PDA

Pogledaj cijelu verziju : Prepoznati ljepotu



babyboys
26.01.2009., 10:31
jedan mail natjerao me da se malo zamislim, a zanimaju me i vaša razmišljanja o toj temi. naime, koliko smo sposobni primjetiti istinsku ljepotu utopljenu u svakidašnjici? pokušavate li u svemu naći neki "silver lining ili smo svi postali totalno neosjetljivi na okolinu?

ulični svirač


Jedne hladne, januarske subote, na stanici metroa u Washingtonu, došao je čovjek, te počeo svirati violinu. Svirao je šest Bachovih djela oko 45 minuta u vrijeme najživljeg prometa u gradu. Proračunao je da će na hiljade ljudi proći kroz stanicu, većina od njih na putu do posla. Jedan sredovječan čovjek je, prolazeći kraj njega, tek lagano usporio korak slušajući muziku, ali je nastavio svojim putem. Minutu kasnije, violinista je dobio svoj prvi dolar-neka žena je samo pustila novac u kutijicu i nastavila dalje. Nekoliko minuta kasnije, jedan mladić se naslonio na zid u namjeri da ga sluša, ali je ubrzo pogledavši na sat, požurio dalje... Očito je kasnio na posao. Najviše pažnje pružio mu je 3 godine star dječak. Njegova majka ga je požurivala, ne dopuštajući mu da se zadržava kraj violiniste. Dječak je nastavio hodati, stalno se iskrećući na violinistu. .Svi roditelji i sva djeca koja su prošla, bez izuzetka, tako su se ponašali.
U 45 minuta sviranja, samo 6 ljudi se zaustavilo i ostalo neko vrijeme. Oko 20 mu je dalo novac, nastavivši hodati istom brzinom.
Prikupio je 32 $.
Nitko nije primjetio kad je prestao svirati. Nitko aplaudirao, niti je bilo bilo kakvog priznanja i pažnje.
Niko nije znao, da je ovo bio violinist Joshua Bell, jedan od najboljih glazbenika na svijetu. On je svirao jedan od najatraktivnijih i najkompliciranijih komada ikad napisanih. Svirao je na violini vrijednoj 3,5 milijuna dolara
Dva dana prije svoje svirke u podzemnoj željeznici, Joshua Bell rasprodao je ulaznice u kazalištu u Bostonu, svako sjedalo u prosjeku 100 $.
Ovaj eksperiment organizirao je Washington Post, da ispita socijalnu percepciju i prioritete ljudi.
Da li ćemo uočiti ljepotu? Da li smo u stanju prepoznali talent u neočekivanom kontekstu?
Ako nemamo vremena da bismo slušali jednog od najboljih glazbenika u svijetu koji najbolje svira glazbu ikad napisanu, koliko drugih stvari propuštamo?

Amalthea
26.01.2009., 10:33
Evo i članka:

http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2007/04/04/AR2007040401721.html

Tako prokleto istinito!

betty blue
26.01.2009., 10:57
Čim sam vidjela naslov ovog topica pala mi je na pamet jedna faza mog života...
U mom rodnom gradu u jednoj ulici kojom bih se vraćala doma poslije izlazaka jedna trešnja se strateški smjestila ispod ulične rasvjete. I većinu godine potpuno neprimjetna u proljeće dok bi procvjetala stvorila bi nadrealnu sliku bijelog osvjetljenog oblaka koji se prostire nad ulicom. Iako sam u tom razdoblju mnogo puta mogla autom doma, odbijala sam, jer sam uživala u tom prizoru noćne svjetlosti, dok god je trajala.
Za sebe mogu reći da imam velike sklonosti upravo navedenoj temi, prepoznavanju ljepote, ne samo u stvarima i pojavama nego i u ljudima. Nažalost, današnji tempo ostavlja malo vremena za samo uživanje u ljepoti, a samim time i za njeno prepoznavanje. Zato sam sad, u trudnoći, na bolovanju, preporođena :mrgreen: Kad bi bar postojalo takvo zanimanje.... :)

japanka
26.01.2009., 11:39
Za sebe mogu reći da imam velike sklonosti upravo navedenoj temi, prepoznavanju ljepote, ne samo u stvarima i pojavama nego i u ljudima. Nažalost, današnji tempo ostavlja malo vremena za samo uživanje u ljepoti, a samim time i za njeno prepoznavanje. Kad bi bar postojalo takvo zanimanje.... :)

Milana
26.01.2009., 11:48
Nažalost ne primjećujem puno toga. Nisam površna ali jednostavno ne primjećujem. Rijetko kad me nešto "dirne" iz okoline ali kad da onda ostaje urezano u sjećanju.

Barbi
26.01.2009., 11:59
Istinsku prirodnu ljepotu mog mjesta u kojem sam odrasla počela sam primjećivati zaista intenzivno tek kada sam se trajno odselila.
Došla bih na par dana i ljepota planine koja se nadvija nad more ostavila bi me bez daha....

babyboys
26.01.2009., 12:02
ja pokušavam vidjeti lijepotu, ne samo očim, nego i dušom, ali ne uspjeva mi uvijek...
ali sad kad je pao snijeg, malo iza skretanja za kingcross je s lijeve strane zapuštena šikara koja je okovana snijegom izgledala naprosto predivno u sedam ujutro, dok se preko nje vidio izlazak sunca, i navečer, pod gradskim svjetlima, izgladala je kao da je iz neke druge priče, a ne usred shoping zone u zg.... svaki dan me ostavljala bez daha.

Maja
26.01.2009., 12:03
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.

mikka
26.01.2009., 12:23
uuu, muziku bi uvijek primjetila, taman da je smak svijeta. pogotovo na ulici :heart:

inace se trudim, pogotovo kad sam nervozna, svrnuti paznju na male stvari i uzivati. kakva terapija, e :)

neki dan sam se zablejala u zalazak sunca na svom krizanju (prvi nakon onog duzeg maglovitog razdoblja) i bas sam pomislila vidi li itko osim mene tu ljepotu, da li je netko od vozaca skuzio da je "blagoslovljen" tim semaforom na kojem je stao da vidi taj predivan prizor. bas je bilo savrseno. blejala sam jedno 10ak min, ostali pjesaci su valjda mislili da sam poludila :mrgreen:

sandraf
26.01.2009., 12:46
prvo sto mi je palo napamet - ljeti legnuti na plazi, zatvoriti oci rukama i kroz prste propustati svjetlost te se koncentirati na zvukove - sum mora, galebove, mirise sprzenog kamena i mora, fantasticno - najbolji nacin za napuniti baterije.

bolno sam svjesna da opisujem meditaciju koju nisam prakticirala barem 7 godina, ali mi je i dalje pojam apsolutne koncentracije na mir prirode.

inace, znam stajati na balkonu i gledati more, zalaske nad Uckom, udisati ljetni zrak (cak i u gradu, nema veze)...

Maja
26.01.2009., 12:48
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
Samo napomena, meni se ovo događa spontano, ko fizička reakcija, gotovo nikada si ne mogu svjesno time popravljati raspoloženje (iako mi se naravno popravi nakon toga).

litala
26.01.2009., 12:56
falabogu rijetko sam toliko "ubrzana" da prolazim kroz zivot ne gledajuci i ne osjecajuci svoju okolinu... :)

sjecam se, bila sam cura od kojih 16-17 godina, cuvala svoju 11 godina mladju sestricnu i nesto smo razgovarale i u jednom mi je trenutku rekla da me voli vise od mame :roll: naravno, nisam joj to shvatila doslovno, ali me bas zanimalo zasto me stavila na tako visoko mjesto i ispalo je da je to zato jer joj uvijek sve objasnim i pokazujem joj svijet i okolicu i ukazujem na svakakve razlicite stvari - a mama, zaposlena mama s dvokratnim radnim vremenom - takve stvari jednostavno nije stizala :(

drugi "osvjescujuci" trenutak bio je kad mi je jedna jako draga prijateljica koja je prvo svoje dijete rodila tri godine prije mene rekla kako tek sad (u stvari, tad ;)), kad ima dijete ponovno primjecuje kako vrijeme prolazi, jer s djetetom ponovno ispocetka dozivljavas svako godisnje doba, svako cvjetanje, opadanje, zalaske sunca... bilo mi je, doduse, malo cudno, jer sam ja to dozivljavala i tad, dok nisam imala djece ;)


uglavnom - volim stati, pogledati, udahnuti, pomirisiti... od najmanjih situacija do onih "planskih" (izleta napr.). i volim vjerovati da cu tako i dalje :)

e, sad, dal bih bas skuzila da je taj violinist bas takav virtuoz - to ne garantiram, al vjerujem da bi zastala i poslusala i odusevila se glazbom - jer jesam, ne jednom :)

cvijeta73
26.01.2009., 12:56
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
Samo napomena, meni se ovo događa spontano, ko fizička reakcija, gotovo nikada si ne mogu svjesno time popravljati raspoloženje (iako mi se naravno popravi nakon toga).

ovako i meni. a ako baš hoću, onda ne ide. :/
a neki dan ja u jednom bircu, bilo je oko osam navečer i dolaze dvije gospođe - cirka 70-80 godina, dotjerane, sjedaju za stol, naručuju čašu vina i jedna zapali cigaretu, a druga cigaru i živo razgovaraju. i ja ih gledam i mislim si, pa ovaj život i nije tako loš, uopće. 8)

abonjeko
26.01.2009., 12:58
Iskreno, otkada imam dijete promiče mi štošta....pretpostvaljam da mi nedostaje opuštenosti koja omogućuje da se takva "ljepota" spozna.... :/

Maja
26.01.2009., 13:02
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
Samo napomena, meni se ovo događa spontano, ko fizička reakcija, gotovo nikada si ne mogu svjesno time popravljati raspoloženje (iako mi se naravno popravi nakon toga).

ovako i meni. a ako baš hoću, onda ne ide. :/
a neki dan ja u jednom bircu, bilo je oko osam navečer i dolaze dvije gospođe - cirka 70-80 godina, dotjerane, sjedaju za stol, naručuju čašu vina i jedna zapali cigaretu, a druga cigaru i živo razgovaraju. i ja ih gledam i mislim si, pa ovaj život i nije tako loš, uopće. 8)

daaaaaa :)

Maja
26.01.2009., 13:05
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
Samo napomena, meni se ovo događa spontano, ko fizička reakcija, gotovo nikada si ne mogu svjesno time popravljati raspoloženje (iako mi se naravno popravi nakon toga).

ovako i meni. a ako baš hoću, onda ne ide. :/


MIslim, ja mogu primjetiti i stvari ovako, gledajući, redovito buljim u zalaske sunca, oblake, šnjofam proljeće (bolje miriši od ljeta) osobito na koži, smijem se djeci u prolazu, ali ovo gore mi je baš van voljne kontrole i puno je snažnije i to je ono na što mislim kad netko pita o primjećivanju ljepote. Pennac je baš neku dobru rečenicu napisao, nešto o tome kad se osjećamo sretni samo jer postojimo, potražit ću je večeras, to je točno to.

BusyBee
26.01.2009., 13:10
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
x

BusyBee
26.01.2009., 13:15
traganje za dugom kad kisa pada uz sunce, slusanje cike lastavica, jezenje kad ih prvi put cujem da su dosle, pun mjesec koji me iznenadi bojom/blizinom, miris ljeta i "nase" plaze, litalina "oblak"-tresnja (bua! :( ) u punom cvatu, hrpa klinaca na toj istoj tresnji, zobaju plodove, ...

melange
26.01.2009., 13:26
Za sebe mogu reći da imam velike sklonosti upravo navedenoj temi, prepoznavanju ljepote, ne samo u stvarima i pojavama nego i u ljudima.

evo ga x.

ponekad mi se čini da živim dva paralelna života, jedan u glavi, jedan oko sebe. idem na posao, to je pozadinski, gledam kapljice na prozoru tramvaja, iščekujem onaj miris proljeća (baš se sad nekako osjeti, zalutao u siječanj :heart: ), veselim se prženim lješnjacima koje ću si kupiti na cvjetnom kao malo dijete. znam se uveseliti, imam oko za detalje, maštam puno.

evo baš sam za rođendan dobila hrpetinu balona,
i naušnice i privjesak, ali ti baloni!
ne prestajem ih gledati i diviti im se i toliko me oduševljavaju svaki put kad skrenem pogled po sobi, a oni onako veseli i puni boja.. :zaljubljen:

inače, što se tiče članka iz prvog posta, ne stajem nikad da poslušam ulične svirače. nekako mi čudno :mrgreen: doduše, jednom sam sjedila na onom zidiću na gornjem gradu, odmah ispod gričkog topa, i svirač iza mene je počeo svirati lepu protinu kći, toliko sam skriknula i skočila, dobro je da nisam opala s onog zida :oops:

a netko je i snijeg spomenuo. nema mi ništa ljepšeg :)

betty blue
26.01.2009., 14:15
kod snijega najviše cijenim onu nevjerovatnu tišinu koja se javlja dok pada...i sve se uspori, auta, ljudi, koraci škripe, a tramvaj prigušen količinom vode u zraku :)
pa miris prvih proljetnih pupoljaka, uvijek tako intenzivan, nemoguće ga ne primjetiti i onaj osjećaj naleta krvi u glavu i potpune euforije...
i nekad kad osjetim neke mirise, pjesme, riječi, zvukove, kad vidim neke slike, javi mi se tako snažan osjećaj ne deja vu-a nego da sam tu već stotine života i sad samo proživljavam snove.




