Projekcije su gotove, baš me zanima čuti vaše utiske Pa recite, kako vam se činilo?
Projekcije su gotove, baš me zanima čuti vaše utiske Pa recite, kako vam se činilo?
..hm, prva sam....
razmišljam što napisati, jer pratim temu "prirodnog poroda" već dugo, dugo, i još uvijek sam pod dojmom svog poroda tako da mi je ovaj film bio baš "intenzivan"....
zasad ću izdvojii scenu snimljenu u Mađarskoj, ispred zatvora u kojem je primalja Agnes Gereb, zavorena,...večer je, ona gomila roditelja, djece pjevaju, drže svijeće....ja sam u ovom momentu skoro htjela iz kože iskočiti koliko mi je to bilo dirljivo...
ja sam cmoljila i ježila se čitavo vrijeme...
nakon bolničkog iskustva i poroda kod kuće....baš mi je kristalno jasno koliko je ova borba bitna...i koliko je bitno da ovaj glas dopre do što većeg broja ušiju...
a šta reć za Agnes....heroina prava....a podrška njoj...ma teško je opisati što sam osjećala kad su joj pjevali ispred zatvora...snažni su to osjećaji..
mislim, meni je sve to apsurdno...do bola. boriti se za takva prava koja se netko eto...domislio oduzeti. kao i borba žena za pravo glasa....ma strašno.
al ovaj dokumentarac daje nadu da šačica ljudi ipak može učiniti čuda, i to mi ovaj svijet čini ljepšim...humanijim.
snaga je u nama, i ja se iskreno nadam da će moja kćer jednoga dana imati pravo izbora.
Film mi osnažio želju da rodim prirodno bez nepotrebnih intervencija (za nekoliko mjeseci).
Ja sam projekciju gledala u Bjelovaru gdje se okupilo oko 20-ak žena, a među njima su pozvane liječnica i primalja iz rodilišta, te patronažne sestre, pa je bilo zanimljivo pratiti i raspravu nakon filma. Svim prisutnim ženama postavljeno je pitanje da li su prepoznale, primjetile da im je oduzeto pravo izbora mjesta poroda i nitko se nije javio. Vjerojatno je slična situacija bila i kad se raspravljalo da li žene trebaju imati pravo glasa, vjerojatno većina nije primjećivala da im išta fali, pa su se ipak dogodile te promjene.
Čini mi se da film nikog od prisutnih nije ostavio ravnodušnim i sigurno je ženama ostavio neka pitanja u glavi.
Kako su izgledale rasprave u drugim gradovima?
Meni je bio baš deprimirajući. U današnje doba da su žene u "civiliziranim" zemljama toliko degradirane da nemaju pravo glasa kod vlastitog poroda.
Intelektualke, menadžerice, premijerke...a način na koji će roditi diktira im netko drugi. Tužno.
Prekrasan, osvještavajući, emocionalno nabijen, a istodobno sasvim realan.
Ne vidim kako bi itko mogao ostati ravnodušan nakon što ga pogleda.
Uznemirio me. Osvijestio mi je koliko je strašno to da su ženama širom svijeta ugrožena temeljna ljudska prava i da se o tome šuti, da se to smatra normalnim. Šokirale su me priče o oduzimanju djece, prijavama socijalnim službama i sl. Nevjerojatno je to kako se smatra da žena želi ugroziti djetetovo zdravlje radi nekog vlastitog uvjerenja ili, još bolje, komoditeta, upravo onda kad se žena hrabro bori za najveću dobrobit svog djeteta. I svoju. Meni osobno je film znakovito sjeo u danu kad sam saznala za svoj zdravstveni problem koji je najvjerojatnije posljedica neželjenih intervencija na mom porodu prije 5 godina. Zaista je vrijeme da mi žene uzmemo stvar u svoje ruke i mijenjamo ovu stvarnost, ako ne za nas danas, onda za našu djecu sutra.
U Zagrebu baš i nije bilo neke rasprave, nešto malo primjera, isustava žena o porodima u rodilištu, slično kao na ovom forumu. Termin je bio prekasno za tu populaciju, većinom mame s malom djecom, mnogi su morali otići, dvoranu je trebalo zatvoriti.
Meni se čini da film dopire do žena koje su već prokljuvile da s rodilištima nešto nije u redu, a da za ostale treba neki malo drugačiji film, onaj u kojem će se pojasniti o čemu se tu uopće radi, što tu zapravo nije u redu, većina ne shvaća čemu i zašto ta borba, što to fali porodu u bolnici i zašto netko "hoće kruha pored pogače".
Nema tu nikakve pogače, ali mnogima to nije jasno, to se baš vidi po komentarima ispod svakog objavljenog teksta na portalima koji se odnosi na porod.
I da, najbolji komentar mi je bio od jedne cure (draga), kratak i simboličan, kao - to mi sve trebamo, ovo ili ono,
pa je ona rekla - pa, za početak, mogli bi u rodilištu barem zatvoriti vrata dok žena rađa, ups, ali tamo nema vrata.
Da nije prežalosno, bilo bi smiješno, zapravo je i jedno i drugo.
O čemu mi pričamo, o kojem dostojanstvu, kad ženu dok rađa gleda i pregledava tko naiđe,
meni je palo na pamet da još samo fale japanski turisti da škljocnu aparatom u prolazu
Trenutno nisam u Hr! Kako bih mogla doci do tog filma jer bih ga zeljela pogledati? Hvala!
Meni je film bio jako emotivan,ali mi se isto čini da možda nekima nije bilo jasno o čemu se ovdje radi. Po meni bi kao prvi dio cijele priče mogao poslužiti film "The Business of Being Born" http://www.youtube.com/watch?v=4DgLf8hHMgo -meni je on doslovno otvorio oči kad sam razmišljala o tome što su nam to točno oduzeli u bolničkom porodu.
http://www.freedomforbirth.com/
jučer je bila premijera na preko 1000 mjesta u svijetu, vjerojatno i negdje u tvojoj blizini...a možda bude i koja repriza
to smo već gledale prije par godina
http://www.roda.hr/article/print/nas...e-iz-diskusije
meni samo nije jasno kako se neke stvari ne razumiju, i uopće kako se mogu smatrati normalnima. mislim, kužim teoretski...al ono...tijelo mi vrišti zbunjeno.
opet...nije mi jasno zašto sve to treba tako puno objašnjavati...
ono, pa rođenje...dolazak jednog novog bića...trebao bi za ženu biti sve..samo ne trauma i događaj koji čim prije želi zaboraviti.
ja bi dala svašta da ekipu s mog poroda u rodilištu mogu zaboraviti, al ne mogu. pa se moram suzdržavati od prikrivenih želja za raznolikim fizičkim okršajima koje se jave od same pomisli na njih...a kamoli kad ih sretnem. i žalosna sam što je to tako i što ću se uvijek kad se sjetim dolaska mog djeteta na ovaj svijet sjetiti i toga.
zato mi nije jasno, kako većina žena misli da je porod to...ono stisni zube, izdrži, i zaboravit ćeš to. a znam ih puno koje tako misle. ah...šta ćeš...šta se mora mora se.
zašto se većina osjeća krivima, ili što već..ako požele nešto bolje...ne kužim.
ali, pa nije u pitanju ni porod doma. uopće. nema nikakvog izbora kod nas. to mi je ne samo strašno, nego prestrašno. meni osobno.
ono..ili ovako ili nikako.
pa zar zaista nekome to može biti normalno?
jer meni je to sve, samo ne normalno.
Osvrnula sam se na ono što je Nena-Jabuka napisala jer sam i ja čula nekoliko komentara gdje im nije baš bilo jasno što to točno u rodilištima ne valja. Meni je ovo bio kao nastavak cijele priče koja je prvo počela sa utvrđivanjem onog što "propuštamo" u bolničkom porodu,a sada postoji način na koji to možemo promijeniti.
Posebno mi je bilo dirljivo ono sa transparentima: "Gdje su naše primalje?"
Ja ću govoriti u svoje ime i reći da dok se nisam potrudila potražiti, nisam imala pojma kako bi porod stvarno trebao izgledati jer sam do tada samo čula ono:sve smo rodile, pa ćeš i ti, nije to ništa, to se sve zaboravi...tra-la -la
Kad sam pročitala priče sa prirodnih poroda (većinom doma, moram priznati) i Odenta-tek mi je tada kliknulo.
ja se slažem. i mene je nešto ponukalo da krenem proučavati ima li žena kojima je porod lijepo iskustvo, al sam prvo osjetila da bi to porod trebao biti.
a s druge strane...strašno me plaši ta želja za kontrolom i manipulacijom svega i svačega, pa tako i ženinog tijela.
ali, to je tako lijepo u filmu rečeno...tu nam nitko ne može pomoći osim nas samih.
Ja cu napisati nesto sto me piknulo na filmu (osim onoga sto je I sve vas I sto me dovelo do suznih ociju).
Jedna od pravnica u filmu rekla je da je temeljno ljudsko pravo odbiti operaciju pa bila ona I "life saving" .
Zanima me jel to doista tako, odnosi li se to I na CR i moze li tu porodnicar postupiti protivno zelja majke, a da bi spasio dijete?
Svjesna sam da je to I najcesci nacin ucjene majke da pristane na intervenciju, ali moramo uzeti u obzir da indikacije za cr postoje.
E to je pitanje za milijun dolara.
Neki pravni stručnjaci tvrde da je pravo trudne žene da odlučuje o svom tijelu apsolutno - bez obzira na starost ploda. Prema tome, ako žena ima pravo pobaciti s 10, 12 ili čak 20 tjedana trudnoće u nekim državama, onda ima pravo i odbiti carski rez za koji npr. postoji apsolutna indikacija.
Drugi brane ljudska prava djeteta pa su stava da država ima pravo oduzeti poslovnu sposobnost majci i povdrgnuti je prisilno carskom rezu u slučaju potrebe. Što se uostalom već i desilo u više slučajeva u Americi i nekim drugim zemljama.
Ali univerzalnog konsenzusa nema. Pitanje je otvoreno za debatu. A u praksi će sve ovisiti o osobnom stavu suca u konkretnom slučaju.
Mislim da to ovisi o pravnom sustavu neke države. Kod nas liječnici u slučaju spašavanja života majke ili djeteta ne moraju tražiti suglasnot niti poslije za to nekome odgovaraju (ako me sjećanje ne vara, negdje je o tome bila riječ),dok je u SAD-u druga priča, vezano je to uz njihovo zdravstveno osiguranje gdje svaki postupak mora biti odobren, potpisan, a ako nije nešto za što su liječnici zaključili da je nužno za spašavanje života, mogli su tužiti ženu za zanemarivanje djeteta, ugrožavanje njegova života (tj. ne oni nego soc. služba) jer oni bez njezine izričite suglasnosti nisu mogli to napraviti.
Kod nas se valjda hitni carski stavlja u rang reanimacije, za što pacijent nije tada u stanju potpisivati pristanak pa liječnik odlučuje umjesto njega. Drugo su situacije kad može ovo ili ono.
a inače, vezano za film - znamo li kakve su bile projekcije i reakcije drugdje u svijetu?
https://www.facebook.com/oneworldbirth
ovdje mozes pratiti
Ja sam bila na projekciji u Bratislavi. Organizirala ju je udruga Zenske Kruhy (ženski krugovi), podosta slicna Rodi kod nas.
Najprije je bio jedan slovacki film od 37 minuta ''Zuna'' (autor:. Bc Martiniaková Marija) o prirodnom porodu. Ona je bila kratka diskusija, tj vise govor od voditeljica (ujedno i doula).
Ona je isao film Sloboda porodu, pa opet kratki razgovor, pa cascenje sa sokom i kolacima (jer je prvi rodendan udruge).
Meni je bilo super, ali rasprava nije bila ni zestoka ni konstruktivna, vise onako par prica s poroda...
Bilo je oko 70 ljudi mislim (a dosta ih je povelo i djecu).
Potpisivala se i peticija za Agens.
Al brzo sam iza otisla, mozda se razgovor nastavio, ja sam jurila na Humans body exhibition, jos sam pod dojmom...
Besplatna kratka verzija filma "Sloboda porodu" je OD DANAS DOSTUPNA!
Ovaj film ima potencijal pokrenut lavinu promjene u porodništvu u cijelome svijetu, pogledajte ga, podijelite sa svojim prijateljima i budite dio ovog važnog pokreta!
Titl na hrvatskom je dostupan tako da nakon što kliknete poveznicu u donjem desnom kutu pritisnite "CC" i odaberete "Croatian".
http://www.oneworldbirth.net/the-film/
Kod nas u teoriji svašta piše, ali samo na tome i ostaje.
Nažalost nisam iskoristila priliku kada su bile projekcije da pogledam dokumentarac u cijelosti. Pogledala sam samo ovu kraću verziju. Drago mi je da se glasovi žena podižu, množe i bore.
U kraćoj verziji spomenuto je također da je Agnes porađala jednu ženu čiji je porod nažalost završio tragično za dijete. Da li netko zna što se dogodilo?
Da li je Agnes završila u zatvoru zbog toga ili zbog općenite prakse poroda kod kuće?
Agnes je prisustvovala 3000 kućnih poroda, bilo je 3 loših ishoda. Točnih detalja ne znam ali znam da od ta tri loša ishoda u dva slučaja su roditelji na strani Agnes.
Problem je da ako nešto prođe po zlu u samostalnom primaljstvu odmah krene krivični postupak, da se isto desi u bolnici kreće eventualno disciplinski postupak nakon interne istrage slučaja.
Imaju žene mogućnost odabira u trudnoći i porodu? Da li će imati naše kćerke mogućnost odabrati vrstu skrb koju žele?
8. ožujka 2013 udruga Roda planira projekcije filma Lice poroda o važnostima i moći izbora u trudnoći i porodu u gradovima diljem Hrvatske. Ukoliko želite u svom gradu organizirati projekciju ili sudjelovati u organizaciji, molimo vas da ispunite ovaj obrazac pa ćemo vas uključiti u mailing listu za daljnje dogovore. Film će biti titlovan na hrvatskom jeziku.
Moć izbora je MOGUĆNOST izbora - dignimo svoj glas!