PDA

Pogledaj cijelu verziju : Fizičko kažnjavanje (topik "Sanja")



Luna Rocco
14.02.2006., 11:37
Tema - samohrane majke, dolaze gošće, uleti Tanja Tomić, Sanja je upita jesu li istina medijski natpisi da je viđena kako zlostavlja dijete.

TT:
"Jesam li puknula dijete u parku? Pa, moguće da jesam. Svako malo ga puknem, što ja znam što su ti ljudi vidjeli. Batina je iz raja izašla."

Nadam se da žena samo ima malo twisted smisao za humor. :shock:

apricot
14.02.2006., 11:39
I ja slušam na računalu i isto sam skočila, ali nije bio taj smisao: ona je parafrazirala neke druge.
Sanja je ta koja je kritična i kojoj je normalno "malo po guzi".
A Alka je naša!

apricot
14.02.2006., 11:41
i nije rekla da "GA pukne", već da "pukne" (u smislu "prolupa")

Luna Rocco
14.02.2006., 11:41
Ma i meni se učinilo da ironizira, jer mi se žena čini skroz normalna. Ali, kako je Alka skočila, hahaha, zakon je :P

ninet
14.02.2006., 11:53
Hajte sad ukratko sve. Prvo ko je TT? Jel Alka OK? I sta na sve kaze Sanja? :mrgreen:
Ne zezam se

apricot
14.02.2006., 11:56
Tanja Tomić je samohrana majka, sportska novinarka koja je nedavno optužena da zlostavlja dijete.
Alka je super.
Ali, sad se samo šegače... emisija je otišla u vic!

Inquirer
14.02.2006., 12:15
a inace je stvarno vidjena kako na bocarskom lupa dijete

srecica
14.02.2006., 12:28
U svakoj sali pola istine.

'Pa koja zena nije poludila na svoje dijete i malo ga po guzi. Pa to je normalno kaj ne? Salim se malo ...'
Tako nekako je to zvucalo ... Sanja je odobravala, a Alka je jasno rekla da je protiv toga.

Čensi
14.02.2006., 13:04
Drage cure, kaj niste mogle shvatiti da je žena na glupo pitanje odgovarala šalom. Pa niste valjda toliko površne da ste mislile da se TT došla "braniti" u "Sanju"? S druge strane ne podržavam lupanje djece, ali NEMA čovjeka koji djetetu "nije dao pec". To što je neko nju i možda vidio da "se ljuti" ili što je već bilo sporno, bilo je jaaako zločesto prijavljivati nekoj, nazovimo, službi, a kamoli u nekakve bezvezne novine. Jesu li "one" koje su to prijavile razmišljale o djetetu gđe. TT? Mislim da je u tom slučaju dijete najbitnije. Nitko nije s tim prijavljivanjem "poboljšao" navodno ponašanje TT. S druge strane mislim da je "zlostavljanje" prepreteška riječ.
Znate li vi, moje damice što znači "zlostavljati"??? Pa toga su pune novine i vjerujem da svaka od vas to zna prepoznati...Meni se ovo čini samo kao igra protiv te neke TT.

apricot
14.02.2006., 13:09
Draga Čensi, zlostavljanje je i "pec".
I, jako se varaš ako misliš da "NEMA čovjeka"...
Hoćemo kopi-pejst? Da vidiš kako bi se brzo napunila lista onih koji NIKADA, ali NIKADA nisu udarili dijete...

Sudionike emisije, kao javne osobe, nećemo više komentirati, ionako smo pretjerali. Na Forumu je to zabranjeno.

lucky day
14.02.2006., 13:20
Znate li vi, moje damice što znači "zlostavljati"???

znamo, (citamo, educiramo se a ako ne znamo -pitamo) a vi?

i mislim da nije u redu da nas kolektivno u pogrdnom kontekstu nazivas 'damicama' i (na jednom drugom topicu), parafraziram - mamicama i taticama kojima je jako dosadno pa pitaju nepoznate osobe za savjete... te nepismenima (pogotovo kad se i vama mogu naci rupe u znanju + tipfeleri...)...

Sanja
14.02.2006., 13:22
Da vidiš kako bi se brzo napunila lista onih koji NIKADA, ali NIKADA nisu udarili dijete...

8)

Nego, Apri, zaintrigiralo me ono da slušaš na kompu - daj please detalje, kako, s kojeg sitea...

I koja Alka je u emisiji, Vuica?

Čensi
14.02.2006., 13:31
Vjerojatno dijete nisu ni udarale te koje su sirotu ženu prijavile, a indirektno su "zlostavile" njezino dijete. Tko zna što će taj klinac proživjeti zahvaljujući savjesnim građanima koji su to čak i u novine dali?

apricot
14.02.2006., 13:34
to je nekakav Win Fast PVR, pitat ću muža kad dođe doma odakle nam to.

Da, ta Alka.

Čensi, to uopće ne dovodimo u pitanje.
Ali tko smo mi da procjenjujemo situaciju o kojoj smo saznali preko tiska?!
ima i kompetentnijih...

Čensi
14.02.2006., 13:35
A ako se javne osobe nesmiju spominjati na Forumu, možda se jednog dana neke od njih "pronađu" ovdje pa nam skuhaju problem.
Još nešto, jeste li kao Udruga pokušale pomoći samohranoj majci TT savjetom ili nečim složenijim? Joj, joj, joj.

Sanja
14.02.2006., 13:39
Thanks, Apri, baš bih voljela s vremena na vrijeme direktno uključivanje u hr-tv program. :D (Iako ga u Zg nikad ne gledam.)

Lutonjica
14.02.2006., 13:40
Čensi, ima nas jako puno koji ama baš nikada i ni na koji način nismo udarili svoje dijete.

što se tiče zlostavljanja, svako, pa i najmanje udaranje djeteta, jest fizičko zlostavljanje. i ono je u hrvatskoj zabranjeno zakonom.

predlažem ti da pročitaš letak "NE! po guzi" (http://www.roda.hr/_upload/dokumenti/ne_po_guzi_final2.pdf) (koji smo btw napravili u suradnji s Hrabrim telefonom, a njima valjda vjeruješ da znaju što je zlostavljanje?)

apricot
14.02.2006., 13:41
Izričito jezabranjeno eznošenja osobnih informacija o javnim ili privatnim osobama. Iznimka su slučajevi kada su te informacije objavljene u javnim medijima. U takvom slučaju korisnik je dužan napisati izvor informacije.

Svojim postovima nismo nikoga povrijedili i zadovoljili smo sva pravila. A na vrijeme smo zaustavili kako ne bi eskaliralo.

Ovdje možeš pročitati čime se Udruga bavi:
http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=21

Daniela32
14.02.2006., 13:42
Ja se potpuno slažem da se DJECU NE SMIJE TUĆI, međutim drago mi je da moju mamu koja me znala lupnuti u djetinjstvu nitko nije prijavio za zlostavljanje i oduzeo joj mene i brata. Mislim da na jedan bezvezan način Čensi to hoće reći.

apricot
14.02.2006., 13:46
Danijela, na sreću, odonda se mnogo toga promijenilo.
Prije nitko nije znao za, npr., autosjedalice, a danas i one podliježu zakonu i kaznama u slučaju nekorištenja.
Hvala našim roditeljima na svemu, ali svaka generacija može i bolje.

Čensi
14.02.2006., 13:48
Pa baš sam to i pitala. Iz tiska sam shvatila da je netko iz Udruge i prijavio TT. Ne samo u "nadležnu" službu, već i u novine.
To mi je bilo malo čudno.

ivarica
14.02.2006., 13:49
koje udruge? kojeg tiska?

Bubica
14.02.2006., 14:03
:shock:

kloklo
14.02.2006., 14:47
Čensi, govorim u svoje ime ali vjerujem da bi se pronašlo još istomišljenica da bi tvoja razmišljanja na nekoliko topika u kojima si do sad sudjelovala puno bolje zvučala kad ih ne bi pisala s takve nebeske visine...

Ovdje smo mame s klincima raznih dobi i same smo šarolikog sastava po godinama, no one starije kronološki ili po mama-stažu nemaju običaj svoje opaske intonirati tako pokroviteljski i posprdno...nitko ne voli kad mu se tako obraća i za to zaista nema potrebe ;)

daddycool
14.02.2006., 14:52
Thanks, Apri, baš bih voljela s vremena na vrijeme direktno uključivanje u hr-tv program. :D (Iako ga u Zg nikad ne gledam.)

koliko ja znam jedini hrvatski TV koji se može gledati preko interneta je HRT1 preko http://www.hrt.hr/streams/index.html. pretpostavljam da ovo što koristi Apricot je program za gledanje TV-a preko TV kartice, koja zahtjeva antenski priključak? ispravi me ako griješim.

lucky day
14.02.2006., 14:57
evo isla ja pogledati, pa kazu:

"Cijenjeni korisnici,
zbog strogo reguliranih prava na emitiranje video i/ili audio sadržaja Zimskih olimpijskih igara putem Interneta (koje HRT nema), Program HTV-a neće biti dostupan putem Interneta za vrijeme Zimskih olimpijskih igara u Torinu, od 10. do 26. veljače 2006.
27. veljače 2006. nastavit ćemo s emitiranjem Programa HTV-a putem Interneta."

apricot
14.02.2006., 15:03
evo, na prvom je neki film (serija), na drugom klizanje.
ajme, mozda radim nesto nedopusteno!

grrrrrr
14.02.2006., 15:21
Vidim da piše da se javne osobe ne smiju komentirati, ali ne mogu si pomoći jer slučajno sam gledao kad je tema bila o krznu i mučenju životinja pa je Tomić gostovala i rekla kako je njoj krzno šik i voli ga nositi, a to što muče životinje nije ju baš bilo briga (starci joj se bave izradom krzna).

Način na koji je to rekla bez ikakve emocije malo me zabezeknuo.

Amalthea
14.02.2006., 16:47
evo, na prvom je neki film (serija), na drugom klizanje.
ajme, mozda radim nesto nedopusteno!

ma, ne.

i ja mislim da gledaš preko TV kartice.
Tak radim i ja. To nije gledanje preko Interneta, to je "obična" TV.

apricot
14.02.2006., 19:21
je, imam tuner na računalu.

alisaskvo
14.02.2006., 22:38
ne mogu da se ne umješam,noa je od mene dobio par puta po guzi kad je to zaslužio i nikako ne mislim da je to zlostavljanje pa o čemu vi to žene pričate ako to smatrate za zlostavljanje stvarno vas ne razumijem,ali naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje.eto toliko.

aries24
14.02.2006., 22:53
mene jako ljuti ta fraza "kad je zaslužio", i ja "zaslužim" ponekad pa me nitko ne pljusne, mislim, odakle nekome pravo liječiti svoje frustracije na nekome, čak i ako ga je rodio, tim gore!!!
jel to znači da će mene moje dijete jednog dana isto smjeti udariti ako ga ne pustim vani samo zato jer će biti jače od mene?
s djecom treba raditi, raditi i raditi tako da ni ne dođe do slijepe ulice, tj. udarca, on ništa ne rješava, samo sve pogoršava.
srećom, nisam gledala tu nesretnu sanju!

MalaSirena
14.02.2006., 23:02
Danijela, na sreću, odonda se mnogo toga promijenilo.
Prije nitko nije znao za, npr., autosjedalice, a danas i one podliježu zakonu i kaznama u slučaju nekorištenja.
Hvala našim roditeljima na svemu, ali svaka generacija može i bolje.

Ne bih se s time složila da to podliježe zakonu i kaznama... nedavno sam se našla u takvoj situaciji da nisam bila u mogućnosti nositi sjedalicu sa sobom i zaustavila nas je policija, međutim, niti a niti b o tome da bi se trebalo imati sjedalicu, a kamoli da bi napisali za to kaznu (doduše, u tom času ne bi mi bilo drago još i kaznu dobiti).

andrea
14.02.2006., 23:06
ja sam sama sebi rekla; ako udarim svoje dijete, znači da imam problem sa samom sobom

znači, ne znam se nositi sa nekim stvarima i treba mi pomoć

razumijem da se roditelji nađu u svakavim situacijama i ruka im jednostavno poleti, ali kada bi mi se to desilo, ne bi mislila da je dijete to zaslužilo, nego da sam ja kapitulirala pred samom sobom

kada roditelj udari dijete i poslije se ždere radi toga, razmišlja kako se to moglo dogoditi, da toliko izgubi kontrolu i NE smatra da je dijete to zaslužilo, potpuno je druga situacija od situacije gdje roditelji smatraju da u tome nema ništa loše i da je to bilo neizbježno, pa, po potrebi, nastavljaju s tom praksom :/

treba se samo postaviti u situaciju kako bi nama bilo, da nas svako malo netko klepi iz razloga što je fizički dominantniji od nas, a sve pod izlikom da je to za naše dobro i da se drugačije ne može... :roll:

Kejt
14.02.2006., 23:39
andrea, takoo nekako i ja razmišljam, nadam se da nikad neću 'kapitulirati', ne smijem
i drago mi da nisam gledala tu sanju jer bi po....

Mamasita
15.02.2006., 00:04
alisaskvo, šta ti znači zaslužio?
Kako ili čime to dijete zasluži da dobije po guzi?

vrabac
15.02.2006., 00:06
Što se tiče "pec" po ruci, poludim na to. Sjećam se kao jako mala, koliko me to peckanje smetalo i ubijalo u pojam. Dijete jednako reagira na "ne!" i micanje ručice sa zabranjenog (utičnice i sl.) čemu još to nepotrebno i iritirajuće peckanje po ruci? Pokazivanje nadmoći odraslog nad djetetom.

VedranaV
15.02.2006., 05:17
Nitko ne zaslužuje udarac.

Paulita
15.02.2006., 07:10
razumijem da se roditelji nađu u svakavim situacijama i ruka im jednostavno poleti, ali kada bi mi se to desilo, ne bi mislila da je dijete to zaslužilo, nego da sam ja kapitulirala pred samom sobom

slažem se s ovim

Nije neka usporedba, ali imam psa kojeg ja i MM nismo NIKAD lupili, a sluša nas kao da je dresiran. I zna šta smije, i šta ne.

Rianea
15.02.2006., 08:18
ne mogu da se ne umješam,noa je od mene dobio par puta po guzi kad je to zaslužio i nikako ne mislim da je to zlostavljanje pa o čemu vi to žene pričate ako to smatrate za zlostavljanje stvarno vas ne razumijem,ali naravno svatko ima pravo na svoje mišljenje.eto toliko.


Slazem se.....mislim da je jako malo djece koja nikada nisu dobila po guzi.....

VedranaV
15.02.2006., 08:38
Ne bih se baš kladila.
I kladim se da ima puno roditelja koji nisu nikad lupili svoje dijete. Ja ih znam barem stotinu.

apricot
15.02.2006., 08:41
Slazem se.....mislim da je jako malo djece koja nikada nisu dobila po guzi.....

Samo na ovom topicu ih je BAREM 5!

Imam li pravo udariti nekoga samo zbog jednog metra visine koji mu nedostaje?
A ne udarim tetu u dućanu koja me ignorira dok stojim u redu.
Ili mi je podvalila trulu jabuku.
Ili doktora koji ne da uputnicu...

Ili TO nije "zasluga".

BusyBee
15.02.2006., 08:48
od mene dobio par puta po guzi kad je to zaslužio i nikako ne mislim da je to zlostavljanje
Ako mislis da je dijete (ili bilo tko) na bilo koji nacin ZASLUZILO fizicku kaznu, onda si u velikoj, velikoj zabludi.

Dijete je dobilo batine jer ti nisi znalča/htjela reagirati drugacije - ili stoga jer vjerujes da "malo po guzi" nece skoditi, ili jer vjerujes u takvu kaznu, ili zato jer si bila na rubu snaga i ocaja i jednostavno toliko isfrustrirana da vise nisi mogla normalno i odraslo razmisliti o boljoj reakciji.

BusyBee
15.02.2006., 08:49
Udaranje je osobito zlostavljacko kada ostavis dijete u dojmu da je "dobilo sto je zasluzilo".

ninet
15.02.2006., 08:51
Slazem se.....mislim da je jako malo djece koja nikada nisu dobila po guzi.....

Samo na ovom topicu ih je BAREM 5!

Imam li pravo udariti nekoga samo zbog jednog metra visine koji mu nedostaje?
A ne udarim tetu u dućanu koja me ignorira dok stojim u redu.
Ili mi je podvalila trulu jabuku.
Ili doktora koji ne da uputnicu...

Ili TO nije "zasluga".

Zasluzili su...itekako. Al mi nemamo petlju udariti nekoga koga nismo rodili. A nije ni pristojno i drustveno prihvatljivo. Cak ni udaranje supruznika nije drustveno prihvatljivo. To se brizljivo skriva i o tome se ne govori. Dok udaranje djece jest.
E pa, ako ni zbog cega drugog, onda ne bih dijete udarila radi tog licemjerja.

Bubica
15.02.2006., 08:57
Udaranje djeteta je dvostruko neprihvatljivo - jer osim same fizičke boli nanosi i emocionalnu (posramljnost, nemoć, nerazumijevanje - vrlo često klinci pojma nemaju zašto ste ih uopće lupili, roditelj misli da je udarcem sve riješio i uopće se ne potrudi objasniti koje je ponašanje uopće kaznio).

Mogla bi o ovome do preksutra, ali ukratko, niti ja niti moj suprug nikada nismo udarili dijete i to uopće nije tako teško kada čovjek svjesno donese takvu odluku i zna zašto ju je donio. Udaranje donosi vrlo kratkoročne benefite, dogoročno je jako štetno po dijete i odnos roditelja i djeteta.

BusyBee
15.02.2006., 08:58
Zasto bi itko zasluzio da ga netko udari?!
Pa to je cisto pokazivanje da smo nemocni drugacije rijesiti situaciju i/ili da zelimo povrijediti drugoga.

Luna Rocco
15.02.2006., 09:03
Nikad nikoga nisam udarila niti hoću, jer mi je to barbarski način komunikacije, no, teoretski, prije bih udarila tetu u dućanu ili prolaznika koji me odgurnuo nego dijete. Zašto? Zato što ovi ljudi ne ovise o meni, ne vole me najviše na svijetu kao niti ja njih, ne uče od mene i nemaju beskrajno povjerenje u mene. Uvijek mi je bilo i ostalo bolesno kako ljudi najružnije postupaju s najbližima, dok za prolaznike u životu uvijek imaju koju ljubaznu riječ. :(

Mislim, ne bih udario nekog xy koji ti ništa ne znači, ali kad ti rođeno dijete, dio tebe, osoba koju (navodno) voliš više od sebe to "zasluži", ožeži i ne brigaj. Katastrofa.

Pliska
15.02.2006., 09:21
Ja osobno nisam za batinjanje dijece, pa niti malo po guzi. Već sam priznala na drugom topicu da sam više puta udarila Daniela jer nisam bila svijesna što radim. U našoj okolini je to "normalno". Sad mi je žao, ali vrijeme nemogu vratiti. Pokušavam osvjestiti druge roditelje ali uzalud.

Srećom, sve je više roditelja koji ne tuku svoju djecu, ali ih je puuno više koji ih tuku. Probajte samo pitati u vrtiću koje djete nije nikada dobilo batine. Malo će ih se javiti.

Da se razumjemo, ja to ne odobravam ali je tako. Iako smatram da "malo po guzi" preko pelena ili lagano po rukici stvarno nije ništa strašno i smatram da se to nemože nazvati zlostavljanjem.

VedranaV
15.02.2006., 09:33
Kako nije zlostavljanje kad nekog koga voliš - lupiš? A taj koga si lupio je puno manji od tebe, ovisan o tebi i voli te.

ninet
15.02.2006., 09:45
Ali zasto i to malo po ruci??? (Meni idu suze na oci kad pomislim na njegovu malu bumblavu rucicu koju mu milujem i drzim dok spava)
Kako ono ide s psima? Vlasnicima savjetuju da ih nikad ne udaraju rukom. Ruka je da mazi i hrani.
Guza je da se stipka i skaklji.
Rijeci su najjace sredstvo komunikacije inteligentnih bica.
A sta je taj udarac nego pokusaj da iskomuniciras problem sa djetetom?
Imas Porshe al radije vozis traktor....tako ja to nekako pojednostavim.

VedranaV
15.02.2006., 09:50
Imas Porshe al radije vozis traktor....tako ja to nekako pojednostavim.

Kako je ovo dobra usporedba!

kloklo
15.02.2006., 09:53
Imas Porshe al radije vozis traktor....tako ja to nekako pojednostavim.

Kako je ovo dobra usporedba!
Super je usporedba :D

BusyBee
15.02.2006., 09:57
Zlostavljanje bi bilo nesto sto radis namjerno i/ili u zloj namjeri, sustavno, ostavljajuci zrtvu u uvjerenju da je sama kriva sto joj se to dogadja, a sam si uvjeren da je sve za dobrobit zrtve.

Po tome bi ja ipak napravila malu razliku izmedju onih koji udare dijete instinktivno, znaju da je to lose i da je u njima problem i ispricaju se djetetu i rade sve u svojoj moci da zaustave takvo svoje ponasanje i onih kojima je udaranje metoda odgajanja u kriznim situacijama.

Ja jesam udarila Emu po guzi nekoliko puta do sada, svaki mah po guzi (jer sam je mozda jednom udarila tako da je zaboli guza) dozivjela sam kao osobni poraz (a to zna moja psiho-frendica koju davim s griznjama savjesti i osjecajem da sam potpuni promasaj kao roditelj ;) ) jer znam da ima boljih nacina i znam da mogu bolje iako mozda u nekom jako kriznom trenutku ne znam kako. Nikad nisam dijete ostavila u uvjerenju da je ono krivo sto je dobilo po guzi - ispricala sam se i objasnila zasto sam tako reagirala, svaljujuci svu krivicu na moju nemogucnost da u tom trenu napravim drugacije. I mislim da je svaki moj mah po guzi nastetio nasem odnosu bar malo, vjerojatno ne nepopravljivo, jer je nasa "banka" ljubavi i povjerenja krcata dobrim odnosom, ali sigurno je, bar trenutno, bar malo. :(

BusyBee
15.02.2006., 09:59
Guza je da se stipka i skaklji.
Znas li da i stipanje i skakljanje (u igri) mogu biti blaga vrsta maltretiranja?

ninet
15.02.2006., 10:10
Svaka gesta ili rijec moze se pretvoriti u maltretiranje ukoliko ne gode onome kome su upuceni.

Lutonjica
15.02.2006., 10:16
Svaka gesta ili rijec moze se pretvoriti u maltretiranje ukoliko ne gode onome kome su upuceni.


e baš to.
meni zara u zadnje vrijeme kad ju puuuno ljubim i grlim zna reći "mama, gnjaviš me! pusti me!".
i ja ju naravno pustim. jer bi svako daljnje ljubljenje i grljenje s moje strane bilo zapravo maltretiranje (bez obzira što su ove geste zapravo izraz ljubavi).

Mamasita
15.02.2006., 10:36
Iako smatram da "malo po guzi" preko pelena ili lagano po rukici stvarno nije ništa strašno i smatram da se to nemože nazvati zlostavljanjem.


Mislim da roditelji koji tako lupe malo po guzi nisu uopće svjesni poruke koju time šalju svom djetetu, tj nisu svjesni da zlostavljanje ne mora biti samo fizičke već može biti i mentalne naravi.
Par puta malo po guzi i djete će shvatiti da je u redu podići ruku na nekoga i udariti - dakle biti nasilan.

lucky day
15.02.2006., 10:40
Guza je da se stipka i skaklji.
Znas li da i stipanje i skakljanje (u igri) mogu biti blaga vrsta maltretiranja?

moze biti, toga samsvjesna prekosvog djetinjstva. imala sam jednog rodjaka koji je mene ali i svu djecu 'od milja' znao stvarno jako ustipnuti za obraz.svaki put kad bi dosao. i svi odrasli su se tome smijali. nama, djecije bila nocna mora kad bi on dosao u posjet, samo zbog tog jednog ustipa za obraz kao pozdrav. necu dozvoliti da luki neko tako nesto radi.
i skakljanje - u kini je to drevna metoda mucenja zatvorenika.priznajem, ponekad poskakljem luku i cujem onaj grleni smijeh ali znam da iza njega ne stoji bas najljepsi osjecaj i ne radim to puno. stovise, sve manje i manje. i mm-u govorim da to vise ne radimo koliko god primamljivo. postoji jos toliko drugih stvari kojima se izmamljuje takav smijeh (klauniranje,trcanj po stanu sa njim u rukama, stavljanje loptice u moja usta pa mumljanje, cak mu je i kad jako zijevam iz nekog razloga jaaako smijesno :lol: )
a udaranje - lupkanje poledjima da se podrigne nije zlostavljanje, naravno.
ali svako udaranje kao (pa cak i naizgled blago) kaznjavanje i/ili zastrasivanje djeteta je zlostavljanje.
i ako se 'dogodilo' trebamo se osjecati lose zbog toga u tolikoj mjeri da to vise NIKADA ne ponovimo.
a ako nije, neka se nikada niti ne dogodi.
to sami sebi i svojoj djeci mozemo obecati.
[/quote]

Lutonjica
15.02.2006., 10:42
promijenila sam naslov topika, budući da je krenuo u drugačijem smjeru nego što je to izgledalo na početku.
također ga selim na podforum Odgoj.

Njojza
15.02.2006., 10:46
ja se moram nadovezati na ovo skakljanje.
oduvijek sam bila izuzetno skakljiva i kad bi me poceli skakljat ja od smijeha nekad nisam mogla disati.
posto drugoj strani to nije bilo jasno, obicno bih pocela plakati kad ne bih mogla disati dok nisu shvatili da me muce.
i danas je tako ali me danas niko ne muci :mrgreen:

Lutonjica
15.02.2006., 10:51
mamaNJ, kod mene je identično.
plus još jedna stvar - panično se bojim utapanja, i one dječje igre potapljanja na moru ili bazenu meni su užasna trauma iz djetinjstva. pogotovo jer nitko, ni djeca ni odrasli, ne shvaća da No Means No, i da to što ja histerično vrištim NE! znači upravo to: "Ne!", a nipošto ne znači "Ajde me još potapljaj, baš mi je super!"

ninet
15.02.2006., 11:06
Nakon sto sam ovo procitala tacno me preplavio osjecaj panike od potapanja....Nakon 20 i kusur godina....
Toliko o tome kako djeca zaboravljaju....I kako nema posljedica....

Njojza
15.02.2006., 11:40
plus još jedna stvar - panično se bojim utapanja, i one dječje igre potapljanja na moru ili bazenu meni su užasna trauma iz djetinjstva. pogotovo jer nitko, ni djeca ni odrasli, ne shvaća da No Means No, i da to što ja histerično vrištim NE! znači upravo to: "Ne!", a nipošto ne znači "Ajde me još potapljaj, baš mi je super!"

a ja cu ovo potpisati
sa par godina poklopio me val i onesvjestio tako da sam potonula
srecom, tata je vidio gdje sam i izvukao me
i dan danas imam grozne nocne more vezane za valove, potapanje i sl i jako se bojim dubine
to je strah koji mi je ukorjenjen u kosti a ako me neko podje potpiti, ubila bih ga na licu mjesta i apsolutno te razumijem.

ninet
15.02.2006., 11:47
Pogledajte ovo...Taj video kojim su plasili djecu sedamdesetih godina i komentare (danas odraslih) ljudi koji su to kao djeca gledali.
Sad se udaljavam od teme topika, ali istovremeno i nalazim vezu...


< http://news.bbc.co.uk/go/em/fr/-/1/hi/magazine/4690150.stm >

Lutonjica
15.02.2006., 11:51
isuse, ja sam se sva naježila :shock:
jadna djeca, ajme, ne mogu vjerovati.

ninet
15.02.2006., 11:53
Ne znam jesi vidjela komentare ljudi, danas cetrdesetogodisnjaka, kojima je svaka scena i rijec urezana u sjecanje i koji se dan-danas plase. Mene je to uplasilo vise od filma....

ms. ivy
15.02.2006., 11:56
ha. svake godine na moru vidim barem jednog taticu koji baca dijete u vodu dok ono panično vrišti. dođe mi da utopim takve genijalce.

Luna Rocco
15.02.2006., 13:56
Izvori trauma mogu biti i malčice egzotični - ja se panično bojim balona i zbog toga na dječjim rođendanima uglavnom hodam naokolo kao teži ritardo s začepljenim ušima. :roll:

Škakljanje također MRZIM i postajem jako nervozna i agresivna kad me netko škaklja.

BusyBee
15.02.2006., 14:13
Luna :lol:
Ja se bojim i gnjuranja i puhanja balona.

ninet
15.02.2006., 14:18
Puhanja ili praska?
:P
(Postaje sve zanimljivije, btw bilo bi super da mi starke otvorimo sebi topic o strahovima koji su nastali u djetinjstvu, a manifestuju se ovako ili onako danas. Cisto da vidimo kakve posljedice od naoko bezalenog plasenja mogu nastati)

Pliska
15.02.2006., 14:55
Famoznog gnjurenje se i ja bojim tako da kad se netko približi mom sinu s namjerom da ga gnjuri ja skačem ko bjesna lavica :evil:

Mene čak više zgraažava psihičko zlostavljanje i plašenje djece (babaroga, crni čovjek, cigani...) ili zanemarivanje. Znam dosta roditelja koji misle da ako im je djete suho, sito i obučeno te ako mu svake godine kupe novi bicikl, da su ispunili svoj zadatak. Pa onda je djete svaki vikend kod bake na čuvanju jer roditelji se moraju odmoriti, preko tjedna je kod tete jer oni moraju izači na večeru, ne doje ga poslije 6 mjeseci jer im je to naporno i nedaj bože da se djete previše veže za majku ... Mogla bi navesti još puno takvih primjera. To je meni zlostavljanje!

Kejt
15.02.2006., 15:02
Famoznog gnjurenje se i ja bojim tako da kad se netko približi mom sinu s namjerom da ga gnjuri ja skačem ko bjesna lavica :evil:

Mene čak više zgraažava psihičko zlostavljanje i plašenje djece (babaroga, crni čovjek, cigani...) ili zanemarivanje. Znam dosta roditelja koji misle da ako im je djete suho, sito i obučeno te ako mu svake godine kupe novi bicikl, da su ispunili svoj zadatak. Pa onda je djete svaki vikend kod bake na čuvanju jer roditelji se moraju odmoriti, preko tjedna je kod tete jer oni moraju izači na večeru, ne doje ga poslije 6 mjeseci jer im je to naporno i nedaj bože da se djete previše veže za majku ... Mogla bi navesti još puno takvih primjera. To je meni zlostavljanje!

pliska, ja isto znam strašno puno takvih primjera, iz bliske okoline čak, na žalost
nevjerojano je kako okolina njih prihvaća i podržava, a ja sam im 'puknuta', kao vezat će se dijete previše za mene, ja sam nenormalno vezana za nju - kako to meni ide na živce :x

Pliska
15.02.2006., 15:07
E baš to Kejt! Već mi je dosta da ja koja stalno učim i trudim se maksimalno oko mog djeteta, gradim kvalitetan odnos, pokušavam ga odgajati pravilno kako bi postao svjestan i odgovoran čovjek, moram se stalno drugima objašnjavati i braniti.

Tvoja je bebica još malena. Spremi si debele živce kad prohoda i počinju se primjenjivati odgojne metode.

Vanchy
15.02.2006., 15:20
- ja se panično bojim balona

Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.

ninet
15.02.2006., 15:31
- ja se panično bojim balona

Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.

Sta se desilo? Progutalo ili?

branka1
15.02.2006., 23:51
ali NEMA čovjeka koji djetetu "nije dao pec

IMA, IMA

Luna Rocco
16.02.2006., 09:07
Puhanja ili praska?
:P
(Postaje sve zanimljivije, btw bilo bi super da mi starke otvorimo sebi topic o strahovima koji su nastali u djetinjstvu, a manifestuju se ovako ili onako danas. Cisto da vidimo kakve posljedice od naoko bezalenog plasenja mogu nastati)

Pa nije vrag da nam je i ta fobija ista? :shock:

Praska, a napuhala ga ne bi ni za koje novce. Ako mirno stoji privezan negdje dovoljno visoko da ga nitko ne može taknuti, onda ok, mrko ću ga gledati, ali ću preživjeti. Ali onoga trena kad se djeca počnu dodavati balonima ili (najveći horror) kad u zoološkom onaj OGROMNI balon vuku iza sebe po kamenčićima :shock: , ja sam gotova.

seni
16.02.2006., 09:08
ali NEMA čovjeka koji djetetu "nije dao pec

IMA, IMA

IMA, IMA.
i ponosna sam na to. ja sam temperamentna osoba i ponekad mi pobjegne vikanje, ( na tome moram jos poraditi), nakon toga se izvinem, ali nikada do sada nisam osjetila ni najmanji poriv sa udarim svoje dijete.
bez obzira koliko sam ponekad bila izvan sebe.
to udaranje mi je naprosto nezamislivo,.

Brunda
16.02.2006., 11:28
- ja se panično bojim balona

Moram priznati da se i ja panicno bojim balona, ali u djecjim rukama. Imala sam priliku vidjeti kako se slavlje moze pretvoriti u traumu i borbu za zivot zbog komadica puknutog balona. Od tada kad vidim malo dijete koje u rukama ima balon hvata me nevjerojatan strah i panika.

Sta se desilo? Progutalo ili?

Daj Vanchy, ne drži nas u neizvjesnosti nego nam reci šta je bilo.
Sve me strah rođendana koji nam slijede jedan za drugim, a svi puni balona :/

Vanchy
16.02.2006., 11:46
Evo mene! Sorry sto nisam odmah odgovorila nisam bas u formi. Kraljeznica me rastura do ludila...
Bila sam prisutna na rodjosu gdje su se djeca igrala balonima. Jedan je balon pukao. Velike komade su roditelji pokupili, no nitko nije primjetio jedan manji komadic. Sesnaestomjesecno dijete stavilo ga je u usta. Njegova mama primijetila je da nesto prebacuje po ustima i pokusala mu to izvaditi. Kako dijete nije otvaralo usta ona je malo glasnije rekla da otvori usta. Dijete se uplasilo i povuklo zrak. Komadic balona zapeo mu je nagdje u predjelu dusnika. Nakon nekoliko pokusaja udisanja zraka culo se hroptanje, majka je vristala, djetetu su pokusavali izavditi taj komadic, zvalo se hitnu, trcalo po stubistu zgrade trazeci medicinsku sestru koja zivi u istoj zgradi... jednom rijecju nocna mora. Dijete je nekoliko minuta bilo bez svijesti. Sreca u nesreci bila je sto je med. sestra bila kod kuce i uspjela pomoci. Kad je dosla hitna odvezli su malca u bolnicu i zadrzali ga na pretragama jer nisu znali ima li kakvih ostecenja zbog gubitka zraka i svijesti.
Ma koliko se trudila ne mogu izbrisati iz glave sjecanje na taj dogadjaj niti mogu biti mirna kad roditelji kazu da se djetetu nece nista dogoditi ako balon pukne.

ninet
16.02.2006., 11:59
Jao!!! #@$%#@ i ko ih izmisli....

MajaMajica
16.02.2006., 13:21
OBITELJ
Zaletjela sam se u stranca dok je prolazio,
''O, oprostite mi, molim vas!'' bio je moj odgovor.
On je rekao, ''Molim vas, oprostite vi meni;
nisam vas vidio.''
Bili smo tako učtivi, taj stranac i ja.
Otišli smo svojim putem i pozdravili se.
Ali kod kuće se pričala drugačija priča,
kako smo tretirali svoje voljene, mlade i stare.
Kasnije toga dana, dok sam kuhala večernji objed,
moj sin je stao iza mene vrlo tiho.
Kad sam se okrenula, gotovo sam se sudarila s njim.
''Makni mi se s puta!'' rekla sam uz viku.
On je otišao, a njegovo malo srce se slomilo.
Nisam shvatila koliko sam oštro govorila.
Dok sam ležala budna u krevetu,
tihi Božji glas mi je progovorio,
''Dok si dijelila sa strancem
uobičajenu uljudnost,
tvoja obitelj koju voliš, bila je povrijeđena.
Otiđi i pogledaj na kuhinjski pod,
naći ćeš cvijeće pokraj vrata.
To cvijeće je tvoj sin donio za tebe.
Ubrao ih je sam: ružičasto, žuto i plavo.
Stajao je vrlo tiho da ne pokvari iznenađenje,
nisi vidjela suze koje su ispunile njegove male oči.''
Tada sam se osjetila tako malenom,
i suze su mi počele kapati niz lice.
Tiho sam otišla i klekla pored njegovog kreveta;
''Probudi se, maleni, probudi se,'' rekla sam.
''Jesi li ti ubrao za mene ovo cvijeće?''
Smiješio se, ''Našao sam ih vani, kod drveta.
Ubrao sam ih zato jer su lijepi kao ti.
Znao sam da će ti se svidjeti, posebno plavi.''
Rekla sam, ''Sine, jako mi je žao što sam se onako ponijela danas;
nisam trebala vikati tako na tebe.''
Rekao je, ''O, mama, u redu je.
Svejedno te volim.''
Ja sam rekla, ''Sine, i ja tebe volim,
i volim cvijeće, posebno plavo.''
OBITELJ
Jeste li svjesni da ako umremo sutra,
tvrtka za koju smo radili, lako nas uskoro može zamijeniti.
Ali obitelj koju ostavljamo iza sebe
osjećala bi gubitak do kraja njihovih života.
I molim te, razmisli, unosimo se u posao više nego u svoje obitelji,
ne misliš li da to nije mudro ulaganje?
Dakle, što je iza priče?
Znaš li što znači riječ obitelj? FAMILY
FAMILY= FATHER AND MOTHER I LOVE YOU

ninet
16.02.2006., 13:31
Zasto mi ovo radis? Ridam ko budala.... :cry:

Mamasita
16.02.2006., 13:39
I ja...... :cry:

Arijana
16.02.2006., 13:43
I ja sam se isplakala, a tu se govori "samo" o vikanju...

MajaMajica
16.02.2006., 13:48
Zasto mi ovo radis? Ridam ko budala.... :cry:
da ne patim sama

curke, ja sam možda dva puta udarila Lucu i dan danas osjećam grižnju savjesti zbog toga
zato, svaki put kad "pucate" i dođe vam da udarite svoje dijete promislite da ne udarate ni stranca, a zašto bi onda nekoga koga toliko volite
ako ste preživčani, pretemperamentni ili slično-udaljite se, otiđite u wc, sobu, dalje od djeteta i izbacite svoju frustraciju
onda se vratite i razgovarajte s djetetom

ivarica
16.02.2006., 13:57
ja sam, ne jedina, ridala sinoc na premijeri dokumentarnog filma VIDI MENE sto ga je napravila udruga CESI iz Zg.
u filmu je predstavljeno 8 udruga iz Hrvatske kroz pricu jednog od njihovih aktivista/aktivistica (BTW, i Roda je tu :) )

Prica iz Udruge Dodir ne moze nikog ostaviti ravnodusnim, a ja bi je da mogu pustala na svim programima nase tv.
Prica je o gluhoslijepom mladicu, prepricava je zenski glas, prikazani su on i tumacica u profilu i ide nekako ovako: jos se sjecam nekih zvukova i slika. bio sam malo dijete, plakao sam (nesto slicno), to je moju baku jako naljutilo i ona me je bacila.

dalje nisam ni cula ni vidjela od suza.

ms. ivy
16.02.2006., 13:59
isuse, ivarice :cry:

Vanchy
16.02.2006., 14:00
MajaMajice hvala!

BusyBee
16.02.2006., 14:00
Ivarice, bome, na to bi ja tulila toliko da bi me izbacili van. :cry:

Vanchy
16.02.2006., 14:01
ivarice znas li ima li sanse da se taj film vidi na nekoj od TV postaja u HR?

ivarica
16.02.2006., 14:21
ne znam, pitat cu cure iz cesija kako ce ga sve predstaviti javnosti, ali je na TV sigurno zasluzio, zbog svih 8 prica i zato jer je genijalno napravljen.
znam da ce se sigurno pustati po srednjim skolama po hrvatskoj. nije mu cilj upozoriti na nasilje (ovo je samo pocetak jedne lijepe price o inkluziji, naprimjer mladic prica da kad je dosao u dodir, da je prvi put probao sladoled. naucio je znakovni jezik, sad komunicira, crta, sudjeluje u kazalisnim predstavama...) nego povecati vidljivost nevladinog sektora.

branka1
16.02.2006., 15:06
Joj, meni isto ne treba puno.....

Ovo s Family imam već dugo isprintano. Treba to tu i tamo pročitati.

Seni, ja se isto ispričavam kad viknem.
Mislim da sam puno toga naučila iz "Vaše kompetentno dijete".

uglavnom, puno se bolje osjećam tako.

ninet
16.02.2006., 15:12
Viktor je sinoc napadao sliku koja nam stoji iznad kreveta i u jednom trenutku mu MM podvikne, ali uplaseno, a ne ljutito "Ne diraj"...Ovaj mu se samo okrenuo, a onda rasplakao kao kisna godina...Malo je falilo da mu se i MM pridruzi. Mislim da nekom dugo dugo nece pasti napamet da dize ton.

Njojza
16.02.2006., 15:39
a ja sam sinoc imala isto "situaciju"
gdje F po ko zna koji put otvara ladice za koje zna da ne smije i moze se ustinuti.
I MM malo pogidne ton (sto inace ne radi) i kao da je posao da ga udari po ruci.
Na sta sam ja rekla "blago" da cu mu odgrist ruku ako ga udari.
A on meni veli da eto onda nek mu ja objasnjavam jos 100 puta pa ce me valjda poslusat :x

Ja samo velim da smo mi roditelji oni koji trebaju imat strpljenje za objasniti i 1000 puta ako treba jer bi to isto uradili sa strancem pa onda sta nam daje za pravo da se ponasamo neljudski prema onima koje najvise volimo.

To je nekako u skladu sa ovom pricom sto je maja kopirala ali ja fakat tako mislim.

vrabac
16.02.2006., 21:12
Da se razumjemo, ja to ne odobravam ali je tako. Iako smatram da "malo po guzi" preko pelena ili lagano po rukici stvarno nije ništa strašno i smatram da se to nemože nazvati zlostavljanjem.

Ja mislim da to nije ni potrebno.

momtobe
16.02.2006., 23:52
U vezi poznate izreke "Batina je iz raja izašla"-
Rekao je pametno psiholog na jednom predavanju: "Točno, batina je iz raja izašla, slažem se. Jer kakav bi to bio raj u kojem vladaju batina, prisila, nasilje?!?"
Mudro, a i dobar odgovar svima koji posegnu za ovom izrekom...

aries24
17.02.2006., 00:27
da, to i ja uvijek odgovorim "zato to sad i jest raj", ostanu zateknuti i ne znaju što bi dalje rekli!

zrinka
17.02.2006., 09:17
ali NEMA čovjeka koji djetetu "nije dao pec

IMA, IMA

IMA, IMA.
i ponosna sam na to. ja sam temperamentna osoba i ponekad mi pobjegne vikanje, ( na tome moram jos poraditi), nakon toga se izvinem, ali nikada do sada nisam osjetila ni najmanji poriv sa udarim svoje dijete.
bez obzira koliko sam ponekad bila izvan sebe.
to udaranje mi je naprosto nezamislivo,.

apsolutno isto samnom
temperamentna sam i glas mi se nekad podigne, ali uvijek, uvijek mu se na kraju ispricam...

ali, nazalsot, jako sma razocarana roditeljima koje srecem, sto u vrticu, sto okolo, jako rijetko mogu naici na nekoga tko nikad nije udario dijete
:(

MajaMajica
17.02.2006., 09:53
Poklopilo se s pričom, ali..
Jučer, još sva nemirna od ovog topica i razmišljanja o temi idem po Lucu u vrtić. Ispred mene bračni par vodi svoje dijete. Za njima trči mlađahni tata (negdje u 30 ima) i pita ih jesu li ispale njihove rukavice. Oni potvrđuju i zahvaljuju. Taman pomislim, baš lijepo..onda :shock:
Za tim muškarcem 10 metar iza ide dječačić otprilike vršnjak moje Luce, rominja kišica, dječak ima jaknu s kapuljačom koja nije na glavici..
"Brižni" tata se okrene, vikne požuri i vidi da nema kapu..Njegova reakcija je:"Stavi kapu majmune!"....

Molim Lalahda letak ne po guzi ili koji sl. (opet) zalijepi na vrata našeg vrtića (djeca su nam u istom vrtiću)..
Možda to bude mali crv..možda svaki put taj ili neki drugi roditelj sa sličnim afinitetima baci pogled na letak i barme promisli što čini..

A što se tiče situacije..mm i ja noćas nismo oka sklopili..toliko nas je L vozala..piški joj se, osjeti u snu, ali je to inkomodira, pa je živčana..pa buđenje, piškenje, pa pregovori, pa tako cijelu noć jer joj je došlo..
Ali šta ću..

branka1
17.02.2006., 18:44
"Točno, batina je iz raja izašla, slažem se. Jer kakav bi to bio raj u kojem vladaju batina, prisila, nasilje?!?"


Kako dobro!!!

momtobe
17.02.2006., 20:06
Evo našla sam- u Petrovoj predavanje o roditeljstvu drži prof.dr.sc. J. Janković- to je njegova izjava, a to njegovo predavanje je jedino dobro što mi je ostalo u sjećanju sa tečaja u Petrovoj!

Sanja
17.02.2006., 22:52
Meni je bilo kakav fizički obračun jednostavno neprihvatljiv - a udaranje malog i bespomoćnog djeteta je definitivno fizički obračun, a ne način odgoja. :/

To spada u isti rang kao kad si fizički jači muškarac isfura da mu je žena (naravno, niža i slabija od njega) "neposlušna", pa ju malo nalupa jednostavno zato jer može. U tom slučaju govorimo o zlostavljanju u obitelji, a lupiti dijete je još uvijek dobrim dijelom društveno prihvatljivo ponašanje. :(

Najgore je što to uglavnom rade ljudi koji su i sami bili žrtve roditeljskog iživljavanja, a sve pod devizom "i mene su tukli, ali zaslužio sam i ništa mi nije, izrastao sam u sasvim normalnu osobu".

Žalosno je što ljudi ne kuže da nikad i nitko nije zaslužio batine, a i to u kakve su osobe izrasli vrlo je diskutabilno. Svatko je sebi "normalan", no pitanje je koliko je prihvatljiv i drugima. Baš sam nedavno čitala intervju s jednom psihologicom koja je rekla nešto u stilu da ljudi opravdavaju svoje nasilje nasiljem svojih roditelja i da obavezno posežu za argumentom "vidi me sad, ništa mi ne fali", a zapravo su to ljudi kojima i te kako mnogo toga fali, ali na žalost toga nisu svjesni.

Vlatka
18.02.2006., 07:49
ljudi opravdavaju svoje nasilje nasiljem svojih roditelja i da obavezno posežu za argumentom "vidi me sad, ništa mi ne fali", a zapravo su to ljudi kojima i te kako mnogo toga fali, ali na žalost toga nisu svjesni.

U svakom je razredu po našim školama bar jedan tabadžija koji maltretira drugu djecu jer je takvo ponašanje kao prihvatljivo naučio u obitelji. Što raditi s takvim djetetom?
Nekada, u pomanjkanju ideja, ga zagrlim i stavim u krilo jer znam da je to jedino lijepo što će mu se dogoditi taj dan.

Vishnja
18.02.2006., 07:54
Najgore je što to uglavnom rade ljudi koji su i sami bili žrtve roditeljskog iživljavanja, a sve pod devizom "i mene su tukli, ali zaslužio sam i ništa mi nije, izrastao sam u sasvim normalnu osobu".

Žalosno je što ljudi ne kuže da nikad i nitko nije zaslužio batine, a i to u kakve su osobe izrasli vrlo je diskutabilno. Svatko je sebi "normalan", no pitanje je koliko je prihvatljiv i drugima. Baš sam nedavno čitala intervju s jednom psihologicom koja je rekla nešto u stilu da ljudi opravdavaju svoje nasilje nasiljem svojih roditelja i da obavezno posežu za argumentom "vidi me sad, ništa mi ne fali", a zapravo su to ljudi kojima i te kako mnogo toga fali, ali na žalost toga nisu svjesni.
Tacno! U svojoj okolini imam bas takav primer - prijateljicu koja je obrazovana, inteligentna, zabavna, vrlo, vrlo ljubazna na svom poslu (deciiji je hirurg), ali se kod kuce pretvara u cudoviste koje bez milosti tuce svoje dete. I ona je zlostavljana u detinjstvu i jenostavno smatra kako ne postoji drugi nacin. Kada joj se skrene paznja na to da je njeno ponasanje neprihvatljivo, uvredi se. bas sad je u takvoj durecoj fazi, ali nekako mi nije ni zao, jer me njeno ponasanje prema sopstvenom detetu odbija od nje kao kompletne licnosti...
Sto se mene licno tice, nisu me tukli kao dete i smatram da je to jedini ispravan put u vaspitanju. Onih nekoliko puta kada sam svoju decu lupila po guzi osecala sam se grozno, promaseno kao roditelj. Uvek je to bio rezultat moje nemoci da se izborim sa problemom nakon cega je usledilo izvinjenje devojcicama.Kada mi krene "para na usi", uvek se setim tog groznog osecaja kao neceg sto me spreci da udarim dete. Deca su male licnosti, zasluzile da ih tretiramo sa postovanjem. vec sam negde napisala par divnih stihova koji su moja ideja vodilja u odnosu sa decom:
Dete moras da posmatras,
al' mu ne smes na put stati,
sto ga pre covekom smatras
pre ce covek i postati!

Luna Rocco
18.02.2006., 09:54
Ovaj mehanizam trasfera naučenog ponašanja koji opisuje Sanja mi je još jasan, iako ga nikako ne mogu opravdati.
Mene više muči jedan drugi mehanizam koji primjećujem kod nekih ljudi - npr., jedna ženska osoba iz obitelji uvijek mi je pričala kako ju je njezina mama mlatila za svaku sitnicu i to gdje je stigla - po guzi, po glavi, po leđima...Kako je to strašno i jako to zamjera svojoj mami.
No, ima četverogodišnju kćerkicu - kojoj radi to isto!!! Dakle, NE smatra da je ono što je njezina mama radila "normalno, prihvatljivo i da je zaslužila", a opet ponavlja taj loš model, koji je iskusila na vlastitoj koži, na svojoj djevojčici. Takve stvari mi ne idu u glavu. :?

BusyBee
18.02.2006., 10:06
Luna, ne opravdavam ovu tvoju zensku, ali ljudi koji su kao djeca sustavno dobivali batine ili dobivali batine kao kaznu, naucili su (vecina) na frustraciju reagirati batinama. Potrebno je puno rada, volje i truda do besvijesti da covjek: 1. prizna da je nad njime vrseno nasilje (bez obzira je li bilo "dobronamjerno"), 2. osvijesti da ljudi nisu bolje znali (ili da su bolesni u glavu) i oprosti (ili ne), 3. odluci da nece ici istim putem, 4. radi sustavno na sebi i osvjestava svaki frustrirajuci trenutak i preusmjerava svoje instinktivne reakcije u nesto sto zeli nauciti/naucio je.

Ako nisi cvrsto, tvrdoglavo odlucio oduciti se necega, nema sanse promijeniti obrazac ponasanja.

Arwen
18.02.2006., 12:11
samo da se nadovežem na ono pec-pec po ruci
eto kod nas odnosno u narodu kažu da se nesmije tuć dijete
po ruci sad neznam točno objašnjenje ali kao smije ga se
udariti jedino po guzi drugo je grih
naravno ne slažem se ni s udaranjem po guzi iako ga jesam udarila
par puta ali definitivno ne zato jer je zaslužio nego zato jer sam
ja pukla i da svjesna sam toga da to nije rješenje
pa sama sebi kažem nesmiješ nikad više i nastojim se toga pridržavati
:(

seni
18.02.2006., 12:12
procitala sam par knjiga flander-buljan, o zlostavljanoj djeci, i iako je meni kao luni bilo nejasno kako netko tko prozivi takva maltretiranja i svjestan je da je to grozno, moze to opet dalje reproducirati.
kao i to da maltretirana djeca uvijek misle da su sama kriva. i vole svoje zlostavljace.
pa mi je ponesto postalo jasnije. :cry:

procitala sam i neke knjige (njemacko govorno podrucje) klinickih psihjatara (medu njima i neke od prekop, mislim da je ona i u hrvatskoj poznata) koji ti otvore poglede u dubine ljudskih bica i djece. i prilicno je zastrasujuce. to je nesto sasvim drugo od "opcih" knjiga kako s djecom (juuls, sears, i sl.)
i zapravo se prestravis kada vidis koliko ja to ispd povrsine i kompleksno i tesko. i kako je sam odnos dvaju bica ili obitelji isprepleten i medusobnouvjetujuci. s jedne strane je uzasno uznemirujuce da nema nikakvog tocnog "recepta" za sretnu i zdravu djeci i obitelj. s druge strane ta kompleksnost i stalna mutacija daje nadu da i djeca koja su imala stravicne uvjete odrastanja ponekad mogu to prevazici (sto primjeri u tim knjigama pokazuju)

mustre ponasanja i reagiranja na odredene situacije su pohranjena u sasvim drugim djelovima licnosti, nego sto je podrucje volje i odluka. i tek kada se ta dva podrucja u kombinaciji osvijeste, moze nastupiti promjena.

tako da je nasa odgovornost ne samo odgovornost prema nasoj djeci, vec i prema djeci nase djece i daljnim generacijama.

i onda kada ti se dogodi taj klik u glavi, postaje ti apsolutno nezamislivo i nepojmljivo da bi udario dijete.

nine
18.02.2006., 12:29
da ne čitam sve
samo da kažem na brzinu

mene moja mama, nikad, amo baš nikad nije udarila,
niti je povisila ton, ma nikad nije digla ruku: kao ono sad ćeš dobit...

al je zato otac sve nadoknadija :/
a ona je skakala ko lavica na njega da nas zaštiti

mislim daje stvarno rijetka osoba iz onog doba 70tih

btw. i njen otac je takav, smiren i staložen

znaći može se kad se hoće!

klia
18.02.2006., 14:53
Mamamajice, hvala na konkretnim savjetima što učiniti prije nego ti ruka poleti....
Osobno sam protiv udaranja djeteta, ne mislim da je to dobro, ali moram priznati da mi se koji puta dogodi. Ali, sva djeca nisu ista i ono na što jedno reagira strahom (npr. na vikanje), drugo reagira smijehom. Vrlo mi je teško ostati trezvena u trenutcima kad M evidentno ispituje naše granice (npr. jučer iz čista mira dok sam ja bila na wc-u a tata u drugoj prostoriji uzme tetrapak soka sa stola i prolije ga po parketu, zatim dođe i veselo kaže što je napravio :shock: , a takvih priča imamo more). Prijateljica mi neki dan kaže da smo blagi roditelji, ona i suprug koliko ja znam ne udaraju djecu, ali činjenica je (ili to meni tako izgleda) da su im veći autoriteti nego mi našemu djetetu (pogotovo tata).
Tako vam stvarno nisam pametna, makar sam i sama uvidjela da u velikoj većini slučajeva udarac ne postiže cilj.
Ili, što napraviti kad M namjerno štipa ljude??? Sto puta mu objasniš da to boli, da se to ne smije raditi, ali on ne posluša dok ga se ne uštipne!
Inače, puno razgovaramo s njime, gotovo uvijek se netko s njime igra, ali meni nad glavom stoji pritisak da sam odgovorna za njegovo ponašanje i da ga moram korigirati ukoliko ide u lošem smjeru.
Zato, drago bi mi bilo ako i ostali imate kakvih dobrih savjeta i "trikova" (kao što je npr. miran stolac, blažen bio!) koji su palili bez udaranja, da ih podijelite s nama.

mamazika
18.02.2006., 15:42
Klia, kako ste reagirali na to očito namjerno prolijevanje soka?

klia
20.02.2006., 20:15
Pošizila sam, nisam ga baš nalemala ko vola u kupusu, ali dva puta po guzi jesam :( i poslala sam ga u drugu sobu na 5 minuta.
Naime, nakon toga sam morala uzeti lavor vode i oprati čitavu prostoriju da se ne lijepi pod, a u 12. sam tjednu trudnoće i umor me krpa samo tako. Je, i muž mi je pomagao, ali sad mi je žao što umjesto udarca nisam Mateju dala krpu u ruku pa neka pere kako zna. (Doduše, takva moja rješenja on shvati kao igru :roll: )
Ali, eto da ne ispadne kako se samo žalim: prestala je faza guranja druge djece, a štipa još samo baku koja se na to smije.
Inače, ne volim kad mi se za sve ovo kaže da dijete samo privlači moju pažnju jer ne vjerujem da bi u nedostatku naše pažnje prije 3. godine naučio sva slova i brojio preko 50, što upravo radi. Mislim da je puno pozornosti oko njega, možda i previše???

mamazika
21.02.2006., 10:42
To pospremanje nereda koji naprave je i meni koma. Nema bolje zabave od one s krpom, a ja onda imam 3 prostorije za čistiti umjesto jedne. Iako moram priznati da moji nisu nikad namjerno prolijevali, ali da su se oglušili na upozorenja ("pazi,ne divljaj, prolit ćeš") e to imamo svaki dan, čak i malo prije 7. odnosno 4. rođendana. Ali neke druge stvari naprave namjerno, i ja se stvarno pitam kako ih kazniti. Jučer su dobili zabranu crtića, ali to je bila takva derača (oni) da sam samo čekala da mi susjedi pozovu murju.

zea
21.02.2006., 22:56
Uf, to fizičko kažnjavanje. :evil: :x Evo, iskreno ću reći iz vlastitog iskustva, odnosi s roditeljem koji nije primjenjivao takvo kažnjavanje, danas su odlični, a s onim koji jest, nikakvi, da ne kažem katastrofalni.
Da li će dijete u roditelju vidjeti prijatelja i imati u njega povjerenja, temelj se gradi upravo od najmlađih dana.
Ako je poslušnost bazirana na strahu od fizičke kazne, i ako dijete posluša jer mora, to je sasvim sigurno dobar put prema otuđivanju, i stvaranju loših odnosa u budućnosti.

ivarica
27.04.2006., 15:07
ivarice znas li ima li sanse da se taj film vidi na nekoj od TV postaja u HR?

Zadovoljstvo nam je obavjestiti Vas da ce film "Vidi mene!" biti prikazan na HTV 2 u nedjelju, 30.04.2006. u 16:20 sati.

Srdacan pozdrav!

Cesi i 4 film

VedranaV
27.04.2006., 22:53
Ma daj, ovo je super vijest!

bubimirko
08.05.2006., 13:27
Uf, to fizičko kažnjavanje. :evil: :x Evo, iskreno ću reći iz vlastitog iskustva, odnosi s roditeljem koji nije primjenjivao takvo kažnjavanje, danas su odlični, a s onim koji jest, nikakvi, da ne kažem katastrofalni.
Da li će dijete u roditelju vidjeti prijatelja i imati u njega povjerenja, temelj se gradi upravo od najmlađih dana.
Ako je poslušnost bazirana na strahu od fizičke kazne, i ako dijete posluša jer mora, to je sasvim sigurno dobar put prema otuđivanju, i stvaranju loših odnosa u budućnosti.

glupost...........ja sam dobil pod tur i od jednog i od drugog, pa nikako ne mogu reći da danas volim jednog više ili manje.........jednostavno ih obožavam.....to su moji roditelji ma kako god oni teški u pojedinim trenutcima mogu biti ili su bili.......udariti ga po guzi ili mu dati pec po prstima-kad zasluži je po meni "must" odgojna mjera........inače i dobijemo adolescentskog kretena koji nema nikakvog autoriteta i koji ne poštuje nikoga pa se i dešavaju stvari da mlate učiteljice i učitelje po školama i to osnovnim...i to od najmlađih razreda..............malo ću zaduljiti i napisati situaciju od prije par tjedana.....stojim ja na igralištu s još dvoje tata a klinci nam se rolaju, pored nas tata ili deda s klincem i njegovim dečkima igraju nogać, i još jedna grupica klinaca stoji sa strane i nekaj priča -isto u pratnji muške odrasle osobe---odjednom jedan od klinaca uzima granu....cca debljine bejzbol palice dolazi do ovih koji igraju nogać i razvali malog svom snagom po leđima....odmah nastane komešanje između 2 grupe i tuča....a očevi i to oba samo stoje i niš ne delaju, klinci se razilaze i ovaj kaj je pobral po leđima odlazi 50 m dalje uzima kamenčugu a društvo neke daske i vraćaju se na fajt......a tateki i dalje mirno hodaju za svojom grupom.........ne znam dal sam napomenuo da klinci nisu stariji od 2-3 razreda........dakle ne da bi mu dao pod tur već bi ih tak pretukel da bi jedva hodali -i to sve, tak da im tak nekaj više nikada ne bi palo na pamet

lucky day
08.05.2006., 13:45
dakle ne da bi mu dao pod tur već bi ih tak pretukel da bi jedva hodali -i to sve, tak da im tak nekaj više nikada ne bi palo na pamet

tvoji postovi me iskreno razaloste... uvijek iznova... i nekako nemam osjecaj da je to samo bolestan smisao za humor... vec bolesna stvarnost... tvoja i mnogih ljudi oko nas...
zao mi je tvog djeteta...

bubimirko
08.05.2006., 14:03
dakle ne da bi mu dao pod tur već bi ih tak pretukel da bi jedva hodali -i to sve, tak da im tak nekaj više nikada ne bi palo na pamet

tvoji postovi me iskreno razaloste... uvijek iznova... i nekako nemam osjecaj da je to samo bolestan smisao za humor... vec bolesna stvarnost... tvoja i mnogih ljudi oko nas...
zao mi je tvog djeteta...

pa probaj razlikovati humor od stvarnosti......jer ovo gore nikako nije humor.......jer ako je tebi smiješno da ti netko opali klinca palicom po leđima....onda žalosno....a onda kad dođeš s njim razgovarati i ti "popiješ" palicu......samo ti odi i dalje razgovaraj......dakle po tebi oni očevi koji su samo stajali i glumili gljive bili u pravu, jer djeca to trebaju riješiti sama.......pa jel ti ikada upališ TV pa vidiš kako današnja djeca probleme riješavaju šerafencigerima u leđa...da su dobili koji puta po turu od svojih roditelja za takvo ponašanje ili kakvu drugu kaznu-to im ne bi palo na pamet....a to da žališ moje dijete i način na koji ga odgajam to je OK jer imaš pravo na svoje mišljenje isto tak ko i ja koji žalim djecu određenih forumaš-a/ica
dakle tvoj i moj pojam bolesne stvarnosti nisu isto ko i moj......ako je tebi opaliti klinca po guzi....bolesna stvarnost----onda nemam pojma tko je tu više bolestan-manjina ili večina društva

ms. ivy
08.05.2006., 14:08
disciplina bez batina NIJE isto što i stajanje po strani.

dapače, nenanasilno odgajanje djeteta zahtijeva puno više truda od lupanja uz poruku "radi kako ja kažem". AP roditelji si nipošto ne dozvoljavaju glumiti gljive.

evo, postoji li razlika između discipliniranja i kažnjavanja? (http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=157&Show=1141) i svi ostali tekstovi o AP-u.

ne moraš se složiti, ali bar pročitaj o čemu se točno radi.

bubimirko
08.05.2006., 14:18
disciplina bez batina NIJE isto što i stajanje po strani.

dapače, nenanasilno odgajanje djeteta zahtijeva puno više truda od lupanja uz poruku "radi kako ja kažem". AP roditelji si nipošto ne dozvoljavaju glumiti gljive.

evo, postoji li razlika između discipliniranja i kažnjavanja? (http://www.roda.hr/tekstovi.php?TekstID=7&Tekst2ID=157&Show=1141) i svi ostali tekstovi o AP-u.

ne moraš se složiti, ali bar pročitaj o čemu se točno radi.

već sam proštudiral taj atačment perenting.......tak da mi se to opet neće....i na vašu veliku žalost i dalje sam mišljenja da djetetu PONEKAD treba dati pod tur ili pec

ms. ivy
08.05.2006., 14:24
tvoje mišljenje, tvoje dijete, tvoja stvar. samo ispravljam pogrešno mišljenje da je odgoj bez sile = glumljenje gljive dok se dijete pretvara u divljaka.

bubimirko
08.05.2006., 14:29
tvoje mišljenje, tvoje dijete, tvoja stvar. samo ispravljam pogrešno mišljenje da je odgoj bez sile = glumljenje gljive dok se dijete pretvara u divljaka.

meni pogled ne treba ispravljati, ja još uvijek dobro vidim, ako ga želiš ispravljati-iskrivljavati-probaj na nekom drugome....no hard feelings :mrgreen:

ms. ivy
08.05.2006., 14:33
hard feelings, zašto? ma samo si krivo protumačio što sam napisala. ;)

lucky day
08.05.2006., 14:55
pa probaj razlikovati humor od stvarnosti......jer ovo gore nikako nije humor.......jer ako je tebi smiješno da ti netko opali klinca palicom po leđima....onda žalosno....a onda kad dođeš s njim razgovarati i ti "popiješ" palicu......samo ti odi i dalje razgovaraj......dakle po tebi oni očevi koji su samo stajali i glumili gljive bili u pravu, jer djeca to trebaju riješiti sama.......pa jel ti ikada upališ TV pa vidiš kako današnja djeca probleme riješavaju šerafencigerima u leđa...da su dobili koji puta po turu od svojih roditelja za takvo ponašanje ili kakvu drugu kaznu-to im ne bi palo na pamet

sto se tice bolesnog humora- samo sam komentirala tvoj potpis koji (jesam li ga uopce dobro shvatila?) na neki nacin ridikulizira gotovo sve sto napises... sori, ne poznajem te nego preko foruma da mogu donijeti drugaciji zakljucak... znaci, slazem se, ni malo mi nije smijesna situacija koju si opisao...
sto se 'gljivovotog' pristupa odgoju tice- mislim da tije ms. ivy vise-manje odgovorila ono sto bi i ja rekla....

a za moj stav o odgoju i odgovor na pitanje "sto bi u toj-i-toj situaciji napravila" bi samu sebe citirala sa jednog drugog topica:

"znala sam se ,jadna isprepadati, gledajuci mame kako vicu stalno' ne!' a djeca ih ne fermaju 5%... i pitala se 'kako cu to ja? sto bi ja ucinila u toj situaciji?'... nakon par (velika manjina) iskustava sa stvarno kreativnim roditelji(ca)ma... i par dobrih knjiga (npr.penelope leech 'vase dijete'; 'discipline book' od dr. searsa jos nisam citala ali sam citala na portalu o AP stilu roditeljstva i jako mi je inspirativan)... skuzila sam da nema jednostavnog odgovora na izoliranu situaciju i da je sve dio velike price odnosa roditelj-dijete... "

VedranaV
08.05.2006., 15:00
Ako netko lupi dijete, to nije samo njegova stvar jer je, koliko znam, tjelesno nasilje nad djecom ZAKONOM ZABRANJENO:

Obiteljski zakon:


II. PRAVA I DUŽNOSTI U ODNOSIMA RODITELJA
I DJECE

1. Djetetova prava i dužnosti

Članak 87.

(1) Dijete ima pravo na skrb za zdravlje i život.

(2) Dijete ima pravo na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, umnim i osjećajnim potrebama.

(3) Dijete ima pravo na život sa svojim roditeljima, u skladu sa svojom dobrobiti. Ako živi odvojeno od jednog ili oba roditelja, dijete ima pravo na susrete i druženje s roditeljima.

(4) Dijete ima pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti.

Članak 88.

Roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom nasilju, odnosno zlostavljanju.

Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji:


Članak 4.

Nasilje u obitelji je:

– svaka primjena fizičke sile ili psihičke prisile na integritet osobe,

– svako drugo postupanje jednog člana obitelji koje može prouzročiti ili izazvati opasnost da će prouzročiti fizičku i psihičku bol,

– prouzročenje osjećaja straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva,

– fizički napad bez obzira da li je nastupila tjelesna ozljeda ili ne,

– verbalni napadi, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim nazivima i drugi načini grubog uznemiravanja,

– spolno uznemiravanje,

– uhođenje i svi drugi načini uznemiravanja,

– protupravna izolacija ili ograničavanje slobode kretanja ili komuniciranja s trećim osobama,

– oštećenje ili uništenje imovine ili pokušaj da se to učini.

Članak 5.

(1) Zdravstveni djelatnik, djelatnik socijalne skrbi, psiholog, socijalni radnik, socijalni pedagog i djelatnik odgojno-obrazovne ustanove dužni su prijaviti policiji ili nadležnom općinskom državnom odvjetništvu za počinjenje nasilja u obitelji iz članka 4. ovoga Zakona za koje su saznali u obavljanju svoje dužnosti.

(2) Osobe iz stavka 1. ovoga članka koje ne postupaju u skladu sa stavkom 1. ovoga članka čine prekršaj.

...

Vrste i svrha prekršajnopravnih sankcija za zaštitu od nasilja u obitelji

Članak 6.

(1) Prekršajnopravne sankcije za zaštitu od nasilja u obitelji su novčana kazna i kazna zatvora, te zaštitne mjere.

(2) Svrha propisivanja, izricanja i primjene prekršajnopravnih sankcija je osobita zaštita obitelji i članova obitelji ugroženih nasiljem, ostvarivanje i promicanje zdravog i harmoničnog života unutar obitelji, te poštivanje pravnog sustava.

Zaštitne mjere

Članak 7.

Sud može počinitelju nasilja u obitelji izreći sljedeće zaštitne mjere:

a) obveznog psihosocijalnog tretmana,

b) zabrane približavanja žrtvi nasilja,

c) zabrane uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju,

d) udaljenja iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora,

e) osiguranja zaštite osobe izložene nasilju,

f) obveznog liječenja od ovisnosti,

g) oduzimanje predmeta koji je namijenjen ili uporabljen u počinjenju prekršaja.

Svrha zaštitnih mjera

Članak 8.

Svrha je zaštitnih mjera da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.


...

Članak 18.

(1) Član obitelji koji počini nasilje iz članka 4. ovoga Zakona kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 1.000,00 do 10.000,00 kuna ili kaznom zatvora do 60 dana.

(2) Član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 5.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 15 dana.

(3) Punoljetni član obitelji koji u nazočnosti djeteta ili maloljetne osobe počini nasilje u obitelji kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 6.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 30 dana.

(4) Punoljetni član obitelji koji ponovi nasilje u obitelji iz stavka 3. ovoga članka kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.

(5) Ako je nasilje iz stavka 3. ovoga članka počinjeno na štetu djeteta ili maloljetne osobe počinitelj će se kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 40 dana.

Zdenka2
08.05.2006., 16:35
Zar se ponovno vraćamo na temu da treba istući dijete da bi ono shvatilo da se ne smije tući druge? Takvu poruku su djeca o kojoj se radi vjerojatno i shvatili onako kako se jedino može shvatiti: veći smiju tući manje.

mamma Juanita
08.05.2006., 19:32
dakle ne da bi mu dao pod tur već bi ih tak pretukel da bi jedva hodali -i to sve, tak da im tak nekaj više nikada ne bi palo na pametmoš si mislit!
djeca uče ono što sami doživljavaju.
stara je priča da su najveći agresivci upravo oni koji su najviše dobivali tih tvojih edukativnih batina.
katastrofa je da itko može stajati mirno i gledati kako se međusobno mlate.
zato i jesu takvi, jer rastu u društvu u kojem je nasilje prihvatljivo, kako na tv tako i u kući.

kako misliš naučiti dijete da poštuje različito mišljenje i da sukobe rješava verbalno (a možda ti to nisu neke posebno važne vrijednosti) ako ih ti misliš rješavati nasilno?

bubimirko
08.05.2006., 21:53
dakle ne da bi mu dao pod tur već bi ih tak pretukel da bi jedva hodali -i to sve, tak da im tak nekaj više nikada ne bi palo na pametmoš si mislit!
djeca uče ono što sami doživljavaju.
stara je priča da su najveći agresivci upravo oni koji su najviše dobivali tih tvojih edukativnih batina.
katastrofa je da itko može stajati mirno i gledati kako se međusobno mlate.
zato i jesu takvi, jer rastu u društvu u kojem je nasilje prihvatljivo, kako na tv tako i u kući.

kako misliš naučiti dijete da poštuje različito mišljenje i da sukobe rješava verbalno (a možda ti to nisu neke posebno važne vrijednosti) ako ih ti misliš rješavati nasilno?

a kak bi ti reagirala na one koji su ak se dobro sjećam s jednog drugog topica--stavili žilet na tobogan......lijepim riječima........a ako dati pod tur ili pec po ruci smatraš nasiljem -onda DA ja sam nasilan čovjek, nasilno odgojen koji se druži sa nasilnim ljudima(ali baš svi prijatelji i poznanici su što muški što ženski su nasilnici), i za kraj ...nije me uopće stid.....i još nekaj---vaš pojam nasilja i moj pojam nisu nikako isti

VedranaV
08.05.2006., 22:01
Da, tako nije ni moje roditelje sram, čak im je i smiješno kad vide da netko lupi neko dijete. Zato je mene sram. Njih.

bubimirko
08.05.2006., 22:03
Da, tako nije ni moje roditelje sram, čak im je i smiješno kad vide da netko lupi neko dijete. Zato je mene sram. Njih.

ubi me .....al nisam skužio ....kaj je pisac htio reći

VedranaV
09.05.2006., 06:39
Dakle, moji roditelji su izabrali fizičko kažnjavanje kao odgojnu metodu i često su je na nama primjenjivali. Čak ni sada, kada su ipak neke stvari više poznate (mislim na to na kojim sve razinama fizičko kažnjavanje utječe na dijete) i kada sam i ja mama pa mi više ne mogu reći da ću vidjeti kad ću ja imati svoje dijete, dakle čak ni sada ne prihvaćaju da je fizička kazna razarajuća za razvoj djeteta, da postoje drugi, bolji načini. I dalje im je fizička kazna opcija, odgojna metoda. Kada vide da netko drugi tuče neko drugo dijete, to im je smiješno. Dakle, njih nije sram njihovih postupaka niti toga što se smiju. Mene je sram i to toga što imam takve roditelje, roditelje koji se tako ponašaju.

seni
09.05.2006., 08:45
vedrana, :heart:

marta
09.05.2006., 08:45
Draga VV, tebe ne treba biti nicega sram. :)

Dijana
09.05.2006., 08:58
Sve je skoro rečeno o udaranju po guzi i pec po prstima i sa svima se slažem osim sa Bubimirkom.
Htjela bih samo dodati da mi je grozno i da je po meni isto nasilje "prazne" prijetnje tipa "sad ćeš dobiti po guzi" ili "sad ću ja donijeti šibu", a da taj koji to izgovara to uopće ne misli. Gledam svog susjeda koji je dida dvoipogodišnjem dječačiću, takve rečenice su njemu "od milja". Kosa mi se diže na glavi kad to čujem.
A MM i ja smo u tom pogledu morali preodgojiti i moju sveki koja je valjda najbrižnija baka na svijetu i nikada, ama baš nikada ne bi udarila svoju unuku, ali isto nije lišena takvih izjava (iako u punoj manjoj mjeri).
Ali djeca, ko djeca, upijaju ko spužve, pa tako moja mala uzme npr. kuhaču pa sama sebe "lupa" po guzi i viče "dobiti po guzici".
A meni je grozno kad to vidim, jer nikada je nismo i ne želimo je nikada udariti ni po guzi.

Zdenka2
09.05.2006., 10:03
Ne razumijem kako netko misli da se nasiljem može prevenirati nasilje - naučiti dijete da bude nenasilno tako da ga mlatiš. U opisanom slučaju na igralištu dovoljno bi bilo da je netko od roditelja opomenuo djecu i izrazio negodovanje. Problem je u tome što je za njih nasilje dječja igra ili normalna stvar koju valjda primjenjuju na ovaj ili onaj način i u svojoj okolini.

aries24
09.05.2006., 10:17
nasilje, tj. udaranje djece je toliko normalna pojava u našem društvu i većini jednostavno neodvojivi dio odgoja
primjer od prije neki dan:
došla neka starija žena, rodica mojoj baki u posjet
prvo pitanje: jel sluša? da, da, moraš slušati, inače će te mama tući!
malo kasnije dođe moja teta, a ova će: jel te tuče teta?
noa se malo otima kod presvlačenja: budi dobar ili ćeš biti modar

na svaku njenu sam ja poprilično iznervirano odgovarala da guza nije za tući nego za ljubiti, na to će ona: da, da, a kad ti počne izvlačiti i razbacivati stvari

uglavnom, sva njena komunikacija o mom djetetu svela se na batine

mamma Juanita
09.05.2006., 10:39
a kak bi ti reagirala na one koji su ak se dobro sjećam s jednog drugog topica--stavili žilet na tobogan......lijepim riječima........a ako dati pod tur ili pec po ruci smatraš nasiljem ...ne mogu ti reći kako bih ja točno reagirala, mogu samo nagađat.
ali vjerujem da mojoj djeci nešto tako bolesno neće ni pasti na pamet, jer ih od 1. dana učim da se agresivnost kažnjava izolacijom.
drugim riječima, ako nisi za ljude, onda budi sam.
da sad netko ne pomisli da ja svoju još jako malu djecu zatvaram u podrum :P , recimo ako se počupaju i ako ona koja potencira svađu i nakon par opomena ne reagira, onda jednostavno je odvedem u drugu sobu na hlađenje.
i nakon par, obično 2-3 minuta pitam jel se ohladila.
iz toga izvuku pouku da se agresivnost kažnjava prekidom igre i izolacijom, a to baš nije zabavno i nakon toga se više ne čupaju.
a sad bi ti mogao reći da to nevino čupanje nema veze sa žiletima na toboganu, ali ja vjerujem da od tuda sve počinje.
jer ako se od prvog dana postaviš da je ok ih pecnut po guzi i prstima, koju godinu kasnije će ti bit ok i šamar i malo žešće po guzi, a za još par godina će isti ti klinci to možda raditi drugim klincima, a kasnije možda i tebi.

ja ne kažem da i sama nisam nikad izgubila živce i pecnula, kako ti kažeš.
ali se uopće time ne ponosim, sram me toga i pokušavam nadrasti ono što mi je usađeno godinama takvog odgoja, a to nije uvijek lako.
jer obično kad reagiraš impulsivno, ne razmišljaš.
a impuls koji je većina nas doživljavala u djetinjstvu je da sepecne ili da po guzi kao metoda discipliniranja.
ali prvi korak k tome je da uopće osvijestiš da je takvo odgajanje loše za djetetovo samopouzdanje i neefikasno.

srećom da ima ljudi koji nadrastu svoje loše iskustvo, inače nikad ne bi izašli iz začaranog kruga.

i još nešto.
ne podnosim kad se djeci/mladima predbacuje da su ovakvi , onakvi, kao da mi odrasli s tim nemamo nikakve veze.
MI smo krivi što su takvi!
s djecom treba razgovarati, puno prije nego počnu stavljati žilete po toboganima, zapravo onda do toga vjerojatno ne bi ni došlo.
i ne čudim se što su takvi kad su im roditelji u stanju "glumiti gljive" dok se oni tuku.

kloklo
09.05.2006., 10:59
Mama Ju, potpisujem te do zadnje točke i zareza :love:

A ti Bubimirko i dalje ne razlikuješ discipliniranje od kažnjavanja, a vjerujem da bi i ti i tvoje dijete profitirali od toga da si daš malo više truda oko toga da dijete učiš prihvatljivom ponašanju, umjesto da ga jednostavno kažnjavaš za neprihvatljivo...

nevena
09.05.2006., 11:59
jucer u parku me bas razalostila jedna situacija. Nosi starija curica (oko 7-8 godina) mladjoj jaknu i kaze, mama je rekla da obuces jaknu inace ce biti po guzi.
dakle dijete nije jos nista ni napravilo, nije ni stiglo odbiti obuci jaknu i vec joj se prijeti da ce biti po guzi. zalosno je to koliko je "po guzi" ukorjenjeno u svijesti ljudi. :(

bubimirko
10.05.2006., 14:54
postoji li išta što vi ne smatrate zlostavljanjem..........jer onda je i rastavljanje djece i to kaj ih pošalješ u drugu sobu isto zlostavljanje i maltretiranje možda ne toliko fizičko koliko psihičko, i MAMA J........ ti kažeš da pec s godinama prerasta u šamare i šake, tu se nikako ne bi složio......jel te metode po guzi ili pec smatram potrebnima( tj. nakon toga im je na neki način istekao rok trajanja) upotrijebiti do kakvih max. 5-6 godina djetetove starosti , i naravno ne za svaku pogrešku koju naprave, već za malo teža sran........, a osim toga i taj čuveni pec i po turu imaju određeni (ne znam kak da velim).....hoću reći da pri tome ne zvekneš dijete svom snagom da poslije ima masnice

apricot
10.05.2006., 15:06
ok, bubimirko, mislim da smo svi shvatili što si htio reći.

bubimirko
10.05.2006., 15:13
ok, bubimirko, mislim da smo svi shvatili što si htio reći.

pa mislim da niste.....jer taj pec i po guzi sam upotrbljavao dok mi je dijete bilo mlađe i napravilo neku veću svinjariju....i nikad to nije bio baš prejaki pec-tek toliko da shvati, a poslije je i opomena pred pec bila dostatna......dok danas možemo komunicirati samo pogledima-i već je sve jasno-----dakle pec ima svoj slijed i postepeno nestane

Luna Rocco
10.05.2006., 15:54
Ako će moj autoritet nad djetetom počivati na strahu, onda bolje da ga niti nemam. Ja vjerujem samo u ljubav i međusobno poštovanje, a ako u tome ne uspijem, onda ih vjerojatno nisam ni zaslužila.

Dresura mi se ne sviđa ni kod pasa, a kamoli kod djece.

thalia
10.05.2006., 17:23
Moram se nadovezat.

U psihologiji se radilo strašno puno eksperimenata s nagradama i kaznama.
No, kako nije etički koristiti ljude niti naš podmladak, radilo se na životinjama; psima, majmunima, štakorima.

Uglavnom (a kad nađem reference, umetnut ću ih, ovako ćete mi morati vjerovati na riječ. Radi se o predmetu s treće godine starog programa, zove se Sistematska psihologija), ustanovljeno je da nagrade daju najbolje rezultate. Izbjegavanje kazne je drugo po redu i to daleko drugo, a kažnjavanje je daleko najlošije.

Teško je, niti ja ne znam kako ću, ali znam da ću moći i znam da moj mali pišulinac od par kila i centimetara nikako ne može dobiti pec pec po guzi, jer niti ja ne volim kad me netko dira kad ne treba, sumnjam da bih sad voljela da me netko udari, pogotovo netko mnogo jači od mene.

Ja sam isto tako kao produkt famoznog odgoja (ironija!) mog oca sada prilično nestabilna osoba s problemima i ne želim da ih moje dijete ima.
Jedan od njih je bila klaustrofobija koje se nisam godinama mogla riješiti, jer bi me otac prvo namlatio, a onda satima zatvorio u sobu i ako bih ispustila samo zvuk, došao bi me ponovno izmlatiti uz kojekakve prijetnje... Bubimirko, nadam se da stvarno pretjeruješ i namjerno izazivaš. I tu staje naša komunikacija jer iz moje perspektive zlostavljanog djeteta, mogla bih izreći stvari koje ne želim, a mržnja i nerviranje mi nisu opcija, zato mi stoj dobro i nadam se da radiš po svojoj savjesti.

Zdenka2
10.05.2006., 19:02
Ako će moj autoritet nad djetetom počivati na strahu, onda bolje da ga niti nemam. Ja vjerujem samo u ljubav i međusobno poštovanje, a ako u tome ne uspijem, onda ih vjerojatno nisam ni zaslužila.

Dresura mi se ne sviđa ni kod pasa, a kamoli kod djece.

Apsolutno se slažem. Taj "batina je izrasla u raju" odgoj počiva jedino i isključivo na strahu. I to se onda perpetuira na sljedeće generacije. Puno je teže naći drugu motivaciju za poželjno ponašanje, ali se može.

VedranaV
11.05.2006., 06:41
Kod nas je pec po guzi preraslo u udarce koji bole, najčešće po licu, a za teža sr. (prema njihovoj kategorizaciji) nas je tata tukao remenom po guzi. Udarci su prestali ne kad smo prestale raditi sr. nego kad smo postale fizički dovoljno velike.

Sjećam se zadnjeg udarca od bake. Nisam joj htjela reći laku noć jer smo se nešto posvađale. Došla je u sobu s podignutom rukom i krenula me lupiti - na što sam je ja odgurnula nogama. To je bilo zadnje, nakon toga se više nije usudila. Odvratno.

A remenom po guzi sam dobila npr. jednom s pet godina kad sam se izgubila u parku. Mama je vodila sestru (koja je još mala beba) i mene u park. Ja sam se zaigrala i kad sam ponovo pogledala mame više nije bilo. Krenula sam iz parka, došla do nekog dućana, pitala neku tetu gdje je ta i ta ulica i taj i taj broj, ona mi je pokazala i došla sam doma. Doma su me čekala skamenjena lica, a naknada za njihov pretrpljeni strah su bile batine remenom. Bilo je to čisto iživljavanje, nikakav odgoj. Mislim da sam tada shvatila besmisao takvog odgoja.

Jedan put sam dobila šamar jer sam stavljala točku na štampano i. Pisala sam nešto, stavila točku na i, tata me upozorio da ne stavljam. Opet mi se dogodilo, iako sam se trudila, i upozorio me da će me lupiti ako mi se ponovo dogodi. I još sam se više trudila, točno se sjećam, a ruka mi je svejedno poletjela staviti točku, iz navike. Slijedio je udarac.

A sve je počelo s pec po guzi kao prihvatljivom odgojnom metodom.

Pec po guzi je isti mehanizam - lupi da izazoveš strah. Zbog toga je to nasilje. Efikasno je. I sva sreća sve manjem broju ljudi prihvatljivo.

Ono što su moji dobili je bilo strahopoštovanje. I danas se još borim sa strahom ponekad. Poštovanje koje izlazi iz straha ja kao roditelj ne želim kao ni Luna, zalud ti takvo poštovanje, to je samo privid.

Nemojte samo sad please srčeka, ja sam sasvim ok već dugo.

Amalthea
11.05.2006., 07:08
Nemojte samo sad please srčeka, ja sam sasvim ok već dugo.

Onda jedan :love:

VedranaV
11.05.2006., 07:15
:)
Ni to, molim. Naime, jedini razlog zašto sam ovo sve napisala je zato što imam osjećaj da ponekad nema neku težinu kad kažeš ljudima da je nešto znanstveno dokazano, treba im i neki primjer iz života da zaista shvate da npr. nasilje može prerasti u teže nasilje, da nasilje može imati teže posljedice kako je thalia napisala, a voljela bih i da se zapitaju, hm, može li se i meni ovako nešto dogoditi, hoću li moći kontrolirati svoj bijes kasnije kad bude nešto gore ako sam već krenuo/krenula s udaranjem po guzi. Pa eto, nadam se da će nakon ovoga što smo thalia i ja i ostali napisali ipak sve postati malo lakše za predočiti.

VedranaV
11.05.2006., 07:16
Otišlo na drugu stranu.

Zeko1
11.05.2006., 09:18
vedrana to je svakako grozno, ali cuj, ono kad si se izgubila u parku... ne opravdavam remen, ni nista slicno... no vjerujem da bi se i najsavrsenijim roditeljima moglo dogoditi da im nakon toga poleti ruka. ne zato sto je to ispravno, nego zato sto bi bili potpuno sludjeni i iracionalni od brige, a fizicko kaznjavanje bilo bi odraz njihove nemoci i afekta. tesko je u takvoj situaciji govoriti o samokontroli, iako je upravo to ono sto bi za dijete bilo najbolje

kloklo
11.05.2006., 09:33
Ok, nema pusa, nema srčeka, ali te barem mogu potpisati :)

Mene su isto baka i deda "odgajali" batinama, a mama i tata gastarbajteri mi to uopće nisu vjerovali, zapravo me to moža boli još najviše od svega, to što mi nisu vjerovali i to što me mama vidla par puta godišnje ali bi i u to kratko vrijeme uspjela od nje zaraditi pokoju pljusku :(

A što se tiče svakodnevice sa dedom i bakom, ona nije tukla već me psihički ubijala u pojam prijetnjama, a on me tukao...nije to bilo teško premlaćivanje, niti je bilo svakodnevno ali je scenarij povremeno uključivao ganjanje remenom oko stola...

Iz njihovog kuta je to vjerojatno bilo samo malo pec po guzi, naravno samo onda kad bi zaista "zaslužila" i naravno uvijek "za moje dobro, da me nauče što se ne smije" :roll:
No, sve što su postigli tom bajnom metodom je da se ja njih bojim, ali naučila od toga nisam ništa.
Naime, batine bi za istu stvar nekad dobila - nekad ne bi i nikad nisam bila načistac kakvo ponašanje uzrokuje kakvu posljedicu.
Ok, bilo je i dosljednosti...svaki put kad bi se zimi zaigrala s djecom i došla doma iz igre nakon što je kukavica odkukala 4 puta, dobila bi batina - jer su se oni bojali za mene :roll:

Što su mene te batine naučile? Da je igra s prijateljima nešto što se radi pod stalnim stresom i pogledavanjem na sat, da me baka i deda vole naaaaaaaaaajviše na svijetu ali tu ljubav pokazuju na, u najmanju ruku, čudan način, a uspjeli su u meni usaditi takav strah od autoriteta (čak i sasvim lažnih, koje drugi ljudi sa smijehom odbacuju) da sam ga se teškom mukom riješila tek u zrelijim godinama!

Zapravo su postigli samo to da sam maksimalno izbjegavala i njih i druge ljude, izrasla sam zapravo u relativno asocijalno biće jer jednostavno nisam znala kako se prema kome treba odnositi, jedino što sam znala je bilo uvući glavu u ramena kad bi me netko samo malo ružnije pogledao i zato su me profači naravno obožavali, plaha odlikašica koja bespogovorno radi sve što joj se kaže :/

Tek me najbolja frendica u srednjoj školi počela doslovce učiti kako se odnositi prema ljudima, kako razgovarati, kad se sudariš s nekim u hodniko da se ne skamenim od straha već da ga lijepo obiđem, s desne strane (čak ni to nisam znala!) i tako dalje i tako bliže...

Strah je nešto najružnije što možete izazvati u svom djetetu i posljedice su mu grozne...
Moji meni govore da sam ja mimoza, osjetljiva pifkica i da previše uzimam srcu stvari...ok, možda bi neko otpornije dijete na mom mjestu to lakše podnijelo, ali bi ostavilo posljedice svejedno...

Najžalosnije od svega je to što su se svi oni cijelo vrijeme kleli kako me vole naaajviše na svijetu i da sve rade za mene i zbog mene i blabla, a riječi su im se tako često kosile sa djelima da sam dobar dio života bila fakat izbezumljena zbog tog nesklada...

Zato sad, kao roditelj, jako pazim da mi misli, osjećaji, riječi i postupci prema Leoni budu usklađeni i da dijete ima sigurno tlo pod nogama i ako će u životu biti sigurna u samo jednu stvar, nek bude sasvim, sasvim sigurna u to da je mama voli do neba i natrag i da ću joj to ponovo i ponovo pokazivati do kraja života :heart:

Amalthea
11.05.2006., 09:40
Klo, evo onda tebi jedno :heart: i još jedna :love:

ms. ivy
11.05.2006., 09:57
eh, pa jednostavno moram... kloklo :love:

kloklo
11.05.2006., 10:18
Hihihi..ok ja bum se onda žrtvovala :smajlić teatralno stavlja nadlanicu na čelo: i primala puse i za sebe i za Vedranu :lol:

Inače i mene je prošla dugogodišnja faza kad sam od ljudi trebala i tražila potvrdu da sam "u pravu" i "joj, kak mi je žao"...sad znam da sam bila žrtva i je bilo malo prave ljubavi u njihovim postupcima iako oni ne misle tako...

Ovo sam kao i Vedrana i Thalia napisala u preventivne svrhe da oni koji imaju jako male kikiće ili ih još nemaju, odbro razmisle hoće li dići ruku na svoje dijete "u najboljoj namjeri"...

Oni koji djecu tuku, redovno ili povremeno i uvjereni su u dobrobit te metode, često su vrlo tvrdokorni u svojim uvjerenjima ali nada umire zadnja, pa se ja nadam da će barem netko od njih barem malo razmisliti o onome što radi i da se stave u kožu svog djeteta i pogledaju na sve s druge strane...ono što je vama nedužno i bezazleno djetetu može biti strašno i nepravedno, toliko da će to zapamtiti za cijeli život...nastojimo im priuštiti što manje takvih sjećanja 8)

ms. ivy
11.05.2006., 10:21
i mislim da treba dodati, to se ne odnosi samo na fizičko kažnjavanje - omalovažavanje djeteta i njegovih osjećaja, verbalno zlostavaljanje pod krinkom odgoja isto će ostaviti posljedice.

VedranaV
11.05.2006., 10:30
Kloklo :).

U izvješću pravobraniteljstva za djecu 2004. je izvrstan sažetak:


Nasilje nad djecom koje se događa u obitelji, odgojno-obrazovnim ustanovama i domovima je problem kojim se danas svijet, pa i Hrvatska, bave više nego prethodnih desetljeća. Člankom 19. Konvencije o pravima djeteta propisano je pravo djeteta na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja i svih oblika tjelesnoga i duševnoga nasilja. Istim člankom propisana je dužnost država potpisnica Konvencije da poduzimaju sve potrebne mjere kako bi zaštitile djecu od svakog oblika tjelesnog ili duševnog nasilja, dok o njima skrbe roditelji, zakonski skrbnici ili neka druga odgovorna osoba kojoj su djeca povjerena na skrb. Svako dijete ima pravo osjećati se sigurnim i voljenim, kao i pravo na mogućnost da raste slobodno i zaštićeno od nasilja. Nasilje koje se provodi nad djecom ozbiljan je i nadasve složen problem. Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije nasilje se definira kao «…namjerna primjena fizičke sile ili moći s ciljem zastrašivanja nad samim sobom, drugom osobom, grupom ili zajednicom, a koja rezultira ili je velika vjerojatnost da će rezultirati povređivanjem, smrću, osjećanjem uskraćenosti, psihičkim poremećajima ili smetnjama u razvoju.» Nasilje kao pojam obuhvaća fizičko, psihičko i seksualno zlostavljanje, te predstavlja jedan od najvećih moralnih problema današnjice, pred kojim se nažalost još uvijek nerijetko zatvaraju oči. Djeca, koja su se nesposobna braniti, za koju bi odrasli trebali skrbiti dok ne postanu samostalni, vrlo često su žrtve upravo onih koji bi se o njima trebali brinuti. Zaštita od nasilja, te s tim u vezi prevencija nasilja postala je uvjet bez kojeg se ne može, te zahtijeva koordiniranu akciju mjerodavnih tijela, institucija i pojedinaca kako bi se ostvarila.

Brunda
11.05.2006., 14:16
vedrana to je svakako grozno, ali cuj, ono kad si se izgubila u parku... ne opravdavam remen, ni nista slicno... no vjerujem da bi se i najsavrsenijim roditeljima moglo dogoditi da im nakon toga poleti ruka. ne zato sto je to ispravno, nego zato sto bi bili potpuno sludjeni i iracionalni od brige, a fizicko kaznjavanje bilo bi odraz njihove nemoci i afekta. tesko je u takvoj situaciji govoriti o samokontroli, iako je upravo to ono sto bi za dijete bilo najbolje

A vidiš, meni je nekako najrefleksnija radnja u nekom takvom trenutku čvrsti zagrljaj uz suze olakšanja. Jer djetetu je bilo jednako tako kao i roditeljima u tom trenutku kada je skužilo da mame nema. zamislite samo taj strah kod djeteta. I onda još kada konačno dođe do roditelja i padne mu kamen sa srca, dobije batine.
U Vedraninoj situaciji čak ni ne kužim u čemu bi ona uopće bila "kriva". Pa ona se igrala tamo gdje ju je mama ostavila. Mama je ta koja je "nestala" i onda još otišla doma bez djeteta :shock: (ako sam dobro skužila)

Zeko1
11.05.2006., 14:56
i meni bi zagrljaj bio najrefleksnija radnja, i najpotrebnija i jedina ispravna za dijete koje je prezivjelo uzasan sok, ali kazem da je to situacija potpune nemoci gdje covjek lako moze pogresno reagirati

kloklo
11.05.2006., 15:17
Zeko, upravo o tome ću sad malo pisati, o raspadu sistema i njegovim posljedicama...
Nije mi lako to javno priznati ali mislim da će biti korisno...

Ja priznajem crveneći se do bola, kako mi je i poletjela i pala na guzu par puta ali to nije bila Leonina "krivica", ona je samo malo dijete koje se još ne zna ponašati i ako ona histerizira to je zato što jednostavno nije u stanju napraviti ništa bolje, da je - napravila bi...

Ja kao roditelj imam tu odgovornost da dijete naučim prihvatljivomm ponašanju ali ako si dozvolim da sama gubim kontolu nad sobom i u nemoćnom bijesu dignem ruku na nju, pa kako će onda ozbiljno shvatiti moje uvjeravanje da je vikati i udarati ružno?

Zato se za svaki put kad sam je u nemoćnom bijesu udarila tako kajem da vam to ne mrem opisati i uvijek joj se ispričam i naglasim da nije ona kriva, već ja!

Just for the record, Leona ima dvije i pol godine, 80% vremena je predivno, dobrodušno, milo dijete koje ni tratinčice ne bere da ih ne povrijedi i s kojim se sve može dogovoriti ali naravno ko i svaki toddler ima svoje žute minute...
Ogroman postotak riješimo na neki za nju i mene prihvatljiv način ali sam je nalupala po guzi 2-3 puta kad sam kapitulirala pred frustracijom što mi nikakve druge metode nisu upalile...

Svaki put bi to čovjek mogao nazvati samoobranom, jer me ona u histeriji tukla ko vola u kupusu dok bi je pokušavla smiriti, a zadnji put mi je ručicom zgrabila žilu na vratu i mislila sam, fakat, da mi je bude iščupala, toliko me to boljelo da mi se fakat pomračio um i uopće se ne sjećam kako, ali našla sam se kako je prebacujem preko koljena i udaram po guzi, sva u suzama od bola...

No, to me ne opravdava, ja sam odrasla i ja moram kako god znam reagirat hladne glave i skinut malu beštiju :mrgreen: sa sebe bez da ja nju povrijedim...

E, zato stalno pišem o tome, pišem kako su moji odgajatelji u mene usadili frazu "tučem te za tvoje dobro" i ja se protiv tog usađenog ponašanja moram lavovski boriti i borim se jer iskreno želim to prevladati, ali sam bog zna koliko je to teško kad ti ko u crtiću fitilj izgori za dve sekunde i nastane BUM, pa ti sad hvataj svoju hladnokrvnost koja se rasipa na sve strane u eksploziji....jooooj, kako se čovjek preužasno osjeća kad udari to malo bespomoćno stvorenjce koje te obožava...

Kako je užasno kad znaš da radiš totalno groznu stvar, a nemožeš stat, odnosno zaustaviš se nekim zadnjim atomom svijesti, ali već je kasno i barem jedan udarac je pao...

Što hoću reći, u dijelu nas čuči ta zvijer koja instinktivno naginje nasilju, no neki tu zvijer njeguju i timare i puštaju s lanca bez puno razmišljanja...dok se drugi jako trude da je obuzdaju i uz puno samokontrole se ona vrlo rijetko otrgne...znači, može se! uz puno truda, strašno puno truda, ali naši mališani i zaslužuju da zbog njih skidamo zvijezde s neba, ako treba :heart:

Leona je sad opet u fazi kad mi jako, jako često i temeljito ispituje granice, ali dobra sam, držim se i sve mi je lakše...
Naučila sam se i ja pameti, kad vidim da je ona prešla neku točku frustracije i da je njoj dogorio fitilj koji vodi u udaranje, preduhitrim to i fizički nas razdvojim, pa se ona, ako treba, istutnji na drugom kraju sobe i ne pokušavam je smiriti, zapravo joj uopće ne prilazim :mrgreen:

Inače mi puno pomaže da kad vidim oluju na pomolu, krenem u sebi mantrat "ona je samo dijete, mora puno toga naučiti o prihvatljivom ponašanju i to je tvoj posao, odradi ga dobro, uvijek misli na to da ona ne zna i ne može drugačije dok je ti ne naučiš, a naučit ćeš je tim prije i uspješnije što više sama uspiješ ostati cool...

Svaki put kad je savladam i nađem načina da se s njom dogovorim neki zadovoljavajući kompromis - ja slavim u sebi, jer znam da prekidam začarani krug i da se moje dijete neće sjećati svog djetinjstva po fizičkoj bloi a niti po duševnoj boli koju izaziva šlag na kraju batina "tako ti i treba kad si zločesta!" :/

Bit svega je po meni da kad je bebač u pitanju, svoj ego stavimo u drugi plan i slušamo srce... empatija je silna stvar...trudi se gledati svijet očima svog djeteta i mnoge stvari će biti lakše i jasnije, a vaš odnos ljepši i skladniji, konflikti izbjegnuti ili riješeni na obostrano zadovoljstvo sa dvije-tri riječi i zacementirani sa par poljubaca :angel:

Leona na dogovor obično još doda ozbiljni klimoglav, riječ "dogovojeno" i daj pet :)

Dijana
12.05.2006., 11:45
Kloklo, i kod nas igra"dogovojeno" i "daj pet". I moja Mrvica uskoro puni dvije i pol. Tvrdoglava je valjda ko i svako dijete u toj dobi i puno me je naučila strpljenju. I prije nego što se rodila, apsolutno sam bila protiv bilo kakvih batina, i iz svog iskustva. Nisam puno dobila, ali ono što jesam - zapamtila sam. Ja kad osjetim da ću pući, jednostavno se maknem od nje, odem u kupatilo najčešće, da se ispušem. Najbliže sam bila da joj dam po guzi kad mi je stalno otvarala ormarić s bocama ulja i sl. i vadila ih, ne valja ni da se razbiju, ni da se proliju. Niti sam imala kamo to micat, niti sam htjela. Trubila sam i trubila zašto to ne valja dirat, i više ne dira. Sad joj je fora paljenje šporeta i rerne...I opet trubim zašto ne... Dok bi nekima vjerojatno bilo lakše da je jednom dobro nalupaju pa bi dobro zapamtila zašto je to ne! :x
I dobro nam ide, odnos nam je prepun ljubavi i povjerenja, jedino što mi ponekad pobjegne poneki "viši" ton, pa mi bude krivo. Hm, ipak nisam anđeo, ali sigurno ima i onih koji su se i u tome ispraksirali? (da nikad ne povise glas)

tanja_b
12.05.2006., 11:57
Moja izjava u dobi od cca 3 godine:
"Pedagogija, to je po guzi"

Rekao bi netko da su me mlatili ko vola u kupusu. A nisu, časna riječ!
Naprotiv, kad bi nekome "pobjeglo" po guzi, onaj drugi roditelj ironično bi primijetio "aha, jest ti neka pedagogija"

Tamchi
12.05.2006., 12:52
Vrlo interesantan topic,iako još nisam mama, nezamislivo mi je tući bilo koga, a osobito ne dijete.. I brat i ja smo ponekad znali dobiti po guzi, od tate i mame, ali od bake koja nas je čuvala AMA BAŠ NIKAD, a imala je u našim očima veći autoritet nego oni skupa, bar tada.. A i danas je strašno cijenimo i volimo, ali roditelje još više, vjerujem da su se trudili koliko su mogli, a da su povremeno zbog naših zločestoća "pukli" ali to ni bratu ni meni nije nanijelo nikakve traume..Sjećam se da je baka sve rješavala upornim ponavljanjem,vrlo ozbiljnim tonom " ne smiješ to raditi zato i zato".. I slušali smo je, u većini slučajeva..U biti, svjesna sam da nas neke reakcije i ponašanja mogu dovesti do nevjerojatnih granica bijesa, ali kumst je upravo se savladati, a ne se ispucati nasiljem.. Vjerujem da je to veliki izazov, kad osjećaš bespomoćnost i bijes u isto vrijeme, a smireno trebaš odreagirati na pravilan način, ali itekako vrijedi.. Primjenjujem to u svakodnevnim međuljudskim odnosima sve više i više, i kako sam starija, to mi je lakše moram priznati..Prije par godina nisam imala toliko strpljenja i neznam kakva bih mama bila tada, ali ipak uvijek treba težiti boljem..

thalia
12.05.2006., 14:13
Moja izjava u dobi od cca 3 godine:
"Pedagogija, to je po guzi"

Rekao bi netko da su me mlatili ko vola u kupusu. A nisu, časna riječ!
Naprotiv, kad bi nekome "pobjeglo" po guzi, onaj drugi roditelj ironično bi primijetio "aha, jest ti neka pedagogija"


:lol:

Ovo je zakon! Baš me nasmijalo.

kloklo
12.05.2006., 14:27
... i kako sam starija, to mi je lakše moram priznati..Prije par godina nisam imala toliko strpljenja i neznam kakva bih mama bila tada, ali ipak uvijek treba težiti boljem..
To sam i ja primjetila kod sebe...što sam starija sve su mi deblji živci onak općenito :D
Dio toga imam zahvaliti svom malom srčeku i sad kad mi je ona na prvom mjestu upravo mi je smiješno oko kakavih sam se ja to bezvezarija toliko živcirala prije :lol:

Tamchi
12.05.2006., 14:57
Kloklo, hvala ti na tako iskrenim i otvorenim postovima, nekad me i samu preplavi strah da mi se ne ponovi tako nešto ( kad se sjetim kako sam se osjećala kad sam par puta udarila kujicu nakon što je odlutala, i kako me prestrašeno gledala poslije-UŽAS! plakala sam i grlila je, ma bilo mi je prestrašno, obećala sam nikad više to neću ponoviti, ali kad se sjetim tog nakupljenog bijesa, brrr... A isto je možda usađeno u meni još od ponašanja roditelja, pa kad osjetiš nemoć, udri..Ali, čim bolje upoznaš sebe, znaš i kako slijedeći put odreagirati NA SVOJE PONAŠANJE, iliti preduhitriti se u onom neprimjerenom..Eto, želim nam razumnije, sretnije i smirenije tridesete od onih nezrelih dvadesetih!

kloklo
12.05.2006., 15:04
:)

bubimirko
13.05.2006., 17:16
Kod nas je pec po guzi preraslo u udarce koji bole, najčešće po licu,.......

Nemojte samo sad please srčeka, ja sam sasvim ok već dugo.

gleč to kaj se tebi dešavalo nikako ne podržavam.......ali izjednačavati takve stvari s pec ili pod tur nikako nije isto.....da li je kod tvojih roditelja to bila normalna reakcija tj. normalni slijed da nakon pec po prstićima u ranim godinama sve završi šakama i šamarima u glavu u to se ne bi mešal, ali definitivno sam protiv......za sve treba imati granice, ali to sam već napisal......tak da ak si čitala ja sam tu metodu koristio i s vremenom kako je dijete raslo i sazrijevalo ju prorijeđiva i sad kad je više NEMA.....ali ako ću imati opet dijete, vjeruj mi niti za trenutak neću posumnjati u ispravnost svojeg postupka ako ću mu za određene stvari dati pod tur ili pec

VedranaV
15.05.2006., 08:52
Pa onda neka je tvojem djetetu (djeci) sa srećom, a tebi želim da jednog dana uspiješ otvoriti srce.