 19:27
po tvojoj interpretaciji ne bi mogla staviti onaj 100% mama zajedno s onim 100% volonterka i onim 100% roda, kuzis?

flower
14.10.2006., 19:27
dans sam s BB bas o ovom tekstu razgovarala i zapravo mislim da jako dobro treba razluciti da li netko moze biti 100% mama, a to onda meni znaci biti potpuno posvecen brigi o drugom bicu ili mu je ta opcija zapravo krinka za ispunjenje nekih drugih problema - npr. bilo bi super biti doma, imati naknadu i posvetiti se Rodi koliko osjecam potrebu...ali to onda nije da sam 100% mama, to je samo nacin da ispunim neke svoje druge zelje koje sadne uspjevam zbbog maticnog posla...
no to je sad offt.

mamamišić
15.10.2006., 09:59
sigurno bi ostala doma

BusyBee
15.10.2006., 12:29
ali to onda nije da sam 100% mama
Ja sam nakon naseg razgovora skuzila da mi potpuno drugacije shvacamo to 100% mama. :mrgreen:
Ja jesam 100% mama (kao i 100% volonterka i 100% RODA) i meni zelja/namjera za ostankom kod kuce nikada i ni u jednoj kombinaciji nije znacila da prestajem biti sve ono sto jesam, samo mi je znacilo da bi imala mogucnost biti na raspolaganju djetetu kada i koliko me zeli, a ostalo si rasporediti u ostatak vremena kad me dijete ne treba (jer spava, zaokupljeno je drugom odraslom osobom, nekim svojim poslom i sl.).

flower
15.10.2006., 12:33
da, shvacamo drugacije...meni je 100% mama osoba koja se sva daje u odgoj djeteta i tu je uz njega i za njega u tim ranjivim god. zivota, a to mi nuzno znaci staviti dijete ispred sebe (sto osobno vidim kao nesto najvise - sluziti drugome) - jer moje su ambicije sire od vremena kad ona spava (skoro nikad popodne) ili kad ima skrb druge starije osobe...gdje je tu mjera?

Ancica
15.10.2006., 12:41
Ja nisam 100% nista osim 100% ja 8)

flower
15.10.2006., 13:10
mogu ja pisati cijele traktate - a ancica u jednoj recenici pogodi bit :*

Ancica
15.10.2006., 13:40
:*

BusyBee
15.10.2006., 13:53
a ancica u jednoj recenici pogodi bit
eto, a casna pionirska, to sam i ja htjela napisati :mrgreen:

Bubica
15.10.2006., 14:06
matematičarka, lako njopj s postocima :P

NatasaM...
15.10.2006., 14:24
Glasala za trecu opciju.
I potpisujem Ancicu. :)

Saradadevii
15.10.2006., 15:04
Cure, zasto mislite da full time mama znaci 100% mama ( u matematickom ili pjesnickom smislu, nema veze...)?!
Pa full time radno vrijeme je uglavnom, jos uvijek oko 8 sati!
:)

Vratih se upravo s La Leche GB godisnje superradionice, okruzena s puno full time mama i ostalih mama, sva sam u velu oksitocina pa ne mogu sada racionalno diskutirati...

bdw, ivarice, pozdravlja tebe i lalu Liza iz baby milk action, prepoznala rodinu majicu koju sam imala...dobar glas daleko se cuje!

ivarica
15.10.2006., 22:03
lizi :heart:

Saradadevii
16.10.2006., 02:45
malo sam se odoksitocinizirala :)
Te me La Leche konferencije, seminari, radionice i slicno totalno oduseve jer rade sve suprotno od uobicajenog stava o tome sto se moze a sto ne moze uz djecu raditi..(veza s drustvom nenaklonjenom djeci)

Dva dana intenzivnih predavanja, radionice, tridesetak ispisanih stranica-biljezaka, puno novih spoznaja, a sve to u okruzenju djece stare u rasponu od nekoliko mjeseci do desetak godina (najvise toddlera, dakle, onih najubojitijih za dogadjanja tipa predavanja, izlaganja i slicno), i naravno, u drustvu mojeg djeteta koje je uzivalo u cijeloj stvari, barem onoliko koliko i ja (ogromna dvorana s puno prostora za istrazivanje, igracaka raznih vrsta, i neometena dostupnost mami i tati bez organiziranog cuvanja, iako je bila posebna soba za igraonicu u kojoj su se uglavnom okupljali tate).

Fantastican spoj toga da odrasli (mame u ovom slucaju, vecinom, iako je bilo i tata) mogu zadovoljiti svoje potrebe, a to zadovoljenje ne ide na ustrb zadovoljenja djecjih potreba. Dokaz u praksi da je takvo sto moguce, iako ja to nisam nigdje iskusila izvan LLL kruga.

Kljucno mi se u tome cini to sto su organizatorice i sudionice vecinom zene koje su ili bile full time mame ili jos uvijek jesu (ovo full time je simbolicki naziv, rastezljiv u znacenju, uglavnom mame koje placeni posao organiziraju oko brige i njege djece tako da ona nisu u full time institucijskoj skrbi pet dana tjedno u ranoj dobi ili nesto na tom tragu), dakle, imaju ogromno iskustvo kako raditi poslove svakodnevnog zivota i one koje nisu dio svakodnevice s djecom za petama (ili, bolje receno, na ledjima, na bokovima, u narucju itd...marame i slingovi se tu javljaju kao najkorisniji dio opreme). U ovoj situaciji, mikrofoni su isto bili super korisni, pedesetak ili vise djece moze stvarati povremeno poprilicnu buku...

Drustvo nenaklonjeno djeci ne pronalazi nacine kako zadovoljiti potrebe male djece za prisutnoscu barem jednog roditelja(ukljucujuci fizicki kontakt) i potrebe roditelja da izrazi svoje mnogobrojne sposobnosti i zadovolji svoje potrebe.

Postojanje full time mama (koje su ,naravno, "angazirane" i na drugim podrucjima, ne samo oko svojeg djeteta, to je isto jedan od mitova koji uspjesno opstaje; baviti se necim ne treba nuzno znaciti biti odvojen od djeteta), mi se nekako cini kao osigurac da se takvi nacini ipak jednom razviju i da nasa drustva postanu zdravija i bolja prema djeci te da djeca imaju vise prilike razviti se u osobe s zdravijim odnosom prema sebi, ljudima, prirodi, planeti itd...

Dakle, ne trebaju sve majke bit FTM, ali bilo bi bolje za sve, i za one koje nisu i za one koje jesu, te, naravno, i za djecu njihovu, da ih je vise!
Cini mi se da bi nam svima bilo bolje.

Saradadevii
16.10.2006., 02:58
Odakle je tekst?
Ide nam jedan vezan uz ovo u ponedjeljak pa bi pitala za dozvolu da prevedemo (ako se slozi suurednica).

a pitanje je oce se slozit....
mitovi k'o mitovi, puste generalizacije
:)

to je recenzija knjige Seven Myths of Working Mothers, koja je na ovom linku http://www.fulltimemothers.org/books.htm; mislim da autorice ne trebas pitati za dozvolu.

Saradadevii
16.10.2006., 03:04
ovo sam i ja htjela prigovoriti anketi, da si ponudila placu koja moze biti dobar stimulans,. mnoge zene u hrvatskoj nemaju 4000 kuna. a imaju 3 djece

pa sta 4000 kuna po glavi nije dobar stimulans?
Na prosjek od dvoje djece, ispada 8000. Tko bi se onda usudio reci da si to ne moze priustiti (pa makar mu "radna" placa bila dvostruka).

Hocu reci, kada se zadovolji neka temeljna potreba za ugodnim opstankom, sve ostalo postaje pohlepa ako se za njezino zadovoljavanje istovremeno kompromisira s temeljnom potrebom nekog drugog bica.
Tak se bar meni cini....

Saradadevii
16.10.2006., 03:17
Luna (i druge mame koje rade kod kuce) - kako mislis raditi kad kaleb pocne manje spavati?
Ja, npr. ne mogu zamisliti da uz tonku nesto radim, iako sam to mozda mogla do njenih 7-8 mjeseci (a definitivno poslije godinu dana), kad je postala aktivnije i pocela manje spavati.
Meni se ideja rada od kuce (uz djecu) cini vrlo romanticna, ali totalno neizvediva.

ja sam drzala prosle godine nekoliko puta predavanja s dvogodisnjakinjom u razredu. Bilo je sasvim izvedivo, a bilo bi jos lakse da su studenti i management bliski s tom idejom i da je ne gledaju ako na nesto egzoticno (ovi drugi; ovi prvi su bili prvi puta ometeni zbog prisustva djeteta, ali su se ubrzo privikli).To je bio samo hitni slucaj, nekoliko puta, ali mi je dao dobar uvid u to da se uz dijete moze raditi, iako se tesko moze raditi nekakav sjedeci posao, osobito uz malo dijete koje ne spava. Sto dijete pri tom moze svasta korisnoga nauciti, o tome necu ni zapocinjati...
Carlos Gonzales, spanjolski pedijatar La Lecheovac je nesto na tu temu rekao na predavanju ovaj vikend; kako majka koja radi i hoda je nesto sasvim drugo od majke koja radi sjedeci i da je prvo kompatibilno s malim djetetom, a drugo nije.

Neka zanimanja je teze uskladiti sa prisutnoscu djece, neka lakse.
Najteze ih je uskladiti ako se uopce ne proba, tj. ako se u drustvu ne omoguci zenama da to pokusaju napraviti.

Saradadevii
16.10.2006., 03:21
mislim da je treci mit tacan,
odnosno, da nije mit.
jer da ne zaradjujemo ovoliko,
i ja bih sigurno morala naci neki posao.

autorica misli da je mit jer, kaze, da se ne radi o tome koliko se zaradjuje, nego da se radi o "disciplini i self-budgeting", sto ce reci, smanje se potrebe, ako se prihodi smanje, postane se inventivan u reduce, recycle i reuse itd....
a da kola krenu malo nizbrdo, krenu.

Saradadevii
16.10.2006., 03:27
Kad smo imali samo Omi i puuuno manje prihoda nego sad, ja sam ipak ostala sa njom doma. Znači, novac me ne bi prisilio niti otici niti ostati jer sam tada jednostavno odlucila dati sve od sebe njoj i smanjila apetite za druge stvari i to se realiziralo. Zivjeli smo tad sa stvaaarno malo novaca, pa smo preživjeli. Mm je tada živio od sviranja i čekao ga je nedovršen faks. Živjeli smo sa starcima. Imali smo taman

dobra ilustracija za ono sto autorica zove discipline and self-budgeting (plus zivot u zajednici, sto je ljudima uvijek lakse fizicki, iako mozda ne psihicki)

Saradadevii
16.10.2006., 03:41
Anita, ono sto slijedi nakon gornjeg teksta je



Mislim da full-time mame moraju prvenstveno znati biti same sa sobom i uživati u mirnijem, manje aktivnom životu. Isto tako, da li je full-time mama = kućanica? Da li kad mora izabrati kuhanje i spremanje ili igru s djetetom izabire što?

zivot full time mame moze biti jako jako aktivan. Mislim da nam je cesto u glavi ona slika majke kucanice iz postratnih holivudskih filmova (cisti, pere, rucak sprema, trenira djecu i eventualno je ukljucena u neku prevaru).
Netko je pisao o totalnoj posvecenosti djeci. Zasto i cemu je to potrebno? Cini mi se da djeca u ranoj dobi trebaju majku koja je fizicki prisutna (ona moze, sta ja znam, demonstrirati protiv rata u Iraku, s njime na ledjima; to nije totalna posvecenost djetetu, ali svejedno dijete sretno.
S druge strane, to ne znaci biti duhom odsutan vecinu vremena jer si zaokupljenj svojim mislima, a fizicki prisutan.
Smislena djelatnost koju dijete moze poslije oponasati i na cijem primjeru moze usvajati znanja o svijetu itd...to mi se cini vaznim, a hoce li mama peglati po cijele dane jer je to ispunjava ili kopati vrt ili demonstrirati, to su nijanse za dijete (iako ne i za mamu)

Saradadevii
16.10.2006., 03:47
ja kupila jucer bedz s natpisom
Every mother is a working mother! 8)
a Shantani dolcevitu (nazalost nije bilo roze tako da su male sanse da ce je htjeti nositi, ali nisam mogla odoljeti....)
"I am a full time job!"

hvala na doprinosu diskusiji, bas mi je poticajna za promisljanja!

A vesele me i rezultati ankete, jos samo da Sabor usvoji prijedlog.....

flower
16.10.2006., 08:02
Fantastican spoj toga da odrasli (mame u ovom slucaju, vecinom, iako je bilo i tata) mogu zadovoljiti svoje potrebe, a to zadovoljenje ne ide na ustrb zadovoljenja djecjih potreba. Dokaz u praksi da je takvo sto moguce, iako ja to nisam nigdje iskusila izvan LLL kruga.

zasto je premisa da majke koje rade ne mogu zadovoljiti djecje potrebe? pogotovo ako su majke privatnice pa si mogu flekibilizirati radno vrijeme ili imaju friendly firmu pa mogu povesti dijete sa sobom...i ono najvaznije - ako su svjesne potreba djece i sebe i svog muza...i nekako sve to balansiraju?

mislim da tu uopce nije pitanje da li majka radi ili ne nego kako ona odgovara na potrebe djeteta?

i potpuno se slazem da financijski razlozi su neki kvazi razlozi-bitna je volja i zelja i odluka.

s druge strane kaze MM da bi on odmah sutra bio kuci s 4000kn i vjerujem da bi bio jako sretan :)


ono sto ja vidim u stvarnosti je to da postoje rod. koji mogu financijski biti kod kuce (bilo da imaju privatno dovoljno novaca ili da im drzava to omogucuje) i da neki to pravo koriste - ali su rijetki koji to pravo koriste zbog svog djeteta, vise radi sebe (i to je ona razlika u mojoj glavi) npr. zavrsavaju postdiplomske, grade kuce, bave se turizmom...

i clanstvo ovog foruma definitivno nije dobra mjera za uvjete u RH i odgovorno roditeljstvo - nazalost

:(

tekst moze ici sto se mene tice - ali biti ce tu i odgovora na mitove :P

BusyBee
16.10.2006., 08:33
Nemojmo ovdje raspravljati hoce li ici tekst ili ne. Mislim da smo nas dvije to dogovorile na telefon, ili nismo?

flower
16.10.2006., 08:35
ok :* ponjelo me...

Saradadevii
16.10.2006., 13:07
zasto je premisa da majke koje rade ne mogu zadovoljiti djecje potrebe?

pa ne mogu ako je prevladavajuci radni ethos, metodika obavljanja poslova, ciljevi rada itd... odredjenog drustva nekompatibilan s prisutnoscu djece.
Na primjer, ako se uzme kao posao to da odes do obliznjeg sumarka i naberes kupine za ukuhati pekmez, sama bez djece, ces to napraviti na odredjeni nacin, u odredjenom vremenskom roku, s odredjenim rezultatima (puno kupina u malo vremena, npr.) Ako imas samo jedno dijete uz sebe, a cilj posla je ubrati puno kupina u malo vremena (jer to od tebe ocekuje tvoja sefica, tvoja rodbina, krug prijatelja, krug volontera, tko god....), onda ces biti u gabuli, jer ces, ili morati to napraviti puno sporije i tako iznevjeriti poslodavca, ili ostaviti dijete s nekim drugim, ili ga povesti, ali ubrzati stvar (npr, neodsetati do sumarka nego odvesti se autom, nabrzaka nabrati kupine, ne biti u stanjui odgovoriti na potrebu djeteta da se giba, da te imitira u svsishodnoj radnji, uci o tome itd...)
banalan primjer, ali zene su u proslosti a i danas, u raznim dijelovima svijeta , bavile se poljoprivredom, ne odvajajuci se od djece
Mi to danas ne mozemo bas samo tako, a kada i radimo, Englezi bi rekli "they frown upon us...", mrko te gledaju, jer narusava metodiku suvremenog nacina rada.

Drastican su primjer Ameri gdje se zene cesto vracaju na posao nakon par tjedana po porodu. Promijenom etosa i metodike rada (i puno toga u ljudskim glavama), ne bi bilo problema da te zene zavezu dijete u maramu i rade vecinu poslova koje inace rade.
Naravno, uvijek netko moze tvrditi da dijete od par tjedana ili mjeseci nema potrebu za blizinom majke...


mislim da tu uopce nije pitanje da li majka radi ili ne nego kako ona odgovara na potrebe djeteta?

meni se cini da je mit da majka na te potrebe moze odgovoriti kak spada, ako je fizicki nema, a nema je kada je u punom radnom odnosu negdje drugdje, bez djeteta. Moze biti svjesna ne znam cega, ali ako je nema u blizini, onda ona ne odgovara, nego netko drugi u ulozi nadomjestka na to odgovara. Sto je opet bolje nego da nitko ne odgovara.

flower
16.10.2006., 14:06
razlika je u tome sto netko radi jer mora i zato sto mu je nametnuto izvana-a nekome iznutra, osjeca to kao dio sebe i svog zvanja (ne zanimanja)...



meni se cini da je mit da majka na te potrebe moze odgovoriti kak spada, ako je fizicki nema, a nema je kada je u punom radnom odnosu negdje drugdje, bez djeteta. Moze biti svjesna ne znam cega, ali ako je nema u blizini, onda ona ne odgovara, nego netko drugi u ulozi nadomjestka na to odgovara. Sto je opet bolje nego da nitko ne odgovaras druge strane je mit da majka mora biti ta koja udovoljava potrebe djeteta (naravno ovisno o dobi).

flower
16.10.2006., 14:17
nekad se govorilo da treba cijelo selo da se odgoji dijete...
slazem se s time da djeca danas cesto vode neki djecji zivot neovisan od zivota svojih roditelja...to je i po meni opasno :)

ako proucavas odgoj djece u dobi od 3 do 7 - onda vecina predindrustijskih drustva karakteriziraju grupe djece koje se brinu same za sebe ili se o njima brinu bake, majke s malom djecom uz sebe i starija djeca su radila. iz toga i idu neke teorije o slobodnom odgoju i sl. u vrticima djecjim kucama gdje se djecu pusta da sami bez upliva starijih organiziraju igru.

mozda govorimo i o razlicitoj dobi?

