Svakodnevno pratim skoro sve teme na forumu pa primjecujem da se najcesce prica o rodilistima u Zagrebu, sto je razumljivo jer Vas je najvise iz Zagraba.
Mene zanima kakvi su uvjeti u Dubrovackom rodilistu i postoje li kakve akcije za poboljsanje uvjeta u istom? Znam da tate ne smiju sudjelovati na porodu - mozemo li pokusati nesto napraviti da se odluka promjeni?
Ja sam rodila u Dubrovniku. Gnjavila sam doktora može li mi muž biti samnom na porodu iako znam da se to ne dozvoljava, rekao je da može ako budem sama. Nitko sretniji od mene!!!.
Kad ono cura koja je bila samnom ode u 12h na odjel sa svojom bebicom, a ja pitam može li sad doći, a on; sredit ćemo nešto.
Kad je cijeli porod završio u 20h onda je sav ponosan na svoju dobrotu pozvao mog muža i ostatak familije da mi mahne s vrata rađaone. :?
I tako jadni moj muž ostane uskračen za svu čaroliju rađanja bebe, ali je zato bio počašćen pogledom na stol gdje sam ležela, možeš mislit u kakvom stanju kad mi još posteljica nije izašla, a pupčana vrpca ostala znaš več gdje
Ali stvarno je super to što poslije imaš rooming in, jer koliko sam mogla primjetiti nema ga baš puno rodilišta što mi je van pameti.
Ja sam isto zadovoljna rodilištem u Dubrovniku,mogla sam birati tamo ili Split ali sam čula puno pozitivnija iskustva od cura koje su rodile u Dbk.
Zadovoljna sam što se tiče uvjeta smještaja,oba puta poslije poroda sam bila u dvokrevetnoj sobi s kupatilom,doktora ima jako puno i uglavnom su mi svi dobri,bio je samo jedan ginekolog koji mi je utirao strah u kosti,sestre su kako koja,a ako imaš problema s dojenjem odmah priskaču u pomoć sestra Sabina i ostale.
Tamo se bočica ne dozvoljava,ako neka mama hoće bočicu bez ikakvog razloga onda je neće tako lako dobiti.
Istina muž ne može biti s tobom na porodu i to mi je bilo jako žao jer bi stvarno volila da sam imala podršku ali ja sam cijelo vrijeme imala mobitel tako da smo bili u kontaktu cijelo vrijeme.
Arijana je već rekla,predivno je što su bebe s mamama,ne sviđa mi se što ih ne donesu odmah već tek nakon par sati.
Hrana baš i nije nešto ali sumnjam da je igdje u Hrvatskoj bolja situacija na tom planu.
Ja na slijedećem porodu mislim tražiti da mi odmah daju bebu na prsi, pa me zanima da li je itko tko je rodio u Dubrovniku imao tu mogućnost? Andromeda?
Prvi put su mi je dali da je poljubim i odmah "oteli", a ja sva onako zbunjena nisam ni pitala da je stavim na prsi :? .
Arijana,sori,tek sad sam skontala da si me pitala za stavljanje bebe na prsa.Mislim da to nećemo nažalost tako skoro doživiti.
I ja bih volila da sam ih odmah dobila na prsa umjesto da ih 2 sata slušam kako viču dok ja ležim na onom hodniku.
Ali eto utjeha je da je bebica bila sa mnom već sat vremena nakon što sam došla u sobu a nitko je nije hranio tako da smo odmah navalile na siku :D
a ja jedna zagrepcanka koja je kratko zivjela u dubrovniku i sad sam bas nekako osjetljiva na dubrovnik i dubrovcane.....
ne znam puno o dbk rodilistu no moram reci da moja frendica ima duplo iskustvo s djecom na intezivnoj njezi zbog neke infekcije i oba puta je duze ostala u bolnici i oba puta je prestala dojiti jos u bolnici.....
Ivana7997 ,nije mi jasno zašto je tvoja frendica prestala dojiti,tamo bebe do godinu dana imaju pravo biti s mamom u bolnici.Nisam na sreću nikada morala ostati ali me uvijek to tješi ako se nešto nedajbože desi da ću bar moći biti uz nju i dojiti.
P.S.Pozdrav svima koji vole Dubrovnik i ja sam zaljubljena u taj grad
ja nisam nikada vidjela da je netko vezan za grad kao mi, i jako mi nedostaje biti dole... i zato taj
a sigurno cemo se vidjeti dole, jer koristim svakumogucu priliku otici .
na zalost nije ocevima dopusteno prisutvovanje porodu jer nema odvojenih radjaona (da mogu cekati pred radjaonom i da mogu nam drzati ruku dok nas voze na odjel ..ali to je sve)
osim zohara (a oni su nama domace zivotinje) koji plaze po cijeloj bolnici,pa tako i ginekologiji,jedino bi hrana mogla biti malo pojacana....
ja sam lezala u sobi sa jos tri rodilje i jedino zbog cega smo uzdisale je bilo nedostajanje grijanja (pokvareni radijatori,a veljaca),no dobili smo dodatne dekice
zbog uzasno teskog poroda (treci,tko bi rekao) bila sam odvojena od bebaca,ali sam imala mogucnost odlaziti i dojiti ga svaka tri sata (i nocu po potrebi su sestre zvale,ako je plakao i budio se ) unatoc tome sto je bio na foto terapiji...nakon sto mu je kljucna kost malo stabilizirana i krvna slika se popravila pusteni smo 12ti dan doma....
napominjem iako stanujem kraj bolnice nitko mi nije sugerirao odlazak...dapace....zbog kvalitetnog nastavljanja dojenja premjestena sam sa rodiljnog na ginekoloski kako bih bila uz svoju bebu....
od doktora Ivanisina i babica na porodu (cijim trudom je moj sin ostao ziv),pedijatrice na odjelu,pa do sestara i cijelog pomocnog osoblja nemam niti jednu jedinu primjedbu....profesionalno,odmjereno i kvalitetno...
znaci :jedina zamjerka...dopustiti ocevima dozivjeti radost (sad necemo o epiz.,klistiru i brijanju,sto je jos uvijek standardni postupak)