Pročitala sam u nekim postovima da ženama nakon poroda (ne odmah) nedostaju one nježnosti s mužem, maženje, poljupci, u biti, njihova veza kakva je nekada bila. Zanima me kako se vi snalazite u tome?
 |
|||
|
|
|||
Odnos s mužem nakon poroda
Pročitala sam u nekim postovima da ženama nakon poroda (ne odmah) nedostaju one nježnosti s mužem, maženje, poljupci, u biti, njihova veza kakva je nekada bila. Zanima me kako se vi snalazite u tome?
Jako dobro!
Kad te netko (čitaj: beba) nateže cijeli dan za cike, ne mogu reći da mi baš nešto i fali...
Ma, nježnosti ima uvijek, samo je seksa nešto (da, nešto :grohotsmijehmanje.
lisca, ja bas mislim da je obrnuto
da muzevima nedostaje njeznosti sa zenama, a zene svoju potrebu za njzenosti i mazenjem zadovoljavaju s djetetom....
postoji cak i u BABu termin 'touched out', kad su zene predozirane dodirom, i ne zele, nakon dijeteta koje ponekad cijeli dan 'visi' na mami , ne zele vise nikoga blizu....
medjutim, nakon nekog vremena, uz muzevo razumijevanje i podrsku, sve dodje na svoje.....
meni, sad, kad sam se navikla na cesto mazenje i dodire s djetetom (od produzenog dojenja do zajednickog spavanja) fali sto vise nemamo toliko kolicinu vremena provedenu u njeznostima, dijete je veliko i vise ne trazi toliko paznje, fizicke, pa sad eto, imam njeznosti i trebam paznje koju dobijam od muza....
ma sve dodje na svoje
Ja nikako ne bih mogla te dvije stvari pomijesati ili jednu zamijeniti drugom, jednostavno uzivam i u mazenju s klincima i u mazenju s MM, i to su mi totalno razlicite stvari. Kod mene su promjene (posebno nakon drugog poroda) vise u smjeru opcenitog nedostatka vremena i za sebe i za druzenje i razgovor s MM-om.
ja sam se sa MM prva dva mjeseca (djetetova) toliko svađala, da nikakav dodir nije dolazio u obzir...
sad kada na to gledamo mislimo da smo oboje bili u šok fazi od dolaska djeteta (prvo nam je) pa nismo ni sami znali kud bi sami sa sobom, kud sa djetetom a kamoli još da smo pazili na međusobni odnos...
no prošlo, i sad se mazimo na veliko...
vidi ovaj tekst s naseg portala na ovu temu
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=238&Show=1632
Amalthea prvotno napisa
Ma, nježnosti ima uvijek, samo je seksa nešto (da, nešto :grohotsmijeh
Istina..........
Ja sam u trudnoći doslovno trčala za mm-om raširenih ruku i urlala "mazi me, mazi me, ja sam željna pažnjeeeeeeeee" na što me on prestrašeno gledao, hehehe!
Sada mi je dovoljna pusica i zagrljaj, a seks.......ako se pogodi jedno 5,6 faktora (da sam odmorna , da beba spava, da sam izdepilirana,mirisna.....) onda štogod i bude.....
Sve to dodje na svoje.Samo puno razumijevanja s obje strane i da vidiš.Samo pazi da ne bi vidla još jedan pozitivan test prije vremena! :shock:
A što je sa totalnim izostankom želje i potrebe za seksom?Meni i sad nakon dva i pol mjeseca još uvijek ne pada napamet poduzimati išta u svezi glede toga.MM je već očajan,ali ja ne mogu podnijeti da me dira.
Evo nama je prošlo mjesec od poroda..i ja se osjećam jaaaaako neprivlačno i ružno i bljak i ne mogu zamislit da mogu mm-u bit zanimljiva iako on "jedva čeka pregled sa 6 tjedana"...nekako me M stalno cica i stalno je na rukama pa i to pridonosi..kad me mm ljubi ili mazi to mi je lijepo,ali više nekako nije nužno,ako me kužite,M me dovoljno izmazi :zbunjeni smajl:
Potpisujem :D
I iako Sami jos nije dosao, imam osjecaj da smo se MM i ja malo udaljili jedno od drugog. Valjda zbog vise obaveza, briga... Editu smo planirali i bili spremni na nju, ali Sami je bas htio da bude rodjen i to sto prije.
Violet, daj kakav opsirniji tekstic. Kako vam je sada sa tako malom djecicom?
Aha, tu sam... sad bar znam da je to normalno.
I nakon 10 mjeseci još je isto.
Dodala bih samo da sam prvih tjedana po porodu sve odrasle face (uključujući i svoju, u ogledalu) doživljavala kao grube, nezgrapne i ogromne (svake oči su bile ogromne, obrve čupave, koža izborana!), dok mi je lice mojeg djeteta izgledalo nježno, skladno, savršeno, i bilo mi je najugodnije u njega gledati. Prvo sam mislila da mi nešto s vidom nije u redu, a onda sam od vlastite mame čula da je i njoj bilo tako, pa sam se smirila. Za par tjedana je to prošlo, ali fakat je čudan osjećaj!
Mi ni nakon 22 mjeseca nakon poroda nemamo normalni odnos.
Meni se sama pomisao da me dotakne gadi.
Prije mjesec dana sam dozivjela pravu traumu. MM me zagrlio i dao mi pusu za laku noc, a ja sam pocela vristat "ne, ne, ne pusti me". Imala sam osjecaj ko da me netko zeli silovati. grozno ...
Sama sam se sebe prestrasila koliko sam prestrasena bila i zujalo mi je u glavi i tresla sam se. Kao da ce me netko "ubiti" i ja sad molim da me pusti da zivim.
Ja sam jedno vrijeme zeljela ostaviti i muza i dijete. Jos za muza (to zelim i danas) mi je jasno, ali da sam sina htjela ostaviti njemu i otici.
Strasno je to, sto svi samo pricaju kako je divno roditi bebu, kako se sve zaboravi cim primis bebu... a ustvari ti svi lazu. UZAS.
Zasto nitko nije rekao da se kompletan odnos sa muzem promijeni, da se udaljite i da jednostavno dodjes do granice kad zelis rastavu.
Vjerujem da ima brakova gdje sve funkcionira super, savrseno. Svi se vole i smiju.
Ja sama sebi moram/zelim/trebam priznati da sam tek sada (nakon 22 mjeseca) prvi put uzivala u odnosu sa muzem. I iskreno cu vam reci da sam sama sebe nagradila sa tim. Sama sebi sam cestitala i divila se da kako mi je to uspjelo.
Iako kad vidim porod na tv, okrenem glavu ili mi se smraci pred ocima ...
Mislim da bi trebali imati i neku grupu podrske, gdje bi zene mogle jedna drugoj ispricati i pomoci kako to premostiti.
Jel nasi muzeki su ipak instiktivno opredjeljeni i oni bez sexa tesko mogu dugo prezivjeti.
Upravo toga me i strah. Meni je jako bitno da odnos s mužem ostane kao što je i bio, a znam da je to jako teško i gotovo pa nemoguće.
ne vidim zasto bi to bilo bas "gotovo pa nemoguce"?
mi imamo troje djece. i nije se nas medjusobni odnos ni jednim od tih poroda nesto promijenio.
dobro, jest se promijenio, ali sasvim sigurno ne na gore. dapace. promijenio se na nacin da je postao dublji, trajniji, bogatiji.
dublji - jer smo na svijet donijeli novi zivot. trajniji - jer smo roditelji istom djetetu zauvijek (pa i kad ni nas ni njega jednog dana ne bude, ostat cemo kao sjecanje u necijem obiteljskom stablu). bogatiji - jer nema tog bogatstva koje se moze mjeriti sa zagrljajem djeteta i musavim "vojim te".