eto to bi ja psihoterapeutu rekla kad bi me pitao šta mi je :mrgreen:

Milana
26.01.2009., 14:48
Vani je prekrasan sunčan dan, sad idem po malog u vrtić, pješice i putem ću probati upiti što više te ljepote......

lonni
26.01.2009., 18:37
Ja svaki put kad prelazim preko Cvjetnog trga namjerno idem kroz cvjecarnice i duboko udahnem - "ukradem" miris cvijeca (bez obzira na to sto cvjecarkama vjerojatno ide na zivce sto im netko tamo prolazi, a nista ne kupi).
Desavaju mi se ponekad takvi trenuci i u drugim situacijama - nisu svjesni, sami dodju, i na tome sam im zahvalna.

Romy
26.01.2009., 19:52
Istinsku prirodnu ljepotu mog mjesta u kojem sam odrasla počela sam primjećivati zaista intenzivno tek kada sam se trajno odselila.
Došla bih na par dana i ljepota planine koja se nadvija nad more ostavila bi me bez daha....
:cry: ...evo, raspekmezila me...upravo tako i ja....
Sad itekako primjećujem onu sporost života koja se odvija u malom mjestu u kojem sam rođena i nekako se osjećam privilegirano što će to uvijek biti moj grad....

Svimbalo
26.01.2009., 22:27
Meni se ovo s ljepotom u "malim stvarima" i na "neočekivanim" mjestima događa redovito, svakodnevno, više puta. Onako, srce mi natekne, oči zasuze.
x
da i ja potpišem!

nela37
03.02.2009., 15:58
ja pokušavam vidjeti lijepotu, ne samo očim, nego i dušom, ali ne uspjeva mi uvijek...
ali sad kad je pao snijeg, malo iza skretanja za kingcross je s lijeve strane zapuštena šikara koja je okovana snijegom izgledala naprosto predivno u sedam ujutro, dok se preko nje vidio izlazak sunca, i navečer, pod gradskim svjetlima, izgladala je kao da je iz neke druge priče, a ne usred shoping zone u zg.... svaki dan me ostavljala bez daha.

Ja onuda idem na posao i puno puta sam znala usporiti baš zbog tog prizora !! :) ( a još kad je sumaglica u igri....)

hrčkić
04.02.2009., 10:13
betty blue, potpis prvenstveno za doživljaj snijega - mene to uvijek oduševi!

pomikaki
04.02.2009., 11:03
zanimljiv tekst...
ja sam nažalost totalni antitalent za glazbu i s lakoćom bih prošla kraj Joshue ko kraj turskog groblja...

Zdenka2
04.02.2009., 11:56
Gledam i slušam oko sebe; ljude, prirodu i umjetnost, Vjerojatno mi nešto promiče, ali puno toga ne. Volim živjeti punim plućima, ne samo juriti pored svega i zatvoriti se u svoj život i probleme.

yaya
04.02.2009., 12:06
A ja bi htjela opet svijet promatrati dječjim očima. Kao u ovom citatu

"Molim djecu da mi oproste što sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam jednu ozbiljnu ispriku: ta odrasla osoba je najbolji prijatelj koga imam na svijetu. Imam i drugu ispriku: ta odrasla osoba u stanju je sve razumjeti, čak i knjige za djecu. Imam i treću ispriku: ta odrasla osoba živi u Francuskoj, ona je gladna i njoj je zima. Potrebno je da je netko utješi. Ako sve te isprike nisu dovoljne, rado ću posvetiti ovu knjigu djetetu koje je nekad bila ta odrasla osoba. Sve odrasle osobe su najprije bile djeca (ali se malo njih toga sijeća). Ispravljam, dakle, svoju posvetu:

Leonu Vertu, kad je bio mali dječak"

babyboys
05.02.2009., 09:27
A ja bi htjela opet svijet promatrati dječjim očima. Kao u ovom citatu

"Molim djecu da mi oproste što sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam jednu ozbiljnu ispriku: ta odrasla osoba je najbolji prijatelj koga imam na svijetu. Imam i drugu ispriku: ta odrasla osoba u stanju je sve razumjeti, čak i knjige za djecu. Imam i treću ispriku: ta odrasla osoba živi u Francuskoj, ona je gladna i njoj je zima. Potrebno je da je netko utješi. Ako sve te isprike nisu dovoljne, rado ću posvetiti ovu knjigu djetetu koje je nekad bila ta odrasla osoba. Sve odrasle osobe su najprije bile djeca (ali se malo njih toga sijeća). Ispravljam, dakle, svoju posvetu:

