ja također nisam imala nuspojava od epi. A uzela bih je uvijek, zašto da mi porod ostane u sjećanju po strašnim bolovima ako ne treba.
Također i uvijek uzimam anesteziju kod zubara.
Ako netko neće epi neka ju ne uzima - ja jesam i uvijek bih ponovo
 |
|||
|
|
|||
ja također nisam imala nuspojava od epi. A uzela bih je uvijek, zašto da mi porod ostane u sjećanju po strašnim bolovima ako ne treba.
Također i uvijek uzimam anesteziju kod zubara.
Ako netko neće epi neka ju ne uzima - ja jesam i uvijek bih ponovo
Definitivno da. Poznat je moj termin poroda i nemam u planu roditi bez nje. Jedino ako porod bude toliko brz da se ne snađem ili ako doktor kaže ne epiduralna, onda ne- u svim ostalim slučajevima da.
mislim da je tu definitivno bitno da imaš porod KAKAV TI želiš..pa sad šta god to bilo i šta god neko mislil o tome...
da imaš IZBORA birat porod. ono kaj ti misliš da je najbolje za tebe i tvoje tijelo. jer na kraju nismo svi isti...
evo i mog iskustva... nikad, ali nikad više ne bi uzela epiduralnu, taman još jednom imala trudove 20 i nešto sati...
a ovako je sve počelo... trudovi su počeli dan prije, u 4 ujutro, na svakih 10-15 minuta. u 9 sati imala sam dogovoren pregled, jer je beba već bila 8 dana od termina... staavljaju me na ctg, u 10 sati doktor kaze da se javim u predrađaonu i da ostajem u bolnici... sve super, bez nervoze, još sam malo i uspjela spavat... u predrađaoni su sestre i babice bilee izvrsne, svaka čast... kako ja malo štekam s njemačkiim , pričale su (izvrsnim) engleskim... sve super, osim što sam se presporo otvarala, a trudovi su me oko pola 8-8 počeli šorat na najjače... nisam više mkogla podnijeti onaj ctg ni ništa... oko 10 sati vrištim od bolova, sestre dolaze svako maklo smirivati, daju mi svakakve homeopatske pripravke kako bi me umirile, pričaju sa mnom... ja šećem oko bolnice u parku, sjedim naa terasi, skačem od bolova, ali ništa... nakon skoro 20 sati truddova, ja sam samo 4 cm otvorena... užas...oko ponoći više stvarno nisam mogla izdržati, a i sestre su skužile da je vrag odnio šalu kad sam počela vrištati da maknu taj jebeni ctg s mene... odvode me u rađaonu i pitaju me želim li epiduralnu jer se jako sporo otvaram... kad sam čula da bi to moglo trajati još 3 sata, nije me bilo briga što sam prije poroda rekla da ne želim epiduralnu, samo sam htjela da bol prestane... nakon traženja dežurne anesteziologinje ona konačno dolazi i priprema me za epiduralnu... fulala je jedno 3-4 puta i konačno peti put pogodila... bila sam mirna, tih par sati sna zaista mi je dobro došlo, jer ne znam kako bi izdržala tu bol... na trenutke sam mislila kako sam kukavica, kako nisam mogla izdržati radi svoje bebe... neka vrsta depresije... onda je oko 6 opet počelo, takav snažan nagon za tiskanjem, ko da moram na wc a ne mogu...i to je trajalo i trajalo, činilo mi se ko vječmost... babica je dolazila svako malo i staalno govorila "još malo", od tog još malo mi je bilo zlo... eh, da nisam spomenula drip... no dobro, oko 8 sati ulazi doktorica i kaže da sam otvorena skroz i da možemo konačno početi... i ja sam počela tiskaati, opet mi se činilo ko vječnost... ulaze još dva doktora... jedan je radio epiziotomiju, a drugi mi je za vrijeme trudova doslovce skakao na trbuh... mala princeza konačno je došla na svijet... činilo mi se da je sada sve gotovo i sve super... prevarila sam se... sve je bilo ok dok nisam došla u sobu... odjel za babinjače je totalna suprotnost- ukratko rečeno, kao i u svakoj bolnici u hr, samo što su u sobi 3 žene max.
