Zanima me koje je vremensko razdoblje potrebno da prođe nakon spontanog, da se počne recimo to tako raditi na novoj trudnoći?
**neki su mi rekli da barem 6 mjeseci ne pomišljam na novu trudnoću**
 |
|||
|
|
|||
Trudnoća nakon spontanog, kada???
Zanima me koje je vremensko razdoblje potrebno da prođe nakon spontanog, da se počne recimo to tako raditi na novoj trudnoći?
**neki su mi rekli da barem 6 mjeseci ne pomišljam na novu trudnoću**
Kad sam došla nekih 20 dana nakon spontanog na pregled, možda i mjesec, ne znam točno, meni je dr.rekla evo vidiš divna ti je ovulacija, možete odmah krenuti na drugo, mada sam čila kao da je dobro sačekati 2 mjeseca.
Meni je spontani bio u 5-6 tjednu i sve je samo otišlo tako da vjerujem da smo mi tad odmah i mogli...Ne vidim razlog da odmah ne krenete u akciju ako nisi imala lkiretažu i ako je sve otišlo prirodno...
Pravilo je da koliko je trajala trudnoća koja je završila spontanim, toliko treba čekat s novom trudnoćom. Znači ako je pobačaj nastupio nakon 2 mjeseca trudnoće, treba pričekati najmanje 2 mjeseca, itd...
To se tiče fizičkog oporavka, isto kao što se nakon normalne trudnoće i poroda, preporuča čekati najmanje 9 mjeseci da sve dođe na svoje, ali kod pobačaja se treba voditi računa o psihičkoj spremnosti. Naravno da je žena koja pobaci u 2. mjesecu spremnija brže za drugo nego ona koja pobaci u 4. mjesecu trudnoće jer su njoj možda 4 mjeseca psihički premala distanca.
Evo cure prvo da vas pozdravim ja sam nova na ovaj forum mada vas citam vec dugo vreme mogu vam reci da ste super jer pomazete jednu drugu.
Kao prvo ja sam imala jedu trudnocu sto nazalost je zavrsila sa kiretazu tada su mi rekli da mogu probati posle dve mesecnice ali eto dosad se to nije dogodilo.
Zelim svima vama dugo ocekivanu trudnocu da vas se sto skorije ostvari jer kako kazu stare pozeli drugima srecu pa ce ona sama i kod tebe doci ja vam to od srca zelim
meni su rekli da treba proći duplo više vremena nego što si bila trudna kada se dogodio spontani,ja sam bila na kiretaži sa 3 mj.i rekli su da moram čekati 6 mj,ali sam tek nakon godinu i pol ostala trudna
Pa mislim da je to sve individualno. Naravno da je potreban jedan period da se fizički žena obnovi, ali je onaj psihički faktor najvažniji. Moj prvi spontani sam psihički bolje podnjela nego drugi (razmak u trudnoćama je bio 6 mjeseci). Nako drugog spontanog mi je doc rekao da je dosta tri mjeseca pauze i onda akcija (trudnoća je trajala 9 tjedana). Međutim, psihologinja je savjetovala neka prođe 9 mjeseci kao da sam iznjela trudnoću jer bi novo začeće moglo biti kompenzacija za izgubljenu bebu i tim gore za psihu. Evo prošlo je 9 mjeseci i tek sada osjećam da sam spremna za novi pokušaj.
U svakom slučaju, glavu gore i u nove pobjede.
meni je doktor rekao da ne smijem zanijeti 6 mjeseci, a imala sam spontani u 7. tjednu.
Čini mi se da je ovo dobar savjet. I meni je drugi spontani puno teže pao od prvoga i imam potrebu psihološki "dovršiti" tu svoju trudnoću - još uvijek sam u njoj.Tone prvotno napisa
Nako drugog spontanog mi je doc rekao da je dosta tri mjeseca pauze i onda akcija (trudnoća je trajala 9 tjedana). Međutim, psihologinja je savjetovala neka prođe 9 mjeseci kao da sam iznjela trudnoću jer bi novo začeće moglo biti kompenzacija za izgubljenu bebu i tim gore za psihu. Evo prošlo je 9 mjeseci i tek sada osjećam da sam spremna za novi pokušaj.
U svakom slučaju, glavu gore i u nove pobjede.
Spontani nakon 5 - 6 tjedana trudoće. Preporuka je bila 6 mj. ništa, ali odmah drugi mjesec plusić i devet mjeseci poslije Luka. (Od prvog dana odmah na Dabrostonu sigurnosti radi.)
Meni su rekli i nakon prvog i nakon drugog spontanog da bi trebala pričekati 3 do 6 mjeseci, prvi puta sam pričekala 6 mjeseci, a od drugog je prošla godina dana i evo sad krećemo u akciju.
Mirela M bitno je i da li si bila na kiretaži ili je sve samo "otišlo".
Od kiretaže bi ti trebalo proći bar 3 mjeseca, a ako ti je sve samo otišlo čula sam da možeš odmah nakon sljedeće menstr.
Ja mislim da je to sve individualno. Ja sam na kiretazi bila u 11-tom tjednu. 2 mjeseca poslije kad su napravljeni svi brisevi i sl. dok je rekao da mozemo krenuti dalje.
Hvala prije svega na savjetima.
Ali sada trenutno valjda od straha niti ne želim novu trudnoću, nemoj te me krivo shvatiti nije da ne želim biti mama (to najviše na svijetu želim) ali bojim se novog spontanog ne znam kako bi to ponovo podnjela.
Primjetila sam da kad čujem da neko čeka bebicu postanem ljubomorna, pa tužna i ne znam zašto ali postavljam uvijek isto pitanje: Jeli sve u redu s trudnoćom??? (užas) ali jednostavno to radim. Glupo!!! Zar ne??
Pa ne moraju imati svi probleme kao ja, ali situacija je za sada takva i možda zato i izbjegavam pitanja okoline i MM kada ćemo pokušati ponovo.
Moj zaključak je da me je strah pokušati ponovo da se oped nebi ono najgore ponovilo (što ne mora biti tako, ali). :?
Sve emocije koje proživljavaš su normalna reakcija na spontani koji ti se dogodio. Za tugu je najbolji lijek: otugovati..i zato dopusti si sve emocije: kad ti se plače-plači. Ja sam imala spontani prije 2 godine i trebalo mi je par mjeseci da sve dođe na svoje, ali dođe! Beba je bila neplanirana, ali vrlo željena...I ja sam nakon početne želje da odmah želim bebu i da pokušamo opet, otišla u drugu krajnost da je ne želim još: iz straha da mi se ne ponovi isto... + stambeni problemi nam još nisu bili riješeni, tako da ...
Ali drago mi je da smo sačekali, tako da sam se mogla u sebi odvojiti od trudnoće i pomisli na tu bebu jer sad mirno i bez straha idemo u, nadam se ,¸skoru trudnoću...Želim i tebi isto!
I ja mislim da je psihicka komponenta puno vaznija od fizicke. Zaista treba odtugovati. I ne samo to, treba dopustiti uzburkanim hormonima da se smire, jer i oni su uzrok promenljivog raspolozenja, placljivosti i preosetljivosti.
Ja sam, na primer, posle ove trudnoce koja se nesretno okoncala (blighted ovum u 7. nedelji) dozivela pravu depresiju, poput onih postporodjajnih kako su ih cure opisivale. Na momente sam bila gotovo neuracunljiva. Sva sreca, nije dugo trajalo. Sada vec polako preboljevam sve to, osim sto jos uvek hvatam sebe kako nasiroko prepicavam sve tuzne detalje iz te price, valjda se na taj nacin rasterecujuci od svega. Osim toga, i kod mene je, pored ogromne zelje, prisutan i strah od ishoda nove trudnoce. Volela bih toga da se resim pre nego sto zatrudnim...
Mirela, ja sam nakon 8,5 tjedana trudnoće imala spontani. Ne znam kako sam ga preživjela (i fizički i mentalno). Ginić mi je tada rekao da mi savjetuje min. 4 do 6 mjeseci "odmora". 4 mjeseca nisam mogla pogledati niti jedno dijete, nisam mogla pričati o trudnoći, nisam mogla ništa što je imalo veze sa djecom. Nakon 4 mjeseca, ja sam "ozdravila". Svijet je za mene napokon počeo funkcionirati. Riješila sam se one pregoleme tuge. Ostala je tuga, ali...naučila sam s tim živjeti. Za 6 mjeseci od spontanog sam stvarno bila spremna za akciju. Na kraju " akcija" se desila cca 9 mjeseci od spontanog. I danas, rezultat te akcije mi je u potpisu....Hvala prije svega na savjetima.
Ali sada trenutno valjda od straha niti ne želim novu trudnoću, nemoj te me krivo shvatiti nije da ne želim biti mama (to najviše na svijetu želim) ali bojim se novog spontanog ne znam kako bi to ponovo podnjela.
Primjetila sam da kad čujem da neko čeka bebicu postanem ljubomorna, pa tužna i ne znam zašto ali postavljam uvijek isto pitanje: Jeli sve u redu s trudnoćom??? (užas) ali jednostavno to radim. Glupo!!! Zar ne??
Pa ne moraju imati svi probleme kao ja, ali situacija je za sada takva i možda zato i izbjegavam pitanja okoline i MM kada ćemo pokušati ponovo.
Moj zaključak je da me je strah pokušati ponovo da se oped nebi ono najgore ponovilo (što ne mora biti tako, ali). :?
Mirela, kao što su ti cure rekle, sve što osjećaš je sasvim normalno, i dio je faze tugovanja koja mora proći. Hvala na postojanju ovog foruma gdje se mogu čuti iskustva drugih, jer sam i ja mislila da nije sve u redu samnom kad bih bila ljubomorna na trudnice, mame s malom bebom...Plakala bih kad bih čula da je neka kolegica trudna... A pitanja poput tvojih....bezbroj. Sada znam da to nije ništa loše, proci će... samo treba vremene. Meni je trebalo malo više vremena da izađem iz takve depresije nego što su cure opisale. Pusti sve emocije van, sve je to dio tugovanja, nakon kojeg češ se osjećati spremnom za novi pokušaj. I psihički oporavak je jednako važan (ako ne i važniji) od fizičkog.
Ja sam početkom godine imala trudnoću pa kiretažuliječnik je rekao možete kad budete spremni.
Strašno želim bebicu no još uvijek sam koma,još uvijek imam na noćnom ormariću pozitivan test i iako svaki pogled na njega boli nisam ga u stanju spremiti...očito moj proces tugovanja još nije završio.Ovaj mjesec mi je koma jer bi mi termin bio 29.10.,i lovim se u razmišljanima kako bi sada izgledala i iščekivala...i pitam se hoću li slijedeće godine razmišljati kako bi sada moja bebica imala godinu dana...ili ću s vremenom moći tu tugu obuzdati i nastaviti živjeti.
Isto tako se bojim slijedeće trudnoće,jer znam da ću biti u totalnoj panici da se ne ponovi isto ko i s prvom.
Razmišljam o trudnoći,no ništa ne forsiram...dala sam si vremena i mislim da je tako najbolje.
Na sve osjećaje,misli imaš pravo,svatko od nas reagira drukčije...daj si vremena da odtuguješ i kad osjetiš da si spremna kreni u akciju
Ja sam početkom godine imala trudnoću pa kiretažu
Strašno želim bebicu no još uvijek sam koma,još uvijek imam na noćnom ormariću pozitivan test i iako svaki pogled na njega boli nisam ga u stanju spremiti...očito moj proces tugovanja još nije završio.Ovaj mjesec mi je koma jer bi mi termin bio 29.10.,i lovim se u razmišljanima kako bi sada izgledala i iščekivala...i pitam se hoću li slijedeće godine razmišljati kako bi sada moja bebica imala godinu dana...ili ću s vremenom moći tu tugu obuzdati i nastaviti živjeti.
Isto tako se bojim slijedeće trudnoće,jer znam da ću biti u totalnoj panici da se ne ponovi isto ko i s prvom.
Razmišljam o trudnoći,no ništa ne forsiram...dala sam si vremena i mislim da je tako najbolje.
Na sve osjećaje,misli imaš pravo,svatko od nas reagira drukčije...daj si vremena da odtuguješ i kad osjetiš da si spremna kreni u akciju
Mija ja sam se pitala, i nekad doista promislim koliko godina bi imalo, ali ono što je zapravo najviše otpustilo moju tugu je to što sam na datum očekivanog poroda sanjala predivan san: malu bebu velikih narančastih očiju koje me divno gledalo i davalo mi osjećaj da je sve kako je trebalo biti i onda se pretvorilo u leptira i odlepršalo-u snu sam znala da je to bila ta beba i da je vrijeme da je pustim, <probudih se tako happy i mislim da je to bilo vrijeme kad sam krenula dalje...
A čitah negdje ili sam čula da su spontani (s duhovnog aspekta) pomaganje dušama da odu u konačnu svjetlost, raj, ..
Potpuno te razumijem, meni je termin bio 17.11. i što se više približava malo me stiska u grlu.
Kad sam u 12.tjednu zbog missed abortiona završila u bolnici, do mene je u krevetu ležala jedna mlada gospođa, koja je bila primljena zbog krvarenja u 13.tj. trudnoće, ali je vjerojatno sve dobro završilo jer joj je već tada krvarenje stalo. No, ta žena je trudna sa svojim četvrtim djetetom, ali je dva puta i izgubila bebe. Rekla mi je da ne smijem biti previše tužna, jer sada imam svog malog anđela na nebu koji će me paziti. Ona ima svoja dva. Koliko mi je god bilo teško tada, bila sam i malo mirnija. Možda nije bila slučajnost niti da je ona bila kraj mene.
Ja sam sada spremna krenuti ponovo.
I ja sam imala spontani prosle godine. Tacnije u novembru. Neplanirana trudnoca koja nas je mnogo usrecila, ali i rastuzila na kraju. Tesko mi jeste jos o tome misliti, ali se tjesim da je tako moralo biti. Ponekad mislim o tome i svaki put mi oci zasuze, ali pokusavam biti jaka. Mislim da ce tuga tu uvijek biti bez obzira na sve.
Novu trudnocu prizeljukujem iako ne radimo na tome iz drugih razloga, ali se je i bojim.
Nadam se da se sve dobro zavrsi po nas i da uskoro docekamo nasu djecu
Ja se tješim mišlju da će s vremenom manje boljeti,znam da nikada neću zaboraviti tu malu "točkicu" koja je tako kratko bila moja i donijela mi toliko veselja i sada ogromne tuge.
Zaista vjerujem da ćemo uskoro sve biti trbušaste i pisati puno veselije postove...jedva čekam
Jas sum od Makedonija i ne znam bas Hrvatski jazik, pa zatoa ke pisuvam Makedonski za pocetok.
Pred okolu 2 godini imav spontano poroduvawe vo 24nedela. Mi trebase mnogu vreme za da se vratam. Mislam deka toa psihicki me povredi mnogu. Od togas se plasam od pomislata da sum povtorno bremena. Dali i nekoj drug pominal niz istava situacija?
adora, zao mi je zbog spontanog
24 tjedna je vec preko polovica trudnoce, razumljivo je da se bojis kako ce proci sljedeci put i da ti je dugo trebalo da prebolis da tvoje bebice nema... Mi imamo medu nasim bivsim odbrojavalicama cure koje su izgubile bebu pred sami porod, i sad su ponovo mame i imaju sincica obje
Pokusaj se opustiti i misliti na to kao na nesto to je proslo i NECE se vise ponoviti. Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom