 |
|||
u novoj kozi
kako ste se navikle na svoj novi izgled nakon poroda? I da li se ikada mozemo navici na tako sto?
Ja se stvarno jesam promijenila, iako napredujem u mrsanju. Ipak, svaki put kad pogledam svoje lice u ogledalu, vidim neku "drugu" zenu. Ozbiljnijuuuuu, zreliju, ma zenu pravuuuu...
nakon 19 mjeseci od poroda više ne izgledam ko slonica
no dalek je put do 38-ice :/
strije su ireverzibilna pojava,STOGA SUMMA SUMMARUM- nije tak loše
u licu izgledam jednako
Ja se stvarno nisam promjenila previse.
Jos koju kilu da skinem pa cu na nesto i liciti
Jedino se promjenio pogled na svijet kad su djeca u pitanju. Tu sam totalno beskompromisna ako osjetim da bi mogla da mu "fali i dlaka s glave"
MM kaze da je bolje da Farisa niko ne pogleda ruzno jer ode glava s ramena. Ja se zezam da sam postala Hogar strasni.
Sve to ide u radni staz :cer
...hmm..nisam si baš tako loša, jedino me uništava razvaljeni pupak i žmehka škemba.....
ja imam 10 kg viska, ali se tjesim da je to privremeno.
kako inace imam usko, ispijeno lice, sad sto se lica tice - izgledam najbolje u zivotu. i tako sam si sva... zenstvena. cak sam i cula komentare u tom pravcu.
sve u svemu - dobro sam, boljemu se nadam!
Ja nakon 8 mjeseci kao da ni nisam rodila.
Meni svi kažu da izgledam kao da nisam niti rodila. Da, al oni ne znaju da još tri kile ne dozvoljavaju hlačama da se zakopčaju do kraja.
Ja se super osjećam i namjeravam do polaska na posao (do tada još ima puuuuno vremena iako prebrzo prolazi) skinuti i te tri kile (naravno, ak uspijem). Sve u svemu super mi je!
nemam vremena za frizera, nokte sam nalakirala sinoć prvi put nakon godinu dana. Nisam ništa pročitala već mjesecima, pred tv-om zaspem u vrijeme najavne špice filma. Jedem dječju hranu, a liniju održavam gurajući kolica uzbrdo. Na strije i ispuhane cice izbjegavam misliti. Vrhunac dotjerivanja mi je počupat par stršećih obrva. Sve u svemu, ne mogu se prepoznati. Ali, da sam ja mama (relativno normalna i pouzdana)dvoje klinaca, tek to mi je nevjerojatno!!!
Prošlo je samo dva mjeseca, ostalo je još 6 kg viška i to tamo gdje baš nebi trebalo. Drugi mi kažu da izgledam kao da nisam rodila, ali ja se baš ne slažem. Ide mi na živce koža koja je još poprilično rastezljiva.
Valjda ću do proljeća biti bolja.
a što da ja opet kažem...
ljudi padaju u nesvijest kad kažem da sam mama, jer misle da imam maximalno 20 godina... većina me ili sažaljivo gleda (kako mlada, a zahebala si život), dok neki misle da sam bejbisiterica.
i obraćaju mi se sa "mala", "curica", "dijete" i slično.
a ja za 2 tjedna slavim tridesetu :D
Gledam na TV-u vjezbe za zene nakon poroda.
Prvo ti nekakvom spravicom izmjere slauf, procijene masnoce, te navali vjezbat. Vecina vjezbi su na lopti.
Mene skidanje kila toliko ne brine, koliko ponovo ocvrsicanje trbusnih misica. Trenutno ne mogu napraviti ni jedan trbusnjak. A nikad nisam bila tip za vjezbanje.
Meni je najveci sok to sto sam dobila nekakav novi izraz lica. Mozda zato sto vise nemam onoliko vremena za sebe. Zna se desit da se ne stignem pocesljat po cijeli dan.
