Doularit ću, šta mi je činiti?

[zhabica]

Dakle, prijateljica me zamolila da idem s njom na porod.

Imamo službeno još dva ipo mjeseca do toga.

Kako se porod približava mene hvata sve veća trema.

Šta da radim? Jel ima kakva knjiga di mogu pročitat koji pametan savjet?

Na šta sve da se pripremim?

Smiješno mi je reći da sam totalni blank jer sam rodila dvoje djece al ovo mi je potpuno nova uloga u kojoj nikad nisam bila i ne znam što me sve čeka, na šta da se pripremim. Porod će bit u Splitu.

Naravno da je najvažnije da s njom sve iskomuniciram i vidim što joj je važno i što od mene očekuje, već smo dijelom to riješile, a čeka nas i još razgovaranja, al htjela bi iskustva onih koji su bili pratnja i savjet o ... ne znam ni sama čemu.

Nadam se da će bar netko razumijet što hoću iz ovog zbunjenog posta.

[Lutonjica]

radit ćeš ono što tvoja prijateljica želi, a za to ti ne treba nikakva knjiga
najvažnije je slušati nju i prilagoditi se njoj.

ja sam bila pratnja sestri na porodu koji je bio totalno suprotan svemu što ja mislim da je dobro i pametno, od njenog izbora rodilišta, do svih mogućih medikamenata koje je htjela i primila. ali sam šutjela oko toga (iako je sve u meni vrištalo), i bila sam joj emocionalna i psihička podrška - jer je to ono što je ona htjela i tražila od mene.

[Danci_Krmed]

x na Lut

Najvažnije je imati super glasnu zvonjavu na mobitel koja će te probuditi u noći ako porod krene u noć, da budeš skulirana i podrška koju toj ženi treba (odn koju ona želi). Ako znaš procedure kod ulaska u rodilište možeš joj ih objasniti i reči joj da razmišlja o njima i što želi od svega toga (ako želi nešto odbiti), i obavezno neka ti kaže što joj je posebno važno (to da se ne odvoji od djeteta, da ne dobije epiziotomiju, štoveć) tako da ti znaš za koje stvari se trebaš potruditi.

[Nena-Jabuka]

Porod će bit u Splitu.

.

Nisam optimist,glede Splita, jel'.Nadam se da imate kakvu "vezu dobrodošlice", da vas ne otpile u startu i preporučujem ne koristiti izraz "doula" nego prijateljica, sestra, majka

Ipak se ti ćerce malo pripremi, štogod pročitaj.

Sugeriram M. Odenta "Preporod rađanja", stara neka knjiga, ima valjda i u knjižnicama.
Ne, ne rugam se, niti provociram, i znam da ne rađa doma nego u rodilištu,
ali je knjiga kratka,
a ima dosta stvari koje te mogu pripremiti psihički da joj budeš samo strpljivi oslonac u boli, u strahu i sl.

Čisto širenje vidika, da se malo ohrabriš i vidiš da ne moraš biti neki majstor, samo dodavati vodu, obloge, stajati i šutiti i sl.
Da se manje bojiš.

[zhabica]

Hvala žene drage

Lut, jel te bilo srah očekivanja? Tipa da će ona imat veća očekivanja od tebe nego što ćeš joj ti moć ispunit?

Danci, thx! :D Moram pod hitno popravit mobitel, tek mi je sad odzvonilo da je to zapravo blizu!

Neno, hvala! Pročitat ću. Kad već nakon toliko forumiranja na Rodi nisam Nemamo namjeru reći da sam doula već prijateljica koja ide uz nju, vjerujem da su imali do sada takvih situacija i da neće bit problema.

Njoj je ovo drugi porod, a sa prvog ima ozbiljne traume, ne bi sad detalje pisala.
U svakom slučaju to i jest razlog zbog kojeg planiram ići s njom, prolazile smo taj period zajedno, razgovarajući preko telefona i ona kaže da bi ju uvijek smirila i ima povjerenja, to me hrabri da ću onda i ovaj put uspjet ju smirit i olakšat joj kolikoje moguće, mislim da joj je važan taj momenat da nije sama. ... al opet ... imam tremu ...

[Lutonjica]

nije me bilo strah toga što od mene očekuje jer nije očekivala ništa osim da budem tamo s njom.
ali nakon poroda sam se osjećala kao da joj baš ništa nisam pomogla, kao da sam bezveze bila tamo, skroz jadno - međutim ona mi je rekla da joj je sve na svijetu značila moja prisutnost, da ne bi to izdržala bez mene, njen muž me i dan-danas uzdiže u nebesa i zahvaljuje mi što sam bila s njom, a evo zamolila me i da prisustvujem na uskorom njenom drugom porodu
tako da se nemoj osjećati jadno poslije ako ćeš imati osjećaj da ništa nisi radila, niti išta pomogla, jer sigurno jesi i to jako puno

zanimljivo je da mi je suprug rekao da se on isto tako beskorisno osjećao i na moja dva poroda - naravno potpuno neutemeljeno, njegova podrška bila mi je izuzetno važna.

[Sirius Black]

zanimljivo je da mi je suprug rekao da se on isto tako beskorisno osjećao i na moja dva poroda - naravno potpuno neutemeljeno, njegova podrška bila mi je izuzetno važna.

I moj se osjećao bezveze jer je sjedio pokraj mene na stolcu i bilo mu je dosadno većinu vremena jer sam ja kod najjačih trudova govorila: "ne diraj me i šuti". Bilo kakav dodir me strašno iritirao, razgovarali smo između trudova, ali za vrijeme truda je sjedio i šutio Glavni posao mu je bio mijenjanje cd-a. Na drugom porodu je sve puno brže prošlo, pa nije trebao puno ni sudjelovati.

[mimi 25]

I ja sam prije 10 mj bila u istoj situaciji, pratnja prijateljici na porodu.
Puno smo pricale prije o njenim ocekivanjima i zeljama, tako da sam taj dio naravno znala.
Bila sam uz nju, pricale smo dok je ona mogla, razgovorom i salama sam ju pokusala opustiti dok je to njoj pasalo. Pri kraju je bilo dovoljno samo da sam tamo, uz nju.
Primalja i doktor su sve razgovore vodili s mojom prijateljicom, ja sam stajala po strani. Tu se nikako nisam htjela mjesati, posebno zato jer je ona bila potpuno svjesna svega cijelo vrijeme.
Na kraju sam lijepo slikala bebu i snimila prvi kontakt mame i bebe ( to joj je poslije puno znacilo).
Uglavnom, jedno jako lijepo iskustvo i zahvalna sam prijateljici sto mi je ukazala to povjerenje.