Luna Rocco
16.10.2006., 14:41
zasto je premisa da majke koje rade ne mogu zadovoljiti djecje potrebe?

Zato što uglavnom (govorimo o standardnom radnom vremenu) dođu doma oko 17-18 h, a dijete ide spavati koja 2 sata kasnije - mišljenja sam da, koliko god intenzivna bila ta dva sata + vikendi, to jednostavno nije dovoljno.

Meni se nikako ne sviđa ideja da moj jednogodišnjak (ili trogodišnjak, svejedno) provodi većinu vremena u instituciji, odnosno da ja POJMA NEMAM što radi odnosno - bitnije - kako se osjeća tamo. Dok dijete još ne priča (a i kad priča) teško možemo saznati puno o onom dijelu dana kad je u vrtiću. S tog aspekta mi baka/teta čuvalica izgleda kao manje zlo, ali ipak ostaje činjenica da dijete zaposlene mame provodi više vremena s drugim ljudima nego s njom.

I da, svjesna sam da je kvaliteta daleko bitnija od kvantitete, ali u praksi mi se tih 10-ta sati odvojenosti dnevno (u odnosu na svega 2-3 zajednička u koja su možda ugurane i neke druge majčine aktivnosti, barem one nužne - tuširanje, objedovanje...) čini puno previše.

seni
16.10.2006., 15:56
ne stignem sada vise, ali ono sto je za mene najveci mit je to da se stalno govori o mami i djetetu, a ne o mami ILI tati /mami I tati i djetetu. (odnosno raznorazne varijente i inacice danasnjih obitelji)

to je po meni jedan jako opasan mit. i samo fingira post/industrijsko/moderno/i ino drustvo. a u nedostatku stvarnih rjesenja problema danasnjeg drustva poseze u raznorazne historijske kutije. ono sto je proslo, je obicno s vrlo jakom razlogm proslo. (prisjetimo se nase dobre stare evolucije).
za mene je recikliranje vrlo kreativan proces koji je istovremeno rekompozicija, referentna koncepcija i slicno.
preuzimanje klasicnih rola iz proslostu je meni kopiranje, a ne recikliranje.

Mony
16.10.2006., 17:01
U svakom slucaju podrzavam inicijativu da ona/j tko zeli ima takvu opciju. I da bude toliko placen, naravno.
A opet sam nekako gotovo sigurna da ne bi svi cekali u redu za iskoristiti takvu priliku.
Jer u slucaju da takva opcija postoji, drustvo se ne bi moralo zvati samo child friendly, vec i, recimo tako, human friendly.
A to bi potezalo i vise slucajeva ljudi / majki koje su zadovoljne svojim poslom, vole ga, zele napredovati, a opet imaju mogucnost brinuti se o svom djetetu na nacin koji ih zadovoljava.

Skuzile ste sto mislim rec :/
Jedno vuce sa sobom drugu stvar, mislim barem.

A ja ne bih htjela biti full time mama. To sam znala i prije nego sam rodila. Iako sam bila ubijena cinjenicom kada adaptacija u vrticu nije isla kako smo ocekivali (iako je sada sve OK). Vjerojatno bih tada glasala za ostanak doma bez razmisljanja. Zato i smatram da je izvrsno da postoji opcija. Da se pojedinac ne osjeca zarobljenim u drustvu, vec da zna da postoji izlaz.

Ono sto bih ja posebno htjela je posao koji ima normalno radno vrijeme, i da to priblizavanje Europi i "europskim radnim vremenom" ne vuce nuzno za sobom otudjivanje od svoje obitelji.

Ali, naravno da ne iskljucujem svoj odgovor u drukcijim okolnostima - ukoliko ne bih imala pomoc baki, ili dvoje ili troje djece...

summer
16.10.2006., 17:45
ovo sam i ja htjela prigovoriti anketi, da si ponudila placu koja moze biti dobar stimulans,. mnoge zene u hrvatskoj nemaju 4000 kuna. a imaju 3 djece

pa sta 4000 kuna po glavi nije dobar stimulans?
Na prosjek od dvoje djece, ispada 8000. Tko bi se onda usudio reci da si to ne moze priustiti (pa makar mu "radna" placa bila dvostruka).

Hocu reci, kada se zadovolji neka temeljna potreba za ugodnim opstankom, sve ostalo postaje pohlepa ako se za njezino zadovoljavanje istovremeno kompromisira s temeljnom potrebom nekog drugog bica.
Tak se bar meni cini....

Mislim da je prigovor bio da je ovo predobar stimulans. Pa onaj tko radi za manje od 4000 kn - a tih je ogroman broj - cak i zaradjuje vise ostankom doma, a tek ako je to iznos po djetetu... Za te novce bih se sigurno na neko vrijeme strpila sa svojim ambicijama i posvetila samo djeci... I imala ih cetvero :)

Saradadevii
16.10.2006., 19:29
zato sam ja namjerno stavila 4000, a ne 1000, jer se time (ako bi vecina zena to prihvatila, a cini mi se da bi), dovodi u pitanje stav da zene trebaju zaseban posao (u smislu placenog posla izvan kuce za kojega si se skolovala) da bi sebeostvarile. Neke trebaju, ali cini se da bi vecini ponuda bila prihvatljiva.
Mislim zato jer samoostvarenje se desava na razlicite nacine, posao je mala kap, vrijedna, ali jedna od kapi.

Ja se tu malo igram vrazjeg advokata, jer s druge strane, cini mi se da jest mit da se uglavnom zbog love zene vracaju na posao, a ovakvi rezultati ankete bi to potvrdjivali.
ali, opet, i litala i marta su izjavile kako su to ucinile s prvim djetetom, ali da mozda s trecim nece.
Dakle, mozda igra ulogu i neki pomak u percepciji kako stjeces sve vece i vece iskustvo majcinstva.
Mozda i to da ti se siri krug prijatelja i poznanika koji to rade, pa su ti neke stvari prihvatljivije nego sto su ti bile.
I tako, razlozi su mnogi.

S neznamkojestrane, odgajati djecu jer te financijski stimuliraju, cini mi se malo tricky, jer to , kako netko na pocetku rece, je jedan od najzahtjevnijih poslova (i najstarijih, unatoc rasirenoj zabludi o nekom drugom najstarijem zanatu.....ah, sve se na kraju svede na dihomiju majke i bludnice....)

seni, govori se majci i djeci jer je ta veza bitna od rodjenja.
A ja to sve interpretiram u svjetlu Attachment teorije u cast koje postoji ovaj podforum.
Attachment teorija kaze da se na obrascu " cvrstoce", sigurnosti, pouzdanosti itd.... te veze razvijaju, u velikoj mjeri, svi buduci odnosi, dakle, sa ocem, bakama, djedovima, siblinzima,selom, prijateljima, poslodavcima, ljubavnicima, neki idu sve do Boga (oni koji zagovaraju osoban odnos s Bogom, dakle, bez posrednika).
Opet generalizacija, ali ne treba biti doslovna generalizacija. Ljudi su prekompleksni da ih izinterpretira jedna teorija i jedan odnos, ali recimo da to nazovemo temeljem na kojemu se dalje gradi.
Sada, do kada te dijete treba u obliku da kada zeli tvoju blizinu (iz bilo kojeg razloga, ) da je dobije.
Meni se cini sasvim ok da je ima do kada je treba (i premda netko drugi moze tu potrebu isto nekako zadovoljiti, nije to isto). Tj. da nece pretjerati u trebanju i da nece ostati vezna cijelog zivota; obrnuto mi se cini izvjesnijim.
Poredba s dojenjem mi je zgodna, ali to je opet druga can of worms....

flower,
Novorodjence treba majku, dijete od par mjeseci je manje treba, ali ju jos uvijek jako treba, od godinu-dvije, koliko ju treba?
Ako se dijete nikada nije odvojilo na vise od jedan dan od majke ili oca i onda se nadje u petoj godini bez njih na par dana, to ce dijete biti u drugacijoj situaciji nego ono koje je vec od druge godine imalo periode visednevne razdvojenosti.
Na kojoj promatranoj skupini su pedagozi slozili svoje razvojne teorije?
Na skupini petogodisnjaka koji nisu bili odvojeni od roditelja i recimo, doje ili na onima koji su obrnuti?
I, naravno, sto su htjeli poduprijeti svojim teorijama...
Kada su promatrali majmune u zooloskom vrtu, utvrdili su da i oni imaju nekakve samodestruktivne oblike ponasanja, kao i ljudi, imaju li ih oni u divljini, koji su nepromatrani i neuhvatljivi, tesko cemo saznati.

samo jos jedna zgodna stvar kojoj sam danas svjedocila:
prijateljica mi je usla u business s poznanicom (jedna ulozila lovu, a druga radi u ducanu, igracke, slingovi, platnene i slicno); dodjem danas kod nje u ducan i tamo njezina cura od tri i pol. Ne zeli vise u vrtic, od kada je ona pocela raditi (do tada je mama bila "doma", a mala je isla dva puta tjedno po par sati u vrtic). Pobunila se (ovo je vec drugi put da je vadi iz vrtica u posljednjih sest mjeseci). Prijateljica pocela razmisljati i o HE, jer joj se cini da joj je dijete zadovoljnije s njom, nego u vrticu.
Zanimljivo je to sto joj je ducan u kompleksu koje se zove Georigian village, dakle, napravljeno po modelu seoceta pod rije par stoljeca; mali ducani jedan do drugoga, intimna atmosfera, uglavnom zanati i egzoticne stvari (cake decoration, prodavaonica starih LPja itd...)
Mala provodi uglavnom vrijeme tamo s mamom, ali krstari po kompleksu, posjecuje druge prodavace (sigurno je i nema bas puno ljudi, kupaca, onako laid back). Sprijateljila se sa svima tamo, ima razlicitih karaktera, djeca navracaju poslije skole). Ponekad joj dodje baka pa idu u park, shopping ili baka ostane u ducu, a mama obavlja poslove.
To je bila funkcija sela u proslosti. To jos uvijek danas moze postojati, ako zivot organiziramo na drugaciji nacin.

Minnie
16.10.2006., 20:12
Saradadevii, na toliku naknadu bi pristale jako jako puno žena, na tisuće žena rade u industriji i trgovini sa upola manjim plaćama. I kad bi sve te žene ostale doma, tko bi punio proračun iz kojeg se isplaćuje tih 4.000,00 kn? Bojim se da bi se sistem urušio sam od sebe.

Saradadevii
16.10.2006., 20:19
ako proucavas odgoj djece u dobi od 3 do 7 - onda vecina predindrustijskih drustva karakteriziraju grupe djece koje se brinu same za sebe ili se o njima brinu bake, majke s malom djecom uz sebe i starija djeca su radila

Ali majke su uvijek bile negdje okolo (ako su bile zive), brinule za mladje i bile nadohvat ruke. Liedlofica opisuje praksu kod Yaquana da dijete kada majka je trudna s drugim djetetom, "dobije" nekog odraslog iz plemena koji tom djetetu poklanja puno paznje, preuzima djelomicno ulogu majke koja ce uskoro biti zaokupljena drugim djetetom. Iako majka ima drugu preokupaciju, ne nestaje za dijete, dio paznje dobiva od nekoga drugog, ali je ona prava jos uvijek prisutana i dostupna, kad god se javi potreba.
Navodno, nema ni siblings rivalry ni tantruma oko druge godine zivota.

Mi kada odemo na neka kampiranja s drustvom, vikend retreate ili na manifestacije poput ove ovoga vikenda i zivimo vise komunalnim zivotom, a manje nuklearnim,, ne vidim Shantanu vecinu dana. Stalno je negdje okolo, ide za svojim poslom, drugi se povremeno brinu o njoj, do mene dolazi kada me treba.
Uvijek je super i meni i njoj i tati i onima koji se njome povremeno bave.

sirius
16.10.2006., 20:20
Saradedevii,super tema.Uvijek te rado čitam.

Nažalost,ja sam počela raditi kad je moje dijete imalo nepunih 6 mj.Baka ga je čuvala do 2,5 godine i od tada je u vrtiću.Počela sam raditi tako rano jer sam se bojala gubitka radnog mjesta ,a na posao idem isključivo zbog egzistencije.
Moje dijete sad ima 4,5 godine ,ne prođe niti jedan dan da ne mislim o tome kako bih bila radije sa njim kod kuće ,a ne ga maltretirala sa ranim ustajanjima iz kreveta ,cijelodnevnim boravkom u ustanovi i preranim obavezama.
Od ove jeseni su se Marku opet promjenile tete u vrtiću,dobio je jednu koja mu se nikako nije dopala(strogu i hladnu,koja ih tjera da jedu sve za ručak).Malo po malo započeo je štajk,danima je govorio da ne želi u vrtić . Jednog dana nije dok sam ga ujutro ostavljala ,kada je vidio koja je teta u sobi uzeo je svoju jaknu i izjurio u dvorište ponavljajući da ga ne ostavljam.
Šta sam ja napravila?Uzela sam dijete za ruku stavila ga u auto i odvezla na posao.Bilo je jako zanimljivo vidjeti izraze mojih kolegica i poznanika na poslu kad su vidjeli da sam došla sa sinom na posao.Naime ,ja radim u bolnici u laboratoriju! Mislim da nikome od njih nije nikada palo na pamet dovesti dijete na posao!
Što se tiče mog sina bio je tako sretan i ponosan što sam ga povela sa sobom i pokazala mu gdje radim.Čak je izdržao 6 sati bez prigovora.

Možda će netko reći da želim ostati kod kuće jer posao nije moja strast.
To je točno .Ali ja nisam ni znala da mi posao nije strast dok nisam rodila .
Od trenutka kada sam postala majka prioriteti su mi se promjenili. :)

BusyBee
16.10.2006., 20:25
Saradadevii, na toliku naknadu bi pristale jako jako puno žena, na tisuće žena rade u industriji i trgovini sa upola manjim plaćama. I kad bi sve te žene ostale doma, tko bi punio proračun iz kojeg se isplaćuje tih 4.000,00 kn?
I koliko bi njih ostalo u tom slucaju kod kuce zbog djece, posvecujuci se djeci?

Saradadevii
16.10.2006., 20:51
ma anketa nije bila zamisljena kao nekakav istrazivacki pothvat, niti nacrt prijedloga za Sabor, samo me zanimalo da li bi za prosjecnu placu zene ostajale "doma"...

s druge strane, moze se reci da ce se sistem urusiti i ako imas pedeset posto populacije starije od neznamkolikogodina ili imas mladost koja je disfunkcionalna itd...

Mislim da ima vlada koje placaju zenama ako ostaju doma s djecom, a ne rade.
Recimo , Norveska, 18 mjeseci, Hrvatska, godinu dana. Pa Austrija, ne znam koliko, VB, sest mjeseci itd...
To se zove porodiljski, ali to je to, zar ne?
Amerima se sigurno cini da bi im sistem skrahirao kada bi iz proracuna izdavali za godinu dana porodiljskog svim zaposlenim zenama...
Ne skrahiraju kada izdvoje za ratni budzet puno puno vise.

Saradadevii
16.10.2006., 21:15
Možda će netko reći da želim ostati kod kuće jer posao nije moja strast.
To je točno .Ali ja nisam ni znala da mi posao nije strast dok nisam rodila .
Od trenutka kada sam postala majka prioriteti su mi se promjenili

potpisujem;
s time da mene strast za poslom jos uvijek drzi, ali mi je sve manje kompatibilna s drugim strastima pa racunam da ce polako splasnuti.

sirius, bas je dobro cuti da je netko nesto takvoga napravio!
jedna prijateljica koja je zivjela na Novom Zealandu, a radila je u labosu, trazila je da radi od 6 do 10 navecer (pola radnog vremena).

Sada cu malo biti padobranka, ali eto.....kako to u Hrvatskoj funkcionira? Sto je veci problem je li to sto je pola place premalo ili to sto firme, poslodavci ne zele biti fleksibilni?

marta
16.10.2006., 21:24
Mislim da je najveci problem u tome sto jako veliki broj ljudi uopce ne zna da ima tu mogucnost. Sljedeci problem po redu su cini mi se poslodavci koji nisu bas fleksibilni i ne pristaju cesto na takve dogovore.
Al bih se onda opet tu vratila na ono prvo, ko pita ne skita, ne mozes znati sta ce ti sef reci dok ga ne pitas. Ja sam s mojim cuda dogovorila, a ko i sirius, nisam uopce luda za karijerom.

Bubica
16.10.2006., 21:31
daleko veći problem je što to jednostavno poslodavac ne omogućava. Poznato mi je kako je na N. Zelandu fleksibilno radno vrijeme i to je super!

ivarica
16.10.2006., 21:34
flexi i skraceno rv za zaposlene roditelje je jedno od obecanja nacionalne populacijske politike, ne bas od dogodine, ali u sljedecih par godina...

Saradadevii
16.10.2006., 21:52
je li su oni to obecali kao obvezivajucu stvar za poslodavce ili kao preporuku poslodavcima?

Ovdje postoji od prije nekoliko godina preporuka vlade da se omoguci roditeljima djece do 5 godina fleksibilno, skraceno i slicno radno vrijeme, ako to zele i ako to poslodavci mogu ostvariti bez da ugroze biznis.

Vrlo podlozno interpretacijama...

ivarica
16.10.2006., 22:01
http://www.sabor.hr/Download/2006/10/16/POPULACIJSKA_POLITIKA.pdf


D. USKLAĐIVANJE OBITELJSKOG I POSLOVNOG ŽIVOTA

a) Analiza stanja
Za obiteljsku i populacijsku politiku važno je poduzimanje sustavnih aktivnosti na području
usklađivanja poslovnog i obiteljskog života. Roditelji (i muškarci i žene) moraju ostati
uključeni u tržište rada, jer će to zbog depopulacije radno sposobnog stanovništva biti nužno
za održavanje gospodarstva. Na području usklađivanja poslovnog i obiteljskog života
neophodan je preduvjet stvaranje ozračja ravnopravnosti spolova, te isključivanje svih oblika
diskriminacije. Stvaranje takovog ozračja u društvu olakšat će ravnomjerniju raspodjelu
obiteljskih obveza i odgovornosti.
Pod zaposlenošću uobičajeno se podrazumijeva zaposlenost na neodređeno vrijeme s punim
radnim vremenom. Izmjenama radno-socijalnog zakonodavstva tijekom 2003. godine,
otvorena je široka zakonska mogućnost fleksibilnog oblika rada i fleksibilnoga radnog
vremena. Ovi su pravni instituti gotovo u cijelosti prepušteni slobodi ugovaranja, pri čemu
posebnu podršku pružaju porezni propisi i propisi s područja obveznih osiguranja, koji i po
osnovu tih oblika rada omogućavaju pristup pravima. Obzirom da se ipak radi o razmjerno
novim institutima, oni do sada nisu brojni u praksi, a razlozi i uzroci zbog kojih poslodavci ne
koriste ovakve načine ugovaranja rada trebali bi biti predmet analize na čijim bi se rezultatima
mogle planirati buduće mjere, bilo kroz promociju netradicionalnih oblika rada, bilo putem
edukacije i savjetovanja. Nadalje, Uredbom Vlade Republike Hrvatske43 državnim
službenicima je omogućen rad na izdvojenom mjestu i rad s fleksibilnim radnim vremenom.
Omogućavanje "rada na daljinu" znači mogućnost rada izvan mjesta rada u tijelu državne
uprave, pretežno kod kuće, uz primjenu informacijske tehnologije (računala, programa i
računalnih podataka, te telekomunikacijskog sklopa). To će osobama s invaliditetom ili
majkama s malom djecom omogućiti rad od kuće, a istovremeno će biti u radnom odnosu.
Navedenom uredbom stvorene su pretpostavke za primjenu istih oblika rada, kroz vlastite
propise, i za javne službe i za privatne poslodavce.
b) Ciljevi
- stvoriti pretpostavke za punu zaposlenost radno sposobnog stanovništva
- osigurati bolju usklađenost obiteljskog i poslovnog života
- osigurati potpunu ravnopravnost spolova
- osigurati uvjete za olakšan ulazak i izlazak s tržišta rada, posebice žena
- poticati primjenu i implementaciju fleksibilnih oblika rada uređenih radnim
zakonodavstvom

c) Mjere

1. Osigurati subvencije države u plaćanju doprinosa kod korištenja skraćenog odnosno
nepunog radnog vremena roditelja za prvo i drugo dijete do treće godine života, a za
treće i svako daljnje dijete ili blizance do osme godine života
Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Ministarstvo financija, Hrvatska
udruga poslodavaca
43 Uredba o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu i rada s nepunim radnim vremenom
"Narodne novine" broj 33/06

Rok provedbe:
Aktivnost 1. – 2007. godine
Aktivnost 2. i 3. – 2008. godine
Aktivnost 4. – 2008./2009. godine
Aktivnost 5. – 2012. godine

Aktivnosti:
1. izraditi analizu korisnika skraćenog odnosno nepunog radnog vremena
2. izraditi studiju o učincima koje bi imale izmjene u sadašnjem sustavu poreza na
dohodak
3. utvrditi iznos subvencija u plaćanju doprinosa
4. izraditi prijedlog propisa kojim se uređuju subvencije države u plaćanju doprinosa kod
korištenja skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena roditelja
5. izraditi izvješće o učinkovitosti mjere
Indikatori provedbe:
1. izrađena analiza korisnika skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena
2. izrađena studija o učincima koje bi imale izmjene u sadašnjem sustavu poreza na
dohodak
3. utvrđen iznos subvencija u plaćanju doprinosa
4. izrađen i usvojen propis o subvencijama države za plaćanje doprinosa kod korištenja
skraćenog odnosno nepunoga radnog vremena roditelja
5. izrađeno izvješće o učinkovitosti mjere i visina i broj isplaćenih subvencija države

Financijska sredstva: iz sredstava Državnog proračuna


2. Poticati poslodavce na primjenu odredaba Zakona o radu i donošenje posebnih
propisa koji se odnose na posebna poslovna utanačenja i fleksibilizaciju rada i mjesta
rada (nepuno radno vrijeme, rad kod kuće i tele-poslovanje, klizno radno vrijeme,
dopusti)

Nositelji: Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Hrvatska udruga poslodavaca,
Hrvatski zavod za zapošljavanje, udruge sindikata, organizacije civilnog društva, javne
ustanove
Rok provedbe:
Aktivnost 1. i 2. – 2007. godine
Aktivnost 3. i 4. – kontinuirano
Aktivnost 5. – 2008./2009. godine

Aktivnosti:
1. izraditi analizu posebnih poslovnih utanačenja između korisnika i poslodavaca
2. izraditi analizu učinaka mjere u odnosu na demografski i gospodarski razvoj
3. osigurati valjane pretpostavke za zaposlenost radno sposobnog stanovništva bez obzira
na rodnu pripadnost u odnosu na određenu vrstu poslova
4. organizirati edukacije za poslodavce i javne ustanove te promicati posebna poslovna
utanačenja i fleksibilizaciju rada i mjesta rada (tisak brošura i letaka, kampanja)
5. izraditi propise za primjenu posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilizaciju radnih
mjesta
Indikatori provedbe:
1. izrađena analiza korisnika posebnih poslovnih utanačenja i poslodavaca
2. izrađena analiza učinaka mjere u odnosu na demografski i gospodarski razvoj
3. provedene edukacije i broj korisnika posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilnog rada
4. izrađen posebni propis za primjenu posebnih poslovnih utanačenja i fleksibilizaciju
rada i mjesta rada od strane javnih ustanova i poslodavaca
Financijska sredstva: iz sredstava Državnog proračuna

Vrijeska
16.10.2006., 22:53
posla se ne bih nikada odrekla pa niti do 5. godine djetetova života, ali bih vrlo rado radila 5-6 sati (ionako u uredskim poslovima efektivnog rada je isto toliko)

(eventualno bih pristala da je MM "nogometaš" s dobrim financijskim zaleđem koji mi može priuštiti sve moguće tete domaćice, čistilice i sl. pa i povremeno dadilju, a da ja imam vremena za ispunjavanje svih svojih "osobnih potreba" u vidu studijskih putovanja, edukacija, volontiranja, honorarnog rada iz puke zabave i sl. - no kako je to daleko od bilo kakvog pa i djelomičnog ostvarenja samo ću nadodati :mrgreen: )

Zorana
16.10.2006., 23:43
"Moje vrijeme za mene" je vrijeme provedeno s mojom djecom.

Jednom davno je Litala napisala slicnu recenicu i ja se apsolutno pronalazim u njoj.
Pokusat cu ostati doma s djecom koliko god bude moguce. Pristala bi raditi bilo kakav pristojan posao koji bi mi omogucio imati djecu u blizini. (tipa obiteljsko branje jagoda za minimalnu naknadu :P )
Nisam karijeristkinja, ostvarujem se i pronalazim na druge nacine.
Mislim da su quality time i sl. pokusaji pravdanja danasnjeg drustva za stetu koja se direktno nanosi djeci. Jer ili si tu ili nisi. Price o nejednakosti spolova i sl. mi ovdje nimalo ne drze vodu jer svatko ima svoju (prirodnu) ulogu koja je kao takva nezamjenjiva.
Znam da smo svi mi individue i da se realiziramo na razlicite nacine. Ali isto tako znam da puno tih nacina nije nimalo child friendly.
Odrasla sam kao dijete mame "neprisilne radilice" i tate karijerista. I mogu komotno reci da me sada, jednako kao i tada, takav nacin zivota bacao u ocaj. I nikakva radost moje mame koju je njezin posao ispunjavao, i nikakvi ostvareni poslovni snovi moga tate ne mogu nadoknaditi cinjenicu da je meni nedostajalo vrijeme s mojim roditeljima.

Nadam se da nisam daleko otisla, ovo mi je uvijek bolna tema. :/

Natasa30
16.10.2006., 23:50
"Moje vrijeme za mene" je vrijeme provedeno s mojom djecom.

Jednom davno je Litala napisala slicnu recenicu i ja se apsolutno pronalazim u njoj.
Pokusat cu ostati doma s djecom koliko god bude moguce. Pristala bi raditi bilo kakav pristojan posao koji bi mi omogucio imati djecu u blizini. (tipa obiteljsko branje jagoda za minimalnu naknadu :P )
Nisam karijeristkinja, ostvarujem se i pronalazim na druge nacine.
Mislim da su quality time i sl. pokusaji pravdanja danasnjeg drustva za stetu koja se direktno nanosi djeci. Jer ili si tu ili nisi. Price o nejednakosti spolova i sl. mi ovdje nimalo ne drze vodu jer svatko ima svoju (prirodnu) ulogu koja je kao takva nezamjenjiva.
Znam da smo svi mi individue i da se realiziramo na razlicite nacine. Ali isto tako znam da puno tih nacina nije nimalo child friendly.
Odrasla sam kao dijete mame "neprisilne radilice" i tate karijerista. I mogu komotno reci da me sada, jednako kao i tada, takav nacin zivota bacao u ocaj. I nikakva radost moje mame koju je njezin posao ispunjavao, i nikakvi ostvareni poslovni snovi moga tate ne mogu nadoknaditi cinjenicu da je meni nedostajalo vrijeme s mojim roditeljima.

Nadam se da nisam daleko otisla, ovo mi je uvijek bolna tema. :/

:love: :*

Isti identicno slucaj i kod mene. :(

Cicos macos
17.10.2006., 11:34
Bila bih full-time mama da mi netko to plati. Naporno je i zahtjevno i iscrpljujuće kao i bilo koji drugi posao. Čuvala bih svoju djecu kod kuće dok najmlađe ne krene u školu, onda bih ganjala vlastitu karijeru. Da me se pita. Ali me se ne pita, i ne mogu si priuštiti ostanak kod kuće. Pa sad moja mala bubica čuči u jaslicama, a ja se trudim ne razmišljati previše o tome.

Vanchy
17.10.2006., 19:03
Nisam glasala niti za jedan ponudjen odgovor jer sam prije trudnoce odlucila da cu biti s djetetom bez obzira na lovu. Ovo ce sad mozda zvucati grubo, ali tudje sam se djece naodgajala dok sam radila i sad zelim biti sa svojim djetetom. Svjesna sam da ta odluka donosi neke promjene u mojem zivotu, ali ne zalim. Nisam samo kucanica, nego se aktivno bavim djetetom. MM mi je od velike pomoci i podrzava me u mojoj odluci da budem kod kuce. Ono sto mi se cini najvaznijim jeste to da sam sretna i zadovoljna jer sam stay-at-home=mom.

Saradadevii
17.10.2006., 19:19
koji mi može priuštiti sve moguće tete domaćice, čistilice i sl. pa i povremeno dadilju

Meni se ti poslovi cine jako korisni i za roditelje i za djecu; priznajem da mi je ponekada u proslosti padalo na pamet da bi bilo dobro odvojiti novac za takvo sto (ciscenje i slicno), napustila sam potpuno sada tu ideju, jer sam skuzila koliko mi dijete uziva u tome i voli pomagati. Otvara nam sto i jednu "obrazovnu" mogucnost.
Na primjer danas smo rastirale robu zajedno; stavila je svoje gacice jedne na drugu na rastiraljku pa sam ja objasnila zasto se prije suse ako su odvojeno, pa ih je onda razdvojila, onda mi je drzala tus u kadi dok sam ispirala neku saroliku majicu koja pusta boju na sve strane pa je moram prati na ruke. Dok smo to radile, razgovarale smo o bojama i zasto to pusta (fair trade proizvod, ali iz Nepala, pa gdje je Nepal, sta tamo ima, sto je fair trade itd...)
Onda sam je zmikala, ali tada je vec ona uletjela u kadu i zapocela sa svojom igrom pranja sebe u lavoru u kojem smo prali majicu. I nastavila jos neko vrijeme.
Rucak cesto pripremamo zajedno, a o spremanju kreveta da i ne pricam.

S druge strane ja bih ovo najradje da radim zajedno s njom pa se nekako trudim kretati se u tom smjeru

da ja imam vremena za ispunjavanje svih svojih "osobnih potreba" u vidu studijskih putovanja, edukacija, volontiranja, honorarnog rada iz puke zabave i

Vrijeska
17.10.2006., 20:35
Slažem se s edukativnom stranom čićenja. I meni moje dijete od 3 godine čim završi s doručkom: "Mama, mogu li ti pomagati raditi ručak?"
A ja se niti umila nisam ...

No, ako uz trogodišnje dijete imaš i bebu ili dvije, malo je vjerojatno da ćeš im moći posvetiti vremena i zanimacije koliko su oni željni tijekom dana - u tome je velika pomoć dječjih vrtića (na nekoliko sati dnevno).


Govorila si o pozitivnoj strani života u zajednici. Slažem se jednim dijelom, no ako ta ista "zajednica" nije zainteresirana za sudjelovanje u odgoju, brizi o djetetu ili konstantno potkopava roditeljske metode odgoja, bolje je odmaknuti se i organizirati život bez njihove pomoći...

Malo sam pogledala stranicu fulltimemother.org, i odista im azanimljivih članaka- Čovjeka natjeraju na razmišljanje ... Čak sam i ja dobila neke ideje o organizaciji posla i obiteljskog života ;)

Saradadevii
17.10.2006., 21:09
No, ako uz trogodišnje dijete imaš i bebu ili dvije, malo je vjerojatno da ćeš im moći posvetiti vremena i zanimacije koliko su oni željni tijekom dana

slazem se djelomicno s tim (da je lakse s jednim nego s vise)
zato mi je najzanimljivije slusati full time mame troje ili vise djece u izlaganju njihovih strategija :)

Mislim da je veliki problem u tome sto zivimo uglavnom same, a ne u zajednici s drugima, osobito drugim zenama.

Saradadevii
17.10.2006., 21:15
Čak sam i ja dobila neke ideje o organizaciji posla i obiteljskog života

ajde, reci...

Zorana
17.10.2006., 22:27
Ja bih rado da se jave marta, trimama, dijanam i ostale cure s vise djece koje su momentalno doma.

Vrijeska
17.10.2006., 22:42
Čak sam i ja dobila neke ideje o organizaciji posla i obiteljskog života

ajde, reci...

Ne smijem javno :mrgreen:

Nije ništa revolucionarno, no vidim da po raznim firmama već imaju opciju rada od kuće i sl.
Voljela bih da mi odobre šesterosatni radni dan ili samo toliko plaćeno ili da ostatak odradim od kuće, no to je moja želja. Pokušat ću, nemam što izgubiti jer ukoliko se vratim na normalnu satnicu dijete će me vidjeti svega dva sata dnevno :cry: a onda možda za koji mjesec ili se slomimo i prihvatimo takav mizeran način života ili odista postanem fulltimemama - nema mi druge

branka1
17.10.2006., 23:17
Ja sam valjda jedina koja je glasala za drugu opciju jer stvarno nisam načisto s tim. POnekad mislim da bih bila full time mama, ali ponekad ipak ne. Ne znam.

Trenutno sam zadovoljna sa situacijom kakva jest. Imam posao koji je sasvim ok i pruža mi dovoljno slobodnog vremena. Nije da se može nešto puno napredovati, ali to me je i pustilo. prije 2 godine sam odbila jednu mogućnost - doktorat za koji bi prvo morala biti 3 godine u labosu bez prijave, plaće, socijalnog (trebala bih biti valjda sretna što sam uopće tamo), a poslije tko zna kako bi bilo za posao i želim li ja uopće raditi na faxu ili negdje u znanosti za 3-4 tisuće kuna, a da me nema doma od jutra do mraka. Ne želim!

