Razmišljanje naglas - kaos u glavi od hormona i tko zna čega

[Ifigenija]

Napisala sam da me je dva mjeseca šorala postporođajna "euforija" - sve mi je bilo smiješno, lagano i predivno. Imam dijete koje već dugo spava cijelu noć (cca 7 sati, a često i više), malo plače, razuman je, veseo, totalno zahvalan (kad kupim smajlija stavit ću ga :smije se: ) tako da nije bilo teško biti presretna i ispunjena.

Ali u protekla dva tjedna izdogađale su nam se neke stvari koje su potaknule neke stare kaose, mm i ja smo puno raspravljali, svadili se, pokušavali se izboriti za nešto što nam je važno... ali uopće nije bilo lagano. Fakat smo se svadili, bili jadni, ma svašta.

I sad se ja odjednom osjećam drugačije nego prije - lako se uvrijedim, imam dojam da me moja sredina (mm, seka, obitelj, prijatelji) baš i ne razumiju najbolje... da sam pod povećalom (s mm to nije slučaj, ali ja imam dojam da mi odjednom manje daje komplimente, manje me grli i tak - on tvrdi da sam ja pukla ko kokica i da je sve kao prije i moram reći - kad racionalno analiziram i brojim te stvari - ima pravo... ali meni u glavi nešto preskače i fakat se ne mogu oteti tom dojmu da sam na meti stalno nekih udara), osjećam se rastrgano jer mali redovito traži jesti kad i ja jedem.

Moj mali obožava gledat kako ja jedem i tako gleda hranu da sam sigurna da on gori od želje da nešto pojede, časna riječ... valjda zato počne napasno tražit cicu i uglavnom ja danima nisam pojela nijedan obrok iz jednog cuga. A i upravo prebolijevam crijevnu virozu pa sam strašno izgladnjela jer sam već danima na dijeti, a nekih me dana tako boli trbuh da sam jela samo dvopek i čaj, tak da mi je hrana sve na svijetu. A koji je to kaos uz dojenje, možete misliti.

Obzirom da dojim svaku nevolju rješavamo cicom, i vruće je, mali stalno doji, valjda od žeđi.

Na moru smo, kod mojih i zbog stambenih uvjeta ništa od seksa, a to mi tako fali... luda sam... a kroz sve te svađe i bedove izgubila sam sposobnost lakog uživljavanja u sex... pa ništa od kvikija, venem za dugim maženjem koje u biti zbog bebe bi i mogli, ali nemamo gdje... ma grozno.

Uvatim malo vremena za forum, ali imam dojam da mm stalno mi skače za vrat - valjda zato jer mu je vruće i tijesno u stanu i stalno me potiče da se što brže spremimo i idemo vani, a meni je trenutno forum jedini pravi odušak.

Pa onda sve društvene obaveze ovdje sa starcima, ne znam, nekako imam dojam da ću puknuti i skroz sam se izgubila. Išla bih trčati, ali toliko dojim i tako često da jednostavno ne stignem. Dani mi prođu ko u snu. Sad s punom kućom čak i prije nego kad sam sama s bebom - mislila sam da će mi biti lakše sa starcima, sekom, mm-om, ali oni za sve stalno zovu mene i ja imam dojam da ću izludjeti... Osjećam se skroz izbezumljeno... mama mi pere robu, pegla, kuha, ja samo dojim i kupam se i šetam, a opet kao da sam zarobljena.

KOji mi je? Jesam li počela ludjeti ili što?

[Ifigenija]

Ajme, ovo je topic postavljen prije mjesec dana... uglavnom sad je sve okej - malo mi je bilo bed sa starcima u malom stanu, vrućina, i tako to...

[LeiA]

Iako je topic prije mjesec dana (vjerojatno se nije podigao prije) želim ti pružiti podršku! Ja sam imala relativno ok porod, ali rezana i šivana i dobila hemoroide. Nisam uspjela dojiti. Bila sam očajna zbog toga, ali sam malo i odahnula jer je bebač super prihvatio **** Pre - redovna stolica, nikad grčeve, miran... Ne znam kako bih da sam dojila. Iskočila bih iz kože. Ovako smo podijelili posao MM i ja, a i mogla sam ići van dok ga moja mama malo pričuva.
Sad mu izgleda idu zubići i nervozan je - zarobljena sam cijeli dan. Zaspi na 20 minuta i otvori oči - ja poludim. Nekad sam tako sretna da bih imala čopor djece kad ga slušam kako se smije, a nekad, kao jučer, ne bih više ni jedno i najrađe bih zaspala dok ne krene u školu...
Ja ne znam kako su to žene radile, kako su sve to preživljavale, tek samohrane majke ili one koje imaju više djece... Meni je sve to jaaaako teško! Budem i jako sretna, doduše... Ali kad je teško raspadam se...
Anyway - my support!

[katajina]

Iako je topic prije mjesec dana (vjerojatno se nije podigao prije) želim ti pružiti podršku! Ja sam imala relativno ok porod, ali rezana i šivana i dobila hemoroide. Nisam uspjela dojiti. Bila sam očajna zbog toga, ali sam malo i odahnula jer je bebač super prihvatio **** Pre - redovna stolica, nikad grčeve, miran... Ne znam kako bih da sam dojila. Iskočila bih iz kože. Ovako smo podijelili posao MM i ja, a i mogla sam ići van dok ga moja mama malo pričuva.
Sad mu izgleda idu zubići i nervozan je - zarobljena sam cijeli dan. Zaspi na 20 minuta i otvori oči - ja poludim. Nekad sam tako sretna da bih imala čopor djece kad ga slušam kako se smije, a nekad, kao jučer, ne bih više ni jedno i najrađe bih zaspala dok ne krene u školu...
Ja ne znam kako su to žene radile, kako su sve to preživljavale, tek samohrane majke ili one koje imaju više djece... Meni je sve to jaaaako teško! Budem i jako sretna, doduše... Ali kad je teško raspadam se...
Anyway - my support!

Potpisujem, osim što dojim moje malo čudovišno klupko!Baš sam jučer pitala majku kako je ona sa mnom i bratom izdržala (razlika između nas je 12 mjeseci). Sve sam nešto razmišljala da neću drugo dijete dok mi mama ne ode u mirovinu za dvije godine!

Jako mi je drago da netko otvoreno kaze da mu je tesko jer mnoge mame guraju kako znaju i ne zele priznati da im je nekad dosta kao da je to sramota.
Ja imam dvoje djece , curicu od 2,5 godina i decka od 6 mjeseci.
Nekad mislim da cu poludjeti. Dok ona razbacuje stvari po sobi, on place, onda njega nosim u rukama, a ona hoce da i nju primim, pa ih oboje nosim da ne bude ljubomorna.
Kad on pocne plakati, ona se isto rasplace, pa se deru u duetu, ja obicno tada brojim da 10 i duboko disem, pa ih onda tjesim, a najrade bi da mi je moja mama tu i da me utjesi, i meni treba mama, dosla sam u neku osjetljivu fazu.Uvijek sam bila jaka i cvrsta, a sad nekad mislim da je sve previse i da ja necu moci dalje, da cu se samo jednog dana raspasti.
U zivotu definitvno treba puno snage i volje da covjek ne poludi, da prode krize i ostane normalan. Kad mi je tesko placem kao kisna godina, kad me nitko ne vidi. Cesto sama sebe tjesim i govorim si kao da sam sama sebi mama, da ce sve biti ok, da sam ipak uspjela dogurati tu gdje jesam, da nije lako sa dvoje male djece u stranoj drzavi bez mame i bez prijatelja. Najgori je neprijatelj zapravo umor, kad sam umorna sve mi se cini crno, nemocna sam. Puno je bolje kad se uspijem naspavati, onda nekako imam kontrolu.....eto to su moje krizice.
Biti ce bolje, nista sto je vrijedno u ovom zivotu se ne dobiva lako.

[pinocchio]

a najrade bi da mi je moja mama tu i da me utjesi, i meni treba mama,

:dvostruki raspekmez:

upravo sam o tome jučer razmišljala na poslu pa sam otrčala tulit u wc.

[Ifigenija]

Jako mi je drago da netko otvoreno kaze da mu je tesko jer mnoge mame guraju kako znaju i ne zele priznati da im je nekad dosta kao da je to sramota.
Ja imam dvoje djece , curicu od 2,5 godina i decka od 6 mjeseci.
Nekad mislim da cu poludjeti. Dok ona razbacuje stvari po sobi, on place, onda njega nosim u rukama, a ona hoce da i nju primim, pa ih oboje nosim da ne bude ljubomorna.
Kad on pocne plakati, ona se isto rasplace, pa se deru u duetu, ja obicno tada brojim da 10 i duboko disem, pa ih onda tjesim, a najrade bi da mi je moja mama tu i da me utjesi, i meni treba mama, dosla sam u neku osjetljivu fazu.Uvijek sam bila jaka i cvrsta, a sad nekad mislim da je sve previse i da ja necu moci dalje, da cu se samo jednog dana raspasti.
U zivotu definitvno treba puno snage i volje da covjek ne poludi, da prode krize i ostane normalan. Kad mi je tesko placem kao kisna godina, kad me nitko ne vidi. Cesto sama sebe tjesim i govorim si kao da sam sama sebi mama, da ce sve biti ok, da sam ipak uspjela dogurati tu gdje jesam, da nije lako sa dvoje male djece u stranoj drzavi bez mame i bez prijatelja. Najgori je neprijatelj zapravo umor, kad sam umorna sve mi se cini crno, nemocna sam. Puno je bolje kad se uspijem naspavati, onda nekako imam kontrolu.....eto to su moje krizice.
Biti ce bolje, nista sto je vrijedno u ovom zivotu se ne dobiva lako.

Svaka čast! Bit ćeš ti dobro! Samo se drži - nisi jedina koja si sama, misli na to da i druge cure to prođu pa ostanu lijepe, pametne, normalne i sretne.

Bit ce bolje, dan za danom, sve se moze organizirati i napraviti ako ima dobre volje i ljubavi.

[Lisca]

Negdje sam ovo pročitala i uvelike mi je pomoglo. Ako se i vama svidi, drago mi je.
"PROBAJ SUTRA OKRENUTI PLOČU. MORAŠ BITI SNAŽNA, ODLUČNA, MUDRA I LUKAVA. OPET SE ZAVOLI. TA TKO TE MOŽE VOLJETI AKO SAMA SEBE NE VOLIŠ? GDJE JE TAJ? ZATO BUDI BLAGA PREMA SEBI. NJEŽNA. PODRAGAJ SE PRIJE SPAVANJA. NAMIGNI SI UJUTRO U KUPAONICI U OGLEDALU. POČNI SE OPET CIJENITI I UZDIZATI, JER SI MLADA, LIJEPA, SPOSOBNA I, JEBIGA, PAMETNA. PARKIRAJ! PROŠEĆI! PROSPAVAJ! I KRENI OPET! ALI POLAKO! UŽIVAJUĆI U SVAKOM KORAKU. BIT ĆE SVE OK S TOBOM."

[vitekova mamuška]

ja se često osjećam tako razmaženo...imam klinca od 3 i pol mjeseca i super je...spava, probudi se papati i opet zaspe, ...obožavam ga...mama mi pomaže...radi sve kućanske poslove, kuha, pere, pomaže mi s malim...ja dojim Vita, igram se s njim (iako je i to jako naporno jer traži 100 posto pažnje i stalno nove igre ), a sam opet totalno iscrpljena, stalno sam bolesna,temperature, upale, afte, herpesi,... totalni manjak energije.... i onda nemam snage nizašto...pa je Vito često u naručju moje mame (manje kod tate, što je tema za drugi topic) pa me hvata paranoja da će nju više voljeti i da će pobrkati tko mu je mama,a tko baka...uf, voljela bih imati više energije i zdravlja... eh...

[LeiA]

ja se često osjećam tako razmaženo...
hvata me paranoja da će nju više voljeti i da će pobrkati tko mu je mama,a tko baka...

I ja imam jako dobro dijete. Čak nisam mogla ni dugo dojiti jer nisam imala mlijeka. Ne dođe mi često mama, ali isto sam pomislila. Ona će ga čuvati kad ja odem raditi (kad Noa napuni godinu dana). Ja budem umorna nekad strašno. Muž mi sve radi po kući i pomaže, pravim brzinske ručkiće i svejedno, kad Noa bude slučajno nervozan (1 tjedno!) meni je to strašno. Inače je sličan kao tvoj. Valjda zato što je inače dobar. Mislim da je svima teško i to najviše psihički - ne fizički. Zato nemoj misliti da si razmažena. Udahni duboko i pričekaj novi dan. S bebicama je super to što su oni svaki dan drugačiji, a i ti! 8)

[vitekova mamuška]

LeiA, bila sam na vašoj stranici...imate prekrasnog bebača..i totalno maštovitu stranicu...dali ste nam puno ideja 8) pozdrav!!!