Ovaj topic sam tek sad vidjela i moram reagirati!
Meni se dogodilo nešto slično kao daedi, ali mi nije palo na pamet odustati.
Kvrga je trajala 2 tjedna i nije pomagalo ništa, temperaturu nisam imala, pa smo mislili da ipak nije bakterijski mastitis i počela sam piti antibiotike prekasno. Kvrga je bila ogromna, bolila je i stalno sam se bojala da ću pod kirurški nož, dok mi nije patronažna rekla - hitno u bolnicu.
Ok, znala sam šta me čeka, ali ne i na koji način. Bila sam sretna što sam "preko veze" uhvatila šefa kirurgije 5 min prije odlaska kući. Čovjek je to pogladao i rekao, pa kako ste vi trpili toliku bol? Ali prava bol je tek došla. Rutinerski je uzeo skalpel, rekao sestri neka opere, pitao imamo li ....(na znam kako se zove, ali onaj sprej za anesteziju), ona je rekla nemamo, dobro, onda ćemo ovako. I zarezao :shock: , i stiskao, gnoj i krv su curili u potocima, pa gurao cjevčice, prste, što sve ne, u tu rupu, pa opet gnječio. A ja sam stisla zube i još nisam bila ni svjesna šta mi se događa. Kad je završio i otišao, tek mi se onda zavrtilo u glavi. Sjela sam 5 min i nakon toga se odvezla kući i podojila dijete. Rana je curila, gaza puna krvi, izdajala sam i svaki put otvarala ranu i NIJE MI PALO NA PAMET PRESTATI DOJITI SVOJU BEBU.
Dojila sam malca na jednu stranu nekih 5-6 dana i izdajala ranjenu, dok mi nisu rekli da ga mogu opet dojiti i na sada izlječenu. Tjedan dana sam išla svakodnevno na kontrolu, svaki put su mi tiskali taj gnoj van, gurali u ranu raznorazne cjevčice dok sve nije izašlo.
I da, i ja imam ružan ožiljak i svaki put kad ga vidim, a to je svaki puta kad ga dojim
, sjetim se šta sam prošla. I prošla bi to i opet, ako bi morala, samo da mogu dojiti moje malo čudo(vište).
Ovo nisam napisala zato da te napadam, daedi, nego da mame koje ovo čitaju ne pomisle da apsces znači prestanak dojenja. Ja sam u tome ustrajala jer prvo dijete nisam uspjela dojiti i još se grizem zbog toga i odlučila sam da ću drugo dojiti bez obzira na sve.