Na sadašnjem poslu mi je jako dobra plaća, super radno vrijeme (kad radim ujutro do 14 h sam doma, a popodne radim od 13-20), ne zahtijeva od mene rad još i kod kuće, na 10 minuta od kuće mi je i sada, dok imam malu djecu, mislim da je idealno.
A ako ću imati 3. dijete mislim da bih ostala doma i do 3 godine.
Inače, prvo dijete je čuvala sveki do sad, sad je krenula u vrtić, a nadam se da će i drugo, tako da smo uspjeli izbjeći jaslice. Da nije tako, to bi opet bila druga situacija i možda bih ostala doma.

a zakaj
18.10.2006., 09:08
Mislim da je veliki problem u tome sto zivimo uglavnom same, a ne u zajednici s drugima, osobito drugim zenama.

s ovim se jako jako slazem.
kad sam rodila prvo dijete, bila sam jedina mama medju svojim prijateljicama, i jako sam prorijedila druzenja s njima, jer se nismo vise bas razumjele (a i inace sam malo autisticna, odrzavanje prijateljstava mi je slaba strana :roll: ). Preselila sam se, i nisam nikog znala u novom kvartu.
Nisam vise imala vremena za bavljenje podrucjima koja su me prije zanimala, pa nisam niti mogla normalno sudjelovati u razgovorima i druzenjima u kojima sam prije uzivala. A razgovor o djeci, odgoju i sl. nije nikog drugog zanimao.
I bila sam u depresiji, i jedva sam cekala da prodje godinu dana i da pocnem raditi.
Cetiri godine kasnije, s tonkom, sve je bilo drukcije - em su prijatelji(ce) u drugom filmu, em sam pocela redovno posjecivati ovaj forum pa sam bar u virtualnom svijetu nasla okolinu sa srodnim interesima.

Mislim da drustvo drugih zena (ali zena majki!) nije vazno samo zbog razmjene pomoci, savjeta, iskustava; nego prvenstveno zbog sticanja dojma o vrijednosti vlastitog posla.
Meni je jako vazno da osjetim vrijednost svog posla (posla - ovdje mislim majcinstva) - da osjetim da je taj posao intelektualno i fizicki zahtjevan, da se taj posao moze obavljati dobro ili lose i da postoje mjerila na osnovu kojih se mogu osjecati zadovoljna ako odmjerim da sam dobra, da postji nekakva 'javnost' u kojoj se vrijednost tog posla priznaje.
Eto, naravno da bi bilo ljepse da su mi vazna samo moja djeca, a ne neke izvanjske vrste motivacije, ali stvari ipak stoje ovako.

Storma
18.10.2006., 23:36
Ja sam nakon porodiljnog ostala bez posla. :mrgreen: Nakon promisljanja, mm i ja smo odlucili da ostanem jos neko vrijeme doma. Naime, dosada sam radila poslove tipa racunovodstvo, administracija, radno vrijeme od 9-17, mizerna placa (SSS), prisilni neplaceni prekovremeni.... Najjaci MM-ov komentar, koji me pogodio duboko, je bio slijedeci: "...niti cu ja imati zenu, niti Anita mamu". Zbilja, imala bi mamu koju bi vidjela cca 2 sata dnevno, i vikendom (a vec vidim da bi vikendom radila i ono sto ne stignem preko tjedna ghm..).

I tako sam doma. MM radi u HP-u, i nije nam bas najbolje s financijske strane(citaj: imamo za rezije i hranu, pa sta ostane....pokrivamo se), no vidimo po Aniti da sam donijela najbolju mogucu odluku.

Biti "doma" je nesto sto me (buduci da sam invalid) poprilicno iscrpljuje jer radim puno stvari koje ne bih radila da sam zaposlena ili bi ih radila drugacije, no to je stvar moje osobne (ne)organizacije i prilika u kojima zivim. S druge strane, biti full time mom meni znaci biti majka koja je PRISUTNA. Tu sam kad Anita place, kada padne, udari se, kada nesto treba...Ima nesto u kvalitativnom provodenju vremena, no ja zbilja ne bih mogla, nakon sto dodem kuci u 18 h (ili cak u 19) dati puno od sebe jer bih bila umorna i frustrirana (mozda) i meni bi tih sat-dva bili premalo. Tako da sada trazim ostale mogucnosti, kojih bas i nema: pola radnog vremena, ili neki posao "od doma".

Ne smatram se zakinutom time sto sam doma, jer ne vrednujem sebe po uspjehu na radnom mjestu. Bilo bi super raditi ono sto volim, i takav posao bi bio ispunjavajuci. No, svjesna sam prolaznosti vremena...sada imam dijete, i duznosti prema njoj. Anita je sada centar svega, manje nego prije, ali jos uvijek velik (14 mj). Puno puta znam reci :"da sutra umrem, ne bi mi bilo zao". Mislim da je to najvaznije. A onaj dio mene koji treba nesto drugo, ispunjavam citanjem knjiga, surfanjem kad stignem,volontiranjem u Rodi...

Mislim da smo razlicite, i to je u redu. Netko voli peci kruh, a neko birati kruhove u pekari. Najvaznije je biti u skladu sa samim sobom.[/u]

Storma
18.10.2006., 23:40
Zene/majke kojima je posao/karijera nesto vazno i bitno bi po mom misljenju svakako trebale raditi, da bi bile kompletne osobe i kako bi tako obnovljene i ispunjene mogle bruziti bolju sebe svom djetetu nego sto bi bile da su "full time mom".

Mamita
19.10.2006., 00:15
ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila :mrgreen: .

mene više brine to što ja volim raditi, ali to nije posao od 8 sat na dan (mislim jeste ali ne živim 2 minute od posla i nemam klizno radno vrijeme).
da bi došla na posao u 8 moram krenuti od doma u 7, znači ako vodim djecu u vrtić ustajem u 6.
doma nisam prije pola 6.
znači to ispada skoro 12 sati histerije. i to je problem.

za sad uživam do travnja...

Saradadevii
19.10.2006., 01:07
ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila .

mene više brine to što ja volim raditi

:lol:
bas volis! (prodala bi ljubav za 8000 kuna!)

Saradadevii
19.10.2006., 01:19
Ja bih rado da se jave marta, trimama, dijanam i ostale cure s vise djece koje su momentalno doma.

pa marta se javila, prodala bi karijeru za 4000...

nego, na tragu ovoga sto Stroma napisa

ne vrednujem sebe po uspjehu na radnom mjestu.
kako se dozivljavate po tom pitanju?
Meni se cini da postoji suptilan pritisak na zenu da, ako se skolovala, pogotovo ako ima fakultet i vise, da je nekako bez veze da "sjedi doma" i da treba "iskoristiti" svoje obrazovanje i svoju pamet. Inace, kao da je protratila vrijeme sve te godine obrazujuci se.

Prije nekog vremena, jedna moja LLL kolegica, koja je radila na fly high poslu u bankarstvu prije rodjenja sina (i jos godinu dana nakon njegovih navrsenih devet mjeseci, nekon cega je napustila posao i sada je mama full timerica), rekla mi je nesto sto me bas zamislilo: da joj je zao sto nije nakon srednje skole imala djecu pa sada u tridesetima, kada bi bili vec odrasliji, uhvatila se studija i karijere. Onako, obrnutim redom od uobicajenoga. Cini joj se da bi bilo bolje i za nju i za djecu.

marta
19.10.2006., 08:22
prodala bi ja karijeru i za manje, samo ne smijem ovdje rusiti prosjek...

i pritisak na zenu koja se skolovala nije uopce suptilan, nema nista suptilno u tome. vrlo je izravno kad ti netko komentira da zasto ne radis ono za sto si se skolovao gotovo desetak godina pa ti malo broji koliko si na to para i vremena potrosila. al ja sam svoje ambicije u biti realizirala. umjesto mene mm ce na doktorat :aparatic: , a ja cu u neke druge vode. a struku cu odrzavati samo u vegetirajucem stanju ako ikad zatreba za nedajbozenekogsranja.

Vrijeska
19.10.2006., 08:35
Prije nekog vremena, jedna moja LLL kolegica, koja je radila na fly high poslu u bankarstvu prije rodjenja sina (i jos godinu dana nakon njegovih navrsenih devet mjeseci, nekon cega je napustila posao i sada je mama full timerica), rekla mi je nesto sto me bas zamislilo: da joj je zao sto nije nakon srednje skole imala djecu pa sada u tridesetima, kada bi bili vec odrasliji, uhvatila se studija i karijere. Onako, obrnutim redom od uobicajenoga. Cini joj se da bi bilo bolje i za nju i za djecu.

Često i ja tako pomislim. Ali mislim da je većina nas u dvadesetima bila potpuno nezrela za obiteljski život i odgoj djece.

A da ne kažem da su mala djeca mla briga, dakle u mojim tridesetima bi me baš zadesio dječji pubertet i onda - djeca naviknuta na stalnu prisutnost majke - i dalje bi tražila veliku pažnju i većinu dnevnog vremena opet bi se trebalo posvetiti njima; a moć koncentracije i moždane vijuge već pomalo zastarjele i teško bi se bilo primiti knjige ...

marta
19.10.2006., 08:37
a moć koncentracije i moždane vijuge već pomalo zastarjele i teško bi se bilo primiti knjige ...


ja mislim da je ovo totalna predrasuda. bitna je motivacija i kretanje u smjeru ostvarenja svojih ciljeva.

AdioMare
19.10.2006., 08:52
[/quote]
Meni se cini da postoji suptilan pritisak na zenu da, ako se skolovala, pogotovo ako ima fakultet i vise, da je nekako bez veze da "sjedi doma" i da treba "iskoristiti" svoje obrazovanje i svoju pamet. Inace, kao da je protratila vrijeme sve te godine obrazujuci se.

Karijeristkinja će se zasigurno primiti posla za koji se školovala, bez daljnjega. Ja osobno za nju neću reći da ona ne može ostvariti puno majčinstvo, jer zasigurno bi joj veći pritisak radila briga oko djece doma - koja bi joj se činila nametnuta, nego organiziranje majčinstva uz karijeru.
Mama mora biti zadovoljna sobom, da bi isto mogla prenijeti na djecu.

Dakle, svi se školujemo da bismo proširili vidike. Kaže se da se i na nebo nosi samo ono što nosimo u srcu i glavi. Dakle, neosporno je tko si ti po završetku svog školovanja. A što ćeš s tim napraviti, to je pravo svakog pojedinca i nitko ga za to ne smije osuđivati.

A što se tiče obrnutog postavljanja stvari, djece prije školovanja .. pa, mislim da je tvoja frendica do tog zaključka došla jer je doživjela punoću tridesetih godina... prve stepenice u životu na kojoj se može pohvaliti životnim iskustvom. Ali, sve ide u svoje vrijeme i nema garancije da bi obrnuto bio pogodak ili da ne bi.

Vrijeska
19.10.2006., 08:54
a moć koncentracije i moždane vijuge već pomalo zastarjele i teško bi se bilo primiti knjige ...


ja mislim da je ovo totalna predrasuda. bitna je motivacija i kretanje u smjeru ostvarenja svojih ciljeva.

kod mene nije predrasuda nego činjenično stanje :/

no slažem se da je važna motivacija, ali sada mi ne pada napamet nikakav razlog koji bi me natjerao na studiranje nakon 20 godina pauze od knjige... primjer? osim naravno želja za znanjem, učenjem, bla bla ...

AdioMare
19.10.2006., 08:57
... a moć koncentracije i moždane vijuge već pomalo zastarjele i teško bi se bilo primiti knjige ...

Vrijeska, pazi šta pričaš! :lol:

Slažem se da je bitna motivacija i kretanje u smijeru ostvarenja svojih ciljeva. Dodala bih još samo da je od presudne važnosti biti dooobar organizator i cilj kojem idemo ususret - ne može izmaći.

Vrijeska
19.10.2006., 09:01
Prije nekog vremena, jedna moja LLL kolegica, koja je radila na fly high poslu u bankarstvu prije rodjenja sina (i jos godinu dana nakon njegovih navrsenih devet mjeseci, nekon cega je napustila posao i sada je mama full timerica), rekla mi je nesto sto me bas zamislilo: da joj je zao sto nije nakon srednje skole imala djecu pa sada u tridesetima, kada bi bili vec odrasliji, uhvatila se studija i karijere. Onako, obrnutim redom od uobicajenoga. Cini joj se da bi bilo bolje i za nju i za djecu.

Samo bih nadodala off topic da iz ove perspektive ne bih se baš usrećila da sam imala djecu sa 20 i s nekim od muškaraca u čijem sam se krugu kretala - a nije bio neki izbor u našoj jezičnoj ženskoj školi - mislim da je nas 30 bilo na njih 5, a da ne kažem kasnije na Filozofskom - pa redovito se išlo na susjedno Strojarstvo na ručak. :lol: A tek one koje su si "isplanirale" život išle su na ručak na Ekonomski ili Medicinski faks !

Sada kada se toga sjećam - puknut ću do smijeha

Mamita
19.10.2006., 09:01
ja sam glasala za treću opciju.
a onda sam skužila da si mislila 4000kn puta broj djece pa sam se predomislila .

mene više brine to što ja volim raditi

:lol:
bas volis! (prodala bi ljubav za 8000 kuna!)

to se zove...koristim tuđe...izvlačenje iz konteksta :P

hrčkić
19.10.2006., 12:25
Ma, sve je to manje više ok kaj vi pišete, ima svakako različitih motiva zašto raditi a ne biti full time mum i obrnuto.
Međutim, uz sve ove argumente tipa zašto sam se školovala, radila na karijeri, itd. nitko nije spomenuo jedan bitan argument (iako moram priznati nisam nikada taj argument stavljala visoko na rang listi argumenata, ali mi se čini prilično važan kad gledam društvo onako generalno, a ne moju situaciju konkretno).

Naime, posao i novac koji zaradiš daje ti određenu (manju ili veću) neovisnost od bračnog druga, roditelja, itd. U našem društvu (pretpostavljam da je tako i vani) velik je broj žena koje trpe loše brakove, muževe, razna maltretiranja od muževa, njegovih ili vlastitih roditelja i sl., upravo zato jer su zbog koje kakvih razloga ostavile posao, zapustile karijeru, nemaju izvor prihoda i nemaju mogućnosti uzeti dijete ili djecu, napustiti zlostavljača (u onom gorem scenariju) i započeti novi život na nekim boljim temeljima.

Mislim da, čitajući crnu kroniku i razna pisma žena po kojekakvim časopisima, treba imati na umu i taj argument ZA posao.

seni
19.10.2006., 13:27
dobitnik ovogodisnje nobelove nagrade za mir je bankar - osnivac banke za siromasne u bangledesu - zemlji sa 147 mil. stanovnika od kojih je vecina neopisivo siromasna. banka cilji su djelomicni vlasnici sami korisnici posluje rentabilno i dosada je pomogla 6 mil. nama nepojmljivo siromasnih ljudi da stanu na svoje noge i izvuku se barem djelomicno iz bojede u kojoj zive.
96% korisnika tih kredita su z e n e, koje su tako zapocele svoje male poslove. vrlo zanimljiva cinjenica koja mi se usto jako svida.

sofke
19.10.2006., 15:11
Izvrsni su ti postovi Saradadevii i nagnali su me na razmišljanje..nekako mi se čini da ovaj svijet ne samo da nije children friendly nego nije ni women friendly..ne mislim sad na ekstremne slučajeve obiteljskog nasilja i sl., nego na to da je majčinstvo poprilično obezvrijeđeno
jer nekak mi se čini da se majčinstvo uspoređuje s kućanskim poslovima pa žene onda lijepo ostaju doma, kuhaju, peru, peglaju, brinu se o djeci (činjenica djece kao još jedan u nizu kućanskih poslova ) dok su karijere i prava akcija negdje drugdje
nitko ( pretpostavljam ) ne želi biti domaćica ne bi li cijele dane nakuhavala i prala, ali velika većina želi biti majkama
mislim da uopće nije u pitanju potreba žena da se obrazuju i rade samo je žalosno da jedno mora biti nauštrb drugog
i zato sad ja gnjilim na poslu do četiri, a trenutno ovdje više nemam kaj radit nego postam, a ne mogu otić ranije ( što bi jedino bilo razumski ) nego sad tu igram neku društveno prihvatljivu igru dok mi je dijete u vrtiću..i možda plače
nije problem raditi, ali je totalno bezveze da su djeca strogo odvojena za to vrijeme u institucije i ko da i ne postoje..ne smiješ ni pričat o njima inače te proglase za onu 'koja stalno gnjavi o svojoj djeci'
ono čega treba je više ženskog principa, više ( ženske) uzajamne solidarnosti i puno više fleksibilnosti cijelog društva

Ancica
19.10.2006., 17:07
Ja cu samo primjetiti da mene uzasno smeta termin "full-time mother", odnosno njegova iskljucivost. Puno bih se bolje osjecala u diskusiji da se razgovara u kontekstu "full-time parent". Ovako me odmah odbija jer se u meni javlja podsvjesna ili svjesna bojazan da me se zeli ugurat u kucu i ucinit jedinom i najodgovornijom osobom za odgoj nase djece samo zato sto sam ja ta koja je majka. Odmah me baca u moju emancipiranu defenzivu.

Vrijeska
19.10.2006., 20:26
Odmah me baca u moju emancipiranu defenzivu.

:klap:

Ima nas još!

Saradadevii
19.10.2006., 20:48
nemojte biti defenzivne

Topik bi se mogao nazvati i Full time roditelj, ali zbog, u praksi, prevladavajuceg zenskog udijela, neka ipak budu mame.

zrinka
19.10.2006., 20:54
ja prijavljujem svog mm-a, on bi rado bio full time roditelj, i radio svoj terenski posao na koji vec mislava vodi i radi skupa s njima....ozbiljno....rekao mi je ionako je u mom poslu kao veca 'para' koja se vrti, a njemu je sve to strano, stres, dobitci, rokovi i sl...i eto, on na porodiljni, radi oni sto voli, bude s djecom, oni gustaju uceci s njim (njegov je posao lakse objasnjiv i 'prirodniji' je od mog), sve 5 :D

Saradadevii
19.10.2006., 20:59
osim sto nema nis za dojenje (osim rodinih majica)

zaozbiljno, mislim da je prvotni feminizam malo skrenuo u razumijevanju toga zasto majka nije samo tako zamjenjiva ocem i zasto je trajnije potrebna u ranoj dobi.
A ako dijete kratko doji (ili uopce ne doji), onda se naravno gubi znacaj te razlike.

Saradadevii
19.10.2006., 21:03
kad malo bolje razmislim o nazivima, moju situaciju najbolje opisuje tvrdnja da moja kci ima full time roditelje (uvijek je jedno od nas s njom)
ali mislim da se to krece prema full time mami.

marta
19.10.2006., 21:09
ja osobno mislim da je i drugotni feminizam malo skrenuo u razumijevanju toga zasto majka nije samo tako zamjenjiva ocem i bla, bla, bla....
sto vise nije tema ovog topica. i bolje.

POVOLJNO PRODAJEM KARIJERU ZA 4000KN! ZAINTERESIRANI NA PP.

Zorana
19.10.2006., 21:53
Marta i Saradadevii :heart: U danasnjem vremenu ja se, iskreno receno, vise ne usudim ni potezati takve teme. Steta, jer mislim da je tema usko povezana s ovim o cemu se prica.

Saradadevii
19.10.2006., 22:34
ja bi se usudila je malo potegnuti i upitati u kojem je stupnju hrvatski feminizam?
(ono gore prvotni mi se odnosio na rane sedamdesete, ne bas na Sylviju Pankhrst i kolegice koje su se bacale pod konjske zaprege :) )

A sada ima i struja (u VB) koje su, kak bih rekla, promajcinske, vise ih zanima pravo na dojenje i mjesto/nacin radjanja nego, npr. pravo na abortus.
ili npr pravo zena trudnica u zatvorima, azilantica, nasilje i abuse koje se dogadja tijekom medikaliziranog poroda i slicno.
Sheila Kitzinger http://www.sheilakitzinger.com/

Ancica
19.10.2006., 23:05
Pa to vjerojatno jer je masa drugih prava ostvarena ili su na dobrom putu ka ostvarivanju. Pa se okreces drugim stvarima. Skroz normalno.

A o stupnju hrvatskog feminizma ja ne bih imala pojma - i mene bi interesirao odgovor na to pitanje (ali i opceniti, jer pojma nemam niti koji su stupnjevi feminizma :)).

zrinka
19.10.2006., 23:09
evo pitanje :)

Sto mislite o tome da je jedan o vaznijih sastojaka APa fizicka i mentalna dostupnost djetetu, dokle god ono ima potrebu za tim?

i onda spominjes 5-7 godina

e, pa sad mene zanima jel mislis da je toliko starom djetetu potrebna fizicka i mentalna dostupnost roditelja 24/7?

i mislim tema je zanimljiva i kompleksna i moze dovesti do brzopletih zakljucaka s obje strane...
evo ja vec par dana s mm raspravljam cakulajuci o njoj :)
mislim, potice na razmisljanje, ali otvara mnoga pitanja....
i tako....
zanimljivo svakako, a i svidja mi se ova evolucija feminizma (nakon godina zatomljivanja, dosla je jaka ekspanzija i sad se stvar smiruje i postaje realnija )

zrinka
19.10.2006., 23:11
i da pitanje, jel mislite da je 5-7 godina majka nezamjenjiva s ocem?

Saradadevii
20.10.2006., 00:10
gle, ak se sjetis Veronike Robinson, editorice The Mother casopisa
http://www.themothermagazine.co.uk/
koja je pustila kceri da doje dokle su htjele (sto je bilo 7/8 godina), onda je odgovor da je nezamjenljiva.
Ali sigurno je nisu trebale 24 sata puno ranije od tih godina.

Skuzila sam naknadno da je ovo 5-7 u anketi izazvalo zabunu, kao da majka treba biti uz dijete do tih godina i slicno. To mi je bilo samo priblizna referenca za drzavu ili dobrocinitelje do koje ce dobi sufinancirati full time majcinstvo. Jer djeca su razlicita, neka se odvoje prije, neka kasnije (cak i u onoj grupi koja se ne pozuruje na odvajanje)
Ja sam tu htjela biti malo sirokogrudnija od o uobicajenog standarda oko 3 godine. Moja je 3 sada pa uopce ne pokazuje tendenciju duzeg odvajanja od ukucana (osobito ne kontinuiranog), a nije neka vezanica i li intorvertica, dapace...

Sto me opet vodi na temu o tome da su danasnji standardi (kada se dijete moze odvojiti od majke, roditelja, obiteljskog kruga itd..., sto je normalno , sto nije, sto je pretjerana vezanosti itd....) mozda postavljeni na uzorku djece koja su bila rano odvajana, nedugo dojena itd...
Nesto kao grafovi rasta beba na umjetnom i dojene bebe koje dobro ne napreduju.

Dakle, najiskreniji odgovor na pitanje je li 5-7 potrebna neprestana dostupnost (roditelja) je da ne znam; lako bih mogla reci da nije, ali sam oprezna.

tatek
20.10.2006., 10:18
Evo mog malog doprinosa ovoj raspravi - nit sam majka nit sam kod kuce sa djecom full time (ali sam zato s njima uvijek kad nisam na poslu i vecinu poslova obavljam s njima ili nekim od njih), ali sam u nekoliko navrata pokusavao raditi (bilo svoj standardni posao dipl. ing. elektrotehnike u velikoj firmi bilo nesto od svojih hobija) sa djecom.

Kad se radilo o aktivnostima do sat vremena tad je bilo OK. Vedran je bio sa mnom na jednom poslovnom sastanku, u vise navrata je bio u mojoj firmi (bila je i Zrinka) dok sam ja sredjivao neke manje poslove, vodio sam ga na vise planinarskih predavanja koje sam drzao (dakle, ja pricam, on sjedi negdje u publici) ... i, zaista, kad je to trajalo do 45-60 minuta tad je bilo OK. Kad je trajalo duze, tad nije, bez obzira o cemu se radilo ... pocela su zapitkivanja, "tata, ajmo se igrati" moljakanja itd.

Kod kuce je bilo isto tako, koncentracija na igru ili nesto drugo je bila iste duzine.
Obzirom da se moj posao ne moze uvijek raditi "u komadicima" vec su potrebni i sastanci i koncentracija po 2-3-4 sata na neki problem tad ne mogu zamisliti svoj normalni posao (u danasnjim okolnostima) u prisustvu djece, bilo kod kuce, bilo u firmi.

KAd bi firma bila opremljenija pa sadrzavala neku sobu za igru, tad bi situacija bila nesto drugacija ... no, opet, to se vec blizi definiciji vrtica (osim sto dijete moze kad hoce do roditelja). A njihov vrtic je i tako na 3 minute od mog radnog mjesta, tete su susretljive i kad nesto treba nazovu pa mogu zacas svratiti (bilo je u vise navrata) ... mislim da je nas sadasnji aranzman mozda najbolji koji si mogu zamisliti u sadasnjim uvjetima.

A varijanta "ja s djecom kod kuce uz sadasnju placu"? Iskreno, mislim da ne bih izdrzao sa njih dvoje ... samo sa Vedranom (ili samo sa Zrinkom) vjerojatno bih, zato sto sam osoba koja voli biti u pokretu, a bilo kakva aktivnost u gradu ili prirodi je s jednim djetetom sasvim izvodiva, ali s dvoje djece vec tesko ... a nedostajali bi mi i trenuci mira i koncentracije kojeg trenutno kod kuce nema sanse da pronadjem, a sto nadoknadjujem na poslu zadubeci se u neki problem.

A da li bi MZ ostala kod kuce sa djecom da joj netko ponudi 4000 kn mjesecno? Ne mogu tocno reci - i ovako je bila duze od godinu dana jer je ostala bez posla i zeljela je poceti NESTO raditi da malo vidi ljude, otvori si neke nove horizonte uz postojece obiteljsko-djecje, a malo i zaradi za nas ne preobilni kucni budzet. 4000 kn bi bilo vise od njene sadasnje place, ali svejedno, mislim da bi ona odabrala posao nakon sto su eto sad prosle te prve najkriticnije Zrinkine (a i Vedranove) godine.

Saradadevii
23.10.2006., 02:07
Kad se radilo o aktivnostima do sat vremena tad je bilo OK. Vedran je bio sa mnom na jednom poslovnom sastanku, u vise navrata je bio u mojoj firmi (bila je i Zrinka) dok sam ja sredjivao neke manje poslove, vodio sam ga na vise planinarskih predavanja koje sam drzao (dakle, ja pricam, on sjedi negdje u publici) ... i, zaista, kad je to trajalo do 45-60 minuta tad je bilo OK. Kad je trajalo duze, tad nije, bez obzira o cemu se radilo ... pocela su zapitkivanja, "tata, ajmo se igrati" moljakanja itd.

ja iza sebe sada imam vec nekoliko iskustva predavanja uz dvo i trogodisnjakinju (trajanje 1.5 -2 sata).
I mislim da bih mogla tako stalno.
Dva problema vidim (koja nisu niti u meni niti u njoj):
ostali sudionici predavanja/slusaci i ,kao sto si naveo. neprimjerena fizicka okolina.
Ovo prvo bi se , vjerujem, rijesilo nakon nekog vremena; ljudi bi se pomalo naviknuli da se slusati moze i dok su djeca okolo (jer su ona tiha, npr. skidaju zvake ispod klupa i jedu ih :shock: , sto za roditelja otvara, naravno, drugi konzervu problema...ili zato jer prekidaju povremeno, ali svako normalno zanimljivo predavanje, diskusija i slicno, treba imati povremene stanke).
Ono sto sam iskustveno skuzila je i to da sto je "predavanje" slicnije nekom svakodnevnom razgovoru (na sto se ja jako furam u svojim predavanjima (filozofija), to je dijete pri predavanju normalnije).

Drugo iskustvo proizlazi iz La Leche sastanaka, radionica o dojenju, konferencija i slicno. Tamo su djeca sve i uvijek prisutna; kada previse glalame u sobi gdje su kucni sastanci, utisa ih se (kao sto bi utisao ikoga tko ti se dere za uhom kada pokusavas nesto nekome reci) ili se pojacaju mikrofoni, kada se radi o velikim dvoranama.

Nedavno sam bila na jednom seminaru, nevezan za dojenje i filozofiju (prvi dio je vodila kolegica, drugi ja) na kojemu je samo jedna curica par minuta glasnije pricala nesto svojoj mami (moja je zaspala, u medjuvremenu, dojeci). Jedna sudionica seminara je bila vrlo uznemirena time , iziritirana i mama je otisla van s curicom. Ja sam protestirala , ali nisam, na zalost napustila sobu (sto bih svakako sada ucinila da mogu odvrtiti film unatrag), jer sam imala feeling da sam duzna tamo ostati i odraditi svoj dio. Sto sam poslije i ucinila. Ironija svega je bila ta da se u sred mojeg uvodnog izlaganja Shantana probudila tako da sam istovremeno vodila diskusiju i trazila joj bojce, pa poslije gledala sto je nacrtala itd...
Zakljucak do kojega sam dosla nakon toga je da sto je predavanje, radionica, seminar, stogod, zivlje, relevantnije sudionicima (npr. pitaju, daju svoje misljenje, razvije se diskusija), to dijete manje "ometa" takav skup.
Ako se prica samo na jednoj strani, tada i muha smeta, a o bumbaru da i ne govorimo.

NatasaM...
23.10.2006., 09:24
Ono sto sam iskustveno skuzila je i to da sto je "predavanje" slicnije nekom svakodnevnom razgovoru....... to je dijete pri predavanju normalnije
Moram se osvrnuti na ovo. Davno sam primijetila da mi je curica na nedjeljnoj misi mirna dok je "razgovor", a za vrijeme propovijedi trazi svasta, bilo kakvu zanimaciju, igrati se, piti, jesti, gleda djecu oko sebe, ... nemoguce ju je umiriti.

Inace sam, kako sam vec napisala, glasala za trecu opciju, ali me zanimaju i sva ostala razmisljanja i bas me zanima sto cu sve jos otkriti ... :)

tatek
23.10.2006., 09:51
ja iza sebe sada imam vec nekoliko iskustva predavanja uz dvo i trogodisnjakinju (trajanje 1.5 -2 sata).
I mislim da bih mogla tako stalno.
Dva problema vidim (koja nisu niti u meni niti u njoj):
ostali sudionici predavanja/slusaci i ,kao sto si naveo. neprimjerena fizicka okolina.
Slazem se s tobom.
U mojem slucaju su slusaci obicno bili veseli radi drustva djece, no fizicka okolina (obicno nagurani stolci s malo ili nimalo slobodnog prostora za igru i kretanje) je cesto limit.

Isto tako, limit je tema predavanja - kad je to nesto tipa planinarsko predavanje ili pak tema kod koje se govori o generalnim stvarima tad je to OK, no ako je to npr. moj tehnicki sastanak na kojem se barata sa stotinama tehnickih izraza, programskih signala i gdje jedan krivi izraz moze prouzrociti ogromne probleme kasnije - to ne mogu zamisliti sa djecom, jer je dosta da me nesto pitaju 2-3 puta i da mi koncentracija ode vrit.

litala
23.10.2006., 10:04
nisam ovo davno citala. puno je toga receno u medjuvremenu...

ono kad sam se vratila na posao, s idinih godinu dana i s noinih devet mjeseci, ucinila sam to iz dva razloga - nakon ide iz inercije i osjecaja da je to ok. nakon noe - iz financijskih razloga. nakon lea samo trazim olakotne okolnosti da vise nikad ne odem radit :mrgreen:

i sto sam se skolovala onda kada jesam je isto bila vise stvar inercije...

a sa sadasnjeg svog sjedista ;) puno puta komentiram mm-u da mi u zivotu fali (i to mu jedino "zamjeram") sto me nije "nasao" kad sam imala 19-20, da odmah imamo djecu i da sada prozivljavamo nirvanu :D

daleko od toga da nam nije dobro. ali mi je bespredmetno na istu vagu stavljat karijeru i skolovanje s jedne strane a s druge ova tri (ili cetiri) cuda koja su se dogodila i koji rastu i trebaju nas i daju nam neslucene feedbackove od kojih nam krila rastu...

nemam osjecaj da mi za karjeristicko ostvarivanje treba imat dvadeset-trideset godina. to mogu bilo kada. nemam osjecaj da sam sa dvadeset premlada da imam djecu. da sam sa trideset taman zrela da ih imam... zasto mi fali sto ih nisam rodila bar deset godina ranije? pa da mogu dulje u njima uzivati... a kad jednog dana dovoljno porastu, kad me/nas budu manje trebali, kad pocnu sami cirkulirati okolo - pa ja vec imam mentalni spisak stvari kojima cu se posvetiti (a jedna od njih nije - peglanje :P)

litala
23.10.2006., 10:17
i jos nesto...

ono sto mene dijeli (ili me je dijelilo ranije, sad mozda manje) od full-time mame jest cisto financijsko pitanje. ne iz nekih luksuza nego bas egzistencijalno pitanje...

ono sto me, kao mamu koja je odabrala ostati doma, vrijedja - jest poistovjecivanje ostanka doma s izborom da ostanem/postanem kucanica/domacica - stogod samo ne - mama :(

kad netko cuje da sam ostala doma, samo je deklarativno slaganje sa mnom da sam to ucinila radi djece. puno je prihvatljivije da imam vise posla (kucanskih poslova: prat, cistit, kuhat, peglat, usisavat, brisat prasinu... :roll: ), a vrlo je neshvatljivo da ostajem kuci jer zelim posvetiti se prvenstveno djeci pa muzu pa tek onda kuci.

i moja je mama ostala kuci kad sam se ja rodila, krenula opet radit kad sam ja imala nekih 7 godina. pa - idealno s ove sadasnje pozicije. ali meni, kao djetetu, nije bilo tako. osim pazi-da-se-ne-zamazes setnji i eventualnih posjeta prijateljima/rodbini i odlaska u grad u nabavke/kupovine - ostatak tog ostanka doma bio je - kuca i rucak na prvom mjestu, rutine ko religija, a djeca? pa igraju se sama, nista ne traze, bas su fina pristojna uredna... :(


ja sa svojom djecom mogu sama bilo kuda. i bilo kojim poslom. neki dan sam bila s njima sama u gradu preko tri sata. prosli smo kroz 12 ili 13 ducana (ne sjecam se vise tocno), jeli, pili, trcali, promatrali, kupovali, isprobavali... bez kolica, bez dodatne pratnje... bez ikakvih problema, nauzivali se...

i padne mi pomrcina na oci kad mi netko kaze: blagotise ti sa njima mozes svugdje, kako su ti pristojni... obozedragiidijota... :roll:

Elly
23.10.2006., 10:49
Ima li ovdje full time mama djece starije od godinu dana?

Ima :)
Ukoliko se tu mogu uvrstiti kao mama koja radi od kuce. Ono sto bi Ameri nazvali stay-at-home & work-from-home mom.


Kako se osjecate, provodite dane, zudite li za drugim poslom?

Osjecam(o) se odlicno, zanimljivo provodimo dane, svaki trenutak nam je dragocjen i ne, ne zudim za drugim poslom jer, kao sto rekoh, vec imam jedan (odnosno dva, ako uzmete u obzir da je dijete full time job ;)).

Mislim da je sve stvar toga kako se osjecas i da li zelis biti SAHM/WFHM, jer to nije nesto sto se treba raditi na silu. Mislim, ako jesi doma ali zudis za poslom, to jednostavno vise nije to i dijete to osjeca.
Imam frendicu koja je zeljela biti sa sinom barem do njegove godine dana, no nakon nekih 7 mjeseci je rekla, "ja to ne mogu, meni je to psihicki prenaporno, moram se vratiti raditi". I to je, barem u njenom slucaju, bio svakako bolji izbor jer sam primijetila da bi, nakon sto bi se vratila s posla, bila psihicki dostupnija svome djetetu, manje nervozna, cak i manje umorna.

Zivot/rad od kuce dok je tvoje dijete istodobno s tobom kuci moras organizirati. Ne vojnicki, naravno :) i uvijek mozes ostaviti mjesta za fleksibilnost. No, ukoliko zelis istodobno i raditi, potrebna je organizacija.
Dok je E bila manja, radila bih dok je spavala - znaci, imala sam vise vremena.
Sad kad je veca i pocinje preskakivati i popodnevno spavanje, odvojim si vrijeme za rad kad ju npr. preuzme tata sa nekom njihovom aktivnosti, ili navecer kad ode spavati. Ili, ustanem se 2 sata ranije ujutro (to mi je zapravo najomiljenija kombinacija, jer znam da je posao napravljen i da je dan koji je pred nama cijeli nas).

Meni jako odgovara da mogu raditi kad hocu i koliko hocu, da si mogu uzeti slobodan sat, dan, tjedan ukoliko mi tako vise odgovara - naravno, ukoliko se organiziram, tako da posao ipak bude obavljen.
Isto tako, ako je bolesna, mogu se 100% posvetiti njenom ozdravljenju, bez briga o doznakama za bolovanje i da li ce se sefovi ljutiti sto mi je dijete opet bolesno (to su neke od situacija na koje su naletjele moje prijateljice koje imaju tradicionalan 8-16h posao).

Sto se tice nekakve ideje u drustvu da su majke koje su ostale kuci s djecom zapravo kucanice - svaki put kad to cujem, dodje mi da puknem od smijeha.
Ja sam sve samo ne kucanica. Mrzim kucanske poslove i radim ih sezonski. :lol:
Ono sto se redovno obavlja poput pranja sudja, kuhanja, laganog pospremanja, obavljamo nas dvije a kad je i tata doma i on, svi zajedno, tako da nam je to zapravo igra i jos jedan nacin da zajedno provedemo vrijeme. :)

S obzirom na to da nam se ideja o potomku broj 2 polako uvlaci u glave (no nista prije 2007, to je sigurno :)), pomalo razmisljam i o tome kako ce to biti izvedivo sa dvoje djece.
Bit ce sigurno teze, no vidjet cemo. :)

Saradadevii
23.10.2006., 23:36
i padne mi pomrcina na oci kad mi netko kaze: blagotise ti sa njima mozes svugdje, kako su ti pristojni... obozedragiidijota...


citala sam negdje da su malo istrazivali te stvari pa zakljucili kako djeca koja su puno s roditeljima (mislim da je uzorak bio HE djeca), imaju "pristojnija" ponasanja od onih koja su redovito odvojena tijekom dana od roditelja pa onda, kada ih se konacno docepaju, luduju i traze paznju.


jer sam primijetila da bi, nakon sto bi se vratila s posla, bila psihicki dostupnija svome djetetu, manje nervozna, cak i manje umorna.

meni je upravo obrnuto, osjecam se totalno iscijedjeno i mozemo samo tada raditi art and craft. Dobro da je to samo jednom tjedno, inace bi mi se dijete razvijalo samo u umjetnickom smislu :)

Saradadevii
23.10.2006., 23:43
malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad :( )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

suncokret
24.10.2006., 00:58
Čitam vas već dugo i vrlo mi je zanimljiva ova tema, pa da se i ja javim..
Glasala sam za prvu opciju bez imalo razmišljanja, iako sam ja već ionako 2.5 godine doma sa svojim dečkima (blizanci).
Nije da ne volim svoj posao i imam i stvarno super radno vrijeme-nikad ne radim duže od 13 sati, a od kuće odlazim oko pola 8, ali da si to možemo financijski priuštiti ne bi išla raditi sve dok djeca ne pođu u školu.I nadam se da ću i s trećim djetetom koje želim moći ostati barem 3 godine doma.
Divno mi je to što sam stalno s djecom, što možemo spavati do kad želimo(bar djeca), pa nema ni stresa oko odlaženja na spavanje-spavati idu kad im se spava, i da ne nabrajam dalje...
A što se kućanskih poslova tiče njih MM i ja obavljamo zajedno- koliko stignemo. :mrgreen:

Saradadevii
24.10.2006., 01:43
Divno mi je to što sam stalno s djecom, što možemo spavati do kad želimo(bar djeca), pa nema ni stresa oko odlaženja na spavanje-spavati idu kad im se spava

meni je ovo isto gust, tj. ne toliko samo spavanje nego sto se mozemo probuditi ujutro i provesti prvo sat vremena citajuci u krevetu, ako nam se cita ili ici negdje taj dan ili ne ici (ovisno o vemenu i raspolozenju).
Kada postoji nesto fiksno na sto moramo stici do odredjenog vremena, uvijek je neki stres u zraku, strka i neravnoteza; mislim da mala djeca i deadlines ne idu dobro bas zajedno

seni
24.10.2006., 09:00
malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad :( )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

gore navedeno nema nikakve veze sa feminizmom.

suncokret
24.10.2006., 10:42
Žalosno je što se danas ljudi uglavnom vrednuju po tome koliko tko zarađuje, kakav auto ima, kako im je uređena kuća/stan, kako se oblače..
U današnjem društvu mame koje ostaju doma i nisu baš cijenjene, no ako su ovo gore navedeno mjerila po kojima će me netko procjenjivati (a uopće me nije ni briga što će okolina reći) onda to nije ni važno.
Meni je bitno da sam mogla učiniti ono što sam smatrala da je najbolje za nas, a to što me češće pitaju kad se vraćam na posao nego, npr. kako su djeca govori dovoljno o tome što okolina misli o mom porodiljnom. Ali to je njihov problem, ja se nemam potrebu nikom dokazivati osim sebi.
Mislim da bi u društvu naklonjenom obitelji svaka mama (i tata) trebala imati mogućnost (a ne smo pravo) izbora.Većina žena, a i muškaraca nema neke karijere i ništa posebno ne bi propustili da ih na poslu nema npr. 3 god,. ali financijski jedva krpaju kraj s krajem i kad oba rade.

Saradadevii
25.10.2006., 04:14
malo sam se zamislila pa razmislila sto me najvise smeta u komentarima okoline (inspirirana litalinim postom) i zakljucila da je to ideja da trebam nesto raditi, da ne mogu biti samo mama.Tj. da je potrebno zaradjivati novac (volonterski rad se isto ne racuna kao rad :( )
A ako to ne radim, to znaci da smo ludo bogati.

Lose posljedice feminizma....

gore navedeno nema nikakve veze sa feminizmom.

neke struje feminizma smatrale su (i jos uvijek smataju) da je zenina "uloga" majke dana prirodom i da to nije nesto kroz sto se zena moze ostvariti kao bice zajednice a da bude ravnopravna. Germaine Greer , na primjer (popularna feministicka knjiga 70ih Zenski eunuh) je bila zagovornica toga; zena treba izaci iz okuruga obitelji, majcinstva i svega toga sto po prirodi moze raditi, uci (obrazovanjem) u svijet "stvorenog" (npr time da je radnica u tvornici ili uciteljica ili nesto drugo) i tek tada se moze istinski ostvariti. Citala sam nedavno da je Germaine promijenila misljenje po tom pitanju i danas misli da se neke zene mogu drustveno ostvariti i kao majke i samo majke.
Ipak, mislim da je taj utjecaj ,koji se medju samim zenama osnazio upravo kroz feministicki pokret (muskarci su ,u prosjeku, tak i tak uvijek tako mislili :) ), odrzao i da djeluje pod krinkom nekih drugih ideja; npr. da je biti samo mama intelektualno nestimulativno, drustveno neaktivno itd...)

Ja skidam kapu onima koje su se bacale pod konjske zaprege u znak protesta jer nemaju ista politicka prava kao muskarci.
Ovakve ideje iz 70ih i danjasnji tzv equality feminizam, mi se sve manje svidjaju.

flower
25.10.2006., 07:23
razmisljam sto me "bocka" u svim ovim diskusijama - bocka me to sto duboko vjerujem da nema istine do osobne istine i da tu feminizam, svijet kapitala i sl...mogu koristiti u objasnjenju nekih trendova drustva - ali ako se spustimo na razinu osobe - onda je zadovoljna zena i zadovoljna majka.
Ako zenu cini zadovoljnom biti kod kuce (u svim verzijama) s djecom - onda ce njena djeca odrasti s majkom koja je sretna i zivi takav zivot, ako je majka sretna kao radnica onda ce njena djeca odrasti sretna s tom majkom. I nema tu matematike u smislu da ce ona prva djeca biti sretnija ili ta majka biti dostupnija i bolje pogadjati potrebe...jer nema paralelne stimulacije zivota - dijete zivi zivot koji zivi s svojim roditeljima. Razvojna psih. se dosta bavila sintagmom dobrog roditelja (koristi se pojam dovoljno dobar) i samo su dva faktora isplivala (a u igri su bili mnogi o kojima se i ovdje raspravlja) - zadovoljstvo bivanja s djetetom (a ne kolicina bivanja) i zadovoljstvo bracnim zivotom (zanimljivo?). Znaci zadovoljn roditelji stvaraju zadovoljnu djecu.
Osobno imam uvjerenja da ne vrijedis koliko zaradjujes, da vrijedis puninom zivota kojim zivis - a da imas pravo odrediti sam sto je za tebe ta punina.

litala
25.10.2006., 07:44
slazem se s flo u potpunosti. (u punoj punini ;))

Saradadevii
25.10.2006., 08:04
ma sve je to ok sto kazes, ali koliko si ti uistinu jedinka na individualnoj razini, a koliko te drustvo sa svojim trendovima oblikuje, to je pitanje.
Mozda ti jesi vrlo individualizirana, bez dubinskih drustvenih utjecaja, unikatna. Ja misli da je to rijetko.
Vecinu ljudi veliki dio zivota drustvo vise oblikuje nego sto ih ne oblikuje.
Zbog toga ja vidim vrijednost u razglabanju o tome kako i zasto.

A pogotovo sto to znaci biti sretan!
Na kraju krajeva, ako niti "fundamentalno" sretan, nece te ni posao ni obitelj ni neznamsto uciniti sretnim tako da reci da sretna radnica ce biti i sretna majka mi je malo cirkularno.
ako si sretan covjek, onda ces biti sretan i ovaj i onaj.
A kako da budes sretan covjek?
Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer.

marta
25.10.2006., 08:50
A kako da budes sretan covjek?

Tako da nemas kosulju. :)

tatek
25.10.2006., 09:00
ako si sretan covjek, onda ces biti sretan i ovaj i onaj.
A kako da budes sretan covjek?
Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer.
Ja vjerujem da neki ljudi mogu biti sretni iako su ogrezli u konzumerizam ... rekao bih da sve ovisi o osobi, vise nego ista drugo. Nek cvate tisucu cvjetova, koliko ljudi toliko cudi i sve slicne izreke i poslovice kazu svu istinu.

No, slazem se da konzumerizam definitivno nije dobro okruzenje za postizanje srece i sigurno nije poticajan u tom smislu. Kao ni dosta drugih karakteristika modernog drustva: brzina zivljenja, sve veca udaljenost od prirode, pretrpavanje informacijama ...

Zanimljivo, upitao sam sebe da li smatram da danas ima manje sretnih ljudi engo prije ... i nakon malo razmisljanja sam sam sebi odgovorio da mislim da ne, da ih vjerojatno ima koliko i prije. Nekad je bilo tesko istrgnuti se iz konteksta, robovanja danim obicajima zajednice, obitelji, vjere itd i siguran sam da su mnogi bili nesretni jer nisu imali snage reci "ne" tim faktorima i riskirati odbacivanje drustva. Danas je to puno lakse, ti okovi su puno slabiji, rekao bih. No, danas je zato teze odoljeti svim tim milionima mogucnosti za trosenje novca i vremena i paznje i stati na trenutak i razmisliti sto covjek zaista zeli ... pa i to, zeli li zena biti full-time mama ili ne.

flower
25.10.2006., 11:31
saradadevi - nema mene koja postoji van onog sto sam se sama i s drugima oblikovala - to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.





Vjerojatno ne bas tako da te trendovi sucu prema obalama konzumerizma, na primjer. tako je osobi lakse nego misliti svojom glavom i slusati svoje srce+iskustvo+znanje+... ne moze se prebaciti na nekog drugog odgovornost za posljedice- tako niti na drustvo u smislu da ja moram ici raditi (jer ne moram, sto onda donosi neke druge posljedice) ili da ja biram ostati kuci s djetetom (sto ne moram - u ovoj dobi djeteta to nije nuznost, pa onda to nosi neke druge posljedice) itd...

teskoca je jedina sto mnogi ljudi ne promisljaju svoje odluke i ne znaju zasto nesto rade pa preskoce sebe i naprave nesto jer je to - trend ili nesto slicno. oni nazalost ne vide ni sebe ni svoje dijete - moguce je da su trenutno sretni, a sigurno da ce biti nesretni kasnije.

no jednadzba nije jednostavna - da ja ostanem kod kuce "iz trenda" vjerujem da bi rezultat bio isti kao da ti odes raditi "iz trenda".

seni
25.10.2006., 13:57
dok ne stignem priloziti svoj prilog :) , samo bih dodala da su moja razmisljanja na tragu flower.

a sto se tice feminizma mislim da se on bavi manje tim kako se zena moze "ostvariti", jer je to osobno pitanje koje ovisi o mnogim faktorima, medu ostalima i tradicije i kulture i vlastite zelje, kao i mogucnosti, (pretpostavljam da se malo zena moze "ostvariti" kao hilary rodham clinton ili majka teresa, cak kada bi i htjele, kao uostalom i muskarci - malo je tesla ili franja asiskih)

feminizam se vise bavi pitanjima ravnopravnosti i politicke i ekonomske i drustvene i svekolike druge. i da budem sasvim banalana, ako si od nekoga uzdrzavana i apsolutno udaljena od centara moci, onda je ta ravnopravnost otezana. ali nitko nikome ne brani tu opciju po vlastitom izboru.

medutim, mislim da je u raspravi vazno da li se mi bavimo osobnim zivotnim izborima, pa se u tom smislu pridruzujem onom sto je flower napisala. (svatko si bira ono sto smatra za sebe najboljim) i ja postujem sve izbore, i moji prijetelji i poznanici biraju razlicito od mene, sto nije nikakva prepreka nasem druzenju i bivanju.

ako se bavimo opcim aspektima i polozajem zene, majcinstva, ocinstva - dakle roditeljstva (jedan aspekt, placenih 7,8, 10... godina), onda se cijela prica mora staviti u puno siri kontekst koji nadilazi osobni, uzimajuci u obzir sve svu kompleksnost drustva u kojem zivimo i sve interesne grupacije.

ps. mi zivimo u svijetu "stvorenog". ja volim pojedine inspirativne aspekte prirodnosti drustva "nestvorenog" (opisane u knjigama ala lidlof, ili warie dirie o etiopijskim nomadima).
mada bih neke stvari voljela implementirati u nas svijet, osobno ne bih zeljela zivjeti u takvom svijetu "nestvorenoga", u kojemu nema ni mozarta, ni coldplaya, ni vangelisa, ni predivnih slika fride kahlo, ni hawkingsovskoh razmisljanja o velikom prasku, ni knjiga, ni arhitektonskih cuda, ni mog vlastitog izbora koji nadilazi "prirodnost" sebe same i propisuje mi sto bi za mene i moje dijete trebalo biti optimalno.

taman smo se oslobodili tablica rasta, dojenja svaka 4 sata, te svako dijete moze nauciti spavati, a vec nas docekuju nove tablice u "prirodnoj formi" do kada bih ja trebala biti ovo ili ono, dostupna ili nedostupna, sa naglaskom na meni kao zeni. tate valjda u preriji love bizone.

ali mi danas zaista zivimo u svijetu u kojem svatko moze birati. problem nastaje, kada se misli da svi moramo isto birati.
a odgovorno drustvo mora stvoriti optimalne uvjete za razne izbore, miroljubivu koegzistenciju i fer odnose za svih.
ako hoces mjenjati osovine moci, onda tu moc treba uhvatiti za rogove.
pa se recimo zalagati za tkz. "grundeinkommen" drustvo, u kojem bi svaki pojedinac dobio svotu potrebnu za osnovne zivotne potrebe. svi i zene i muskarci. (o tome kad stignem)

a svijet rada se moze mijenjati jedino ako udes u taj svijet. zato je tako i neprijateljski prema zeni. jer one nisu u njemu na vaznim pozicijama. pa nema kriticne mase potrebne za promjene.

Saradadevii
25.10.2006., 13:59
a propos srece,
je li netko mozda citao knjigu"Tiranija srece" (ili nesto slicno), autor je Francuz koji je dobio neku nagradu za "Bijeda blagostanja", cula sam da je popularan u Hrvatskoj

ja nisam citala ovu prvu, ali mi se svdjela ideja da postoji pressing u modernom drustvu (anglo saksonski utjecaj i utilitarizam , valjda) da covjek MORA biti sretan da bi bio pravi.

a koliko je dobrih stvari stvoreno iz nesrece (umjetnici, pisci itd...)
naravno, valjda ih je jos vise losih ucinjeno iz nesrece)

zanimljiva mi ideja

Saradadevii
25.10.2006., 14:04
- to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.

ti cesto spominjes ovu misao.
ljudi se mogu i mijenjati, nekada jako promijeniti, pod vanjskim i unutarnjim utjecajima. NIsmo datost koju djeca samo prihvate.

Saradadevii
25.10.2006., 14:12
ali mi danas zaista zivimo u svijetu u kojem svatko moze birati

mislim da je to privid i da se za neke opcije treba izboriti (fizicki, mentalno, emocionalno)
Zato ja zelim propagirati ovu opciju, uvjetno nazvano FTM, jer mislim da na svim ovim razinama nema dovoljno drustvene podrske i dostupnosti realizacije. I to sve u drustvu u kojem zivim.
Da zivim u Banladesu, propagirala bi drugu vrstu emancipacije.
One zene koje si spomenula u nedavnom postu, koje su pokrenule vlastiti biznis u Bangladesu, one sigurno ne trebaju zbog tog svog biznisa (i financijske nazavisnosti i svega ostalog sto ce time dobiti....) ostaviti dijete u vrticu na 9 sati dnevno.
Nadam se da ne trebaju.

Saradadevii
25.10.2006., 14:21
taman smo se oslobodili tablica rasta, dojenja svaka 4 sata, te svako dijete moze nauciti spavati, a vec nas docekuju nove tablice u "prirodnoj formi" do kada bih ja trebala biti ovo ili ono, dostupna ili nedostupna, sa naglaskom na meni kao zeni. tate valjda u preriji love bizone.

to bi uvijek trebao biti nekakav izbor, utemeljen na dostupnim informacijama koje nisu samo iz jednog smjera.
Zagovarati npr dojenje do kada dijete treba ili ostajanje uz njega do kada treba je jedna u nizu teorija.
ali mi svi zivimo u nekom "ideoloskom toku" (toku ideja koje prihvacamo i zivimo prema njima, barem neko vrijeme, pa ih mijenjamo itd...) tako da kako god okrenes, zivjet ces i odgajati prema nekim idejama.
Ja ideju o dobrobitima odvajanja u ranoj dobi prepoznajem kao dominantnu u ovome drustvu i ne slazem se s njom.
S istomisljenicima je zelim vise afirmirati, a s onima koji se ne slazu, diskutirati.

flower
25.10.2006., 14:29
- to sam ja, takva kakva sam...i s takvom zivi moja D.i nisam rekla da sam nepromjenjiva, ali u ovoj sekundi, u ovom danu sam takva - autenticna, jedina i neponovljiva :lol:

da ne ispadne krivo - dajem si ja zapravo da me negdje u 50god. lupi i osnujem komunu djece koja ce slobodno zivjeti u nasoj sumi okruzeni coporom pasa...ima takva jedna u meni...i nije mi neobicna...

i kao sto bi tad s 50god. isla za svojim srcem...tako i sad osluskujem zivot i sebe i zivim onako kako sad najbolje znam i umijem...a D zivi samnom u uvazavanju i proispitivanju...

nije mi sreca imperativ sam po sebi i nije to ona preplavljujuca sreca - mozda je mir bolja rijec...

i pliz definiraj-
u ranoj dobi kad je ta rana dob?
ps. i ja volim diskutirati...nemam potrebu afirmirati...mozda dati dostupnost info.

Saradadevii
25.10.2006., 14:37
a svijet rada se moze mijenjati jedino ako udes u taj svijet. zato je tako i neprijateljski prema zeni. jer one nisu u njemu na vaznim pozicijama. pa nema kriticne mase potrebne za promjene.

s ovim bih se slozila do prije par godina, sada se vise ne slazem.
sada mi se cini da zene kada i zauzmu "vazne " pozicije (uvjetno receno pozicije moci u drustvu), zauzmu ih koristeci musku energiju, muske obrasce djelovanja i ispunjavajuci muske ideale. Ovo muske neka se shvati u vrlo opcenitom smislu, sada nemam vremena to elaborirati.
Zenska energija ostaje u zapecku, neprepoznata kao vrijednost i kao nesto sto jednako toliko doprinosi nasoj civilizaciji kao Mozarti i Wrenovi a to je energija koju ce uvijek imati u okviru koje ce djelovati vecina zena koja, iz bilo kojeg razloga, nece biti na pozicijama moci u drustvu.

Pojednostavljeno, fuckas Thatchericu na vrhu, kada je vladala kao i Reagan.

Saradadevii
25.10.2006., 14:40
kao sto bi tad s 50god. isla za svojim srcem...tako i sad osluskujem zivot i sebe i zivim onako kako sad najbolje znam i umijem...a D zivi samnom u uvazavanju i proispitivanju...

pa nije to uopce u kontri s onim sto ja radim.
dapace, i ja isto tako. pa idem na FTM skupstinu sljedeci tjedan :D

flower
25.10.2006., 14:41
uzivaj :D

Saradadevii
25.10.2006., 14:42
pliz definiraj- Citat:
u ranoj dobi
kad je ta rana dob?

elaticna sam u definicijama, ali ako bas moram: 1-2.5 sigurno je rana, 2.5-3.5 najvjerojatnije je jos uvijek rana dob.
poslije toga, ovisno o djetetu

flower
25.10.2006., 14:45
ma tako reci...
ja osobno mislim da bi do 4 god. bilo idealno ne dati dijete u instituciju, nego mu osigurati zivot krojen po njegovoj mjeri - tu se isto slazemo :D

samo se ne slazemo da li je nuzno da ta osoba bude majka...moj je point da nakon negdje 1 - 2 god. moze biti i neka druga topla i dostupna osoba po mogucnosti koja je u rodu djeteta (tata, baka/djed)...

maria71
25.10.2006., 19:25
Čitam ovo i mislim se da bi se saradadevii i ja u koječemu složile

ovo o ženskoj energiji koja je stoljećima zatirana i o ženskoj mudrosti koja je isto tako nedovoljno cijenjima...

o muškim obrascima ponašanja žena,o depiliranju kao o nekakvom obredu inicijalizacije u muški stream..

svašta mi pada na pamet

od Ishmaela i Priče o B do progona vještica......

i o toj ženskoj energiji koja ipak izivire i nađe svoj put mada je u ovoj civilizaciji totalno zanemarena

Saradadevii
25.10.2006., 20:24
samo se ne slazemo da li je nuzno da ta osoba bude majka...moj je point da nakon negdje 1 - 2 god. moze biti i neka druga topla i dostupna osoba po mogucnosti koja je u rodu djeteta (tata, baka/djed)...

za dojene mama je sigurno the best bet. sve ostalo, samo ako se bas mora i to hijerarhijski: privrzen tata, privrzene bake/djedovi pa onda tete itd...jaslice / vrtici na zadnjem mjestu.

bas sam popodne, dok sam spremala rucak, slusala neku emisiju na radiju, serijala pod nazivom The invention of childhood (BBC4) pa kazu da su vrtici ovdje zazivjeli, buknuli preko noci , nakon pocetka prvog svjetskog rata (zbog potrebe da se oslobodi zenska radna snaga), a da su prije toga bila mjesta promovirana kao rijesenje za djecu koja su zivjela u teskoj deprivaciji, ili su im roditelji bili zlostavljaci ili nesto slicno. Utemeljili su se kao institucije za skrb djece kojima je kod kuce bilo gadno.
Onda, nakon 2. svj. rata, kada se vojska vratila, postala je popularna teorija da je ipak majka kod kuce najbolje rjesenje za home, sweet home ugodjaj (a i za trziste rada koje je dobilo priliv nezaposlenih muskaraca) pa su se vrtici stali masovno zatvarati.

seni
25.10.2006., 22:57
a svijet rada se moze mijenjati jedino ako udes u taj svijet. zato je tako i neprijateljski prema zeni. jer one nisu u njemu na vaznim pozicijama. pa nema kriticne mase potrebne za promjene.

s ovim bih se slozila do prije par godina, sada se vise ne slazem.
sada mi se cini da zene kada i zauzmu "vazne " pozicije (uvjetno receno pozicije moci u drustvu), zauzmu ih koristeci musku energiju, muske obrasce djelovanja i ispunjavajuci muske ideale. Ovo muske neka se shvati u vrlo opcenitom smislu, sada nemam vremena to elaborirati.
Zenska energija ostaje u zapecku, neprepoznata kao vrijednost i kao nesto sto jednako toliko doprinosi nasoj civilizaciji kao Mozarti i Wrenovi a to je energija koju ce uvijek imati u okviru koje ce djelovati vecina zena koja, iz bilo kojeg razloga, nece biti na pozicijama moci u drustvu.

Pojednostavljeno, fuckas Thatchericu na vrhu, kada je vladala kao i Reagan.

saradaedevii, jako mi je zanimljiva ova tema i diskusija. i obzirom na neke ideje koje su aktualne u ovo postizborno vrijeme u austriji, (koje cu poslije obrazloziti) jako aktualna.
necu stici prije sljedeceg tjedna nesto vise napisati, pa bi sada samo kratko replicirala.

daleko od toga da bi thacherica bila moj idol u bilo kom pogledu, a njene poglede na svijet i drustvo, ne dijelim ni najmanje.
medutim upravo zato sto je zena tako malo na pozicijama moci i odlucivanja, one se prilagodavaju necemu sto bismo mogli uvjetno nazvati "muskim" modelom. muskarci grade mreze (networking) koje ih nose, zene, hm... ne grade mreze.
(ja osobno nisam pobornih tih podjela na muske i zenske energije, (niti osjecam te razlike, niti intelektualno, niti emotivno), ali razumjem sto hoces reci.) bilo bi mi drago da mi netko zaista logicki objasni sto bi to bila muska odnosno zenska energija.

ja nikako ne priznajem da bi bila mozart, tesla, currie spadalo pod nesto nazvano muska energija.
smatram velikim mitom opisivanje povjesti, kao sljeda muskih intelektualnih i inih dostignuca.
jako sam sklona objasnjenjima feministickih antroploginja, po kojima su zene najvecim djelom prehranjivale familiju (sjemenjem, bobicama, povrcem i slicno) dakle one su bile itekako aktivne sudionice. te slavne price o lovcima spadaju u ono: povjest pisu pobjednici.
zena je izumila posude, vatru. (ne, nije joj ga dragi muzic u svom mozgu smislio dok je ona lezala na suncu)
sklona sam vjerovati da je jezik kao jedan od kvantnih skokova ljudske rase nastao u zenskoj glavi.
medutim zene su sustavno brisane iz povjesti u svrhu stvaranja mita o muskoj intelektualnoj i drugoj nadmoci.
znate da su dobitnici nobelove nagrade za otkrice dnk-a i rnk-a nakon toliko godina izvinili svoj kolegici koja je ravnopravno sudjelovala u otkricu, ali nije dobila nobela, niti je itko cuo za nju. pred par godina napisana je knjiga, pa je istina izasla na vidjelo.
prva zena a. einsteina je odradila matematicki dio teorije relativnosti. koliko ljudi je ikada culo za nju?

svijet rada je upravo organiziran tako kako je oraganiziran, jer podrzava striktnu podjelu muskarci vani, zene u kuci.
djeca sjede ogromnu kolicinu vremena u kako ti kazes "institucijma" jer se svijet rada ne mijena. a tate kako ja kazem love bizone koji su davno izumrli i prave sa kao da djeca nisu njihova zajednicka briga.
a kada bi i m a m e i t a t e djeci bile jednako dostupne i to i vremenski, ali stvarno a ne deklarativno, kao sto je danas slucaj, onda bi se svijet rada stubokom promjenio. i to vrlo brzo. (teorija evolucije) i djeca ne bi bila 14 sati u institucijma.
rifkin predvida "kraj rada", globalizacija okrece naglavacke europsku socijalnu drzavu, ideal neprekidnog gospodarskog rasta se stavlja u pitanje, sve se vise govori o modelu odrzivog razvoja.

kada, ako ne sada mijenjati svijet?

seni
25.10.2006., 22:59
Onda, nakon 2. svj. rata, kada se vojska vratila, postala je popularna teorija da je ipak majka kod kuce najbolje rjesenje za home, sweet home ugodjaj (a i za trziste rada koje je dobilo priliv nezaposlenih muskaraca) pa su se vrtici stali masovno zatvarati.

postala je popularna upravo zato, jer su muskarci zene imali za konkurenciju na trzistu rada, pa su je po principu jaci kvaci, lijepo uklonili.

seni
25.10.2006., 23:23
samo se ne slazemo da li je nuzno da ta osoba bude majka...moj je point da nakon negdje 1 - 2 god. moze biti i neka druga topla i dostupna osoba po mogucnosti koja je u rodu djeteta (tata, baka/djed)...

za dojene mama je sigurno the best bet. sve ostalo, samo ako se bas mora i to hijerarhijski: privrzen tata, privrzene bake/djedovi pa onda tete itd...jaslice / vrtici na zadnjem mjestu.

.

je ne mislim da je za dojenu djecu koja vec jedu ostalu hranu mama "sigurno the best" i ne vidim nikakav probleme da su mama i tata zajedno the best, ili vise tata, manje mama ili obrnuto.
ako mama sama zeli biti the best, to je njen legitiman izbor, za koji joj nisu potrebne nikakve teorije kao objasnjenje ili opravdanje. vlastita zelja je dovoljno objasnjenje.

seni
25.10.2006., 23:44
[quote="Saradadevii"]Je li se prepoznajete u nekome od mitova?
(Ja se mogu detektirati u svakome, od cetrnaeste pa nadalje, premda, sve manje i manje...)


[b Working mothers are often puzzled and surprised by how well-behaved the children of full-time moms are, and they wonder why their kids are having trouble in school. [quote="Saradadevii"]

moram priznati da mi ovo zvuci tako demagoski, da se samo pitam, kako to da u 50ima kada su skoro sve mame bile ftm, nije izasla generacija genijalaca iz skole.
i kako je 2. svjetski rad bio uopce moguc, kada je kako nam tu vele, garant i temelj dobre, pristojne, uravnotezene osobe to da ima ftm.

i da li je tata uopce bitan u zivljenju svoje djece, kada se ocito ciljano govori o full time mami, a ne o full time roditeljima.
argument, da je to zbog realnog stranja, da su mame u vecini slucajeva sa djecom, mi jednostavno uopce nije uvjerljiv.

udruga sa zeljom za promjenama se obicno deklarira svojim ciljevima, a ne realnoscu koju zeli mijenjati.

ili je cilj full time mama, a full time roditelji nije pozeljna varijanta?
nije mi bas jasno. :?

Saradadevii
26.10.2006., 01:21
je ne mislim da je za dojenu djecu koja vec jedu ostalu hranu mama "sigurno the best" i ne vidim nikakav probleme da su mama i tata zajedno the best, ili vise tata, manje mama ili obrnuto.

dojenje je samo jednim dijelom povezano sa hranjenjem, drugim dijelovima je povezano s raznim drugim stvarima, tako ja na to gledam, teorijski i iskustveno pa zato mislim da je mama prvi izbor.

Najbolje bi bilo da i ocevi su stalno dostupni (poznajem virtualno jednu porodicu poluenglsku polusvedsku koja zivi u Svedskoj i HE i koji tako funkcioniraju, cijela porodica je doma, tata radi od kuce i uvijek je djeci dostupan, kao i mama).
Zasto imate problem da su majke uglavnom te koje su full time? Ima neceg logicnog u tome, bioloski, drustveno itd...

