Evo ja dojim 16 dana, i čini mi se da beba napreduje i sita je i sve je u redu.
Ali ja sam gladna i nervozna.
Naime, bila mi je patronažna sestra dva puta i naravno da sam je zasula pitanjima o dojenju i prehrani i grčevima i rekla mi je doslovno ovako:nemoj svježe voće i povrće, samo kompote, nemoj slano, nemoj čokoladu ni banane ni u snu jer izazivaju zatvor, nemoj prženo, najbolje da jedeš samo lešo i puno juhe i najmanje dvije litre kravljeg mlijeka dnevno . Ja to ne mogu, prije svega opterećenje mi je takva prehrana, nedostaje mi voće, osjećam se malaksalo , vjerovatno od gladi. Više ne znam što bi smislila što da jedem.
Ne mogu zamislit da 6 mjeseci najmanje ovako živim jer je to zamorno jako.
I ako uspijem popiti 2 dcl mlijeka dnevno, to mi je uspjeh, a ona kaže ako mislim imat mlijeka najmanje dvije litre u bilo kom obliku: čokolino, gris, puding...
A ako beba bude imala grčeva da mu dam čaj od komorača!
Nisam pametna, on ima grčiće ali to nisu oni oni pravi,više od progutanog zraka ga malo muče crijevca ali ni ne plače puno niti ništa, i žao mi davat mu čaj.
A sad sam već prestrašena da na hranu gledam ko neprijatelja, sve što bi pojela mislim dal će njega bolit pa odustanem, i jedem rižu, bijelo meso, blitvu na lešo i ostale gadosti već danima A sanjam mandarine i čokoladu, i capuccino, i pečeni krumpir i grah i zelje...
Dal je to stvarno tako, jedete li i vi,ostale dojilje na ovaj način, i ako da, gdje pronalazite volju i snagu? Evo ja sam tek počela, i sav početni entuzijazam mi se otopio,već mi je svega preko glave.