PDA

Pogledaj cijelu verziju : molim savjet i iskustva - psuje ko kočijaš!



klia
20.07.2005., 22:08
Ne znam stvarno bi li se smijala ( jer stvarno je ponekad smiješno ) ili plakala.
Prije otprilike nekoliko mjeseci Matej je počeo doslovno skupljati sve psovke koje čuje u okružju. Ignorirali smo pojavu jedno 3 mjeseca, ali kako se nikako nije stišavalo, a bilo je i poprilično neugodnih situacija, počela sam reagirati, najprije lijepim riječima da je to ružno, bla-bla, pa opomenom, pa iskrivljavanjem tih riječi, a sad ga bome koji puta i pljesnem po guzi.
Kako znam da to nije OK i vidim da zapravo ne postižem ništa ( jer Matej sad namjerno govori iste riječi ili dođe iz šetnje s tatom i sav ponosan mi kaže: ja sam govorio ružne riječi! ), shvatila sam da moram nešto promijeniti.
Pitam se je li sad prekasno da se vratim na ignoriranje ili postoji neki drugi način?
Moram vam dodati i to da je Matej inače jako otvoreno dijete, ima prilično razvijen rječnik, već odavno govori složene rečenice i pitam se je li "eskalacija" beštimanja povezana i s tom činjenicom?
Ponekad mi se čini da sva druga djeca brže prođu tu fazu, tražim pogrešku u nama, ali osobno se stvarno trudim ne psovati ( sad šutim čak i kad se udarim ), no ne mogu reći da mi ne izleti nikad... No posve sigurno, ni ja ni suprug nikad mu se nismo obratili riječima psovke niti u šali...
Eto, što biste mi vi rekli i kako ste se sami nosili s time?
Lipo vas pozdravljam ( dok sam ovo pisala, Matej je izgovorio jedno 50 psovki, sad očito da me privuče, a i zeza... )

Minnie
22.07.2005., 17:11
Klia, ovo je tvoj izgubljeni topic. :)

Virni na zadnje postove na topicu sto napraviti ako ne vidis topic na forumu:

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=12623

Pusa Mateju. :*

wildflower
22.07.2005., 18:49
evo procitala sam i sto si napisala na drugom topicu, pa da ti ovdje odgovorim. jesi li pitala baku da ti opise kako ona postupa kad on kaze psovku? mozda je ona koji put malo zesce reagirala i on je shvatio da je psovanje nesto sto jaaaako privlaci paznju.

ja mislim da je najvjerojatniji uzrok tolikoj eskalaciji psovanja ipak u srzi taj sto je on uvidio, pa cak i neizravno, da je za vas to 'big deal' i da vas uznemiruje. a to si i sama napisala, da on s tim zapravo privlaci paznju. to sto on izgovara te rijeci u tolikoj kolicini, posve sigurno ima veze s njegovim inace dobro razvijenim govorom, kojeg spominjes. da opcenito manje prica, manje bi i psovao.

moja su djeca isto imala te faze u dobi od oko 2 godine, i iako u kuci to nisu mogli precesto cuti, ipak su ih pokupili, nesto iz kuce, nesto iz jaslica. izvaljivali su to u razlicitim prigodama i totalno bez veze. (sjecam se jedne bakine smijesne, 'j* ti Iruda'... cak i meni - koja ne podnosim kad neki odrasli kolektivno odvaljuju od smijeha dok djetesce, svo vazno, prostaci sve u 16 - ovo je bilo uzasno komicno cuti iz djecjih usta, ali sam susprezala smijeh. nijednom se nismo nasmijali da oni to vide.)
reagirali smo kombinacijom ignoriranja i blazeg ozbiljnog upozoravanja - 'to su ruzne rijeci, to je zlocesto, ne smijes to govoriti' bez nekog podizanja glasa. nikad nismo previse o tome razglabali, prijetili ni slicno, ali nismo zeljeli ni potpuno ignorirati. i faza je kako dosla, tako prosla - ne sjecam se koliko je trajalo, ali ne predugo.

od tada mi znaju doci iz vrtica i iz skole, i reci 'znas mama, taj i taj govori tu i tu ruznu rijec', pa pitaju sto to znaci i sl., ali nikad nisam cula da bas te rijeci kasnije kod kuce i sami koriste. koriste samo one koje su doma culi od mene ili tate :oops:. ma, pravo su ogledalo naseg ponasanja i pokazatelj u cemu moramo sebe ispravljati, i zato se ja nastojim redovito pred njima 'posuti pepelom' kad mi izleti nesto ogavno.

mislim da u vasoj situaciji morate svakako dosljedno izbjegavati bilo kakvu vrstu prejakih reakcija na njegovo psovanje, i tu se morate svi clanovi obitelji medjusobno uskladiti i postupati jednako. i cekati da mu dosadi...
ako prostacenje ne spada u uobicajen nacin komunikacije medju ljudima u koje on ima povjerenja i koji su svakodnevno s njim, mozes biti 100% sigurna da ce ovakvo ponasanje u dogledno vrijeme prestati. dakle, samo smireno i strpljen - spasen :)!

brigita2
26.07.2005., 11:01
Mi psovke i prostote ignoriramo. Pravimo se da nismo ništa čuli i odmah postavimo neko pitanje u drugom smjeru. Ja i MM ne psujemo, ali psuju drugi ljudi, psovke se mogu čuti na TV-u, a možda E. to pokupi u vrtiću. Svako malo nešto pokupi, ali brzo to zaboravi. Djete sigurno neće zaboraviti psovku, ako roditelji psuju. Jednostavno vam ne smije izletiti jer djeca upijaju ko spužve.

klia
26.07.2005., 20:48
Minnie, hvala na povratku moga topica :D
I svima vama hvala na odgovorima i podjeli iskustva!
Moram priznati da zadnjih par dana manje psuje, ali ipak mu izlijeće, npr. danas u dućanu dok sam tražila majicu, dakle, nisam obraćala pažnju na njega, lijepo je, onako, čisto i tečno opsovao prodavačicu, a ona na to odvalila od smijeha premda sam joj ja motirala iza leđa da ne reagira.....Situacija ko iz Monty Pytona....
Ne vjerujem da baka grubo reagira kad čuje psovanje, ali da nekako reagira, tipa - nemoj to, to je ružno ili slično, moguće. A kako Matej u zadnje vrijeme namjerno voli raditi stvari za koje mu se kaže nemoj, i ovo je očito dio toga.

Minnie
26.07.2005., 22:34
Ja cu ti napisati kako smo mi to rijesili, ne znam da li to pali kod svakog djeteta, ali mozda vrijedi pokusati:

Marko je bio dijete sa cestim upalama usiju. Kad bi se kupao, onda bismo prali usi (u stvari samo usne skoljke, ne ono unutra), pa bi ja zavirivala unutra da li se tamo sto skriva, pa ajme strasno vidi kako je prljavo, pa joooj koliko toga ima, pa moraju usi biti ciste, usi bi se jadne mogle razboljeti, pa jadno moje lijevo uho, pa jadno moje desno uho, pa ovo, pa ono, a kad je pitao zasto su usi prljave, onda bih mu rekla da su za to krive ruzne rijeci (ruzne rijeci su u nasem rjecniku znacile bestimije i prostote).

I tako je M glavnog krivca u usnoj prljavstini vidio u ruznim rijecima: i kad god, ali stvarno kad god bi cuo neku ruznu rijec, rukama bi zatvarao usi da mu ih ne sporkaju. I jos bi mi povjerljivo referirao tko je govorio ruzne rijeci, ako bi usi usprkos teskoj cenzuri ipak bile malo prljave.

Nama je ovako uspjelo, nikad nije govorio ruzne rijeci, nikad nije trpio da ih netko govori i odmah bi zaklapao usi.

Niti dan danas ga ne zanima odakle se stvara usna mast, i ne zna da je potrebna i pozeljna, pa jos uvijek za nju krivimo ruzne rijeci.

ivarica
26.07.2005., 22:36
Minnie, tvoj Marko ce jednog dana u otorince, vidjet ces :mrgreen:

Minnie
26.07.2005., 22:41
:lol:

Davor
27.07.2005., 11:22
Vidim da je nastala cijela poplava topica o psovanju pa mi je nekako lakše. Malac je u jednom trenutku baš lijepo i učestalo psovao, a ignoriranje, naravno, nije pomagalo. I počelo ga je puštati. Kako došlo, sad i odlazi.
Prijateljica koju je prije par godina prilično tresnuo moždani udar pričala je da su joj psovke bile prve riječi koje je bila u stanju izgovoriti, a da se isto dogodilo i s jednom drugom ženom s kojom je s njom bila u bolnici. Čini se da se psovke nekako drukčije pospremaju u mozgu od ostatka riječi. Čudno je to da čovjek koji jedva sriče suvislu rečenicu istovremeno može baš lijepo psovati :/

Kore
27.07.2005., 13:57
Ja ne kužim što ljudi koji pred svojom djecom psuju očekuju.
Da djeca to neće, jer je ružno???
Kako uopće objasniti djetetu da ne radi nešto što je ružno i nepristojno, a istovremeno to radi njegova mama ili tata, a znamo da smo im mi prvi model prema kojem se oni ponašaju.
Probajte se suzdržati od psovki pred svojom djecom, a kada to rade drugi onda im recite da je to ružno i da ni mama i tata to ne govore ;)

Davor
27.07.2005., 14:55
HA! Ulovio sam te!
Potpuno je svejedno gdje će to djeca čuti, ili bolje doživjeti. Jednom kad se to dogodi, a dogodi se očito svima, šteta je već učinjena. Kasnije se sve svodi na saniranje posljedica, a očito je da baš nemamo nekih pouzdanih recepata.

Kore
27.07.2005., 15:16
HA! Ulovio sam te!
Potpuno je svejedno gdje će to djeca čuti

Apsolutno se ne slažem da je svejedno gdje će to djeca čuti.
Mislim da je poruka koju djete dobiva od roditelja mnogo snažnija od one koju dobiva od okoline, a u kontekstu psovanja i društveno neprihvatljivog ponašanja, vrlo je bitno kako se ponaša roditelj.
Roditelj koji psuje, svojim ponašanjem djetetu kazuje da je to sasvim ok i zbunjuje djete tražeći od njega da ne psuje.
Na ponašanje ljudi oko nas ne možemo previše utjecati, a sebe same valjda možemo kontrolirati da ne psujemo (barem ne pred djecom) ;)

ninet
27.07.2005., 15:21
Steta? Ma ja tu i ne vidim pretjeranu stetu....Da je lijepo i uhu ugodno - nije. Ja ne psujem u javnosti. Ali ga itekako skrpim u svoja 4 zida. I bude mi dooooobrooooo. Ako ce najgora osobina mog djeteta biti ta sto povremeno zatjera nekog ili nesto u nesto....potpisujem odmah!

Davor
27.07.2005., 15:25
Yesss :D

ivarica
27.07.2005., 15:59
Prijateljica koju je prije par godina prilično tresnuo moždani udar pričala je da su joj psovke bile prve riječi koje je bila u stanju izgovoriti, a da se isto dogodilo i s jednom drugom ženom s kojom je s njom bila u bolnici. Čini se da se psovke nekako drukčije pospremaju u mozgu od ostatka riječi. Čudno je to da čovjek koji jedva sriče suvislu rečenicu istovremeno može baš lijepo psovati :/

dobro je skuzila: psovke, pjesme i molitve. za njih je odgovoran poseban centar u mozgu

Bubica
27.07.2005., 16:02
Slažem se sa Kori da je ipak roditeljski utjecaj najjači...

B je imao faze opakog psovanja i osim ignoriranja mi smo odlučili nepsovati u kući...i potrajalo je par dana...Kada sam skužila da je meni teško se kontrolirati (dolazim iz obitelji u kojoj su psovke uobičajeni jezik, ne u negativnom smislu, već stvarno poštapalice) tada sam odlučila da nema koristi da dijete tlačim...On sada psuje puno manje, presretaj je kada čuje nekog drugog psovati jer odmah iskorisati priliku da ga tužaka i, naravno, ponovi sve rečeno :) Psuje, uglavnom u istim situacijama kada i mi, baš kao poštapalice, kada mu nešto ne ide...nikada ne u svrhu da direktno uvrijedi nekoga...

dolega
28.07.2005., 01:52
Ja ne kužim što ljudi koji pred svojom djecom psuju očekuju.
Da djeca to neće, jer je ružno???
Kako uopće objasniti djetetu da ne radi nešto što je ružno i nepristojno, a istovremeno to radi njegova mama ili tata, a znamo da smo im mi prvi model prema kojem se oni ponašaju.
po tome bi si djeca uzela za pravo raditi sve što i roditelji,a tome ipak nije tako.
moji klinci su isto imali tu fazu psovanja,ali ih je prošla kad su sami skužili da je to ružno.ispočetka je svima bilo smiješno,što je njima imponiralo,a mi smo stalno ponavljali da to nije lijepo.i od jednom su prestali.sad kad nekom izleti odmah se tužakaju.
a što se tiče repertoara psovki..kod nas se "umjereno"psuje,al nikad nitko nije opsovao boga i sl.a par puta se desilo da su izvalili takvu psovku.dakle morali su je negdje drugdje čuti.

klia
28.07.2005., 15:51
[quote="KoreMislim da je poruka koju djete dobiva od roditelja mnogo snažnija od one koju dobiva od okoline, a u kontekstu psovanja i društveno neprihvatljivog ponašanja, vrlo je bitno kako se ponaša roditelj.
Roditelj koji psuje, svojim ponašanjem djetetu kazuje da je to sasvim ok i zbunjuje djete tražeći od njega da ne psuje.
quote]

Kore, kad bih spadala u roditelje koji psuju pred djecom, ne bih uopće shvaćala ovo kao problem niti bih pitala iskustva drugih mama kako su stvar riješile. No, moram ti priznati da mene opterećuju upravo ovakva mišljenja da je za djetetovo psovanje uvijek kriv roditelj. Već sam pisala da poznajem roditelje koji su se djetetu direkno obraćali psovkama, u stilu, prestani zaje* i sl., a djeca im, barem vani, nisu ni upola psovala kao moj M. A ja ti mogu garantirati da takav oblik ni meni ni mužu nikad nije prešao preko usta.
No, počinjem sumnjati da mi dijete negdje sa strane dobiva ( ili je dobivalo ) potkrepu na psovke u vidu smijanja ili nečeg sličnog. ne mogu se protiv toga boriti, zato mi je bitno čuti sve "trikove" roditelja koji su s time uspješno izašli na kraj, a važno mi je znati i u kojoj dobi ih je prošlo.
Minnie, ideja ti je super, opaljena sto posto! :lol:

Bubica
28.07.2005., 16:32
ne moraju se psovke potkrepljivati samo pozitivnom pažnjom, mogu i negativnom...djetetu je nekada bitno samo da privuče pažnju...

Naravno da dijete ponavlja i psovke koje čuje vani ali, u većini slučajeva to su sporadična iskustva, dijete će nekoliko puta ponoviti i zaboraviti...usvojiti će ono čime je češće izložen (ne mislim tu samo na roditelje već i oslate važne osobe u djetetovim životu- bake i djedove, tete u vrtići i sl. ).

dalmatinka
28.07.2005., 23:58
Klia , samo da ti kažem da imate sugrađanina koji isto zna
sočno opsovati.
večeras je ispred pekare , bez ikakvog povoda jednoj curici
rekao : J....te al si glupa !!
Kad smo sjeli u auto počela ja njemu tu foru - pa kakve su to riječi , što ti znače , ne sviđaju mi se itd. , a on će meni : Pa ti stvarno nemaš pojma ?
Te riječi su RUŽNE!

Natasa30
29.07.2005., 00:12
Zato je super kad ti djeca neke rjeci ne razumiju na Hr(kao moja) pa i kad opalim koju sto se desi vrlo rijetko nemaju pojma sta mama prica :lol: :lol: Ono gledaju me koda sam s marsa pala.

Kore
29.07.2005., 15:07
Kore, kad bih spadala u roditelje koji psuju pred djecom, ne bih uopće shvaćala ovo kao problem niti bih pitala iskustva drugih mama kako su stvar riješile. No, moram ti priznati da mene opterećuju upravo ovakva mišljenja da je za djetetovo psovanje uvijek kriv roditelj.

ali osobno se stvarno trudim ne psovati ( sad šutim čak i kad se udarim ), no ne mogu reći da mi ne izleti nikad... No posve sigurno, ni ja ni suprug nikad mu se nismo obratili riječima psovke niti u šali...

Sorry, al ja sam iz prvog tvog posta skužila da ti ipak nekad izleti.
Ja ne mislim da su za psovanje djeteta uvijek krivi roditelji, samo opčenito mislim da roditelj svojim ponašanjem predstavlja model za diijete, te da ako ne voli da mu djete psuje ne bi ni sam trebao psovati.

I vjerujem da djeca čuju puno toga što je mimo naše kontrole i da smo tu uglavnom nemoćni.
No, sve je već ugl rečeno i želim ti da problem s psovkama uspješno rješite. ;)

klia
30.10.2005., 22:26
Evo da vam se javimo nakon nekog vremena.
Nakon one eskalacije koju smo pokušali riješiti svakakvim metodama, na kraju i onom "paljenja šibica" pa bih ja na svaku njegovu rekla: ajde još, još, još.....dok mu se ne zgadi....., ne znam je li od toga ili samo po sebi, ali stvar se bitno smirila.
Ponekad opsuje "reda radi" i traži bilo kakvu reakciju, ali uglavnom ne reagiram jer me to prestalo toliko smetati kao na početku. Čak mi se više i ne diže toliko kosa na glavi od ljudi iz okoline koji bi u pravilu odvaljivali od smijeha na njegovo psovanje - doslovno sam se iskulirala...
Ali, kako to obično biva, sad me brinu neke druge stvari, npr. guranje druge djece pri igri......... :(