Zenska energija je najbolje osjeti, a najteze ju je opisati.
Neki kazu da zenski i muski mozak funkcioniraju na razlicite nacine (opet bioloski uvjetovano, lucenje povecanog testosterona tijekom intrauterinog zivota....) pa rade stvari na drugaciji nacin.
Moj tata je u frci ako ga zamolim da ode s unukom u ducan kupit kruh i mlijeko. Njemu je to prekomplicirano (dvije stvari odjednom).
Svaka prosjecna mama radi nekoliko stvari odjednom.
Mislim da se ne radi samo o biologiji nego i o praksi, sto vise prakticiras odlaske u ducan s djecom, to ti ih je lakse hendlati.
yin i yang
prijemcljivost i prodornost...
predanost i kontrola
cijela nasa civilizacija se razvijala uglavnom po jednom nacelu; izrodila je poneku Currie, mnoge su ostale neprepoznate (ali u tome se, cini mi se, slazemo)
Neravnoteza.
Ekoloska katastrofa

Prime primjer je medikalizirani porod u kojemu se zenska energija /nacelo ignorira, ne prepoznaje kao vrijedno i mocno i na taj nacin potire.

seni
26.10.2006., 01:47
meni se cini da se u medikaliziranom porodu ne radi o svjesnom potiranju zenske energije, nego o opcenitom stavu medicinske struke prema razumjevanju zdravlja. isto se desava kada djeci daju 15 puta godisnje antibiotike, a imas hoomeopatiju, kineske biljcice, fitoterapiju i tako dalje.

ma nemam ja nikakv problem sa full time mamom dok je to njen osoban izbor, jednakopravan sa mnogim drugim izborima.
on doduse sa sadasnjom organizacijom drustva, ekonomije, znaci ovisnost zene o onom tko je uzdrzava, dok je uzdrzava. ako ona to zeli sve ok.

meni se jako svida ideja, koju su prije 10 godina smatrali jos prilicno utopijskom o tkz. grundeinkommenu a sada je jedan od slogana i ciljeva socijaldemokratske stranke i stranke zelenih u austriji.
oobzirom na sva drustvena previranja, "kraj ere rada" kakav je do sada bio, predlaze se model mjesecne naknade za svaku gradanku i gradanina, koji bi trebao iznositi oko 1000 eura (krenulo bi se sa 700, pa bi se povecavalo).
tu bi naknadu dobivali svi, bez obzira da li radili ili ne radili.
ukinule bi se sve dosadasnje "pomoci", za nezaposlene, preskolovanje, porodiljski i slicno, i po ekspertima bi finaciranje bilo u okvirima ovoga sto drzava danas trosi na tkz. socijalne programe.
meni se cini da bi ta ideja omogucila puno kreativnije i sa manje straha hendlanje vlastitog zivota. ohrabrila bi mnoge ljude na "paralelene" ekonomije kao kontrapunkt moci mega kompanija, omogucila bi puno fleksibilnije planiranje vlastitog zivota.

uzgred bi rjesila i to napeto pitanje. placa za majke?/oceve. sta sa onima koje i rade i majke/ocevi su?...itd, itd.. (time dakle partner kod kuce ne ovisi o partneru izvan kuce)

flower
26.10.2006., 11:20
postoji cijela psiholog. teorija o prvom roditelju - to je onaj koji je za psihicki razvoj djeteta najbitniji, prvo je to mama, ali kasnije to nije uopce nuzno i mnogi ce reci da je njima intimno to vise znacio otac...tako da prvo mama ima mi smisla u stvarno ranoj dobi, a poslije je to jako individualno.
D je cuvao nonic od njenih 13 mj. do 40 mj. i bio je s njom i s nama (preselio se k nama) cijelo vrijeme i bilo je jako dobro...
ako bi u svojoj obitelji govorila o snazi - onda moja mama ima puno vise muske snage od oca, a on puno vise zenske i nismo jedina obitelj koja je takva...

Saradadevii
26.10.2006., 13:29
da, zenska i muska energija (whatever, nacelo, snaga) nije striktno zensko-musko rasporedjena i tako cijelo vrijeme ( jedne od mojih ljepsih sjecanja iz djetinjstva su odlasci s didom na ples na plazi; gledali smo preko ograde)

Hocu reci, moze dida biti sa unukom i da je to super njegujuce za dijete.
Nista nije u mojoj glavi strogo podijeljeno, tko moze, tko ne moze.
Ali, gledajuci svoje iskustvo i iskustvo mama cija djeca doje u toj ranoj dobi (do 4 godine ili tako nesto), mama je prvi izbor svakog tog djeteta.

seni, ako procitas neku historijsku knjigu o npr. razvoju primaljstva (zanimljiva knjiga je The Midwife and the Medical Man(, tj. njihovom zatiranju i uzdizanju medicinara u tom podrucju, ne moze a da se na nametne ta misao da medikalizacija porodjaja je u uskoj vezi i sa oduzimanjem moci zene na tom podrucju koje joj je prirodno dato (nije joj data snaga misica). PUno babica je spaljeno na lomaci. One su imale kljuceve zivota i smrti. Mogle su spasiti dijete, a mogle su i oduzeti zivot tek rodjenom djetetu (ako je npr majka to zeljela jer je bilo u grijehu zaceto). To je jako velika moc, i danas, a jos vise prije mnogih stoljeca.

Danas kljuc zivota je u tehnologiji koju medicinari upotrebljavaju (a oni su, osim u ponekim zemljama, npr Rusija) , uglavnom muskarci).
Zene koje im asistiraju su pomocnice, njihove podredjene.
A zene koje radjaju su opredmecene; svi fizioloski procesi koji se odvijaju tijekom poroda se kontroliraju, pod prismotrom su i dovode se u pitanje . Puko prokidanje vodenjaka znaci da tvoje tijelo nije dovoljno dobro osposobljeno da radja pa ti treba malo pomoci (da bude brze, jer ce onda tebi biti lakse, sto opet suptilno znaci da se neces s duzim moci nositi) a o indukciji ili ubrzavanju umjetnim hormonima da i ne govorimo. Sto klizma ili brijanje govori o zenskom tijelu? Necisto, opasno po dijete?
Sto odvajanje majke od djeteta govori o zenskoj moci? Nula. Djetetu je bolje da ga satima nema od majke (jer je vaznije da ceka na pregled pedijatra ili da ga mjere, vazu, cijepe itd...) pa da ga opet satima nema uz majku jer je takva procedura, nego da je uz majku. Mjerenje, besmisleno cijepljenje kojim tako i tako ne moze razviti nikakva antitjela i sve ostalo sto se moze obaviti u pet minuta (toliko je naime traja pregled moje Shantane), oduzi se na sate. To je oduzimanje moci majci, mozda su razlozi na povrsini povezani sa percepcijom zdravlja, ali ne trebas ici previse u dubinu da zakljucis da oduzimanje tekrodjenog djeteta majci je lose za dijete i za majku.
Meni su prakse institucijaliziranja djece u ranoj dobi poput ovih prvih odvajanja. Zbog procedure, zbog ekonomije, zbog moci koja je negdje izvan zene. A netko joj stalno govori da je to za dobro njezino i njezinog djeteta, da je potrebno, neizbjezno i to govori prilicno uvjerljivo.
(rijetke su one koje , poput jedne engleske mame prije puno godina, sa stola za radjanje se zalete niz bolnicki hodnik vicuci za medicinskom sestrom: Vratite mi moje dijete! Now! MIslim, zar ne bi TO bila normalna reakcija nekoga tko je upravo rodio bice koje je 9 mjeseci nosio u sebi i iscekivao? Da ima moci i osjecaja moci....)

jos nesto o porodjaju.
Neke zene su uvjek radjale i danas radjaju, bez obzira na sveprisutnu medikalizaciju, u ekstazi. To da porod moze biti fizicki i mentalno ekstatican, to se cesto ne cuje. Cuje sa da je snazno iskustvo, cuje se o plimi osjecaja kada prvi puta ugledas svoje dijete (kada ti ga pokazu na par minuta :( ), cesto se cuje da sve zaboravis (lose) nakon sto ga vidis...
Ali sam porodjaj moze biti ekstatican, ne samo ti trenuci nakon rodjenja.
Moze biti orgazmican. Zar to nije onda pitanje moci, ako se zeni oduzima ta mogucnost? Meni je to u rangu oduzimanja politickih prava ili oduzimanja prava na obrazovanje ili prava na rad.

I mislim da je to svjesno (na razini nekog "kolektivnog uma", ne nuzno na razini svakoj pojedinacnog). Muskarac ne moze roditi.
Ako je radjanje izvor ekstaze i time odredjene moci, onada se ima sto izgubiti, dozvoli li se da se ta moc ostvari.

Saradadevii
26.10.2006., 13:39
ma nemam ja nikakv problem sa full time mamom dok je to njen osoban izbor, jednakopravan sa mnogim drugim izborima.
on doduse sa sadasnjom organizacijom drustva, ekonomije, znaci ovisnost zene o onom tko je uzdrzava, dok je uzdrzava. ako ona to zeli sve ok.

Mislim da govorimo ovdje o FTM u kontekstu osobnog izbora. Spomenula si prije neke zene prije 80 godina ideju da bi onda ta djeca koja su imala ftm, bila super dobro razvijena, tko je omogucio 2 svj. rati i slicno...
Prekompleksno je da se to samo tako promatra. Zene prije nisu radile, ali visi stalezi su imali svoje male institucije za brigu o djeci, wet nurses, neprivrzene metode roditeljstva. Nizi stalezi su imali svoje probleme siromastva, bolesti, velikih obitelji. Mozes biti ftm koliko hoces, ali ako radjas svaku godinu dvije i tako dvadesetak godina, a kruha malo, nije lako ostati uvijek uravnotezen.

Dakle, FTM u danasnje vrijeme, u drustvima u kojima zivimo je nesto drugo.

Ovako na prvu loptu, grundeinkommen mi se cini kao pokusaj smanjivanja obveza (i budzeta) drzave blagostanja. Vjerojatno nece dobro proci oni koji su jako/cesto bolesni, nezaposleni, unskilled, imaju puno djece ili vise ne mogu raditi.
U svakom slucaju boje nego sto je Thatcherica ovdje napravila (sve to samo bez grundeinkommena)

Saradadevii
26.10.2006., 13:50
ukinule bi se sve dosadasnje "pomoci", za nezaposlene, preskolovanje, porodiljski i slicno, i po ekspertima bi finaciranje bilo u okvirima ovoga sto drzava danas trosi na tkz. socijalne programe.

ovo mi je sumljivo, mislim da bi im bilo sigurno manje opterecenje budzeta placati svima one off sumu, nego financirati sve socijalne programe (kojih vjerujem ima dosta)
s druge strane, kakve ima svrhe nekome tko posjeduje milione eura na racunu davati potporu od 1000 eura mjesecno?

sto se ftm tice, bilo bi bolje uvesti place iz budzeta za njih, u rangu prosjecnih placa ili u onom omjeru u kojemu radi u vec placenom odnosu (npr. ako radi trecinu vremena izvan kuce, dobije dvije trecine iz budzeta)

28.11.2006., 20:11
jako zanimljiv topic...

..ja ne bih mogla biti FTM jer mi je pomisao na materijalnu, financijsku ovisnost nepodnošljiva, pa bila ona i državna stimulacija od 4000 kuna..međutim..pristajem na kompromis koji sam u slučaju starijeg djeteta mogla učiniti..ostati doma do 3 godine uz prikladnu 2 trudnoću..
..ja volim svoj posao jer koristi čisti razum i osjećam da bih kad-tad osjetila frustraciju zbog urušavanja tih mojih kula i bavljenja isključivo djecom..do dobi od 8 godina mnogo bi mojih znanja bilo zakopano.

smatram da je dob od 3 godine prerana ali ipak neka granična dob u kojoj dijete možemo prepustiti instituciji i vršnjacima...mnogo faza emocionalnog i intelektualnog razvoja do te dobi osjećam da je jako katalizirano i ubrzano 24 satnim prisustvom roditelja u dječjem životu..moje su cure samnom doma mnogo brže i opsežnije usvajale nove stvari, od pjesmica do raznih apstrakcija nego sad u vrtiću.. (Saradadevii!..prestrojit ću na HE do srednje škole ;) )
ali

cijena moje materijalne neovisnosti bila bi prevelika..jednostavno znam da bih bez svojih financija u kući postala čangrizava i frustrirana babetina..kako li bi me onda budući zet uzdržavao? :mrgreen:

i da..društvo je užasno baby unfriendly, woman unfriendly, family unfriendly...i da...ženske vrijednosti su uglavnom na razini vica i sprdnje i na margini današnjih poimanja vrijednosti...no ipak..kao što je netko ranije napisao...koliko nas god gazili, još uvijek postojimo i možemo osjetiti iskonsku sreću. Mora da je ipak derivat ženskih vrijednosti, majčinstva i emocija koje ono stvara ipak jače od minoriziranja..hajde..svjetlo na kraju tunela.

kad će revolucija?

maria71
28.11.2006., 20:52
Ajmo!

pikula
11.12.2006., 23:20
Ja obožavam svoj posao, ali mislim da nemam o čemu pisati ili se kvalitetno baviti svojim poslom ako nemam vremena za najbolje za svoju djecu. Kad god osjetim da nema tog famoznog attachmenta ja otkazujem sve otkazivo i dudim, šećem ,crtam i valjam glinu s klincima. Kad mi sune da ne mogu više tako samo u i oko kuće sjednem pa pišem, odem na premijeru i izdogovaram deset poslova, ali iskreno sretna sam što se svaki peti ostvari. Ja sam slobodna umjetnica, moj muž ekonomist, ali prije svega mi smo jedno- ekipa. Naš brak je za nas nešto sveto i mi djelimo sve i odgovrnost za djecu, za naše karijere i obaveze u kući, ali pri tom se ne djelimo fifti fifti nego prema onome što kada može tko bolje ostvariti za našu obitelj. Dok su klinci mali ja sam puno vrijednija uz njih iako to ne znači da ne mogu napisati radio dramu ili recenziju ili čak raditit mjesec dana predstavu, ali zna se kojeg sam ja resora šefica i kad me nema doma tajo zamjenjuje mene i bome sluša. Isto tako neću valjda ja računat koji ćemo uzeti kredit za stan kad čovjek radi u controlingu u finacijskom sektoru. Meni je moja obitelj u cjelini prioritet u životu , a i mom mužu u istoj mjeri. Njegov napredak u karijeri, moje dojenje ili odgoj djece sve je to za nas i ne osjećam se niti malo loše kad zaradim 5 puta manje od njega, kao ni on kad vidi kolač koji smo svi troje napravili jer znamo da je imao koma dan na poslu. Ovisni smo i jedan i drugi o našoj ljubavi i povjerenju, a naša djeca još više i ne osjećaju se loše zbog toga. Nije novac jedino mjerilo moći. Prije sam režirala stvari zbog kojih sam dobivala mnogo veće honorare, ali sad kad izrežiram ježurku ježića za petinu toga, a moj sin zaključi da ja idem na posao da bi on mogao gledati predstavu ja sam sretnija s ježurkom više nego s tri sestre i hamletom skupa. i ne želim prepustiti niti jedan takav zaključak dokle god je njemu važno da ih samnom dijeli, a Diana je tek progovrila - kakve nas super stvari tek čekaju.Otkazujem sve za jedan smješak

ruby
13.12.2006., 00:44
Svatko ima pravo na svoj izbor i svoje mišljenje. Moje je dosta drugačije od ljudi koji me okružuju i koje upoznajem.
Radim već 9 godina u jednom ministarstvu, MM je privatni poduzetnik.
Trebala bih se vratiti na posao za 2 mjeseca, ali to se neće dogoditi. Puno ljudi bi napravilo ne znam što za takvo radno mjesto.
Par puta u životu sam bila pogođena nekakvim tragedijama koje su mi pokrenule srce i veliku ljubav prema životu. Kad se rodio moj slatkiš, moje srce se još više razbudilo.
Nema tog posla na svijetu koji bi mi donio veću radost od uživanja s mojim djetetom i mojim mužem!! Za mene ne postoje godine; jedna, dvije, tri, sedam....sve one prođu za tren i ne mogu se više vratiti.
Ja sam jako ambiciozna i radišna osoba, ali moje ambicije su usmjerene na život, a ne na posao.
Možda ovako razmišljam jer mi prihodi iz ministarstva nisu potrebni. Puno ljudi se čudi kako mi nije dosadno ne raditi-meni nikad nije dosadno, moji dani su osmišljeni i ispunjeni. Moji šefovi mi ne mogu ispuniti dan, moje kolege također, a posao koji volim ću raditi kao hobi.
Briga me tko će me smatrati za kućanicu, kuharicu, čistačicu, a ako mi baš zatreba malo vremena za sebe, naći ću ga na nekom finom koncertu, druženju s dragim prijateljima, šetnji kroz grad....
Moje dijete je moja inspiracija!!

pikula
13.12.2006., 12:33
Nema tog posla na svijetu koji bi mi donio veću radost od uživanja s mojim djetetom i mojim mužem!! Za mene ne postoje godine; jedna, dvije, tri, sedam....sve one prođu za tren i ne mogu se više vratiti.
Ja sam jako ambiciozna i radišna osoba, ali moje ambicije su usmjerene na život, a ne na posao.
Puno ljudi se čudi kako mi nije dosadno ne raditi-meni nikad nije dosadno, moji dani su osmišljeni i ispunjeni. Moji šefovi mi ne mogu ispuniti dan, moje kolege također, a posao koji volim ću raditi kao hobi.
Briga me tko će me smatrati za kućanicu, kuharicu, čistačicu, a ako mi baš zatreba malo vremena za sebe, naći ću ga na nekom finom koncertu, druženju s dragim prijateljima, šetnji kroz grad....
Moje dijete je moja inspiracija!!
Baš si me dirnula ruby, ja profesionalno pišem, a ti si to toliko ljepše sročila! Ja se sva smotam kad treba pisati privatno. Puno :love: i :D

Saradadevii
21.12.2006., 01:14
kad će revolucija?

evo je, na mala vrata.