ja duboko vjerujem da je najveca pomoc svakom problemu - razgovor. mm i ja oduvijek mozemo razgovarati o svemu. ama bas svemu. i nema tog problema, nedoumice, ideje ili potrebe o kojoj ja s njim (i obrnuto) ne mogu razgovarati. i uvijek je on, bez iznimke, prvi s kojim cu pricati. nema te mame, prijateljice ni interneta koji meni moze zamijeniti prijatelja u njemu...
Joj Litala odakle ti vadis ovakve postoveLako je tebi kad si takva divna
a daj natasauopce nisam divna
nisam nigdje napisala da se ne zakacimo. pa i posvadjamo. pa i ponekad ne razgovaramo
ali uvijek stojim iza toga da apsolutno o svemu mozemo razgovarati i da smo o apsolutno svemu dosli (prije ili kasnije) i do nekog zakljucka.
kompromis je druga stvar po vaznosti. jednako kako je on svjestan od trena kad smo odlucili da cemo imati dijete (jer promjene u ponasanju, razmisljanju i ostalom pocinju vec onda!) da su promjene i neki novi ustupci neizbjezni, da cu ja pocet vise razmisljat i pripremat se za to dijete, pa ce mi dati svu slobodu koja mi je potrebna (i podrsku, naravno), isto tako ja moram u svakom trenu znati i prihvacati da on kao osoba ima potrebu da u meni ima i partnericu, ne samo majku svog djeteta.
litala..i ja mma obožavam i imamo tako lip odnos..kojem je naravno Marin samo da još veće značenje...i razgovaramo o svemu,tako i o ovome..ja govorim samo o hormonima i samopouzdanju...ne o ljubavi
Ja samo znam da je istina to da mi nakon cijelog dana koji ona provede đipajući po meni nije ni do kakvog maženja nego do odmora i da me svi ostave na miru. Što je najgore mm je velika maza i to ga jako smeta.
Jel ima koji tata da podijeli svoja iskustva s nama???
Meni se to tak nedaaa..Neznam one "nabrzaka",a za citav koncert nemam sluha..
Jesam li ja krivo skuzila ili svi uglavnom podrazumijevaju da seks znaci vaginalni seks? Mozda bi vam neki drugi oblici seksa i/ili mazenja bili prihvatljiviji ? Probajte naci vremena za zajednicke aktivnosti (koliko god otrcano zvucalo) mozda je u tome problem (seks s osobom koju jedva vidite na 5 min.) ? Umor, neispavanost takodjer nisu afrodizijaciNemojte se samo upecati da to sve skupa znaci da 'odnos nije kao sto je nekada bio' u negativnom smislu, jer jednom kad prihvatite tu ideju, pocet cete ju nesvjesno hraniti, a to ne vodi poboljsanju.
MM i ja smo neki dan isli na Sljeme brati borovnice, super nam je bilo. Bez takvih trenutaka bliskosti ne moze ni seks valjati, jer ili ga nece biti, ili ce biti samo praznjenje napetosti i frustracija. Ostavite djecu na cuvanje nekome i odite nekamo/radite nesto sto vas veli. Nitko nece biti zakinut jer je djeci vaznije da imaju zaljubljene roditelje, nego da ste cijeli dan posveceni njima, jer ce inace na kraju svi samo poceti skupljati frustracije.
Nitko nece biti zakinut jer je djeci vaznije da imaju zaljubljene roditelje, nego da ste cijeli dan posveceni njima, jer ce inace na kraju svi samo poceti skupljati frustracije.[/quote]
U potpunosti se slažem s ovom tvrdnjom. Zanima me da li ste ikada osjetile da vas je muž počeo doživljavati samo kao majku vaše djece, a ne višei kao ljubavnicu i partnericu? Ja ne bih voljela da mi se to dogodi.
Samba, ostavi je na par sati nek djipa po nekom drugom.
Uglavnom ja njoj uvalim klince, (doduse, Sankara uglavnom uspavam, ipak je on jos mala beba) i odem se prosetati s MM-om ili nesto slicno. Kad se vratim, Sankar cesto jos uvijek spava, Mihael je blatan/mokar do grla :D, totalno razigran. Njima bilo zabavno, nama bilo zabavno. Stvarno ne zelim da onaj naporni dio u roditeljstvu (meni posebno s dva mala klinca) pocne postajati dominantan, jer ipak moja djeca trebaju sretnu i opustenu mamu.
Isto tako, nekad ona ode u setnju s Mihaelom, a ja ostanem sa Sankarom. To je super stvar jer kad imam puno stvari za napraviti sa Sankarom - ne mogu se u potpunosti posvetiti Mihaelu. Recimo ne mogu s njim trcati okolo ako hranim Sankara. Isto tako, kad smo u setnji, moram paziti obojicu, ne mogu se samo ufurati sa Mihaelom. Zato ona ode s njim, i radi razne nepodopstine :D a ja se totalno posvetim Sankaru, nekad iskoristim priliku da operem kosu ili slicno
Lisca, ja imam srecu da se mogu osloniti da MM-a u tome, kad vidi da sam previse zabrijala, vadi me van
Recimo moji starci su se uvijek svadjali, toliko da smo ih sestra i ja na molile da se razvedu jer je to bio pravi pakao, i svima su nam zagorcavali zivot. Naravno, nisu, 'zbog djece'
Za svoju djecu ne zelim nista slicno, posebno ne pod izgovorom da je to zbog njih (u smislu kad ste se vi rodili nas je odnos otisao kvragu), jer goru stvar u obliku osjecajaj krivnje i sl. im ne bih mogla navuci na vrat (klinci se ionako uvijek pitaju jesu li mama i tata nadrkani/posvadjani/ljuti zbog njih.)
Zato, nije to samo seks, draznje za ruku i uzivanje u razgovoru. Moze bitno utjecati na djecu.
Ispravka:
drazanje za ruku= drzanje za ruku.
Treba malo stati i pogledati kakav nam je ustvari život i što bi htjeli od njega. MM je opuštena osoba, ja nisam. No nakon što sam rodila nije mi važno navečer što je puna kuća veša za peglanje. Kad malecka zaspi, skoro svaku večer ja i on zagrljeni pogledamo film. Sex padne, doduše puno rijeđe nego prije, valjda od umora, ali bude jednako dobar kao nekad, nisu to više oni višesatni maratoni, ali je nekako dublji i bogatiji.
Jučer smo MM i ja pokušali imati odnos,ali je to prošlo kao potpuni fijasko.Naime ja nisam mogla,nisam osjećala ama baš ništa,nikakvo uzbuđenje,ugodu ili zadovoljstvo.Čak i kad je ušao u mene kao da je ušao u jednu ogromnu rupetinu.Ništa ja nisam osjetila.Prije bi me u početku penrtracija uvijek boljela,a sada imiam osjećaj da sam kao rupa bez dna.Na kraju sam rekla da više ne mogu i rasplakala se.O tome poslije nismo razgovarali i ne znam kako da mu kažem da fizički ne osjećam ništa.Osjećam se užasno i nije mi jasno što se to dogodilo toliko s mojim tijelom da ne mogu imati normalan odnos.Nakon prvog poroda sve je bilo skroz ok.Ipak je prošlo tri mjeseca od poroda.Ne bi li se trebalo to "normalizirati"?
Koka, meni je isto trebalo malo duže..i MMu srećom ...bilo ga je strah da me ne povrijedi...
A što se tiče naših odnosa...ja sam ga obožavala i mrzila. Ljubila sam ga i nakon par sati htjela se rastati od njega...Strašno. Srećom, sve se lagano stišava. Još uvijek planem(o) ali srećom da još uvijek imamo ljubavi jedan prema drugom (i privlačnosti...kako samo lijepu guzu ima...i prokleto dobro hoda.......)
U svakom slučaju, treba vremena i strpljenja...nekom više, nekom manje...
ne znam kakvi su vaši MM i koliko su uključeni u vaš obiteljski život.
No MM je totalna 0.
Njemu se život uopće nije promijenio. Jednako dugo spava, jednako je spor, jednako ne vidi ništa oko sebe i sam je sebi centar svijeta.
No, jedino što je primjetio - naš odnos (fizički) ne postoji i to ga naravno smeta.
Divim se ženama koje su "dobro izabrale" ili na neki način uspjele uključiti mužeke u obiteljski život.
Valjda sam ja zatvorenih očiju, zaljubljena u nešto, birala.
Prah, moj je jako uključen. I u sve se petlja...što me izluđuje..ponekad. I to je uzrok naših svađa.
No činjenica je da niti tvoja varijanta nije dobra. Ako si ti ta koja je preuzela sve u svoje ruke, možda je odustao (ili nije niti pokušavao) od sudjelovanja u zajedničkim poslovima u kući, oko odgoja, itd....
Mislim da bi trebala početi malo predavati stvari i u njegove ruke. Natjeraj ga (nekim lijepim ženskim načinom...recimo: nemoći) da i on nešto učini. Neka se osjeti potrebnim. Možda se lagano promijeni. I uključuj ga postepno. Ko dijete.
MM je ukjljučen skroz u sve,ali što ti kažeš mammasan čas ga mrzim,a čas obožavam.No,ipak ne znam kako riješiti svoj problem ili će se s vremenom riješiti sam.Totalni sam led ledeni,hladna ko špricer.
Koka, tek si rodila..meni je trebalo oko 9 mjeseci da se počem "hladiti" od silnih hormona....
Popusti malo prema njemu, vratititi će ti stostruko....
ja bih sad napisala par savjeta
jel smijem?
Ajde Maria71, piši....što čekaš???
evo ja bih napisala par stvari iz osobnog iskustva...
najprije sam mislila da je sve u glavi i teoretizirala....
onda sam shvatila nešto orgazam stvara orgazam ( mislim kako revolucionarno)
i znači prvo ga ja moram doživit bez penetracije da bih bila dovoljno opuštena za klasičan odnos odmah nakon toga
naravno da je prvih nekoliko puta je bilo samo ugodno (klasičan sex)
i onda mic po mic se sve vratilo u normalu ( čitaj još jedan ili dva big o.-a)
Koka darling, kod nekih se zena to normalizira odmah, nekima treba 6 mjeseci...kao npr. meni...Ja sam prvih mjeseci imala gadne bolove pri odnosu, pa je jadni MM cekao moju inicijativu (i nacekao se). Ako te vec ne boli, nemoj ni opteretit muza pricom o tome....nisu oni svi uvijek u stanju skontat pricu o hormonima...mislim, ti poznajes svog muza bolje od mene, ali najiskrenije: meni kad bi MM rekao da nista ne osjeca (Pravdajuci se bilo cime), ja bih crkla od muke, tako da ni ja to nikad ne bih uradila njemu.
Pa zato mu i nisam ništa rekla da ga ne ubediram još i više.On se siroče stvarno potrudio,a ono ništa. :/ Možda nekom drugom prilikom bude uspješnije.
Puno žena višerotki mi je reklo istu stvar. Nakon prvog poroda iz straha od boli nisu imale odnose jako dugo ili su isti završili fijaskom. Kod drugog poroda su odmah počele priliko tuširanja laganim mlazom sjedeći u kadi tuširati područje klitorisa....jak mlaz izaziva bol tako da mora biti stvarno na minimumu. Nije toliko stvar psihe koliko fizike....naime u porodu klitoris zna "pobjeći" s mjesta na kojem je inače bio i treba ga stimulirati da se vrati.....nikako nasilno ili prstima nego nježno tuširanjem!
Poslušala sam te savjete i mogu reći da je pregled kod gin prošao bezbolno a prvi odnos s mužem bolji nego ikad! .....doduše ja sam brzo bila gotova unatoč "rupi bez dna" a on od straha da me ne povijedi ostao zakinut hehehehe Jedva čekamo slijedeći put!
Mene je isto bilo strah u pocetku tj.s prvom bebom,ali opt smo imali odnos nakon dva mjeseca PP,a s drugom bebom PP mjesec i par dana.
Mogli bi napisati svi koliko nam je trabalo vremenski i jer bilo bolno,a za rupu bez dna znamo tako je svima!?
________________________________
Lorena 02.03.'04
Antonio 16.05.'05.
pa baš mi se i ne da, ali popustim pred naletima ponekad
Puros znas da je i meni bilo isto tako nism htijela nikako,ali moras se osloboditi jednom,jer sto dalje to ti se vise neda,a uz to gubis i zelju za sexom,a mislim da ti to bas i nije u interesu!
A sto se tice kupanja i presvlacenja bemba vecinom su svi muski takvi nemaju oni majcnski instinkt tj. njeznost to je njima kao posao neki a mi jadne pazimo na svaku sitnicu sta god da radimo s njima pa normalno da ce te onda iznervirati kad vidis kako on to radi i kod mene je takav slucaj oce sve mm pomoci ali nikako nemoze kao ja onda bi naj radije mu svasta rekla uzela bebe i sama sve napravila! :D
___________________
Lorena 02.03.'04.
Antonio 16.05.'05.
Samo da ponosno izvijestim da se kod nas po pitanju seksa stanje drastično promijenilo i to na bolje, čini mi se čak bolje nego zadnjih par godina....
Btw, da se potpuno opustim trebala su mi skoro 3 mjeseca(mjesec poslije poroda ni ne računam)
Ja sam skroz zagrijana za seks otkad sam rodila, ali to baš i ne ide tako lako... Predigra mi je savršena i stvarno imam veću želju nego ikad, ali penetracija me boli pa se onda preplašim i povučem. Jedva čekam da to prođe pa da navalim na svog mužića!
I dalje imam potrebu za maženjem i grljenjem s MM, iako sad to radimo rjeđe jer jednostavno uz Grgu nemam više toliko vremena. Spavamo svi zajedno pa kad Grga zaspi ja mu okrenem leđa, zagrlim MM i tako spavamo zagrljeni u našoj staroj pozi.
Inače, otkad sam rodila osjećam se puno bliža s MM nego prije, vlada totalna sloga i razumijevanje. Kao da nas je to biće još čvršće povezalo. Smatram da je to jaaako bitno za odgoj i želim da moj sin odrasta u okruženju ljubavi i razumijevanja i da po tom obrascu bira svoju životnu partnericu.
Joj da ne govorim o onim divnim trenucima kad stavimo Grgu između nas pa se svi troje zajedno mazimo i ljubimo na krevetu.
Ajme tek sam sad skužila da je ovo topic od prije 100 god
Nema veze, tema je uvijek aktualna.
Kad sad gledam s nekim odmakom na te dane poslije poroda većinu problema smo zaboravili.
Općenito mi je sex nakon što sam rodila puno puno bolji. Istina da je kvantiteta katastrofa, ali zato kvaliteta...
Kao prvo, ja se kao mama osjećam puno ženstvenije i povezanije s MM. Samim time sam opuštenija.
Kao drugo, nemam pojma da li se dolje nešto anatomski promijenilo nakon što je beba prošla, ali definitivno puno lakše doživim big O. Prije mi je vaginalni orgazam bio skoro nemoguć.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom