... ne znam joj ni ime... evo upravo razmišljam o tijeku događaja večeras i sjetim se da mi nisu ni rekli, a ja se nisam ni sjetila pitati kako se draga ženica zove. Nije da je ime ovdje bitno, bitna je ONA i bitna je BEBA. Pokušavam pokrenuti val pozitivnih misli i poruka za nju i njenu bebu.
Mlada mama, snaha ljudi što žive kod mojih svekra i svekrve ovdje u Hadžićima. Večeras slušam priču o teškom 10om danu borbe njene malene curice koja je dva puta imala za vrijeme poroda omotanu pupčanu vrpcu oko vrata, nagutala se plodne vode, i to s fekalijama, već se bila zagadila. Sad je na aparatima, pluća se čiste, ona dolazi sebi polako... Kažu doktori- sve bi trebalo biti u redu. Iz njihovih usta u Božje uši!
Taj mali borac, mala bombica života je jasno dala do znanja da želi jaaaako taj život i bravo za nju!
A ja o njenoj mami mislim, već sam dva puta oplakala večeras u suosjećanju, u sjećanju na kratku frazu njenog svekra: "obrazi joj se ne suše od suza". Još ju nijednom nije uzela u ruke, kako li to mora biti nenormalno teško... ja sam svoju imala kraj sebe od rođenja i sad spava evo kraj mene- samo si mislim o toj ženici da sve bude stvarno u redu i da i njena bebica konačno prizdravi i ovako za koji mjesec uživa u njoj. Skuckala sam sve što sam za dojke imala, izdajalicu, šeširiće, školjke za mlijeko, mast, steznik, ma mahnito svašta nešta krenula preturati ovako kasno i odnijela ljudima da joj ponesu iako znam da je to sićušno. Njoj jedino njena beba može dati ono VELIKO da joj smiri srce.
Pa vas molim, iako je ne poznajete kao ni ja, šaljite sve svoje pozitivne misli za jednu mamu na Koševu i njenu bebicu koja još nije osjetila mamin dodir. Mislite o njima puni nade da im do nove godine sve bude zajedno i zdravo, ja vjerujem da se mnogo toga može pokrenuti pozitivnom energijom...
Ljubim vas rode, puno nas ima, nek čujemo brzo o oporavku