rodilište je inače "prijatelj djecce", 24 -satni rooming in... što je odlično za majke koje su imale lagan porod, za mene je to bila noćna mora... prvo nisam poslije poroda mogla spavati, jer bolnica dopušta posjete od 8 do 20 sati a moje cimerice su stalno imale posjete od 5-6 ljudi, užas... navečer, kad sam nahranila malu, dolazi sesrra i kaže da je moram opet hraniti... rekla sam da ne želi jer je maloprije jela, a ona kaže da ju samo moram forsirati...i tako je i bilo. tokom noći je sestra dolazila svaka 2 sata buditi djecu i nas, jer smo sve morale dojiti u isto vrijeme. to me izmučilo do kraja... prava noćna mora počela je tek sljedeće jutro... napokon sam uhvatila sat vremena sna a kad sam se probudila osjetila sam snažan pritisak u glavi... mislila sam obična glavobolja... no on a nije prestajala do podneva, sestre su moi svako malo davale voltaren... bez obzira što sam dojila... pred večer glavobolja dostiže svoj vrhunac, ne mogu glavu pomaknuti, gledati dolje, ni gore... molim sestru da mi malu odvede u dječju sobu i da je dovodi na dojenje jer fizički ni psihički ne mogu više... kaže da ne dolazi u obzir. to me slomilo jer je mala plakala doslovce cijelu noć.a glavobolja je bila jača i jača. ujutro na viziti doktor konačno obraća pažnju na moju glavobolju. odvode me na ginekološki pregled (uzv i sl). ne moram ni reć kolko je bolio pregled 2 dana nakon epiziotomije... ustanovljuju da se maternica prebrzo steže i da me zato boli glava, uvlajuju mi voltaaren i infuziju i kao nakon toga će sve biti ok... maa kakvi,samo mi je još gore, doktor se sad već zabrinuo, zovu anesteziologa i predlaže mi da me prebaced u drugu bolnicu na neurologiju... dolaze po mene, odvode me u drugu bolnisu na ct. no, umjesto na ct, dežurni neurolog me uvjerava da je to normalna glavobolja i da se to mora samo odležati. rekli su da će pratiti situaciju tokom noći pa ćemo vidjeti ujutro... svi su bili uvjereni da je sve ok... osim mene, ja sam znala da nešto nije u redu, pa k vragu nee može me tako boljeti glava... smjestili su me u sobu, poslali vozilo po moju curicu, ubrizgali mi infuziju, doonjeli maalu na dojenje i rekli da probam spavati pa ćemo vidjeti ujutro... ja nisam ni oka sklopila tu noć, plakala sam i vrištala od bolova, kad sam probala ići na wc počela sam se sva tresti... ujutro je počelo i povraćaanje nakon što bih i kap vode popila... daju mi još infuzije, i još dvije boce sredstva protiv bolova... još uvijek me uvjeravaju da je sve oki, no kad sam počela povraćati i nakon infuzije, zovu anesteziologinju... ona nije niu trenutka čekala, rekla je idemo na blood patch inače ću poludjeti od bolova... tih 10 minuta koliko sam morala držati glavu uspravno za vrijeme zahvata (ponovno uvođenje katetera itd) činilo mi se kao vječnost. plakala sam, vrištala, mislila sam sad ću umrijeti. dr. je rekla da moram malo pričekati da počne djelovati, a ja sam se jednostavno bojala ustati jer sam imala fobiju od te glavobolje... napokon, popodne sam probala ustati... kad sam vidjela da glavobolje više nema - ajme koje olakšanje... tu noć sam prvi put nakon poroda uspjelaa spavati... no, šok je uslijedio drugo jutro, doktorica me nije htjela pustiti doma iako sam joj rekla da se ne mogu odmoriti u bolnici. što je bilami istina, smjestili su me ultra usku sobu, s još dvij žene, kojima su stalno dolazhile posjete, soba je bila smještena odmah kraj recepcije, vrata su uvijek bila otvorena, svake dvije minute su ulazile sestre jer je uvijek netko nešto trebao, mjeri tlak, vadi krv, daj infuziju, pišaj u patku, presvuci krevet... da ne govorim da je dijete moje cimerice koje je došlo u posjet vrištalo, skakalo i deralo se non-stop, lupalo s vratima, s loptom, užas... a meni su prepisali strogo mirovanje u krevetu...i onda kad me nije htjela pustiti doma, ja sam pala u depresiju jer sam znala da neću izdržati još jednu noć... i sve je to rezultiralo ponovnom glavoboljom... i opet infuzija, i sredstva protiv bolova, i opet neprospavana noć... a ujutro sam ustala s voljom i željom da idem doma, i nije bilo doktora koji bi me u gtome zaustavio... i zaista, ustala sam, glavobolje nije bilo, viziti sam rekla da idem doma jer tu nemam mira... doktorica je rekla ok, ali da se vratim ako glavobolja opet krene... bila sam joj zahvalna do neba... i opet, prije nego sam trebala krenuti doma glavobolja je olpet počela, samo sam ja šutila i trpila... bilo mi jer bitno da samo dođem u svoj stan sa svojom curicom i sve će biti ok...znala sam da ova glavobolja sad nema veze s epiduralnom, već s mojom depresijom... i zaista, kad sam došla doma, kao da se svijet preokrenuo... sve je bilo bolje,i sada, mogu reći da se osjećam odlično, ali kad se sjetim ovoga... malo je reć da mi pada mrak na oči... ja i moja curka smo sad konačno dobro i uživamo jedna u drugoj... zaboravila sam reći da mi je nakon zahvata došla 2-3 puta anesteziologinja koja je radilaa blood patch i rekla da su svi zabrinuti za mene jer su mi epidurqalnu u prvoj bolnici izveli jako neprofesionalno... je li postojala mogućnost da se dogodi nešto gore, nije mi htjela odgovoriti, rekla je da je bitno samo da je sad sve u redu...
eh, da, i sve ovo nee bih preživjela da nije bilo mog najdražeg hrabrog muža koji je bio uz mene 0-24, ali doslovce. od trenutka kad su krenuli trudovi, rođenja male prineze, pa do trenutka kad sam krenula kući. presvlačio ju je umjuesto mene, kupaao ju, mazio, donosio mi ju na dojenje dok sam ja primala sve te silne infuzije, pjevao joj... ma sve sve što ja nisam mogla....a ne moram reći da je i to boljelo...kad znaš da ne možeš biti sa svojom bebom... hvala mu za to
ruzna prica
gdje je to bilo, i kada? kako vidim, njemacka ili austrija? grozno sto su forsirali interventan porod, plus baby friendly koji to nije (dojenje na zahtjev znaci na zahtjev, a ne svaka dva sata)...
ja sam za epiduralnu. Moje iskustvo je pozitivno-u dogovoru sa doktorom koji mi je vodio trudnoću i porodio me sam se odlučila za to-moj porod je izgledao ovako:u 9 sam došla u rodilište na pregled sa laganim trudovima i 4cm otvorena-dok smo sve obavili pregled,ctg,...-u 10.30 u rađaoni,dobila drip pa epi i u 15.00 rodila-i ja sam se mučila i morala tiskatri,ali svega 45 mi nuta i sad bi išla ponovo roditi s obzirom na porod kakav sam imala. međutim smatram da sve ovisi o okolnostima i da je individualno. tko zna što će biti drugi puta
Ja nemam iskustvo epiduralne
Ovdje ću napisati iskustvo poznanice. Zato što ona vjerojatno neće. Neposredno nakon epiduralne ženi je ful počeo padati tlak, također ctg je počeo bilježiti padanje otkucaja. Učinili su hitan carski. Beba je na neko vrijeme ostala bez kisika i reanimirana po porodu. Na sreću s bebom je sve ok kao i s mamom.
Bi li se to dogodilo i bez epiduralne ne zna se..činjenica je da se dogodilo pri porodu u kom je bila primijenjena
Čula sam za neki sprej koji umrtvi osjete kao kod zubara- može li tko reći zna li za to i da li toga ima u slobodnoj prodaji??? Strah me Bosne i priča o njihovoj neopskbljenosti...argenta prvotno napisa
Ali za epi te potpisujem, skroz. A još ako te, kao mene, šivaju na živo
Koja je fora umrtviti osjete u trudovima, a dati traljavu anesteziju za šivanje :?
Kako bi po vama trebao izgledati PLAN PORODA???ili si fino napravi plan poroda, i zaduzi pratnju da inzistira da ga se osoblje pridrzava
sretno, draga
Eh, plan poroda. Naravno da ga možeš napraviti, ali budi spremna da ništa neće ići po planu.
Porod je jedan silan doživljaj i bit će ti iznenađenje koliko je sve silno.
U početku, dok trudovi nisu ni jaki ni česti, dogovori se s medicinskim osobljem što bitti žejela. Pitaj ih kakav im je stav o epiziotomiji. Ona je češća kod prvorotki i kad je beba velika. Kaži im da bi voljela da prođeš bez epiziotomije, ako to neće smetati bebi.
Ako ne želiš sredstva protiv bolova možeš reći, ali ako se predomisliš i poželiš epiduralnu ili samo u infuziji protiv bolova, reci im to.
Što se tiče ubrzavanja poroda...Vidjet ćeš sama. Da li će ti biti bolje malo jači trudovi kroz kraće razdoblje uz drip, ili duže razdoblje a bez dripa. Sve ovisi kako će porod ići. Zato trebaš ostaviti sve opcije otvorene. Ti još ne znaš ni kako ćeš se samo ponašati kad krene, koliko ćeš jako osjećati bolove, sve smo različite.
Voljela bih ti reći da roditi nije ništa strašno. To jesu bolovi, ali bolovi sa svrhom-a rezultat im je tvoje dijete. I moraš znati da onaj čas kad beba izađe, svaka bol prestaje.
Za šivanje daju lokalnu anesteziju, kod nas ne šivaju bez toga.
Ja nisam imala majeru uzeti epiduralnu jer mi sama pomisao na kateter u leđima i ta svemirska igla bilo grrr a i posljedica sam se bojala. ali kako mi porod nije išao kako treba doktor mi je savjetovao epiduralnu zbog prevelike iznemoglosti (trajao mI je predugo porod.....ugl dali su mi epiduralnu i da NIJE mi djelovala....krasno....nisam išla uopće za tim prije poroda da se to može dogoditi kod epi, ali eto kaže doktor da sam medicinski fenomen da epi ne djeluje....nakraju završila na carskom...
Ja sam drugi put tražila i dobila epiduralnu. Pikanje ne boli niš posebno, više je neugodno (pikali su me 2 puta), samo što meni nije djelovala kako treba jer je porod jednostavno išao prebrzo unatoč isključenom dripu. Je ublažilo donekle bolove, ali ni blizu kako su očekivali, ja sam začas bila pred izgonom.
Oba puta sam bila izričito protiv epiziotomije (osim ako se nešto zakomplicira, naravno). Prvi put sam imala 3-4 površinska šava (naravno pod anestezijom šivano, nevjerojatno mi je da negdje šivaju na živo) a drugi put ni to.
A trećeg puta - ako bude - nisam sigurna što ću, tj. što vrijeme ide dalje to sam sigurnija da neće biti vaginalni.
S tim što, ovisno o svojoj pripremljenosti i stavu, kao i stavu i načinu rada ustanove, bol može biti fiziološka ili nefiziološka, porod može biti što bliži prirodnom ili pak skroz suprotan.
Pametno je imati plan poroda, ali biti svjestan da on nije sveto pismo i da samo zato što imaš plan poroda ne znači da će sve ići po planu.
I, Beti, ne znam kako epiziotomija može pomoći bebi?
Ja sam je odbila. Odbila sam i drip, odnosno svaku vrstu zahvata koja nije nužna. Drip mi dali zadnjih par minuta, malo me i zarezali.
Porod mi je bio bolan otprilike kao i upala bubrega - boli, ali uz pravilno disanje da se izdržati. Budi opuštena, smirena i otvorena prema tom iskustvu pa ćeš se i brže otvoriti za porod. To je moja brija koja je meni uspjela. Došla sam potpuno neotvorena, ali ufurala sam se da sam cvijet koji se otvara i mantrala - i otvorila se prilično brzo. Prvi trudići počeli oko 9-10 ujutro, a ja rodila u 15 sati i prva pomisao bila mi je - mogla bih opet.
Mislim da je puno toga u glavi...
Zuska,
malo si to simplificirala. i ja sam bila opuštena, smirena i otvorena prema tom iskustvu, pohađala Rodine radionice, išla na razne tečajeve, al se nisam otvarala bez obzira što sam imala super uvjete , divno okruženje, nitko me nije forsao, al nekad neke stvari ne idu kako bi mi htjeli.
nakon poroda od 22h trudova i svega i svačega i na kraju carski, mislim da nije isto što i doći i poroditi se za par sati bez komplikavija.
ja npr. imama sportski mesnati mišić koji se jednosatvno ne da (on mi je stavrao probleme i kod MPO kod transfera) i uz to usku zdjelicu tako da u mom slučaju jednosatvno ono što je prirodno, očito nije bilo "prirodno" mom organizmu.
znači treba biti pripravan da neće možda sve ići kako smo planirali, da je najbitnije da su beba i mama dobro i ako je carski jedina opcija Bože moj?"
ja sam uvijel bila i danas sam za prirodan porod bez intervencija al sam se uvjerila u svom slučaju da to ne ide baš uvijek tako.
Zekana, sretno na porodu, sve će biti dobro, ti si jedna optimistična i pozitivna osoba, veseli se susretu sa svojim djetešcetom, ne treba ti plan poroda, imaj ga u "glavi".
znači moj stav je bio ni čuti za epiduralnu, na porodu sam je dobila/tražila nakon 12h trudova, iskustvo pozitivno, pomogla mi je da sačuvam još to malo snage.
nikad nikakve posljedice.
e da s tim da nisam uračunala u ovu brojku trajanaj trudova prve trudiće jer su oni trajali još bar 10-ak sati duže.
tako da nismo svi isti i ja sam pravilno disala, al kad imaš trudove satima, nisi jeo zapravo 2 dana, već si toliko iznemogao da ti se u glavi nesvijesti.
Istina ove jake trudove na svakih 3 minute koje sam imala satima uz pravilno disanje sam prošla bez problema, hodala, skakala na lopti, al poslije 12-ak sati sam klonula a ništa više se nisam otvorila grrrr....i tako još 10 sati i došla moja ljepotica koja je još bila zaglavila u izgonu. nakonm poroda sam bila ko nova, kad je moje dijete bilo uz mene, meni kao da je netko napunio baterije, bila sam sva u euforiji, sestre s odjela su se čudile otkud mi tolika snaga i energija, a dalo mi je moje dijete koje sam čekala duge 3 godine....i sav si sretan što je u tvojim rukama i tako dalje kročiš sretan i zadovoljan kroz život.....koji je dobio svoj smisao i puninu!
Lili75, svatko piše o svom iskustvu...
Inače, slažem se s ovim gore, to je nešto s čim sam i ja išla u rodilište - ne bih ništa, ali može sve što treba da bismo bile dobro.
http://forum.roda.hr/threads/2828-Plan-poroda, Zekana , pogledaj ovdije možda ti pomogne
Epiduralnu mi nije ni palo na pamet tražiti u prvoj trudnoći, mantrala sam si da će i to proči, porod je bio induciran, bušen vodenjak, drip, epiziotomija rodila u roku 6 sati, trudovi + izgon.
Sada puno više znam i nadam se prirodnom porodu, epiduralnu ne planiram ni sada tražiti.
Moj svajet ti je da se što više informiraš o samom procesu rađanja i što se dešava sa tvojim tijelom, onda će ti biti sve jasnije, znat češ čemu trudovi i bolovi pa ćeš ih lakše i odraditi.
Nemoj puno slušati žene oko sebe, sve je to rekla ,kazala, ako i dođe do epiziotomije vjerujem da te neće šiti "na živo", doktori uvijek daju anestetik nego problem je da nekad ne pričekaju dovoljno da on počme djelovati.
Držim ti fige, misli pozitivno i kako češ se uskoro upoznati sa svojim zlatom
Pa čistom logikom se nađe odgovor na to pitanje. Da beba lakše izađe, da je manji pritisak na glavicu, ili ako ide beba na noge da lakše izađu male česti i glavica što brže.
Mami sigurno epiziotomija ne pomaže, samo odmaže oporavku. A nema nikog drugog zbog koga bi se radila
za to ne treba epiziotomija nego položaj u kojemu tijelo prirodno omogući djetetu da lakše izađe (da se zdjelica i koža mogu lijepo raširiti/rastegnuti)
ne kužim logiku što se tiče djeteta koje ide na noge? pa male česti će jednostavno izaći i bez epiziotomije! tim više, prvo idu manji dijelovi, pa onda veći, sve se postupno širi... Ako glavica slučajno zaglavi, nije epiziotomija jedini način da se prepreka ukloni, dapače, niti najbolji.
Kako je Ina May Gaskin rekla kad je gostovala u Zg - dijete ide nogama van? pih, to je najednostavniji porod i za dijete i za mamu.
Naravno da ne treba epiziotomija. Meni nije trebala. Ali nekome i ponekad ju treba napraviti.
I nije najjednostavnije kad beba ide na noge. Normalno je, ali nije jednostavnije nego na glavicu. Možete pitati bilo koju babicu ( ima ih na svijetu dosta osim I M Gaskin).
edit epiziotomija nema veze sa zapinjanjem glavice na izlazu zdjelice kod poroda na zadak.
Posljednje uređivanje od Beti3 : 05.02.2013. at 20:03
apsolutno, ako rađaš u poluležećem položaju, možda nekad treba i episiotomija. a možda nekad i popucaš sama od sebe...
nisam pitala sve babice na svijetu, samo one koje poznajem, njih nekoliko (nakon što ti se dogodi takav porod, nastojiš se informirati o tome).
Ina May je tu prilično iskusnija od većine drugim babica, pogotovo domaćih, zato što one, nažalost, nisu često prisustvovale takvim porodima, jer je njih, u našim uvjetima, gotovo nemoguće imati (za razliku od porodnog centra gdje radi Ina May)
Najveći problem kod poroda na zadak (a tako i na noge) je taj što rijetko tko ima iskustva s time i nitko ne želi riskirati s nečime o čemu puno ne zna (jasno) pa radije šalju na carski, jer su tu ko doma (i ok, bolje tako nego da se petljaju u ono što ne znaju). od svih poroda na zadak porodi na noge čine cca 2% - koliko bi to bilo poroda na noge u hr? jedva dvoznamenkasti broj. kako da onda imaš s time iskustva ako se npr. u bolnici gdje radiš rodi 1-2 djece GODIŠNJE na noge? nemaš. i zato ideš na opciju cr. nažalost, to je tako
Zuska,
super da ti je sve prošlo tako kako je.
Meni bi bilo logiično da žena rađa kako je njoj lakše, a ne porodničaru.
Onda nitko ne bi ništa rezao.
Kakva je praksa sa epiduralnom nakon carskog reza?
Daje li se ili ne? Je li ju uopce pametno uzimati s obzirom na prethodni rez na maternici?
Prvi porod je bio cr, a drugi vbac
Ja sam vbac htjela, al mi nije ostao u lijepom sjecanju
Vjerojatno zbog svih mogucih intervencija koje su mi radili ukljucujuci drip, droge, skakanje na trbuh....name it...
Vjerojatno ne bi bilo tako strasno da su pustili da ide svojim tokom, al ako budem radjala jos jednom, htjela bih razmotriti sve opcije
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
