Moji trudovi u sva tri poroda traju po 20 sati,prvi 25 h,drugi 18 h,treci 20 h,moram reći da sam silno željel i treći porod kao drugi,trudovi odrađeni doma,došla u box i rodila za 1,5 h,bez rezanja i ičega a beba 5200g.Treći porod,nakon dugih sati trudova,sve u okružju doma,oni se ne pojačavaju ni skračuju razmak,dođem u rodilište samo otvorena 1 cm,mogla sam tako danima doma,i na carski,da ne velim da mi je beba imala ljubičastu glavicu u predjelu čela,grlić mi je pukao skroz,jednostavno hormoni nisu učinili kako treba,repriza prvog poroda,ne otvaranje nikako.
Stoga koliko god se navija za prirodni porod na temelju svojih iskustava meni je drip bio bolja opcija od carskog!
Posljednje uređivanje od Nitenaja : 20.03.2013. at 08:29
cr je bolji izbor od forsiranog vaginalnog poroda gdje se zenu satima dripa. mislim da je bila rijec o max 4 sata, ako se u to vrijeme potpomognuto dripom dijete ne rodi da je bolje ici na cr (in labor, non emergency cesarean)
ovo sto se ponekad dogada da je zena po 10 sati na dripu, muci se a nista se ne dogada to je u principu sadizam, ne znam kako bi to drugacije nazvala
a drip je ponekad isto koristan, da malo potakne stvari, pogotovo u losim uvjetima kakvi su cesto u nasim rodilistima
ali ne uvijek, svakom i nekriticki
Posljednje uređivanje od mikka : 20.03.2013. at 09:36
Da, tako je. Zato ja nisam ni isla na drip, nego odmah na hladni carski. Prvo mi je bilo zao, ali nakon sto sam i sama o tome malo procitala, zakljucila sam da je tako i bolje
Puntica da..morala se dovrsit trudnoca..cekali smo maksimalno..do punih 39 tjedana..ja sam se nadala da cu biti bar malo otvorena pa da cemo moci inducirati porod..ali nazalost nisam bila..ni mrvicu..ja sam ipak htjela pokusati sa dripom..ali odgovorili su me od toga
Koja dilema. Je li bolje da porod završi brzo, ali prebolno zbog dripa ili je bolje da traje satima, ali malo manje traumatično? Izgleda da ovisi kakve smo osobe za to izdržati.
Amely, to ti je prvi porod?
Vjeruj mi, željet ćeš da brže završi. I nije prebolno zbog dripa. Boli i bez njega. Jedino bih rekla da s dripom duže traje svaki trud. Duže možda pola minute (možda i manje), ali uf...kako je dugo tih pola minute.
Ali, može se. Može se izdržati ta bol, moći ćeš i ti. Pokušaj zamisliti kako te svaki trud približava kraju poroda. Što je jači trud, to će prije bol prestati. I beba se roditi. Prepusti se trudovima, diši iznad njih, probaj iskopčati razmišljanje, ako možeš, opusti se, i misli kao će to sve brzo prestati. A kraj svemu je tako divan - beba.
bol je doista zadnja stvar na koju bih pomislila pri opisivanju svoja dva poroda
nekako mi je to bila sekundarna pojava
kad god čitam ovakve teme samo mi suze krenu na oči, uhvati me tuga pregolema, i pomislim kako bih uvaženog doktora Podobnika tako rado tužila jer će me ta noćna mora pratiti cijeli život...
što je najgore, ja osjećam grižnju savjest jer mislim da sam sama kriva što sam dozvolila na inducirani prvi porod bez osnove
...mlad si, misliš se plaćaš dobrom doktoru, u dobrim si rukama, zna čovjek što radi...
bio je taj dan dežuran, a ja sam kod njega išla privatno na preglede pa je htio dovršiti porod u smjeni - samnom je bila još jedna ženska - ista priča, no ona je na kraju završila na carskom, a ja sam rodila nalijeganjem na trbuh, pupčana vrpca oko vrata, plavo-ljubičasto dijete.... na dripu od 13 do 21,30... od 17 do 21 sam se gubila i padala u nesvijest između trudova koji u biti nisu imali nikakvu pauzu između... vrištala sam toliko... a još mi je bilo neugodno jer je moj boks bio potpuno otvoren prema hodniku, nikakva zavjesa, ništa; gola, pokušavam se okrenuti s boka na bok, cijeli hodnik ima pogled na moje međunožje, a po hodniku se prešetavala neka babetina-primitivka-trudnica koja je stalno govorila da kaj se toliko derem... i na kraju sva sreća da je mm bio samnom i vidio da ce otkucaji srca smanjuju (tj. nije imao pojma da su to otkucaji bebinog srca, samo mu je bilo čudno nakon nekog vremena pa je pozvao sestru)... ajme... sve je u redu, ali mislim da dijete ipak ima posljedica od preuranjenog nasilnog poroda...
2. porod sam pročitala sve što sam mogla, isto čekala jače trudove, došla, molila da mi ne daju drip ako nema potrebe... nije bilo, prirodni trudovi - neusporedivo... naravno išla sam i kod drugog liječnika i u drugo rodilište...
3. porod kao i drugi
dakle moj glas ide ipak za "bez dripa"...
op. i s trećim su me toliko boljele kontrakcije prilikom dojenja da sam tada uzimala tablete protiv bolova, što s prvim nisam; s drugim sam izdržavala, no s trećim ipak nisam bila toliko snažna... nisam znala za taj podatak da kontrakcije jače bole nakon više poroda - eto ja, dakle, to potvrđujem
Posljednje uređivanje od Vrijeska : 23.03.2013. at 23:22
Mene nisu bolile vise. Zapravo nakon prvog poroda nista, nakon drugog i treceg nesto malo, nakon cetvrtog ih se uopce ne sjecam.
Ne bih nikada mijenjala sve one silne sate prirodnih trudova za kraci porod, a uz drip. Steta sto sam ga trebala tih zadnjih dva sata, ali, izmedju ostalog, stvarno su mi se vec i baterije opako pocele trositi. Bol me uopce nije smetala. Ma nije je bas nesto ni bilo, zapravo.
moja primarna misao vezana za porod je bol
misli o tome kako će sve biti gotovo i kao će završiti nečim divnim do mog mozga uopće nisu dopirale
to mi se zapravo činilo nevjerojatnim i to oba puta
jedina misao je bila kako se maknuti s tog mjesta na kojem me sve boli
ja sam na trecem umirala od bolova, ali proslo je , cim se rodila glava odahnula sam jer je najgore gotovo . drip nakon prvog poroda nije dolazio u obzir.
stezanje maternice me nije bolilo ni nakon jednog poroda.