PDA

Pogledaj cijelu verziju : bitno da je beba ok, nema veze kakav je porod?



Danci_Krmed
24.06.2009., 18:20
evo malo druge perspektive, možda vam bude zanimljivo:

http://ican-online.org/community/users/ican-blog/blog/healthy-baby-all-matters


"A Healthy Baby is All that Matters"
by Sheila Stubbs



Sooner or later, it seems every woman who has had her baby delivered by cesarean section hears those words. While we’re very thankful for our healthy babies, the statement can leave a mother feeling like she doesn’t matter. I’ve been trying to think of some kind of analogy but there isn’t anything that compares to giving birth. Becoming a mother is a rite of passage surrounded by such meaning and emotion, it cannot be compared.



There is one other very special event in a young woman’s life to which I have tried to compare the act of giving birth: your wedding. It is similarly an emotional rite of passage involving your close relatives and friends. It’s also expected to be stressful but a happy time, and one that will certainly change your life. Now imagine after all your planning for the big day, on the way to the church you are involved in a car accident and have to spend the day in the ER.



To your surprise, the the ER nurses don’t really seem to care that this happens to be your wedding day; after all lots of people get married, and lots of people get in car accidents. They agree it’s unfortunate, but it’s the marriage that matters, not the wedding. They see this every day and think you are being ungrateful for their services and imply you are being rather selfish a bit of a baby!



Your wedding guests hear about the accident. They’re concerned, but they know you’re in the hospital and that you’re fine, so they continue to hold the dinner and dance without you. Your family and invited guests open your wedding presents for you. You hear how they "oohed" and "aahed" over how beautiful your gifts were, and how nicely they were packaged.



Late that night, after the guests have gone home from the dance, you are released from the hospital and leave for your honeymoon. You’re very thankful that no bones were broken - it could have been much worse - but you are still badly bruised. You had a lot of activities planned but the pain puts a damper on everything you’d planned to do. Lovemaking is awkward and sleep is fitful. The view and the weather are lovely but you ache from your injuries too much to appreciate it all.



As your first anniversary approaches, you’re haunted by the memory of the accident. You recall the hours spent in the hospital worrying about the results of the xrays and tests. Remembering vividly how horrible it was, you begin to feel angry and jealous that everyone partied while you were left behind. Then you remember that the nurse had said it was childish to feel that way, and you’re overwhelmed with guilt. There’s a lump in your throat as you try to celebrate the happy occassion; a vague memory of signing a paper to make your union legal. You are married and have the rest of your life together, and well, that’s all that REALLY matters, isn’t it?



Sheila Stubbs is author of Birthing the Easy Way. Click here to visit her website.

Date:
Jun 23 2009

dorotea24
24.06.2009., 22:08
Strašno! Puno predrasuda i nekakvih osobnih projekcija. Čini mi se da je to pisao netko tko nije proživio carski.
Ja sam prošla i vaginalni i carski i mogu reći da je vaginalni zaista bolji no sve ono što prejudicira da se drugi vesele dok si ti u komi i tobože propustiš cijeli događaj apsolutno nije istina. Spavaš dok operacija traje, nakon toga si budan i svjestan. Odmah sam znala što mi je sa djetetom, bila sam sretna i jedva sam čekala da ga vidim. Istina vidjela sam ga kasnije nego svoje prvo dijete, duže sam se oporavljala, bilo mi je puno teže.
Bilo mi je krivo što nisam mogla roditi normalno i što je sve moralo tako završiti no isto sam tako bila svjesna da je to napravljeno da bi se djetetu spasio život i nakon kojeg tjedna sam se pomirila s tim. Više mi ne pada na pamet nakon pola godine oplakivati svoju sudbinu i onda se još gristi zbog toga kako to ova objašnjava. Apsolutno mi je to stvar prošlosti i svega se sjećam sa veseljem jer imam živu i zdravu djecu.
A i što ima lošeg u tome da netko bude svjestan toga da je na carski otišao radi djetetovog dobra. Pa ako je zaista tako što se onda imaš sažalijevati godinama? Meni to izgleda nezrelo i sebično.

Val
24.06.2009., 22:44
imala sam dva CR, oba pod spinalnom, svega sam bila svjesna, bebe sam vidjela odmah. :heart:
bolilo me minimalno, nakon par dana bila sam ko nova. posljedica, hvala Bogu, nemam nikakvih.
nije mi bilo bitno kakav ću porod imati, već baš ono iz prve rečenice da se rode živi i zdravi (na moju žalost znala sam jednu tužnu blizanačku priču i apsolutno sve čime su se zamarale moje trudne frendice-od dojenja, vrste poroda...-mene nije toliko zanimalo).

stoga, ovu priču smatram smiješnom i, pomalo, blesavom. jer, ispada da je toj osobi, stvarno, sam porod bitniji od djeteta. meni ništa što se događalo prije, za vrijeme i poslije njihovih poroda ne može umanjiti sreću što sada imam njih troje. :heart:

flower
25.06.2009., 07:32
meni su te price u kojima si netko daje za pravo da procijenjuje kako ja trebam vidjeti ili vidim stvari promasene - sasvim mi je ok da netko ima stav - samo da je sve ok s djetetom...kao da i ima stav zelim porod iz snova i to mi je bitnije od svega...
preosobno i stvar emocija i stava osobe je kako netko vidi dogadjaje u svom zivotu i koje im znacenje daje.

Val
25.06.2009., 13:17
flower meni je tvoje mišljenje ok i slažem se u svemu osim u onom dijelu rečenice: i to mi je bitnije od svega


jer ništa ne može biti bitnije od male zdrave bebe koja će poslije izrasti u zdravog čovjeka.

poznam ženu koja nipošto nije htjela CR. njen sin je sada odrastao čovjek, predivno biće, od dvadesetak godina, ali s mentalnim problemima uzrokovanih porodom. :(

BusyBee
25.06.2009., 14:15
jer ništa ne može biti bitnije od male zdrave bebe koja će poslije izrasti u zdravog čovjeka
Rekla bih da bi trebalo biti jednako vazno da mama ostane fizicki i psihicki zdrava.
No, jako je tesko usporedjivati i ocjenjivati sto je vaznije.. zato bi se trebalo voditi racuna i o bebi i o mami, a ne omalovazavati vaznost majcinog dozivljaja i posljedica koje trajno mogu ostati kad se porodu pristupa kao na traci, rutinski.

Berlin
25.06.2009., 14:29
Ja se 100% slažem sa naslovom i uopće ne kužim tu priču o forsiranju načina poroda.
Ako me neko može razuvjeriti tu sam.

flower
25.06.2009., 14:31
BB da, to bi bilo idealno - voditi racuna i o djetetu i o bebi kad govorimo opcenito o porodu, ali...osobno mislim da svatko ima pravo na svoj dozivljaj poroda i na cemu ce staviti naglasak - subjektivni dojam.