Leonu Vertu, kad je bio mali dječak"

predivan citat :heart:

u onom tekstu gore mi je najzanimljivije što su djeca bez iznimke zastala da poslušaju Joshuu.

mamasch
06.02.2009., 11:21
U srce me dira prvi miris proljeća, dok je još sve vlažno i prohladno od zime. A tek ujesen, kad se tek počnu paliti peći pa iz dimnjaka dopire miris dima kroz već svjež i maglovit zrak. Boje lišća, lavež pasa, mukli zvuk grada u daljini... Prekrasna su mi jutra zadnjih par dana kad je vedro, oko 7 ujutro nazire se sunce kroz igru oblaka, dok čekam autobus uvijek promatram šumu i nebo iznad nje, kapljice rose ili kiše na grmlju na autobusnoj stanici, nasade u vrtovima koji se polako bude... pa čak i vozače koji sneni prolaze pored mene nesvjesni ljepote koja ih okružuje a koju ne doživljavaju iz svojih zatvorenih limenih kutija.

Trudim se vidjeti ljepotu u svemu, pa čak i teškim trenucima trudim se pronaći dobru stranu svega, jednostavno ne odustajem. I uživam u toj svojoj sposobnosti jer me drži živom, drži me optimistom kad mi je najteže i ne dam nikome da me zbog toga naziva neozbiljnom ili sanjalicom.

Kad bi barem svi tako htjeli i mogli...

mamasch
06.02.2009., 11:22
Evo cijelo prijepodne na poslu slušam Vollenweidera, maltretiram cijeli ured ali ne odustajem jer MENE liječi. Kome ne paše nek zatvori vrata svog ureda. hi hi :lol: :lol: 8)

Trina
06.02.2009., 14:51
Ja sam začjubljena u more i mogla bih satima sjediti, šetati se uz more i ne raditi ništa drugo. Taj miris, zvukovi, pokreti..to mi je psihoterapija otkad sam bila malo dijete, more mi liječi sve. Primjećujem i ostale prirodne jepote, oduvijek sam takva i nikakvi problemi, stres ni savkodnevica me ne mogu odvratiti od toga. Imam problem s primjećivanjem ljudske unutarnje ljepote jer sam baš nekako razočarana u zadnje vrijeme ljudskom dvoličnošću i glupošću. Sve ovo zvuči tako frazovito :mrgreen: ali je tako

Trina
06.02.2009., 14:52
A zaboravila sam najvažniju stvar koja me pokreće - glazba. Od jutra do sutra, ne mogu zamisliti život bez glazbe.

Dragonfly
06.02.2009., 15:11
A ja bi htjela opet svijet promatrati dječjim očima. Kao u ovom citatu

"Molim djecu da mi oproste što sam ovu knjigu posvetio odrasloj osobi. Imam jednu ozbiljnu ispriku: ta odrasla osoba je najbolji prijatelj koga imam na svijetu. Imam i drugu ispriku: ta odrasla osoba u stanju je sve razumjeti, čak i knjige za djecu. Imam i treću ispriku: ta odrasla osoba živi u Francuskoj, ona je gladna i njoj je zima. Potrebno je da je netko utješi. Ako sve te isprike nisu dovoljne, rado ću posvetiti ovu knjigu djetetu koje je nekad bila ta odrasla osoba. Sve odrasle osobe su najprije bile djeca (ali se malo njih toga sijeća). Ispravljam, dakle, svoju posvetu:

Leonu Vertu, kad je bio mali dječak"

Jedna od najljepših knjiga ikad napisanih! :heart:
Primjećujem ljepotu svuda oko sebe (na isti način kao Maja :love: ). Ponekad u tolikoj mjeri da se teško koncentriram na posao koji trebam obaviti.
I gotovo uvijek stanem da poslušam ulične svirače, pogotovo kad sam s Lucijom. Jučer smo prošetali po gradu i kaže ona: Tata, tamo su bili svirali!! Jupiiiii!!
Sjetila se kad smo oko NG na Trgu slušali Miru Ungara s bendom.

Mejra's mommy
09.02.2009., 03:15
Zalosno zar ne?

melange
09.02.2009., 10:21
jesu vama prekrasna ova sunčana jutra? :heart: :bouncing:

elin
09.02.2009., 15:59
cure, drago mi je da ima toliko cura koje primjećuju ljepotu. Ja nekad jesam i izlazak i zalazak sunca i proljetnu kišu i dugu nakon nje, snjegu sam se radovala kao dijete, pa Božiću, ljetnoj večeri kad pirja lagani vjetrić i sl. Više ne. Ne znam zašto i ne znam kada se to dogodilo, ali ja sam prazna. U jednom trenutku kada sam išla iz dućana doma skužila sam da mi duša trune. Ružan je to osjećaj i nadam se da niti jedna od vas to neće doživjeti.

mamasch
10.02.2009., 09:19
elin, i ja sam se tako osjećala jedno vrijeme dok sam s djecom bila doma (pune 3 godine). Osjećala sam kao da više ne primjećujem boje i glazbu, nije mi se dalo osluškivati ptice jer nisam doživljavala ljepotu njihovog pjeva.

I onda sam se silom trgnula, počela sam si puštati omiljenu glazbu i onda kad mi se zapravo nije slušala, gledala sam samo dokumentarce i crtiće, okružila sam se knjigama i čitala ih nekoliko usporedo, sve po par stranica. Jednostavno sam se prislila je rsam shvatila da imam dvoje djece kraj sebe kojima MORAM prenijeti ljubav za životom.
i to je bilo to. Jednostavan mehanizam krenuo je sam po sebi, jer sam TO cijelo vrijeme imala u sebi.

Uživam u glazbi dok ovo pišem na poslu i ovih par minuta dok sam na Rodi me ne zanimaju ni računi ni izvještaji.

I toplo mi je oko srca :) .

elin
10.02.2009., 11:39
mamasch, doći ću i ja do toga, znam da hoću. Samo se sad trenutno valjam u svojoj tuzi, ali znam da će biti bolje. Čekam ovaj novi snijeg koji najavljuju i nadam se da ću mu se veseliti.

cvijeta73
10.02.2009., 23:58
joj elin, baš mi je teško čitati da ti je tako teško, takav si post napisala da sam i ja osjetila hladnoću oko srca. :(
ovo je lijepo mamasch napisala:

Jednostavan mehanizam krenuo je sam po sebi, jer sam TO cijelo vrijeme imala u sebi.

pokrenuti će se i tebi, jer ti TO definitivno imaš u sebi. :love:

Serpentina
11.02.2009., 00:48
Primjećujem i prepoznajem - vizualni tip koji voli fotografiju, sve gledam kroz objektiv :).
Što je npr. nezgodno ako na plaži pokušavam uslikati galebove a dijete baca kamenčiće u more i nastoji otvoriti sezonu kupanja :mrgreen:

fegusti
11.02.2009., 00:58
elin :love:

tinaka
13.02.2009., 21:26
Tip sam kraj koji može proći kraj otvorene vreće s milion dolara i neće je primijetiti jer je u svojem svijetu.
Odavno sam odustala od branja vrganja po šumi, jer prodjem pokraj njega i ne vidim ga, iz mene uvijek neko ide jer zna da će i na mojoj ruti nabrati košaru.
Mnogo puta mi se dogodilo da me na cesti netko zaustavi, kao ne želim ga pozdraviti i sl., a ja nemam pojma ko hoda kraj mene.
I mnogo takvih slučajeva.
Mogu samo reći, na žalost.

melange
07.04.2009., 23:18
znate ono kad žurite negdje i odjednom vas zapljusne miris procvale krošnje i zaustavite se u sekundi, okrećete se oko sebe, tražite otkud taj miris, pronađete je, zatvorite oči i ..
spusti svetla, oduzmi gas :bouncing:

Rene2
07.04.2009., 23:37
Uglavnom se naježim na glazbu, ali svakodnevno me oduševljava priroda.

I moj vrt, i moje malo mjesto, i na poslu imam vremena zastati i "pomirisati ružu".

Ispred moje učionice su dva stabla breze, tamo su već 30 godina (koliko i škola). Svaki dan ispod breze u travi šeta kos, crn, žutog kljuna, kao iz dječjih pjesmica.

S vremena na vrijeme protrče dvije vjeverice koje su toliko pitome, da ni na buku učenika ne reagiraju. Malo dalje je školski vinograd kojega uređuju učenici poljoprivredne struke. Dok smo mi u učionici, oni imaju praktičnu nastavu: okopavaju, obrezuju, berbaju...
Dakle, svakodnevno upijam svoju okolinu.


Svakodnevno promatram svoj vrt, prošli vikend je procvala kajsija u dvorištu; stajala sam ispod nje 5 minuta i gledala u ružičaste cvjetiće dok se oko mene čulo samo zujanje pčelica, osjećaj je bio fantastičan.

Proljeće me stvarno budi, ali zima je fantastična. Nedavno sam odlučila fotkati park blizu moje kuće u sva 4 godišnja doba.

Pogledajte koji užitak:

Zima (http://public.fotki.com/Rene2/nasnijegu/)

Proljeće (http://public.fotki.com/Rene2/parkproljece/)

čekamo još ljeto i jesen. :zaljubljen:

traktorka
08.04.2009., 00:03
Trudim se vidjeti ljepotu u svemu, pa čak i teškim trenucima trudim se pronaći dobru stranu svega, jednostavno ne odustajem. I uživam u toj svojoj sposobnosti jer me drži živom, drži me optimistom kad mi je najteže i ne dam nikome da me zbog toga naziva neozbiljnom ili sanjalicom.



Ovo mi se čini ponajbliže od svega.

Jer ljepote ima na pretek samo ako ju zaista želimo vidjeti. Nema ništa ljepše od proljetnog jutra kada sunce navire u moj dom u kojem sam samo ja budna dok dečki još spavaju. Mir,tišina,sunce...pojačana osjetila svega ...tada se svaki problem čini tako bezazlen i dalek.
Priroda i njene ljepote zaista toliko jako utječu na nas da mnogi toga uopće nisu ni svjesni. Ma čak i sivilo zime ima neku svoju čar,ali onaj feeling kada se pojavi sunce,svakoga jutra,nakon mjeseci izbivanja,meni je neopisivo jak :heart:
A tek glazba..o tome bi mogla satima. To mi je pokretač svega..i kad sam sretna i kad sam tužna,glazba je ono što me drži u bilo kojem segmentu života i to je moja prava ljubav.

Ima li što ljepše nego u sunčano jutro poslušati omiljenu pjesmu?

Abonjeko- kontam o čemu pišeš,ali poznavajući te,ovak' preko foruma-odmah mi je tvoj post upao u oči jer znam da tebe pokreče glazba. Nije li ljepota u tome ?

Maxime
09.04.2009., 12:54
Nastojim vidjeti ljepote koje nam se svakodnevno desavaju.

Ljepote pocimaju ujutro kada me kcerkica cvrsto zagrli, opali masnu pusu i kaze dobro jutro mamice a tata svoje cure stisne u medvedji zagrljaj :heart:

Ljepotu osjecam:
- kada ranom zorom cujem pticice kako pjevaju pod prozorom,
- kada prolazim parkom i gledam cvijece pokriveno rosom,
- kada mi nepoznati prolaznik baci veliki osmjeh i veselo pozdravi,
- kada sunce zalazi u moru,
- kada cujem glazbu,
- kada bosa i zatvorenih ocima plesem Salsu,
- kada cujem lijepe stihove,
- kada osjetim miris svjeze pecenog kruha,
- kada cujem zvonke glasove obiteljskog zivota kroz prozor meni nepoznatih ljudi,
- kada vidim mlade zivotinje onako mucaste i neduzne,
- kada ranije zavrsim na poslu i iznenada mogu provesti slobodno popodne sa svojim najdrazima ...

Ljepota je u svima nama i svugdje oko nas, samo si moramo dozvoliti da dopre do nas ...

babyboys
09.04.2009., 14:06
Ljepota je u svima nama i svugdje oko nas, samo si moramo dozvoliti da dopre do nas ...

ovo si ja ponavljam onih dana kad mi je sve crno i kad sam totalno down. i malo po malo, sunce se pojavi ponovo...

Anemona
09.04.2009., 14:08
Oduševljava me miris proljetnog jutra, svaki dan, godinama, ma oduvijek,...
Pa miris pokošene trave, pa breze na povjetarcu, pa odraz žalosnih vrba u vodi malenog potočića,...
Neki dan sam s malenim duuuugo stajala na prozoru i gledali smo svraku ili vranu (opet ne znam koja je koja - pomozite: crno bijela je) kako je gradila gnijezdo na našem boru. Nikad nisam vidjela cijeli događaj, oduševilo me jer je tako vješto letjela na orah i trgala kljunom malene grančice i nosila ih na bor, pa opet letjela kod susjeda na drvo, po novu grančicu, ma predivno. (Mada sam uvijek mislila da sav materijal sakupljaju s poda - očito ne).
I nešto čega se stalno sjetim kad čujem pticu. Kad sam rodila (Vinogradska bolnica - kraj 6. mjeseca), bolnica, jutro, sestra te praktički gađa toplomjerom u 5 u jutro, gledam ju u bolovima na pola oka, čekam da izađe iz sobe i onda, dok još svi spavaju, sve je još tiho, u polumraku čujem kako ptice pjevaju. Kako su tamo ptice pjevale, to je bilo nevjerojatno, svako jutro, neumorno, u sav glas, ma prekrasno.

mamasch
09.04.2009., 14:10
Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica... :lol:

mamasch
09.04.2009., 14:11
Ovo o čemu ti govoriš je očito svraka.

Anemona
09.04.2009., 14:23
Hvala mamasch, onda definitivno svraka. Nemam pojma zašto svraku i vranu ne razlikujem, a druge ptice da. Meni bude trebalo još 30 godina da to zapamtim.

Smajlić
09.04.2009., 14:30
nažalost, živim(pre)ubrzanim tempom, ali još uvijek me ipak zna nešto oduševiti, trgnuti, iznenaditi, pa zastanem, pustim sve iza sebe i uživam u trenutku. Ima puno stvari koje me oduševe i koje nastojim upiti u sebe pa ih dozvati kada mi je loše. Netko je gore napisao da ga oduševljava more i sve što uz njega ide... s tim bi se složila, jer i za mene more predstavlja svojevrsnu psihoterapiju, koju nažalost ne mogu koristiti koliko bih željela. Obožavam ljeto, rano ujutro, dok vikendom ispijamo kavu na terasi a ništa ne govorimo, već uživamo u tišini. Neopisivo me raduje kad se na nebu pojavi duga, ili nakon ljetne kratke oluje kad opet zasja sunce, a sve je čisto, mirno i tiho. Volim kada pada snijeg, uživam u toj mirnoći i tišini....Neki dan sam se sa sinom igrala u pijesku kad nam je doletjela bubamara. Dugo smo je gledali, brojali točke dok nije odletjela dalje....ne znam, ti neki trenuci, koji su konkretno povezani sa prirodom zaista na tren zaustave vrijeme i uvijek im se nanovo vraćam, u mislima. Drago mi je da s obzirom na sve, na naš tempo, nisam prestala obraćati pažnju na svijet oko sebe. Jer osim moje djece i mm-a, jedino me još nadahnjuje i uzdiže - Majka priroda.

mamasch
09.04.2009., 15:42
Ajme sad sam skužila da napisala da je vrana sivo bijela.... :lol: 8) Očito nisam naučila... vrana je sivo - CRNA

melange
09.04.2009., 20:52
Anemona, crno bijela je svraka, sivo bijela je vrana, crni je gavran. Meni je trebalo 30 godina da zapatim koja je koja ptica... :lol:

zar je uopće bitno kad su sve tri vrste crne, ogromne i kreštave :P

sorciere
09.05.2009., 22:02
ja više ne primjećujem male stvari... ali zadnjih nekoliko dana, kad ja ujutro kupim pecivo na putu do posla - pred mene sleti vrabac "presretač"... prvi dan sam mislila - glupi vrabac...

drugi dan sam mu dala komadić peciva... treći isto tako... a u petak se na njega stuštila dva goluba :x ... on jadan čuva doručak, a ja... :oops: ... ganjam golubove na prepunoj tramvajskoj stanici kod cibone... :lol: :lol:


danas čupava, pospana, u staroj trenirci i šlampavoj majici odem u mesnicu po meso za juhu... na putu doma sretnem jedan par nasmijanih okica, ispod njih dudica, haljinica, pelena u prugastim čarapicama - i beskrajno nespretni koraci :heart: ... i to malo biće mi pruži rukicu - da idem s njom u šetnju :love: ...

BebaBeba
09.05.2009., 22:14
Mislim da sam tek sad u trudnoci pocela prepoznavati i nalaziti beskrajnu ljepotu u onome sto me okruzuje!
Cisti primjer, uzivam sjediti u zelenilu npr u vrtu ispred kuce, gledati sumu, slusati pjev ptica, gledati sunce, oblake na nebu, slusati sum mora. sad kad je toplije sjesti sa MD-om navecer na terasu, uzivati u njegovom drustvu, svakoj sekundi sto provedemo zajedno, mjesecu, zvijezdama, predivnom cistom zraku! Uzivam u druzenju s roditeljima, mojim necacima, svakom poljupcu kojeg dobim od te djecice, ogromnoj ljubavi koju mi pruzaju...
A da uopce ne govorim koliko uzivam u svojoj bebici, svakom pokretu, svakom novom danu, svakoj promijeni i samoj ljubavi koju prema njoj osjecam!
Mozda sad zvucim glupo, ali to su stvari na koje prije nikada nisam obracala paznju a sad jednostavno uzivam u njima jer su mi jednostavno prekrasne!