Ovo mi je od nekud poznatoLutonjica prvotno napisa
( s tom razlikom da ja slavim tridesetu za malo više od mjesec dana)
Jednom me u liftu jedna susjeda pitala: "Je li to vaše dijete? Pa tako ste mladi!" Kad sam joj odgovorila da mi je 29, žena je skoro pala u nesvijest od neugode (a meni je onda bilo neugodno zato što je njoj neugodno, jesam bedak).
Na poslu, u kantini, konobarica me i dalje svakodnevno pita "Kaj buš papala?"
A ja se osjećam nekako samosvjesnije nego prije (moram priznati, između ostalog i zahvaljujući ovom forumu, neke stvari su mi postale jasnije u životu). U ogledalu si izgledam jednako kao i prije, ali sama činjenica da imam dijete nekako mi diže cijenu u vlastitim očima (bar nešto).
Ja si izgledam SUPER!!!!!!
Volim tu novu ženu-majku u ogledalu!!!!
Potpuno isto kao i prije.
Jedino što nikad nisam bila toliko dugo bez šminke, ali ni ne treba mi.
I da imam jedan mali problem - počeli sumi se pojavljjivati prištevi.
Užas.
Ja bolje da ništa ne kažem. 4 mjeseca poslije prvog poroda, sa svega 5 kg viška, na slikama sam sama sebi izgledala kao moja baka u badiću kad je imala nekih 50 godina i 20 kg viška. Sad imam, u odnosu na tada, više jedno dijete(tj. ukupno 2), 6 godina i 15 kila. Više ne gledam slike. Al sam zato smlatila 250 g kikirikija danas.
Toliko o tijelu, a lice je umornooooo....
NO najviše od svega me ljuti što mi se trbuh prelijeva preko šava od carskog. Nekako si mislim da koliko smršavim, to će biti još i gore.
Ja sam sebi u prvoj trudnoći izgledala predivno, a nakon poroda sam brzo vratila kila i bila u savršenoj formi (čitaj; zahtjevna beba). I bez obzira što sam nekad znala biti čupava i bez imalo šminke sama sebi sam bila prelijepa jer sam nekako sva zračila od sreće, ponosa... znam da zvuči kao kliše, ali tako je.
Zato se ide na fitness, a ne drži se dijeta
osim gnjecavog trbuha (bljakbljakbljak) sve je ok, nije isto kao prije ali niš strašno.
dva mjeseca nakon poroda dobila sam prve bore oko očiju koje nikakve kreme i vodice neće skinuti. izgledam, kako mm kaže, kao prava mama. njemu sam sad još ljepša.a i ja sam nekako ponosna... izgledam si stoput ozbiljnije nego prije.
ipak mi, kad sam bez andrejčeka, uredno govore "gospodična" (na proljeće 32).
a osjećam se POTPUNO drugačije... bolje razlučujem što je bitno i vrijedno živciranja, jača sam, samosvjesnija... vidim da sam andrejčeku dobra mama i to me strašno podiže.
Bravo!!! I ja sam svakim danom sve sigurnija u sebe i znam, osjećam da sam super mama. Uživam u tome!
i ja sam super- dupla mama. Ali, sta bi od one sasvim solidne zemske
Meni se čini da tu samo nož pomaže. A toga mi je bilo dosta. Nakon prvog carskog mogla sam uvlačenjem trbuha izravnati tu torbicu, ali sad ima bar 10 cm viška.Zato se ide na fitness, a ne drži se dijeta
A bore me zbilja ne smetaju. Njih ne povezujem s majčinstvom. Dapače, da nisam mama vjerojatno bi živila još neurednije (recimo pušila 2 kutije dnevno i svaki slobodni trenutak jedrila ili skijala na žarkom suncu) i imala još više bora. A imala bi i 20 kg manje, što bi sigurno pogodovalo borama
Ono što stvarno smatram promjenom na gore od kad sam mama, to je da sam postala preveliki ziheraš i strašljivica. Mislim, prije nema gdje me nije bilo (no dobro, nisam skakala s padobranom niti zmajarila), a sad me strah ići po cesti iza 8 navečer.
i ja sam postala puno opreznija... gledam na sve strane kad prelazim cestu... nedavno mm priča o nekom putovanju (u podaljoj budućnosti, ono barem 10 godina) koje uključuje let avionom. moja prva reakcija: jesi normalan?! da oboje letimo avionom?! zamisli da se srušimo i andrejček ostane sam! :shock:
za mene misle da mi je 16, a jakov mlađi braco..
i imam još punih 5 do tridesete...
do tada mogu barem još dva mlađa brata dobiti
Ms.Ivy, da, baš takve crne misli...
Evo mene,sasvim svježe poslije poroda... izgledam si dobro, iako bih rado skinula i ostatak ovih 9 kg (jako malo otišlo kod samog poroda, sad polako odlazi i višak vode). Svi mi kažu da blistam, a ja se tako i osjećam, svijet mi je ljepši i što kaže MM, nekako sam punog srca (on je to rekao za sebe).
Ali, stalno plačem kad čitam o nekim bebama, problemima, kad sam čula da je u Os umrlo 4 bebe jer nije bilo dosta inkubatora, umrla sam od suza. Skoro uopće ne smijem gledati tv.
ja sam oduvijek mislila isprobad paraglejder, ali sam odustala.
Ja nemam neki baby face, ali kosa i naocale cine cuda (Ivy,znas ko mi je idol), a oblacim se iskljucivo u tinejdzerskim robnim markama, tako da me svi i dalje oslovljavaju sa Djevojko...A i pokoji trubne usput.
A da sam sva isprepadana...jesam. Strah da se malom nesto ne desi sam transferirala u strah da se meni i muzu nesto ne desi...bljak!
Na to kako me doživljavaju ljudi koje ne znam sam potpuno zaboravila:
a/ na placu me kumica pita "... a kaj je zlato mamica rekla da kupiš..."
b/ MM i ja dođemo u dućan i tražimo pernicu za nećaka,a prodavač "... za ovako velike baš i nemamo, imamo samo ove male roze"
c/ pod normalno je "... gospodična...."
d/ dok sam bila trudna svi su me gledali sa sažaljenjem "vidi mala se malo zaigrala"
e/ jedan dan sam bila sam sa Vidom na kavi, stol do nas su bili veseli srednjoškolici, kada sam Vida počela dojiti (Kamaris majica za dojenje) svima su se oči nekako raširile.
A 31. mi je na grbači. Nikada žene od mene!!!!
Ja sam se jako promjenila.
Ne osjećam se loše, čak naprotiv zadovoljna sam i svi mi kažu da dobro izgledam, ali sam sama sebi jako jako drugačija. Neka druga žena: MAMA!
Kile iz trudnoće su se otopile same od sebe. Imam samo dvije viška, ali mi se promjenio oblik tijela. Skroz su mi se nekako proširili kukovi odnosno bokovi. No to i nije tako loše. Izgledam ženstvenije, kao kruškica.
Jedino me malo bedira što su te dvije kile viška ostale na trbuhu koji je spužvast. Nadam se da će to otići kad počnem vježbati.
Inače nakon trudnoće=naljepšeg razdoblja u životu kad sam blistala sva nafilana hormonima malo mi je čudno kad vidim:
-da kosa više nema onaj stari sjaj,
-da opada malo više,
-da se vrlo često ne stignem počešljati, ni počupati obrve, a depilacija je teški luksuz
-da ću morati kupiti broj veće cipele jer ne stignem odrezati nokte na nogama
-da imam koju striju ispod mekanog truščića
-da mi je koža na licu izrazito suha i žuta
-da imam nekoliko ispupčenih vena i popucalih kapilara na nogama
-da me bole leđa i trnu ruke
............
no kad pogledam malu preslatku curicu i čujem ju kako guguće boli me briga za sve i bez trunke šminke i bez ikakve frizure osjećam se sretnom i predivno lijepom!
Ni 7 kg koje vučem već 8 mjeseci, ni novi celulit koji se baš lijepo uklopio s ovim starim, ni popucale kapilare na nogama ni pomalo umoran pogled (kad se stignem pogledati u ogledalo) ne mogu se mjeriti sa jednom činjenicom; otkrila sam smisao života kad sam postala mama.
A kad sve skupa sagledam, sretna sam pa si izgledam dobro, onako.....mamasto!
Btw, za mjesec dana slavim tridesetu.....
I ja sam redovno gospodična, pa čak i kad vozim Janka u kolicima. Valjda misle da sam mu dadilja? A kaj se tiče izgleda, pa nekak se i nisam baš preveć promjenila. Bar ne u faci. Imam manje kila nego prije trudnoće a ljudi kad me vide, oni koji me duže nisu vidjeli, nekak bulje u mene u silu ;Pa nisi debela, čak izgledaš bolje nego prije! Još da mi kosa toliko ne ispada! Ali i to će proći.
Ali moram priznati da sam si ljepša sad kad sam mama. Ne znam kak da to objasnim, ali ponosna sam na svoje tijelo. Jer sam bila trudna, 9 mjeseci je moje tijelo čuvalo jedno malo biće i birnulo o njemu, onda je rodilo, pa ga hranilo i još ga hrani i stvarno sam ponosna na svoje tijelo!
Promejenila sam se i u glavi! Drugačije razmišljam, imam neke druge prioritete u životu i tako. Ma znte i same!
Mene je skoro pogodilo kad mi trgovac rece "Gospodjo, mozete li preci za drugu kasu"
A imam i ja bebasto lice (bebasti smajli suze roni
:D
OK nekad imam loše dane, ipak sam žena... Ali kada pokontam koliko energije ulažem u izgled - maskara, rumenilo i da nisam prljava i ugužvana i da veče prije pripremim robu za posao da to ne bude prvo odozgo... O tome da se ne stignem baš svaki dan otuširati, nego se prije nego padnem u nesvjest naveče "properem"
I pita me inkasator jesu ti mama ili tata kod kuće?
meni se redovito obraćaju s "ti" , curo, gospodično...
a u zgradi nitko nije znao da sam trudna (samo par njih) niti u ulici. kad je Lovro došao doma svi su mislili da smo usvojili dijete. i znaju me pitat kad ću se udebljati...a nisam baš nešto mršava
ali čitam ove postove i skužim da nisam počupala obrve već dobrih mjesec dana...sva sam začupana
Ja nekako nisam ni prije bila za te stvari koje ovise o tehnici. Ali sam željela otići u "divlje" krajeve (na druge kontinente, naravno) i tamo raditi opasne stvari (penjati se po brdima i sl.). Sad me strah vožnje u žičari na Sljeme, naročito s klincima unutra. Ili kad se vozimo po nekoj cesti uz provaliju.ja sam oduvijek mislila isprobad paraglejder, ali sam odustala
Inače, što se tiče izgleda, kad mi kosa čeka farbanje pa se vidi prosijedi izrast, bojim se da će neko komentirati kako imam slatkog unuka.
A kad sam friško pofarbana onda mislim kako će mi se u tramvaju dići na račun trbušine.
Moje misli, do zadnjeg slova!!!Inače, što se tiče izgleda, kad mi kosa čeka farbanje pa se vidi prosijedi izrast, bojim se da će neko komentirati kako imam slatkog unuka.
A kad sam friško pofarbana onda mislim kako će mi se u tramvaju dići na račun trbušine.
potpisujem svaku...osim strijica ispod trbuha-da kosa više nema onaj stari sjaj,
-da opada malo više,
-da se vrlo često ne stignem počešljati, ni počupati obrve, a depilacija je teški luksuz
-da ću morati kupiti broj veće cipele jer ne stignem odrezati nokte na nogama
-da imam koju striju ispod mekanog truščića
-da mi je koža na licu izrazito suha i žuta
-da imam nekoliko ispupčenih vena i popucalih kapilara na nogama
-da me bole leđa i trnu ruke
............
no kad pogledam malu preslatku curicu i čujem ju kako guguće boli me briga za sve i bez trunke šminke i bez ikakve frizure osjećam se sretnom i predivno lijepom!
Ja se vratila na staru kilažu samo dva mjeseca nakon poroda..Ali izgledala si (i još uvijek) jako umorno, upalo, iscrpljeno, ozbiljno...nekako starije...A i kosa mi je kritična...
Audrey, supatnice, čekala sam da se javiš...
Ja sam i prije bila nježno rečeno - konkretna. Sad sam samo malo više konkretna. Imam osjećaj da trbuh (ona gomila želatinoznog nečeg) nije moj, a kad hodam osjećam da me pojedini dijelovi tijela zanose (brrrrr!). Stra'ota. Ponekad se iznerviram i rastužim kad se pogledam u ogledalo. Jučer me tak razveselila jedna mama iz Mihinog vrtića, rekla je da sam smršavila. Htjela sam joj dat pusu nasred ceste.
Trenutno najviše patim za frizerom. Tak bih se rado pošišala, kosa ni me beznadno neuredna, a i počela je otpadati tako da svugdje ostavljam dlakavi trag (fuj!). Ali ipak najgore mi je od svega što sam beskrajno poooooospaaaanaaaa. Mislim da mi je krepalo željezo u krvi, a ne da mi se do doktora to provjerit. Zapravo, to je operacija čije izvođenje zahtjeva pomnu razradu. Nema veze, preživjet ću. Jer kad vidim ona moja dva blaga odmah mi je lakše.
Ja djelujem ofucano. O umoru ovaj put neću.
U mom 7. mj, trudnoće došao neki prodavač knjiga na vrata i tražio mamu ili tatu, a ja 100 kg i jedva se gegam. Valjda je mislio da sam maloljetna trudnjača
Mene je rođakinja došla u nedjelju ošišati između dva dojenja i sada se osjećam preporođeno. Ogromna sam još uvijek iako imam samo tri kile više od trudnoće ali sada nemam snage ni volje brinuti o tome.
pa, mislim da slično i mene doživljavaju, a imam 28
A kila imam manje nego prije prve trudnoće :/
Mene ne muče fizičke promjene (a imaaaaaaaa ih), ali me muči to što sam postala
- totalni ziheraš
- Gospođa
- totalno out
I baš sam žalosna zbog toga. A čini mi se da je to puno teže promijeniti nego skinuti par kile :smajli s punđom koji štrika:
e, upravo to i mene ždere: sve sam sličnija vlastitoj majci (ne mislim fizički). zašto, zašto, zašto :?
E pa meni je fakat sad puno lakše kad sam pročitala sve vas!! :D
Meni mama stalno predbacuje da se stalno gledam u ogledalo i šta hoću non stop! A ja imam 5 kg koji ne miću nikamo i pun ormar garderobe 38 koja se ne da zakopćati ili prevući preko poprsja bajnog mljekastog!
Prošli tjedan počela vježbati doma (zagriženi aerobista 12 punih godina) i vesela sam što mišići pamte! Pa se trbuh počeo vračati u formu iako kože imam za dva takva (Maks je rođen s 4060kg!) i par torbica
Najveći mi je problem što su mi se kosti zdjelice valjda raširile i dobila sam odgovor od nekih da se to ne da vratiti!
Ali save to zaboravim kad je Maksić budan, ali kad spava onda mi se to vrti po glavi!
Kaj je loše u štrikanju?
Ah, moramo se suočiti s bolnom činjenicom da nismo više najmlađe... Joj - uskoro ćemo biti nekome punice, svekrve :horror:
joj da, meni je par mjeseci nakon poroda zazvonio striček inkasator tv pretplate... ja otvorim sa zarom na rukama, a on me pita jel ima netko od odraslih domaU mom 7. mj, trudnoće došao neki prodavač knjiga na vrata i tražio mamu ili tatu
ja sam na tu foru inkasatora potjerala s vrata... mame nema, ne znam kad će doći :D
ti si se dobro snašla, ja se uvijek "izgubim" u takvim situacijama
iživcirao me pokroviteljski ton
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom