I ja sam jedna od onih žena kojima je dojenje najnormalnija stvar na svijetu i donedavno me svaki put čudili kada bih rekla da dojim a ljudi se iščuđavaju i govore `svaka čast`. Kao da je to neko moje postignuće. A onda sam i sama vidjela kako rijetko koja mama koju znam samo doji. Kad bolje razmislim, nijedna to ne radi. A razlozi /da ne kažem izgovori)su uobičajeni - `nemam mlijeka, pa po noći dajem bočicu`, `mlijeko mi nije kvalitetno`, i najbolji od svih `dojenje mi je bilo koma jer je tražila svakih sat vremena`.
Moram pruznati, doduše, da su i mene nagovorili da nekoliko dana dajem Kići malo vode na žličicu, jer `ak sam ja žedna, kak je tek onda djetetu`.Ne bih popustila da MM nije bio za to. Rekao mi je da ne prihvaćam nikakve savjete, da sve mora biti po mom - samo mm do 6 mj., da sam tvrdoglava itd., pa sam bila tužna i popustila. Ali sam mu brzo rekla da više nema šanse da dajem ikakvu vodu i da sama znam što je najbolje za mog bebača, pa se naizgled pomirio.
Vjerujem da je većini žena isto tako - daju se nagovoriti jer misle da možda ipak same ne znaju najbolje.
Pardon na podužem postu, mogla bih još na tu temu jer me baš pogađa.