uuuuuuuuu-koliko čestitki! Hvala cure! Sram me bilo
nisam održao obećanje i nastavio jučer (al dir. ne zna kad je vrijeme da ode :/ ). Sad koristim priliku pa nastavljam (ili počinjem?)
Ovako:
Limač je prije dolaska k nama bio jako vezan za jednu djevojčicu, prijatelji većinom imaju curu-dečka i njegova želja za sekom je bila jako jako velika.
MŽ i ja smo uvijek željeli dvoje djece (mada nismo planirali tako brzo), molbe nismo povuki iz centara (zvali nas davno za jednu tek nerođenu bebu(išli na razgovor), i dečka od 5 god (nismo išli).
U 7 mj. zvali nas za Limačicu. MŽ je odmah rekla da smo već dobili dijete, ali SR je pitala dal želimo još jedno i da to ništa ne znaći (osim u slućaju da smo rekli da ne želimo)?! .Naravno da smo željeli, još kad je rekla da je cura :D :D . Limaču nismo ništa govorili, nego smo otišli na razgovor (mada, se nićemu ali nićemu nismo nadali). Obavili razgovor, otišli kući. Potajno u sebi se nadali, ali opet ...
Prošlo je par dana, zvali su nas opet, ako nam ne bi bio problem da dođemo do njih i da povedemo Limača! Nisu nam ništa rekli preko telefona, samo da dođemo! Ostali smo zbunjeni, prestrašeni, nismo navikli na ovakav naćin rada i nama je to bilo nešto novo, nepoznato, čudno....Limaču smo objasnili da idemo vidjeti jednu tetu (stvarno nam je bilo glupo bilo kaj objašnjavati Limaču-pa on je još dijete, ne bi razumio.)
Došli mi tamo. U strahu (što su odmah primjetili )
. Uveli nas u onu istu prostoriju, sačekali smo da se svi skupe. Nikakve naznake nam nisu davali. Imam osjećaj da su više promatrali Limača i s njim komunicirali nego sa nama.
Nakon nekih pola sata Psihologica je Limača pitala "jel bi želio seku?" MŽ i ja ostali smo :shock: :shock: :shock: ,suze u očima MŽ nije mogla sakriti, a ja
. A Limač sav :D pita "tata, jel da da hoćemo seku?? ja hoću!!!! A ti i mama?" . Kad smo mu rekli da naravno da hoćemo počeo je skakutati, plesati, veseliti s i rekao je psihologici "MI SVI HOĆEMO SEKU! MOŽEMO JU SAD ODMAH DOBITI?"
Odmah su nas odveli do Limačice da ju vidimo i odlučimo želimo li ju.
A bila je tako malena, sićušna, prestrašena.
MŽ i mene nije odmah prihvatila (bojala se je) dok je Limaču odmah dala svoju lutku i malenu rukicu. Njih dvoje su se odmah našli. MŽ i ja gledali smo po strani,tek kasnije smo joj prišli i onda se oslobodila.
Dogovorili smo se da ćemo ju još jednom/dvaput posjetiti prije nego ju uzmemo kući.
..........
Zašto su izabrali nas?
Zato što malena ima brata Limačevih godina, koji je početkom godine posvojen (no nju posvojitelji nisu željeli
*prvo je njima "ponuđena" )i zato je tim za posvojenje odlučio malenu dati nekome tko ima dečka bratovih godina.
I vjerujte mi nije pogriješio. Između njih je jedna velika bratska ljubav na prvi pogled!
Gledati ih zajedno, koliko se vole koliko su bili potrebni jedan drugome to je nešto prekrasno
...............
Zašto priču nisam odmah ispričao?
Počeo sam jednom prije dva tjedna...ali nešto me steglo oko srca, da sam odustao!
Toliko je novih čekalica, toliko onih koji već godinama čekaju, da sam se osjećao nekako
. Ne znam. Svako novo posvojenje, čekalicama je sol na ranu, jer svi se pitaju "kaj nama fali" "kad će doći naš red" I onda se pojavi jedan tata, koji je već dobio dijete, i sad opet dobije dijete. Nekome je to nepravda. I ne zamjeram nikome na negativnom stavu.Razumijem potrebu da svatko želi dijete i da je spreman sve učiniti da bi ga dobio....i da se mnogi od vas pitaju "kako opet oni?"
Zato sam objasnio cijelu situaciju, da bi lakše razumjeli zašto i kako i da me unaprijed ne bi "osuđivali".
...............
Otvoren sam za sva dodatna pitanja........