Smajlić
25.06.2009., 15:45
BB da, to bi bilo idealno - voditi racuna i o djetetu i o bebi kad govorimo opcenito o porodu
poptisujem. isto kao i ovo:

BusyBee: Rekla bih da bi trebalo biti jednako vazno da mama ostane fizicki i psihicki zdrava.
No, jako je tesko usporedjivati i ocjenjivati sto je vaznije.. zato bi se trebalo voditi racuna i o bebi i o mami, a ne omalovazavati vaznost majcinog dozivljaja i posljedica koje trajno mogu ostati kad se porodu pristupa kao na traci, rutinski.

Danci_Krmed
25.06.2009., 20:27
BB, upravo si sažela sve ono što sam ja mislila kad sam pročitala ovaj članak. rijetko je da čuješ ovu 'drugu' perspektivu, zato sam ga i postala.

krumpiric
25.06.2009., 20:51
BB :)

sorciere
25.06.2009., 21:31
mene ovo podsjeća na filozofiju onog doktora liseca i njegove ružice (ak se dobro sjećam imena :x )...

osobni doživljaj poroda se razlikuje od žene do žene.
osobni doživljaj ceremonije vjenčanja i tancanja nakon toga - također se razlikuje (meni osobno je to čisti horor - al ko voli - nek izvoli :mrgreen: ).

u ovoj priči mi je grozno razmišljanje kroz mladenkine oči... umjesto sreće što je živa i čitava - i ima CIJELI ŽIVOT pred sobom (a neki to nemaju!), trebala bi kukati zato što netko drugi otvara njene poklone :roll: ...

neki ljudi baš znaju postaviti prioritete... :/

dorotea24
25.06.2009., 21:39
neki ljudi baš znaju postaviti prioritete... :/

ja bih potpisala i nadodala da osim toga ne znaju naći ni ukusnu usporedbu.

Val
25.06.2009., 21:41
cure, ja ne mogu, a da se ne složim s vama, ali meni nje jasno zašto bi žena imala psihičkih problema ako je CR bio taj koji je spasio nju ili dijete? ili oboje? znam da očekivanja mogu biti velika (jedna moja frendica ih je imala), ali zar stvarno, nakon svega, "glava" nije dovoljno jaka da nadvlada razočaranje zbog drugačijeg poroda?

kao što sam već rekla meni nje bilo važno kakav će porod biti, pa time nije ni razočaranje postojalo i zbog toga mi ovo nije jasno.

sorciere
25.06.2009., 21:48
ali meni nje jasno zašto bi žena imala psihičkih problema ako je CR bio taj koji je spasio nju ili dijete? ili oboje?

val, pa to ni meni nije jasno ...
btw - ja mislim da pisci ovakvih tekstova imaju više psihičkih problema, inače bi uvažavali različitosti ;)

26.06.2009., 01:27
Što je bitno?
Da li će sa djetetom biti sve u redu ili da se pobrinem kakav ću ja porod imati jer kao vaginalno mi se baš i neda roditi što ako me dolje prerežu pa će me šivati pa će mi se bacat na prsa kako bi dijete izašlo van ili ću rodit carskim pa možda i umrijeti usput ili dobiti trombozu pa ko jedna žena umrijeti na izlasku iz bolnice i riskirati drugu trudnoću rađenjem carskim kod prve trudnoće?
Meni je samo jedno bitno, a i mislim da bi i ostalim budućim mamama to trebalo biti i to sam već napisala na "carski kao izbor";
Žene, budite sretne da rodite. To vam je najveći dar u životu. Budite sretne da rodite živo i zdravo dijete te da možete zatrudnjeti i nositi ga 9mj-pogledajte samo kakve sve djece ima na ovom svijetu a ne da se prepucavate kako bi rodile. To je najmanje bitno. I da se rodi carkim ili vaginalno svejedno gdje će rezati i ako dr kaže da treba rezati i da ne može drugačije nije on izmislio to, to je s razlogom, neka reže samo da je djete uz vas i u vašem naručju-ipak za to se cijeli život borimo. A ako vam je tako teško proživljavati takve stvari, čemu se onda uopće odlučiti za dijete!?I da ne budem prosta ili bezobrazna moje mišljenje je da i ako mi dijete izvadite iz guzice samo neka bude zdravo i sve u redu s njim i da je tu uz mene zauvijek..

flower
26.06.2009., 09:18
ali meni nje jasno zašto bi žena imala psihičkih problema ako je CR bio taj koji je spasio nju ili dijete? mislim da je za ovu raspravu a i inace uzasno bitno shvatiti da mi nismo mjera stvari za tudje osjecaje, potrebe, nade, ocekivanja...
svatko ima pravo na svoje psihicke probleme :P

flower
26.06.2009., 09:22
otisao krivi smajlic...sori...

ana.m
26.06.2009., 09:50
Meni samo nije jasno zašto na ovom forumu svi koji tu kelje nekakve tekstove, ako već stave tekst na engleskom ne stave i prijevod???? :/ .
Nije da ne razumijem engleski, uz malo truda, pročitala bih taj tekst cijeli i razumjela bih ga, ali ne koristim se njime svaki dan i stvrano mi se ne da lomiti jezik, a vjerojatno ima na forumu još ljudi koji ne razumiju engleski baš tako dobro!

sorciere
26.06.2009., 11:08
mislim da je za ovu raspravu a i inace uzasno bitno shvatiti da mi nismo mjera stvari za tudje osjecaje, potrebe, nade, ocekivanja...
svatko ima pravo na svoje psihicke probleme :P

to je točno. no ovdje se radi o GENERALIZACIJI, pa su i komentari upućeni na taj dio (ne na pojedinačne doživljaje poroda). a takva generalizacija u objavljenim člancima, uvjerena sam, dobrim dijelom utječe na neke osjetljivije mame.

flower
26.06.2009., 11:56
slazem se da je genralizacija losa

tridesetri
26.06.2009., 12:24
OT ali da ipak odgovorim

Meni samo nije jasno zašto na ovom forumu svi koji tu kelje nekakve tekstove, ako već stave tekst na engleskom ne stave i prijevod???? :/ .

vjerovatno zato jer tekst nije preveden.

Val
26.06.2009., 12:55
ali meni nje jasno zašto bi žena imala psihičkih problema ako je CR bio taj koji je spasio nju ili dijete? mislim da je za ovu raspravu a i inace uzasno bitno shvatiti da mi nismo mjera stvari za tudje osjecaje, potrebe, nade, ocekivanja...
svatko ima pravo na svoje psihicke probleme :P

ok, ja sam inače strašno tolerantna i prihvaćam tuđa objašnjenja, ali ovo mi je strašno zanimljivo i intrigantno.

mogu shvatit da je netko razočaran načinom poroda, i da ga to drži dan-dva, ali da ta tuga i razočaranje traje i traje, e to ne mogu shvatit. ja govorim o CR koji je spasio živote, ne o CR koji je rađen iz ne baš konkretnih razloga (doduše, ne znam takve primjere).
po ovom tekstu gore, ispada da je zatrudnila kako bi mogla prirodno rodit, a ne radi "imanja" djeteta.

voljela bih da se javi netko tko se, možda, osjeća kao autorica teksta-ne da bi ju rastrgali već, čisto, da (meni :mrgreen: ) pojasni situaciju i kako se s njom nosi.

tridesetri
26.06.2009., 12:55
pa gledam taj sajt, cure kaj se uopce nervirate:
http://www.birthingtheeasyway.com/index.html
zeni je to posao i mora se nekako reklamirati. ima pravo na to. iznosi svoja uvjerenja, svoja iskustva, kome se svidja super (meni ne).
kako bi inace prodala knjigu?

Danci_Krmed
26.06.2009., 13:38
da je CR koristi samo za spašavanja života njegova stopa ne bi kod nas bilo 30%+. Mislim da to treba imati na umu. CR je super kad je potreban, no nije nužno potreban u svim slučajevima u kojim se kod nas koristi, kao ni velika večina medicinskih intervencija u trudnoći. ukoliko netko želi još info o tome, neka pogleda Odentovu knjigu 'The Caesarian'.

kao drugo, tekst se nalazi na stranici ICAN organizacije koja se zauzme za smanjenje stope CR-a u cijelom svijetu na najnižu potrebnu stopu jer je ipak to abdominalna kirurgija koja predstavlja određenu opasnost. da se razumijemo, u nekim dijelovima svijeta stopa CR-a je preko 80%. To nije ok. To što je ista žena usput autorica neke knjige, to baš i nije tu bitno.

a za kraj, možda usporedba sa vjenčanjem nije baš prikladna ali je nešto što skoro svatko može kužiti. žena želi kazati da je OK se osjećati loše nakon lošeg iskustva pri porodu (ne nužno samo CR) i da NIJE OK samo naglasiti da je beba u redu i da majčini osječaji nisu važni. Itekako su važni, jer će utjecati na to kako će dijete provesti ono najbitnije prvo vrijeme nakon poroda. utjecati će na stopu dojenja, na vezivanje, na obiteljske odnose, poslijeporođajnu depresiju... da ne nabrajam.

ne treba 'porod iz snova', potreban je porod po mjeri majke i djeteta gdje su na prvom mjestu uvijek i isključivo njihove potrebe. to kod nas nažalost nije slučaj.

anchi
26.06.2009., 13:46
Evo, meni je rađen carski jer sam upala u 'žrvanj' bolnice. Doma sam se otvarala super, došla 6 cm otvorena. Umjesto boksa dobila sam predrađaonu gdje se jedna baba zderala na mene, gdje su mi bušili vodenjak bez ijedne riječi, gdje su me prištekali svaki čas na ctg bez mogućnosti kretanja... Ja u sebi osjećam/znam da se Vedran mogao drugačije roditi i mislim da mi je uskraćeno jedno lijepo iskustvo. Dokaz tome je i moje otpusno pismo u kojem je navedeno da je razlog cr-a bila disporcija :shock: . To uopće nije istina jer je V bio malen i sićušne glavice. Nisu znali što bi napisali...
Da se razumijemo, najvažnije mi je bilo zdravlje bebe, ali ja želim živjeti kvalitetno, a ne samo da preživim. Vedran se mogao roditi prirodno, cicati odmah nakon poroda i maziti se...
Ono što sam htjela reći je da se proces rađanja ne poštuje dovoljno i da se ne osiguravaju uvjeti u kojima bi žena mirno rađala. Naravno da cr spašava živote, ali s obzirom na postotak takvih operacija ispada da priroda nema pojma o rađanju i da je puno rodilja osuđeno na intervencije koje vrlo često zapravo zakompliciraju porod.
Strašno mi je zanimljiva bila ova priča: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=77884
A ovaj citat posebno: Od nekud mi navire i staro, davno potisnuto sjećanje, na 1995. i vježbe iz ginekologije, te naredbu šefa rađaone negdje oko podneva:“Ajmo, svima debelima drip da ih se riješimo u radno vrijeme!“ Grozno. Neljudski.
Zar ovisimo o ovakvim doktorima?
Eto, moje iskustvo je ovakvo. Slijedeći put se nadam boljemu. Porod me više ne muči, ne volim i ne želim živjeti u prošlosti, ali uvijek ću se negdje u mračnim dijelovima svoje plave glavice pitati 'što bi bilo kad bi bilo'.
Isto tako priznajem da bih ,kada sam u petrovoj čekala kiretažu, sve dala da sam bila na mjestu žene koja je čekala carski.
Naravno da je živo i zdravo dijete prioritet, ali ipak smatram da ne smijemo postati otuđeni od svoje prirode. Ako postoji indikacija za carski-radi ga, a ako ne- pusti me da rodim u miru božjem.

Danka_
26.06.2009., 14:03
ne treba 'porod iz snova', potreban je porod po mjeri majke i djeteta gdje su na prvom mjestu uvijek i isključivo njihove potrebe. to kod nas nažalost nije slučaj.

Vidis, ja sam upravo ovo imala. Rodila sam carskim rezom, unaprijed planiranim. Nije se dramaticno spasavao niciji zivot, postojale su vrlo jasne medicinske indikacije (Odent bi se takodjer odlucio na CR :mrgreen: )

Nisam imala nikakve negativne osjecaje zbog svega. Ponekad pomislim da sa mnom nesto nije u redu. :mrgreen:

Val
26.06.2009., 14:08
pa, evo, anchi je baš lijepo sve opisala. :)

i da se razumijemo-ja nisam za CR pošto-poto. i smatram da je kod anchi moglo sve drugačije završiti.

o porodima kod nas (bilo koje vrste) već sve znamo-ni moj drugi nije bio bajka, nisam ga tako zamišljala i ne sjećam ga se rado, samo nisam dozvolila da mi on obilježava djetetovo rođenje. otud moje čuđenje na sam tekst. ( a nije da sam neka super psihički jaka (kao anchi) osoba :P )

jkitanov
26.06.2009., 14:15
Tjedan dana sam imala bolove, dve boce dripa, amniotomija...., 10sati a ja 3cm i ni makac. Bebina glava 37cm. Pa zahvalna sam im što su mi na kraju pružili porod iz snova. SC u spinalnoj i kontakt koža na kožu iste min. MMpred salom i pusice, šmrc :lol: ,konačno smo prava obitelj.
A što je najbitnije moje zlato nakon sat vremena sisalo. Pa nije me briga za bolove i trajanje, izdržala bi ja i tri dana zbog njega, no jednostavno nije išlo, a i ovako je bilo kao iz bajke. Nijednom nije nadohranjen, nije se odvajao od mene ni min. Cijelu prvu noć smo se mazili i sisali. Bitno je da je moja trudnoća savršeno završila.

icyoh
26.06.2009., 20:16
mogu shvatit da je netko razočaran načinom poroda, i da ga to drži dan-dva, ali da ta tuga i razočaranje traje i traje, e to ne mogu shvatit. ja govorim o CR koji je spasio živote, ne o CR koji je rađen iz ne baš konkretnih razloga (doduše, ne znam takve primjere).
po ovom tekstu gore, ispada da je zatrudnila kako bi mogla prirodno rodit, a ne radi "imanja" djeteta.


ovako nekako i ja azmišljam.

Prihvaćam da sam u manjini (naročito na ovom forumu ;) ), no meni je zaista najbitnija stvar kod (mog) poroda da je dijete živo i zdravo. A sad, da li je izašao na glavu ili rep, da li me sestra krivo pogledala, da li sam bila na lopti ili leđima....to su sve bitni čimbenici, no (meni) potpuno beznačajni s usporedbi s tim da je L živ i zdrav, da sam ga dobila na prsa ...

Moguće da stav proizlazi iz toga što je L nedugo nakon poroda završio u bolnici. A kad vidite svoje dijete na aparatima zaista si posložite prioritete. Do tada sam se možda i uzrujavala oko samog čina poroda, no nakon toga mi je sve to postalo apsolutno bezveze u usporedbi s djetetom. Jedino što je bitno je da moj L danas trčkara oko mene i pokušava mi udariti laptop lego kockicom :mrgreen:

Berlin
26.06.2009., 20:51
Prihvaćam da sam u manjini (naročito na ovom forumu ;) ), no meni je zaista najbitnija stvar kod (mog) poroda da je dijete živo i zdravo. A sad, da li je izašao na glavu ili rep, da li me sestra krivo pogledala, da li sam bila na lopti ili leđima....to su sve bitni čimbenici, no (meni) potpuno beznačajni s usporedbi s tim da je L živ i zdrav, da sam ga dobila na prsa ...


S ovim bi se i ja složila.

kailash
26.06.2009., 21:48
Ali upravo o načinu poroda uvelike ovisi hoće li dijete biti živo i zdravo, zato ne vidim kako se to dvoje uopće može odvojiti...

Imga
27.06.2009., 13:17
Ali upravo o načinu poroda uvelike ovisi hoće li dijete biti živo i zdravo, zato ne vidim kako se to dvoje uopće može odvojiti...

evo ja ću se s tobom složiti; :)
ali opet se vraćamo na to da je porod i tijek istog potpuno individualna stvar, i za svako dijete i za svaku mamu, pa ne možemo govoriti da je jedan ili drugi način općenito bolji/lošiji
neka su djeca/mame živa i zdrava baš zato jer je porod bio prirodan/vaginalni/bez intervencija, a drugi su ostali živi i zdravi jer postoji CR

a o tekstu iz uvodnog posta - meni analogija izgleda umjetno i nategnuto i ne kužim što je gospođa Stubbs uopće željela reći :?
osim ako je mislila naglasiti da se niti saobraćajka niti neka komplikacija tijekom poroda ne mogu uvijek predvidjeti niti spriječiti pa je najbolje pomiriti se s onim što nas je zadesilo i pokušati iz toga izvući ono najbolje za sebe

ivy
28.06.2009., 07:41
moj carski je bio moje najromantičnije iskustvo u životu i ja se toga ne sramim 8)
a oni koji tvrde da su završili na CR a nisu trebali, moram reći da s jedne strane ok, vjerujem da postoji, a druge strane, čuvajući dvije trudnoće u bolnici nagledala sam svega i svačega, ali nisam vidjela da se nekome radi CR bez potrebe. bilo je žena koje su molile i kumile ali ništa im nije uspjevalo, doktori ga nisu radili bezveze, i prije bi bilo da se žena porađa cijeli dan pa je tek onda režu, nego drugačije. koliko ja shvaćam to je za bolnicu puno skuplji način i samim time zaziru dok ne treba

Lili75
28.06.2009., 22:30
Pripremala sam se za potpuni prirodni porod, bila sam 100% zagovornik istoga.

Međutim iz opravdanih medicinskih razloga kod mene je urađen CR nakon 21 sata pokušaja vaginalnim putem, mekonijske plodne vode (vodenjak pukao u samom početku cijelog procesa rađanja), bebice u položaju glavicom prema kičmi, dobila sam brdo kemije na kraju, jako sporo sam se otvarala čak i uz kemiju, došla do 8 cm (nakon 20 sati :shock: ) , u tiskanju su moju malenu probali zarotirati radi položaja nije išlo i tek nakon 21 sata provedeneog što u predrađaoni i rađaonu doktor i primalja su se odlučili za CR. Bila sma cijelo vrijeme prisebna, jaka i smirena bez obzira na zahtjevnu situaciju, čuvala sam snagu za svoje dijete.

Naravno ništa o toj temi nisam čitala u T. (to je valjda jedina tema) .

Osobno iako to nije bio moj izbor nisam bila uopće razočarana, kad sam vidjela okice moje curice kako me širom gledaju bila sam presretna :D da baš upravo tako zbog svoje curice koja je živa i zdrava s Apgarom 10/10.

Moram priznat da mislim da se kod mene CR trebao napraviti puno ranije i ne smatram da je moje tijelo zakazalo baš suprotno mislim da je svojim neotvaranjem upozoravalo (tj. mislim da je beba slala signal) da neće ići tim putem.

Inače jako brzo sam se oporavila od CR,brže nego što sam ikad mislila i potpuno promijenila mišljenej o mnogim stvarima vezanim uz porod jer sam ih eto u svom porodu prošla valjda skoro sve: od prirodnih trudova, dripa, epiduralne, CR.

Al nakon svega ja sam SRETNA zbog svog djeteta i ne pada mi na pamet da se grizem, bitno da je ona meni živa i zdrava, to je moje skromno mišljenje za našu situaciju a svakome dopuštam da iskaže svoje osjećaje. Vjerujem da je meni lakše što sam prihvatila da je tako trebalo biti.

Meni je drago da nisam posebno trebala prebroditi takvu vrstu "razočaranja" jer znam da je to bio naš put, čak sam predosjećala da sam uska u zdjelici bez obzira na šire kukove što se na kraju i pokazalo uz moj mesnati sportski žilavi grlić koji se nije dao tako lako. Isti problem je bio s grlićem u MPO.

Hvala Bogu mi smo danas sretna obitelj, i tako uživamo u svojoj mišici.

Lili75
28.06.2009., 22:34
i da i mi smo odmah dobili našu curicu, bila je sat vremena mami na cici nakon poroda, tata ju je odmah vidio i rasplakao se kako ga je širom otvorenih očiju odmjerila :)

piplica
28.06.2009., 22:59
Lili75, malena je stvarno preslatka, pravi bonbončić! :zaljubljen:

dijanam
29.06.2009., 23:03
Perinatalna oštećenja (ona koja su nastala tijekom rađanja) su najčešći uzrok neurorazvojnih odstupanja kod djece.

Dakle, o nacinu poroda i te kako ovisi zdravlje djece.
Bilo da se radi o tome da se nepotrebno ubrzava fizioloski normalan porod, bilo da se radi o tome da se nepotrebno odgadja carski rez kad je poznato da postoji neki faktor rizika.

Naravno, ne tvrdim da je uvijek lako mudro procijeniti optimalno rijesenje, ali mislim da je u najmanju ruku neozbiljno reci da "nije bitno kakav je porod, glavno da je dijete zdravo", kada je to dvoje usko vezano i ovisi jedno o drugom.

Pa neka se radi i o tako banalnoj stvari kao sto je dugotrajno lezanje rodilje na ledjima - gdje je poznato da dijete dobija manje kisika i hranjivih tvari zbog pritiska na venu cavu, zar nije vrijeme da se napokon pitamo - zasto svi skupa dopustamo da nam se djeca radjaju u uvjetima koji nisu optimalni za njih?

Danka_
30.06.2009., 12:50
Autorica pejstanog clanka uopce ne govori o tome.


Sooner or later, it seems every woman who has had her baby delivered by cesarean section hears those words. While we’re very thankful for our healthy babies, the statement can leave a mother feeling like she doesn’t matter.

Ona krece od situacije kada je vec doslo do carskog reza, a beba je nakon toga zdrava. Pa kaze da u takvoj situaciji nije u redu isticati samo bebino zdravlje tj. sretan ishod po bebu, jer ispada da u cijelom tom procesu majka nije niti vazna. Zatim ide prispodoba s vjencanjem :roll:

Dakle, ako dobro shvacam, ona prica o frustracijama koji neke majke koje su rodile carskim rezom imaju, i smatra da nije u redu na te njihove frustracije odgovoriti recenicom da je vazno da je beba zdrava.

Razumijem da neke zene imaju lose osjecaje vezano za svoj nezeljeni CR i jasno mi je da samo ponavljanje istine o dobrobiti djeteta ne treba biti jedini nacin da se ti osjecaji razrijese. Ipak, sa clankom se ne slazem i mislim da je nategnut.

Nadam se samo da sad nece poceti nabrajanje zasto je sve CR los za dijete, i sto se sve moze dogoditi sa zdravljem tako rodjene djece. (Napisala sam gore svoje iskustvo.)

dijanam
30.06.2009., 12:57
Danka, potpuno se slazem i razumijem.

Ja sam se malo opcenitije reflektirala na tvrdnje da nije bitno kakav je porod da je bitno da je dijete zdravo koje su nazalost jako ceste.

Berlin
30.06.2009., 13:07
Nemojte me sada pribiti na stup srama ali reći ću da jako malo znam o rizicima CR.
Ja sam rodila vaginalno, na vakum, jer su djetetu počeli padati otkucaji srca, imam usku zdjelicu, dva doktora su mi na trbuhu bila naslonjena podlakticama pokušavajući "pogurati" bebača vani. Ali nije išlo.
Ukratko - za mene jako traumatično iskustvo.
Pogotovo iz razloga što je jedan želio pojačati drip, i tada je slučajno naišao stariji doktor i hitno tražio vakum.
E sad, iz takve perspektive za mene je CR dobra opcija pa bih stvarno sada voljela on nekoga čuti koji su rizici.
Znači, bez predrasuda i prepucavanja - već objektivno.

Danka_
30.06.2009., 13:13
Ja sam se malo opcenitije reflektirala na tvrdnje da nije bitno kakav je porod da je bitno da je dijete zdravo koje su nazalost jako ceste.

Ili je dijete zdravo, ili nije zdravo.

Ako jest zdravo a porod je za majku bio neka vrsta traume, onda je ova recenica istinita, moze pripomoci da se zena bolje osjeca, ali za neke majke samo ta recenica jednostavno nije dovoljna (sto je legitimno).

Ako nije zdravo, odnosno ako dijete ima neke posljedice poroda, onda se ta recenica niti ne moze izreci, odnosno netocna je.

Berlin, razliciti autori stavljaju razlicit naglasak na rizike carskog reza za dijete. Mislim da nije losa ideja otvaranje teme na kojoj ce se pisati o tome, nekako mi se cini da ovaj topik nije za to.

pomikaki
30.06.2009., 13:34
Ako jest zdravo a porod je za majku bio neka vrsta traume, onda je ova recenica istinita, moze pripomoci da se zena bolje osjeca, ali za neke majke samo ta recenica jednostavno nije dovoljna (sto je legitimno).


nije stvar u tome da rečenica nije dovoljna, već se majci koja ima traume od poroda (ne nužno carskog) tom rečenicom zatvara usta i nameće joj se osjećaj krivnje što se uopće žali, dok bi trebala biti uzor beskrajne majčinske ljubavi. Te ju se ostavlja samu sa njezinom traumom.

Što se tiče teme o rizicima od carskog postoje bezbroj tema za i protiv, najbolje pretražiti i ubaciti se na neku od onih koje nisu zaključane zbog nemilog prepucavanja ;)

pomikaki
30.06.2009., 13:41
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/search.php?cx=000321568672264510955%3A_tcf_1ohbco&cof=FORID%3A9&ie=UTF-8&q=carski#1040

Evo za Berlin :*
Kako ti opisuješ svoj porod mislim da bi carski vjerojatno bolje prošao, ali isto mislim da postoji velika šansa da do svega toga ne bi došlo da si rađala u prirodnijem položaju, jer bi se zdjelica mogla više otvoriti.

icyoh
30.06.2009., 13:51
nije stvar u tome da rečenica nije dovoljna, već se majci koja ima traume od poroda (ne nužno carskog) tom rečenicom zatvara usta i nameće joj se osjećaj krivnje što se uopće žali, dok bi trebala biti uzor beskrajne majčinske ljubavi. Te ju se ostavlja samu sa njezinom traumom.



Moguće da je svatko shvatio članak na svoj način, no ja sam ga sebi predočila u smislu o kom Danka priča.
Dojma sam da je žena pisala općenito, ne iz vlastitog iskustva. Jer ne mogu predočiti da bi majka kojoj je dijete u zadnji čas spašeno na porodu (bilokojom metodom) dvojila o metodi koja joj je spasila bebu, iako njoj "ne odgovara" - navodnici su jer ne znam bolji izraz.


