 |
|||
Vjerujete li u Djeda Mraza
tj. da li vasa djeca vjeruju?
Meni je ovaj novi tekst bas dobro sjeo, jer ponekad nisam na cistu...
S. ima 8 godina, i vjeruje da Djedica postoji - barem kaze da da. I trazi poklone pod borom
Kad vas vasi malo veci klinci pitaju izravno: da li DM zaista postoji? sto im kazete?
kad su prestali vjerovati, ako jesu?
imaš markovu provalu na biserima 1-3
Vjeruje (5,5) ali mi odrzavamo caroliju stavljanjem poklona pod bor kad ode spavati (do tada nema pojma ima li i koliko), micanjem kolacica koje je pripremila za dm-a, ispijanjem mlijeka koje je ostavljeno.
Ove je godine bila jako zabrinuta kad ce doci jer tata dugo u noc gleda TV pa me molila da ga potjeram spavati i sl.
Ima vremena.. jednom ce skuziti da su joj pokloni umotani u papir kao bar jos jedan poklon pod borom i sl. do tada, zajedno uzivamo caroliji.
Mi odrzavamo caroliju sv. Nikole.
I necu biti zabrinuta bude li dugo vjerovao u njega, jer i ja sam.
Za Bozic sami medjusobno jedni drugima dijelimo poklone te nemamo iscekivanje Bozicnog jutra.
odgovor na pitanje iz naslova - ne znam
imamo slikovnicu o petru mrazu i spremno objašnjenje o liku iz priče, dobroj djeci etc, ali andrej ove godine još nije postavljao nikakva pitanja. veselili su ga pokloni ispod bora i što se morao s tatom sakriti u zahod da patuljci ostave poklone, priča o sobu rudolfu i sve to, ali nije ni trepnuo na poklone za tatu i bake koje smo zajedno birali i kupovali.
Meni je Dino ove godine provalio da zna da smo ja i tata u stvari Djed Mraz. Onda sam ga ja molila da ne govori Oliveru jer je on još mali, a on veli: pa da nek još malo uživa.
Vjeruje. I pisemo mu pismo. Ove godine je sam napisao pismo (5, 5 god) i ja si ga cuvam sakrivenog i ponosno cmoljim nad njim.
Kopiju sam poslala Djedici tako da zna sta je za dostvu u nas dom.
Mi se poklanjamo za Novu Godinu.
i ja sam napisala svoje pismo, i zakacila ga za frizider
Srčeko dobroa on veli: pa da nek još malo uživa.
moj je veliki stovatelj lika i djela djeda mraza. pise mu pismo, nagovara mamu da mu maila, pa mu tako ja javljam novosti (bio je dobar - donesi poklon/nije bio dobar - stopiraj narudzbu).
ima 4,5, djed mraz nije bila nasa zelja, on ga je jednostavno donio iz vrtica, inzistirao na slikovnicama, pa smo se prilagodili.
izvorno ga nismo spominjali, isla je prica da mu stize sveti nikola, a za bozic ga darujemo tata i ja. on je to, pod utjecajem vrtica, nekako zaboravio, smetnuo, potisnuo i djed mraz je najcesca rijec u zadnjih 15tak dana u nasoj kuci.
2-3 dana prije bozica je odlazio rano na spavanje, tjerao i nas, inzistirao na podignutim roletnama da d.m. vidi da je u toj sobi dijete, a najbolje je bilo kad je trazio svoju pidjamu na spidermana, da se d.m. slucajno ne zabuni - da vidi da je u tom krevetu DECKO, a ne cura i ne ostavi mu pogresan poklon (citaj: lutku). noc prije badnjak se dizao dva puta i provjeravao, na bozic je rekao da ga je cuo, al da ga nije htio prestrasit pa se pritajio
uglavnom, mene sve to skupa zabavlja i ne razmisljam previse o tome sto ce biti kad nas uhvati kako se suljamo i ostavljamo poklone. o tom - potom.
vjerujemo da nam sv.nikola 6. donosi cokolade, na bozic mali isus ostavlja dar pod borom, a djed mraz je lik iz reklama, plakata, casopisa, pjeva vesele pjesmice (obozavamo zvoncice).
i bozicne slikovnice su nam o bozicu i malom isusu, ne o djedu mrazu.
oh mi vjerujemo i ja ću se truditi da vjeruje i dalje...
na one hrpe Djedova koje nas proganjaju po gradu, daju ranije poklone uvijek imam spreman odgovor: Nisu pravi! Ali ako već daju neki poklon, super!!
A pokloni za bake i djedove? Pa to im mi kupujemo! Trebaju i oni nešto dobiti pod bor. Jer se zna da Djeda Mraz poklanja samo djeci! (a ponekad nešto donese i mamama i tatama)...
Moj stariji nećak vjerovao je do svoje 8 ili 9 godine (mlađi, koji sad ima 10 još uvijek vjeruje)..čaroliju mu je pokvario mali susjed, inače poznati mali divljak kada mu je rekao da njemu (susjedu) mama poklone ostavlja pod borom. Na nećakov upit, šogi mu je odgovorila, pokušavši spasiti stvar, barem za taj Božić, da nije niti čudo da malcu mama ostavlja poklone, pa zna se da je A. mali divlji malac...to je moj Ivor prihvatio kao dobar argument: Pa mora i A. nešto dobiti, barem od mame ako već ne od DM-a!
No kad su njegove sumnje napokon bile potvrđene i kad se uvjerio da DM ne postoji, sam je rekao da mu je žao što je saznao, jer se uvijek toliko veselio svemu što ide sa tim DM..!
I od kad zna (zadnjih 4 godine) NIKAD nije krenuo za tim da mlađem bratu pokvari čaroliju.
nekad prije sam citala o djevojcici koja je vjerovala u zubic vilu, ili djeda mraza, ili tako nekakav lik, nije bitno, uglavnom krenula je u skolu i druga djeca su joj rekla i uvjeravala ju da taj lik ne postoji
malena je pitala mamu, a mami je bilo zao razocarati ju, i rekla je da to nije istina, i da li vjeruje vise svojoj mami ili drugoj djeci?
malena je, potaknuta maminom potvrdom, u skoli i dalje tvrdila svoje, i postala je predmet ismijavanja druge djece
da bi na kraju mama, kad je vidjela da je vrag odnio salu, i da dijete place, priznala istinu
e to mene muci
kako i do kada balansirati izmedju maste i snova, i realnosti okoline :/
Mislim, kod nas je Časna koja predaje vjeronauk to riješila u svim prvim razredima: djeci je rekla kako Djed Mraz ne postoji, ni Sveti Nikola (on je postojao, al je sad mrtav)....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom