Drage forumašice,

u 32. sam tjednu trudnoće i u zadnje vrijeme sam intenzivno za laptopom educirajući se što više i što bolje mogu o svemu vezano za porod, dojenje, cijepljenje i ostalim stvarima koje nas čekaju. Sad sam već lagano u panici i očaju Najviše me brine porod. Da budem točnija: ne brine me porod sam po sebi, ne bojim se bolova ili nekog neočekivanog iskohda, brine me rodilište, medicinsko osoblje i njihova praksa "obavljanja" poroda. Najvažnije od svega mi je PRIRODAN POROD. Čitajući iskustva mladih majki stekla sam dojam da se u rodilištima događa sve samo ne prirodan porod, da se čine medicinske intervencije bez ikakvog dogovora s rodiljom i da rodilja uopće ne dobije priliku birati kako će se njen porod odvijati (a o ostalim pravima izbora da ne govorim). Poželjela sam roditi kod kuće. Toliko mi je velika ta želja sam sam non-stop na rubu suza kad pomislim na to jer sam svjesna da je to gotovo pa i nemoguće (u Hrvatskoj). Sva lijepa porođajna iskustva koja sam pročitala dogodila su se kod kuće, dok se o bolnicama u Hrvatskoj piše kao o nekakvim mesnicama i kućama strave iz kojih i bebe i mame izlaze doživotno istraumatizirane. Svaki dan čitam i plačem jer sve to toliko intenzivno proživljavam i žao mi je žena i njihovih beba koje su se toliko napatile. A možda sam samo naišla na one tužne priče, a one lijepe ću tek pročitati.
Pišem, jer me zanima ima li ipak nade da i u Osiječkom rodilištu porod može proći mirno i bez intervencija, ako to unaprijed zahtijevam? Hoće li mi moja informiranost i pripremljenost pomoći da se oduprem eventualnim neželjenim radnjama nad mojom bebom ili nadamnom? I postoji li institucija kojoj se mogu javiti sa zahtjevom za asistiranim porodom kod kuće (jer, želim se boriti za to pravo, kolko god mali izgledi bili)?

Hvala i pozdrav od mene i moje male vesele i nemirne bebe u tibici
K.