Ne znam ima li ovo veze s temom (nema vjerojatno), no čudno je to kako nam se percepcije i prioriteti razlikuju kad dođemo u tešku situaciju.
Na proslavi 20.og rođendana moje frendice je bilo nas šest frendica iz djetinjstva. I tako pričamo - jedna kuka jer ne valja ovo, drugoj ne valja ono, treća se žali na ovog, četvrta na onog... Jedina koja je zadovoljna sa svim "sitnicama" u svom životu je frendica koja je bila kronično bolesna i danas nažalost nije s nama.
Zaista ne insinuiram ništa, no koji put treba uzeti najbolje u nekog situaciji, a ne se mučiti s ostalim.

Berlin
30.06.2009., 14:03
Pomikaki hvala ti.

U pravu si. Isto mislim da bi neki drugi položaj bio puno lakši. Ali u rodilištu u kojem sam ja rodila o drugom položaju nema govora.
Stvarno sam se tako rađajući ležeći osjećala neprirodno i "vezano".

apricot
30.06.2009., 14:06
nije stvar u tome da rečenica nije dovoljna, već se majci koja ima traume od poroda (ne nužno carskog) tom rečenicom zatvara usta i nameće joj se osjećaj krivnje što se uopće žali, dok bi trebala biti uzor beskrajne majčinske ljubavi. Te ju se ostavlja samu sa njezinom traumom.



predobro rečeno!
:heart:

Danka_
30.06.2009., 15:38
nije stvar u tome da rečenica nije dovoljna, već se majci koja ima traume od poroda (ne nužno carskog) tom rečenicom zatvara usta i nameće joj se osjećaj krivnje što se uopće žali, dok bi trebala biti uzor beskrajne majčinske ljubavi. Te ju se ostavlja samu sa njezinom traumom.



predobro rečeno!
:heart:
Ipak mislim da ljudi to govore vecinom u dobroj namjeri. Jer iz perspektive ne-rodilje to stvarno tako izgleda - kao da ce najbolja utjeha biti cinjenica da je dijete zivo i zdravo.

Uostalom, vrijedi i obostrano. Nakon nekih komentara o CR, osjecala sam se kao da nisam dovoljno dobra majka jer nisam imala traumu sto sam tako rodila. Opet, ti su komentari vjerojatno bili izreceni bez zlobe, ali su me svejedno povrijedili tada kad su izreceni.

Naravno, namjerno nametanje osjecaja krivnje nikako nije u redu, govorim za oba slucaja.

Idealno bi bilo kada bi ljudi znali i htjeli prvo slusati onda kada zele pomoci ;)

dijanam
30.06.2009., 23:19
Slazem se.

Ali ne i s ovim:

Ili je dijete zdravo, ili nije zdravo.

Nije bas tocno tako. Postoji mnostvo slucajeva neurorizicne djece (a nakon traumaticnog poroda djeca bi se trebala tako i tretirati u cilju informiranja i jacanja obitelji da dijete prati i potice u razvoju na sto optimalniji nacin) koja mogu i ne moraju razviti bolest.

Ali postoje sitna odstupanja koja nam kao roditeljima znace razliku mjerljivu u tonama i kilometrima i cine nam zivot bitno drugacijim. Dijete je zdravo, a malo odstupa u nekim podrucjima. Vjerujem da cijeli niz odstupanja ima negdje uzroke i u načinu na koji se rodilo. Nije to crno-bijelo. Ima pregrst sitnih nijansi.

pomikaki
01.07.2009., 08:33
[Moguće da je svatko shvatio članak na svoj način, no ja sam ga sebi predočila u smislu o kom Danka priča.
Dojma sam da je žena pisala općenito, ne iz vlastitog iskustva. Jer ne mogu predočiti da bi majka kojoj je dijete u zadnji čas spašeno na porodu (bilokojom metodom) dvojila o metodi koja joj je spasila bebu, iako njoj "ne odgovara" - navodnici su jer ne znam bolji izraz.

Ne znam ima li ovo veze s temom (nema vjerojatno), no čudno je to kako nam se percepcije i prioriteti razlikuju kad dođemo u tešku situaciju.
Na proslavi 20.og rođendana moje frendice je bilo nas šest frendica iz djetinjstva. I tako pričamo - jedna kuka jer ne valja ovo, drugoj ne valja ono, treća se žali na ovog, četvrta na onog... Jedina koja je zadovoljna sa svim "sitnicama" u svom životu je frendica koja je bila kronično bolesna i danas nažalost nije s nama.
Zaista ne insinuiram ništa, no koji put treba uzeti najbolje u nekog situaciji, a ne se mučiti s ostalim.

I ja mislim da se majka kojoj je dijete spašeno intervencijom (ili bar vjeruje da je bilo tako), bio to carski, nalijeganje na trbuh ili bilo što drugo, neće žaliti.
Ja imam traume od sasvim brzog i relativno jednostavnog poroda, jer znam da dijete nije bilo u opasnosti, već smo obje bile izložene nepotrebnoj traumi i ja sam bila poluinvalid dobrih mjesec dana.

Znam da drugi imaju većih problema (i ja sam znala curu koja je umrla mlada, ili mogu samo pogledati vijesti na tv-u, ne moram pričati dalje). Da moja muka s poroda ikom može pomoći odradila bih je opet sutra ako treba. Ali sve je bilo potpuno besmisleno, ponižavajuće i tužno. Ja želim da drugi put bude drugačije. I da bi tako bilo, morala sam prvo iz sebe sve skupa izbaciti, na forum, mm-u, prijateljici, i htjela sam od ljudi kojima sam govorila dobiti razumijevanje i potvrdu da nisam luda, razmažena, sebična. Da imam pravo tražiti da bar drugi put bude bolje.


Ipak mislim da ljudi to govore vecinom u dobroj namjeri. Jer iz perspektive ne-rodilje to stvarno tako izgleda - kao da ce najbolja utjeha biti cinjenica da je dijete zivo i zdravo.

Uostalom, vrijedi i obostrano. Nakon nekih komentara o CR, osjecala sam se kao da nisam dovoljno dobra majka jer nisam imala traumu sto sam tako rodila. Opet, ti su komentari vjerojatno bili izreceni bez zlobe, ali su me svejedno povrijedili tada kad su izreceni.


I ja sam sigurna da ljudi govore u dobroj namjeri. Isto tako u najboljoj namjeri ženama koje su izgubile dijete kažu "mlada si, imat ćeš drugo". Ali to govore bez razmišljanja. Ja se nisam ljutila na te ljude koji se nisu dovoljno uživjeli u moju priču s poroda, već na ljude iz struke, koji bi morali znati što je bolje, ali po inerciji guraju dalje isti glupi, ponižavajući i nepotreban sustav.

Jasno mi je i da tebe mogu povrijediti rasprave o carskom kakve se ovdje vode, ali se one vode s drugom namjerom. Nikom nije cilj dokazati ženi koja je rodila carskim da njen porod manje vrijedi. Cilj je da ne upadamo u žrvanj sustava bez potrebe.

I uostalom mnoge forumašice koje komentiraju carski na način koji se tebi ne sviđa su također imale carski, evo npr. Danci koja je pokrenula topic...

Danka_
01.07.2009., 09:56
I ja sam sigurna da ljudi govore u dobroj namjeri. Isto tako u najboljoj namjeri ženama koje su izgubile dijete kažu "mlada si, imat ćeš drugo". Ali to govore bez razmišljanja. Ja se nisam ljutila na te ljude koji se nisu dovoljno uživjeli u moju priču s poroda, već na ljude iz struke, koji bi morali znati što je bolje, ali po inerciji guraju dalje isti glupi, ponižavajući i nepotreban sustav.

Jasno mi je i da tebe mogu povrijediti rasprave o carskom kakve se ovdje vode, ali se one vode s drugom namjerom. Nikom nije cilj dokazati ženi koja je rodila carskim da njen porod manje vrijedi. Cilj je da ne upadamo u žrvanj sustava bez potrebe.

I uostalom mnoge forumašice koje komentiraju carski na način koji se tebi ne sviđa su također imale carski, evo npr. Danci koja je pokrenula topic...

Da, jer tako rjesavaju vlastitu frustraciju, za koju sam vec rekla da mi je razumljiva. Sto ne znaci da im je argumentacija ispravna. :)

pomikaki
01.07.2009., 10:17
za argumentaciju ne znam, nisam baš u tom filmu, ali mislim da se ne radi samo o rješavanju frustracije, nego i da se ne ponovi.

icyoh
01.07.2009., 10:40
Mislim da su dvije različite stvari ako ste rodile na način koji Vam se ne sviđa (da se tako izrazim) jer je bebin život ovisio o tome ili jer je primjerice doktor tako odlučio iz nekog banalnijeg razloga.

U prvom slučaju - znači kad je "neželjeni" zahvat spasio bebu zaista mislim da će se malobrojni žaliti. Uostalom što bi bila druga opcija? da im se osigura "željena" metoda nauštrb bebe? Kad si tako posložiš, mislim da ne bi trebalo biti dileme. Vjerujem da bih si ja to tako postavila. Karikiram - nisam htjela porod naglavačke, no on je spasio mog sina. Kako da onda išta kažem protiv? U danoj situaciji je bio jedino prihvatljivo rješenje.

No, u slučaju kad je porod ostao u lošem sjećanju radi bilo kog drugog razloga onda kužim da se netko možda osjeti povrijeđenim porukom "ma bitno da je beba dobro". U tom slučaju bi mi argumentacija bila :/

pomikaki
01.07.2009., 10:57
icy, evo x. Tako nešto i ja pokušavam reći.

Na početni tekst mogu samo reći da sam bila u baš takvoj situaciji da se rođenje djeteta slavilo bez mene, i to u par navrata :roll: (ja oko 2 puna mjeseca nisam bila sposobna za neko slavlje, a nakon tog perioda zaboravila sam što ta riječ uopće znači), i da, bilo mi je i zbog toga krivo (premda ne najviše zbog toga).

Danka_
01.07.2009., 11:29
Ali postoje sitna odstupanja koja nam kao roditeljima znace razliku mjerljivu u tonama i kilometrima i cine nam zivot bitno drugacijim. Dijete je zdravo, a malo odstupa u nekim podrucjima. Vjerujem da cijeli niz odstupanja ima negdje uzroke i u načinu na koji se rodilo. Nije to crno-bijelo. Ima pregrst sitnih nijansi.

U clanku koji je pejstan govori se o situaciji kada dijete jest zdravo, nakon sto je rodjeno carskim rezom (i to zdravo vjerojatno zahvaljujuci bas tome). Pri cemu se spominje ono sto dozivi jedan dio zena, a to je frustracija sto su uopce zavrsile na carskom.
Ta frustracija je za neke zene prirodan osjecaj i treba im pomoci da ga nadvladaju, bez nametanja osjecaja krivnje sto uopce isticu svoj osjecaj, i usutkavanja frazom "ali dijete je zdravo". Ali, treba uzeti u obzir da je kod dijela takvih zena carski zbilja bio potreban - sto ne znaci da se zena "mora" osjecati sretnom. Ipak, meni se u takvoj situaciji ne cini nepravednim istaknuti "ali dijete je zdravo", jednostavno zato sto je to realnost, istina.

Jasno mi je da je da ti mislis na tzv. pogresno vodjene porode, kada dijete moze imati posljedice koje se ne moraju odmah vidjeti, itd, itd. Medjutim, ono sto mi smeta kod uvodnog clanka je cinjenica da autorica ne govori o tome, nego o svim CR kada se javlja taj osjecaj kod zene a dijete je stvarno dobro. Ponavljam, nije problem u postojanju osjecaja, ali kontekst je ipak bitno drugaciji.

pomikaki, zaboravih, malo mi je prejaka usporedba sa situacijom kada majka izgubi dijete a ljudi "u dobroj namjeri" kazu "mlada si, rodit ces drugo". Los porod je grozna trauma, ali definitivno neusporediva s gubitkom djeteta. Reci takvu stvar majci koja je ostala bez djeteta je glupo i bezobzirno, a reci "vazno je da je dijete zdravo" je mozda ne bas najpametnije, ali nije bezobzirno.

Na kraju, moja je perspektiva vrlo subjektivna. Da sam potpuno zdrava i mlada i da zelim roditi vise djece, vjerojatno bih se osjecala lose ako iz bilo kojeg razloga ne bih mogla roditi prirodno. Isprika ako zvucim gorko. Naime, stvari koje sam prosla da bih ostvarila majcinstvo objektivno su neusporedivo teze od nezeljenog carskog reza. Razlog tome nije nicija pogreska, jednostavno je tako, i meni jedino i preostaje da si zahvalno ponavljam "ali imam zdravo dijete". Zapravo, ja to tako osjecam, stvarno sam iskreno sretna i zahvalna.

pomikaki
01.07.2009., 12:03
U clanku koji je pejstan govori se o situaciji kada dijete jest zdravo, nakon sto je rodjeno carskim rezom (i to zdravo vjerojatno zahvaljujuci bas tome).

Daaj... možda je meni nešto promaklo? Koja bi žena žalila zbog propuštenog doživljaja prirodnog poroda ako je carskim spašeno dijete? Netko od nas dvije je nešto krivo razumio. Ako sam to ja, onda zbilja - članak je bez veze. Ali ja sam shvatila da se radi o nepotrebnim intervencijama.



pomikaki, zaboravih, malo mi je prejaka usporedba sa situacijom kada majka izgubi dijete a ljudi "u dobroj namjeri" kazu "mlada si, rodit ces drugo". Los porod je grozna trauma, ali definitivno neusporediva s gubitkom djeteta. Reci takvu stvar majci koja je ostala bez djeteta je glupo i bezobzirno, a reci "vazno je da je dijete zdravo" je mozda ne bas najpametnije, ali nije bezobzirno.


Jest da je prejaka usporedba (malo hiperbole ali dodirnih točaka ima, mogla sam usporediti i s nekom drugom traumom), ali dok nisam čula iskustva žena koje su izgubile dijete i dok nisam sama rodila, i ja sam imala slične predodžbe o tome koja bi misao mogla tješiti ženu u takvoj situaciji. Sreća pa mi jezik ne radi brzo, i uvijek sam svjesna da netko može imati drugačije doživljaje od mene, pa nikad nisam nešto slično izrekla :oops: ali nekad sam mislila da to i nije takva drama, eto, pa ponavljam, ne čudim se ljudima koji u neznanju i lakomislenosti izvale nešto slično. Mislim da većinom ne žele biti bezobzirni. To su jednostavno neki ostaci iz vremena ne tako davnog kad su djeca puno češće umirala, i za njima se često ni nije puno plakalo. Drama je bila kad ti umre krava, a bol za izgubljenim djetetom bila je većini neshvatljiva. O traumi od poroda da se ni ne govori. Tada nisi mogao gubiti vrijeme na takve "slabosti" ako si htio preživjeti. Danas je drugačije. Uh, prema kakvom se to zaključku krećem? Želimo dostojanstvo, a živu i zdravu djecu skoro podrazumijevamo. Jesu li nekad su žene imale prava na više dostojanstva pri porodu, ali zato manje šanse da ga one i djeca prežive? A može li i jedno i drugo?

icyoh
01.07.2009., 12:08
U clanku koji je pejstan govori se o situaciji kada dijete jest zdravo, nakon sto je rodjeno carskim rezom (i to zdravo vjerojatno zahvaljujuci bas tome).

Daaj... možda je meni nešto promaklo? Koja bi žena žalila zbog propuštenog doživljaja prirodnog poroda ako je carskim spašeno dijete? Netko od nas dvije je nešto krivo razumio. Ako sam to ja, onda zbilja - članak je bez veze. Ali ja sam shvatila da se radi o nepotrebnim intervencijama.




Ja sam protumačila da članak govori o CR koji je spasio bebu (da je zato učinjen). Valjda radi usporedbe sa saobraćajkom - svadbom. Da je pisala o relaciji pljusak - propala svadba, onda bi tumačila da je CR napravljen iz drugog, njoj neprihvatljivog, razloga.

Danka_
01.07.2009., 12:29
Želimo dostojanstvo, a živu i zdravu djecu skoro podrazumijevamo.

Ja ne podrazumijevam zivo i zdravo dijete. Zato ovako i pisem.
Znam da zvuci grozno, ali tako je jer nismo sve savrseno zdrave. Uvijek se na temama gdje se prica o zenskoj snazi, boli zbog propustenog iskustva prirodnog poroda i slicno, osjecam totalno autsajderski. Kao da nisam zena.
I cesto dobijem "dobronamjeran savjet", neka ne citam takve stvari. Sto svakako doprinosi smanjenju osjecaja izopcenosti :mrgreen: Not.

Anyway, svaka je zena i njena trudnoca prica za sebe. A clanak mi je i dalje neuvjerljiv i nategnut.

pomikaki
01.07.2009., 12:46
Ja sam protumačila da članak govori o CR koji je spasio bebu (da je zato učinjen). Valjda radi usporedbe sa saobraćajkom - svadbom. Da je pisala o relaciji pljusak - propala svadba, onda bi tumačila da je CR napravljen iz drugog, njoj neprihvatljivog, razloga.

evo čitam prvu rečenicu, bit će da zbilja imaš pravo, ja sam pročitala po principu svak se češe gdje da svrbi :oops:

Danka, kužim da ti ne podrazumijevaš živo i zdravo dijete, i da pišeš iz sasvim drugog gledišta. Ovo gore su neke moje lamentacije :) Malo sam se zapričala...

Pa evo, recimo da je članak malo nategnut, nakon što sam pročitala prvu rečenicu malo bolje. Opet ljepše je saslušati nekog tko ti se povjeri o takvim osjećajima, nego presjeći rečenicom iz naslova. Ja bih komentirala nešto kao "uh, dobro da ste nakon svega ti i dijete dobro"...

Danka_
01.07.2009., 13:01
Pa to sam i napisala pred sto postova: ako se nekome tko se ne osjeca dobro zbog nekog traumaticnog iskustva zeli pomoci, za pocetak ga treba znati slusati.

icyoh
01.07.2009., 13:23
Naravno da nikad ni pod kojim uvjetima ne bih poklopila nekoga koji mi prepričava svoje traumu, no iskreno ne znam što bih rekla da mi netko kaže "deprimirana sam, tužna i povrijeđena što su mi doktori napravili CR u zadnji čas da spase dijete, a ja sam baš htjela prirodni porod".
A ja sam upravo tako doživjela ovaj tekst.

Traume s poroda shvaćam i zaista se nadam da će jednom svanuti dan kad će baš svaka žena biti presretna svojim porodom (kakav god da želi).

tocekica
06.07.2009., 12:01
imala sam planove za prirodni porod...ali...desila se abrubcija posteljice bez vanjskih znakova (bol, krv, tlak...nista) i dr. je primjetio sukrvicu pa je za svaki slucaj pogledao detaljnije i otkrio je problem...danas imam zdravog sina zahvaljujuci dr.-u i hitnom carskom

dr. je vrlo poznat po prirodnim porodima i cesto spominjan na Rodi

da, meni je bitno da je beba dobro, a porod...ne mozemo uvijek imati sve pod kontrolom

Lili75
06.07.2009., 22:22
Naravno da nikad ni pod kojim uvjetima ne bih poklopila nekoga koji mi prepričava svoje traumu, no iskreno ne znam što bih rekla da mi netko kaže "deprimirana sam, tužna i povrijeđena što su mi doktori napravili CR u zadnji čas da spase dijete, a ja sam baš htjela prirodni porod".
A ja sam upravo tako doživjela ovaj tekst.

Traume s poroda shvaćam i zaista se nadam da će jednom svanuti dan kad će baš svaka žena biti presretna svojim porodom (kakav god da želi).

Icyoh, ma potpisujem ovaj i svaki tvoj post u potpunosti.