je li stvarno gladan?

[littletunafish]

malac (13mj) u zadnje vrijeme jede jako puno i skoro svaki put kad vidi da netko drugi jede, plače i traži i da se njemu da.
neki dan sam mu dala doručak kod kuće (malo voća i žitarica), a onda je opet jeo doručak u vrtiću, to sam saznala naknadno..
pa sam mu prestala davati doručak kod kuće, da ne bi jeo duplo.
sad ima doručak, marendu, ručak, marendu,marendu večeru (8h,10h, 12h, 2h, 16h,19h), prva 4 obroka su u jaslicama i na to baš ne mogu utjecati.
i po noći još doji.
ovo kući se trudimo da ne jedemo u njegovoj blizini ako istovremeno i njemu ne dajemo, jer inače plače.

ovako ne bih rekla da su male količine toga što dobije u vrtiću, oko 16 mu damo bananu, oko 19 isto 150g-200g.
zar je stvarno gladan da tako plače kad nas vidi? ili je proždrljiv?
ne bih mu htjela uskraćivati hranu (kako ovo grozno zvuči), ali ni ja ne jedem 6 puta dnevno!

[sirius]

On je dijete. Treba cesce obroke .
6 x primjerene kolicine i primjerene vrste hrane je sasvim ok.

[sirius]

I da oni u vrticu posteno jedu u 12 h, pa naravno da je gladan do 19 sa dva lagana meduobroka izmedu!
nahrani dijete normalnom hranom , i prije ako trazi ( a ne u 19).
zasto se brines? Ima nekih problema sa tezinom?

[trampolina]

Moji oduvijek jedu 5-6 obroka, kad su u vrtiću znalo je biti i do 8.

Do dvije godine su bili pravi proždrljivci (jeli su više od mene!), a onda su naglo smanjili tempo.

E da, poslije vrtića su uvijek bili gladni. Nikad nisu imali problema s težinom.

[Yummy_mummy]

Djeca do 2 godine se uglavnom hrane po instinktu, te jedu sto i koliko trebaju ako ih se ne sili niti brani. Napomenula si da dojis. Znaci, od rodenja jede onoliko koliko mu treba. Daj mu kad i koliko te trazi dokle god je pred njim izbor zdrave hrane.
Moja kcer je sa oko 15 mjeseci imala fazu kad je jela po 3000 kalorija dnevno. Znam, jer sam krenula racunati. Pedijatrica je rekla da je to normalno kod male djece. Puno se trose, pa puno i jedu. Uzivaj u tome sto imas bebu sa tako izvrsnim apetitom. Mnoge majke bi dusu dale za tvoj problem

[mona]

I moji su u toj nekoj fazi od jedne do dvije godine jeli vise nego ja
Toliko da ja nisam znala gdje toliko hrane stane.i onda smanje sami od sebe.svi troje su mi imali tu fazu i svi su normalne tezine.


Sent from my GT-I8190N using Tapatalk

[littletunafish]

znam da dosta djece (i majki) ima upravo suprotan problem, ali me zabrinulo kad je jeo kiflicu sa sirom - drži u obje ruke po komadić i gleda tatu kako jede svoju kiflicu i plače. neko sastrane bi rekao da mu ne damo jest!
i taj dupli doručak, pa ko mali gladuš je!
u suštini dobro izgleda, malo krafnica oko ruku i škemba, a ima oko 80 cm i 11 kg, što je u redu valjda, uopće mi ne izgleda debelo i dr. nije nikad ništa komentirala.
nisam kategorički protiv "loše hrane" tj. uglavnom ne komentiram tu prehranu u vrtiću, pa je jeo i puding, i zdenka sir itd, doma se jako zdravo hrani (haha, jedini u obitelji). nije meni ni problem da on jede, nego ne bih htjela da nekad u budućnosti ima problema s prekomjernom kilažom zbog lošeg starta..
znači, oni se i dalje mogu sami regulirati? neće jesti samo zato što vidi hranu?

[Yummy_mummy]

littletunafish, sam ce izregulirati, ne brini. Inace, na courseri ima jedno predavanje koje je besplatno. Zove se child nutrition, sa Stanford universitya. Upravo govori o zdravoj ishrani djece i kako ih je dobro pustiti da slijede instinkt sto se tice hrane, dokle god je ono, sto je pred njima zdravi izbor. Ima i dosta psihologije u svemu tome. Ishrana nema samo kompponentu nutricionizma nego je i vazan drustveni cin. Ocito ti i suprug imate dobar odnos i dobru komunikaciju za stolom, te to prenosite na dijete. Zato toliko i uziva u hrani. Samo tako nastavite!

[Zuska]

Moja ko tunino dijete, samo što je starija i ne doji.
Yummy_mummy, a što kad dijete puno jede i nakon druge godine? Mi smo BLW i još od početka dohrane (po Aprinom topicu) super jede...Ona nema grama previše, ali jede slasno od prvog dana dohrane i nema što ne jede. Ali imamo dojam da stvarno puno jede. Npr. kad dođem po nju u jaslice, obavezno jede drugu porciju zadnjeg obroka. Isto voli jesti sa svakim, tj. može jesti uvijek i česta joj je poštapalica "još".
Trebam li brinuti, štajaznam, zbog širenja želuca i sličnih priča (o kojima ne znam ništa), ili trebam uživati dok to svejedstvo traje?

[sirius]

Uzivaj dok traje. Moja se isto hranila sama od prvog dana dohrane, i bila je ( i ostala) socijalni jelac. Voli drustvo za stolom. Ali sad sa 5,5 jede puno manje i hrana joj niti blizu nije vise tako zanimljiva ( iako voli probati nove stvari ).

[mikka]

moj prvi je isto bio gladus, do negdje 2 godine, nisi mogao jest kraj njega da ovaj ne zica. a onda je prestao jesti

pa je 2-3 godine jeo samo hranu bijele boje

i tek je sa 6,5 godina negdje ponovo normalno projeo

[sillyme]

Ja sam isto imala prozdrljivicu. Ogromnu. U jaslicama su mi tete pricale kako prvo pojede svoje i onda repete i onda uzima drugoj djeci njihovo sto nisu stigli pojesti. Prve tri godine u budnom stanju nije provela dva sata bez obroka. Dorucak doma pa dorucak vrtic pa uzina pa rucak pa popodnevna uzina, pa uzica keks ili ostatke uzine, pa nas uzica nesto na putu doma, pa vecera, pa jos jedna vecera uz mm jer je on kasno dolazio, pa jos nesto usput prije spavanja
Uz sve to nije nikad bila debela ali bogme naravno nije bila ni mrsava, i imala je povecu "skembu" tj kad bi se najlea iskocio bi joj trbuh i doma smo se svi zezali s tom njenom slatkom skembicom

I onda je napunila tri godine i prvi put smo culi da nece nesto pojesti, da nije gladna, mogli smo pojesti nesto a da ona ne sudjeluje itd. Samo je trebalo vremena i da je pustimo da sama odlucuje kad i koliko zeli jesti. Danas nema vise skembicu, izduzila se, ima samo misice, bas je onako taman.

[Zuska]

Sillyme takav tempo ima i naša curka, ali nema škembicu, čak je i malo sitnija u odnosu na veći dio ekipe u vrtiću. Dakle, ne treba se brinuti...
Netko mi je bacio bubu u uho o nekakvim masnim stanicama koje se stvaraju do treće godine i da treba paziti da ne jedu baš previše , nemam blage veze o čemu pišem, samo mi je ova tema pala super jer sam razmišljala otvoriti temu o proždrljivosti

[Jurana]

Čekajte da se javi apricot.

[Yummy_mummy]

Ako pustis dijete da prve dvije godine jede "na zahtijev", jesti ce samo onoliko koliko treba i nakon tog razdoblja(od dvije godine). Odnosno, nece se prejedati. Ako, jede puno, treba joj puno. Djeca se puno vise krecu od nas, uz to jos i rastu. MOzak se najbrze razvija do 5. godine zivota, i njemu, dakle treba puno. Sama si rekla da nije predebela. Ja sam isto sa svojom kceri radila BLW, ona isto tako ima odlican apetit, jedino mrzi svjeze rajcice, kao i ja

Moja ko tunino dijete, samo što je starija i ne doji.
Yummy_mummy, a što kad dijete puno jede i nakon druge godine? Mi smo BLW i još od početka dohrane (po Aprinom topicu) super jede...Ona nema grama previše, ali jede slasno od prvog dana dohrane i nema što ne jede. Ali imamo dojam da stvarno puno jede. Npr. kad dođem po nju u jaslice, obavezno jede drugu porciju zadnjeg obroka. Isto voli jesti sa svakim, tj. može jesti uvijek i česta joj je poštapalica "još".
Trebam li brinuti, štajaznam, zbog širenja želuca i sličnih priča (o kojima ne znam ništa), ili trebam uživati dok to svejedstvo traje?

[Yummy_mummy]

Bas sam prethodno spomenula kako se mozak prvih 5 godina najbrze razvija. Eto, on je usporio, pa tako i apetit...lol!

Uzivaj dok traje. Moja se isto hranila sama od prvog dana dohrane, i bila je ( i ostala) socijalni jelac. Voli drustvo za stolom. Ali sad sa 5,5 jede puno manje i hrana joj niti blizu nije vise tako zanimljiva ( iako voli probati nove stvari ).

[Yummy_mummy]

Ovo je nevjerojatno! Inace me jaaaako zanima nutricionizam, pa dosta citam. Jedna od teorija koja me najvise fascinira je ta da djeca jedu prema instinktu, odnosno, ono sto im organizam trazi. Inaca hrana bijele ( voce i povrce) boje pouspjesuje rad bijelih krvnih zrnaca, te suzbija infekcije. Vjerojatno mu je to trebalo u tom razdoblju.

moj prvi je isto bio gladus, do negdje 2 godine, nisi mogao jest kraj njega da ovaj ne zica. a onda je prestao jesti

pa je 2-3 godine jeo samo hranu bijele boje

i tek je sa 6,5 godina negdje ponovo normalno projeo

[Yummy_mummy]

[cvijeta73]

U jaslicama su mi tete pricale kako prvo pojede svoje i onda repete i onda uzima drugoj djeci njihovo sto nisu stigli pojesti.

joj, ovo me podsjetilo na moj prvi dan vrtića. sjela sam ujutro za stolić, sama, postavljen za četvero. pojela sam svoj doručak, pa sam se preselila na stolicu do, pojela i taj doručak, pa na treću i pojela i taj doručak. prije nego sam se preselila na četvrtu stolicu sam zvala tetu i rekla - teta, ja ne mogu više.

moja mama to i dan danas prepričava. brižna ja, valjda sam mislila da se to tako mora.

[Zuska]

Jedna od teorija koja me najvise fascinira je ta da djeca jedu prema instinktu, odnosno, ono sto im organizam trazi.

Hvala na odgovorima!
A što se tiče jedenja i instinkta, uvijek sam imala dojam da to i odrasli mogu. Dogodilo mi se puno puta da sam bila, ajmo reći, neumjerena u određenoj vrsti hrane, a kasnije se pokazalo da je to baš nešto što mi je u tom trenutku trebalo.

[Zuska]

joj, ovo me podsjetilo na moj prvi dan vrtića. sjela sam ujutro za stolić, sama, postavljen za četvero. pojela sam svoj doručak, pa sam se preselila na stolicu do, pojela i taj doručak, pa na treću i pojela i taj doručak. prije nego sam se preselila na četvrtu stolicu sam zvala tetu i rekla - teta, ja ne mogu više.

moja mama to i dan danas prepričava. brižna ja, valjda sam mislila da se to tako mora.

Hahahaha, kakvo poslušno dijete. Ili si možda mislila da je to tvoja osobna "stoliću, prostri se" priča

[Jurana]

Hvala na odgovorima!
A što se tiče jedenja i instinkta, uvijek sam imala dojam da to i odrasli mogu. Dogodilo mi se puno puta da sam bila, ajmo reći, neumjerena u određenoj vrsti hrane, a kasnije se pokazalo da je to baš nešto što mi je u tom trenutku trebalo.

Prije nego se potpuno opustiš, pogledaj što je apricot pisala na ovoj temi.
Naslov je na početku dohrane, ali se odnosi na djecu općenito.

[Zuska]

Tx, Jurana, bacila sam pogled.
Mi smo dohranu počeli i sproveli stvarno ok, ona je voljela jesti, isprobavati i igrati se. Nismo jeli, a to ne radimo ni danas, nikakva lina, prazne kalorije i sl, nego voće, povrće, mliječne proizvode, žitarice, s tim da godinu dana (od 10. do negdje 20. mjeseca nije uopće htjela jesti meso, osim pancete, i često ni ribu, nakon toga kreće obožavanje i mesa). Nikad nije bila bucmasta, ali jede više od prosječne curice njenih godina.

Hrana je toliko raduje, toliko voli jesti, da to ponekad malo plaši, s jednakom strašću će pojesti jabuku u parku, dupli puding u vrtiću ili dva tanjura juhe ili maneštre. Ali ono što tješi je da u trenutku kad joj je dosta, to kaže vrlo rezolutno. A kad dobije dvije kockice čokolade, doslovno dvije, ne zna da može dobiti više, i to jednom u tjedan ili dva, najprije stavi čoksu na stol i otpleše ples sreće kraj stola, onako kao indijanci oko vatre. I ona krene jesti i baš se vidi kako blaženo uživa.

I sad imam dvije nedomice oko ograničavanja hrane
- nije li ograničavanje (normalne, zdrave) hrane, odnosno obroka, atak na postizanje vlastite unutarnje kompetentnosti da se zna kad je dosta? Jer ako se navikne da sam ja ta koja zna kad je dosta, onda u trenutku kad ne bude mene, neće znati da je dosta i tek onda će se prejedati (ili neće jesti ništa). Hoću reći, to je možebitni put u jednu od krajnosti kad deca poodrastu.
Tako da smo se dogovorili da je ne sprječavamo jesti, pokušavamo ne komentirati da puno jede i sl., često nudimo zdravije zamjene, npr. ako traži da odemo u pekaru po prstiće, ja joj kažem da imam jabuku u torbi pa onda to pojede... S tim da mi se čini da sad ipak za nijansu jede manje nego prije 2-3 mjeseca, tad bi nakon pol sata što je jela u vrtiću dupli obrok, već u gradu tražila ponovo jesti.

Druga nedoumica su mi slatkiši, fakat ih malo jede, doma nikad osim navedenih kockica čokolade ako nam netko donese, dakle, ono što pojede u vrtiću ili u posjeti kod prabaka koje su uporne pa malo popustim. I neki dan nam dođu u posjet klinci, ja na stol stavim narezano voće i zdjelu s ribicama. Svi malo uzmu i odu se igrati (a ti klinci inače jedu dosta slatkiša), samo moja stoji kraj stola, gleda ih kako se igraju i tamani i voće i ribice. Otišla se igrati kad je sve pojela.
Dakle, kako se gradi unutarnja kompetentnost djeteta na konzumaciju slatkiša? Ne bih željela da nam dijete bude jedno od tamanitelja slatkiša na rođendanima, a niti bih pustila laissez faire u pristupu slatkišima. Sad sam se sjetila da se u "Vaše kompetentno dijete" kaže da treba graditi i vjerovati u djetetovu kompetentnost, odnosno da ga treba pustiti da se prejede slatkiša ne bi li sami shvatili koliko je ok pojesti...

Sorry littletunafish na uzurpaciji topica, ali možda će i tebi koristiti ove info u budućnosti

[Jurana]

Mislim da je teško ikome biti kompetentan kad su u pitanju slatkiši jer su to toliki skokovi u razini šećera u krvi da svi izgubimo busolu.
Neki kažu da ljudi ne bi trebali nikakve odluke u životu donositi pod utjecajem šećera, pa ne vjerujem da se i može realno procijeniti koliko slatkog ti je dosta.
Osim ako ti ne bude baš muka.

Skandinavci imaju onu foru s jedenjem slatkiša samo vikendom - njima je to prevencija karijesa. Lakše ime je utoliko što se svi toga drže - čak ni u samoposlugama nema slatkiša do petka navečer, i nikome ne bi palo na pamet nuditi djecu radnim danima.
Mislim da je u redu dva dana u tjednu jesti slatko za desert iza glavnog obroka, da je to dobra navika za cijeli život.

[Yummy_mummy]

Slazem se, jurana. Mislim da je najveci problem upravo u slatkisima. Zato smo ih mi izbacili iz upotrebe. Ako si ih katkad priustimo, onda kupimo neki skupi slatkis u maloj kolicini i tako nam je kcer navikla. Umjesto slatkisa cemo napraviti kolac. Uvijek stavim za 30% manje secera od mjere navedene u receptu i ispadne super. Kcer uziva u pomaganju oko kolaca i mislim da puno vise cijeni ono sto smo napravili zajendickim snagama. I mi vise cijenimo, pa tako i bolje kontroliramo koliko smo pojeli. Kad kupis slatkis, u stanju si drmnuti cijelu cokoladu. Kad sam napravis, zelis da ti dulje traje, kad pomislis na ulozen trud

[cvijeta73]

Svi malo uzmu i odu se igrati (a ti klinci inače jedu dosta slatkiša), samo moja stoji kraj stola, gleda ih kako se igraju i tamani i voće i ribice. Otišla se igrati kad je sve pojela.
Dakle, kako se gradi unutarnja kompetentnost djeteta na konzumaciju slatkiša? Ne bih željela da nam dijete bude jedno od tamanitelja slatkiša na rođendanima, a niti bih pustila laissez faire u pristupu slatkišima. Sad sam se sjetila da se u "Vaše kompetentno dijete" kaže da treba graditi i vjerovati u djetetovu kompetentnost, odnosno da ga treba pustiti da se prejede slatkiša ne bi li sami shvatili koliko je ok pojesti...

)

oprostiti će mi gospon juul, al ne bih se s njim složila
odnosno ne vjerujem u unutarnju kompetenciju djeteta po pitanju slatkiša. kako kaže jurana. a naročito kad su djeca u pitanju.
neće se prejedati na rođendanima radi toga što joj nije stalno dostupno. a i ako se prejeda, svi se prejedaju pa nek i ona, šta ima veze. to im je ionako do neke dobi hajlajt rođendana - njegovo visočanstvo smoki itself

ja isto još od svoje obitelji nemam naviku kupiti bombone, pa baš ni čokoladu za imati doma - jer sve što imamo doma odmah pojedemo. dakle, kad kupim u dućanu to kupim da se odmah pojede. ili kad netko donese.

znači nemam sad, niti sam imala kad su bili manji, neki strogi režim. al ne kupujemo u sklopu nabavke.
kupim kad baš udave, npr m, mama kupi mi kiki, kupi mi kiki.
i onda slisti cijelu kesicu. odjednom.
i ništa joj se ne povećava razina kompetencije

[rehab]

Meni se čini opasno uskraćivati djetetu hranu zato jer se nama čini da je puno pojelo, čak opasnije nego nutkati dijete da jede kada ono više ne želi jesti. Ja bih se pobrinula da je pred djetetom zdrava hrana, a koliko će dijete pojesti - to bih prepustila djetetu.

[Yummy_mummy]

rehab, potpisujem!

[littletunafish]

zuska, nema frke, zanimljivo mi je jer se i ja to sve pitam za ubuduće.

a koliko se može kontrolirati što dijete jede?
eto, u vrtiću, imaju i čokolino, i kekse, i pudinge i svašta nešto što ja osobno nikad ne bih dala djetetu. jednom sam im spomenula da ne bih baš htjela da on to jede, jer nije da je odbijač hrane pa da ga se mora futrat šećerom, ali zapravo ih ne mogu ograničiti. nije na ništa alergičan i mogli bi mi komotno slagat, pa sam se nekako odlučila da to ignoriram..
i kako da njih npr. 10 jede a on gleda?
u principu ja pazim na ta 2 kućna obroka i preko vikenda, da nadopunim s namirnicama koje u vrtiću ne dobiva (riba, teletina, jaja itd).

ali na onoj temi što je linkala Jurana, apricot kaže da ipak mi određujemo količinu?

[Zuska]

Meni se čini opasno uskraćivati djetetu hranu zato jer se nama čini da je puno pojelo, čak opasnije nego nutkati dijete da jede kada ono više ne želi jesti. Ja bih se pobrinula da je pred djetetom zdrava hrana, a koliko će dijete pojesti - to bih prepustila djetetu.

Tako se i ponašamo od početka.

[rehab]

zuska, nema frke, zanimljivo mi je jer se i ja to sve pitam za ubuduće.

a koliko se može kontrolirati što dijete jede?
eto, u vrtiću, imaju i čokolino, i kekse, i pudinge i svašta nešto što ja osobno nikad ne bih dala djetetu. jednom sam im spomenula da ne bih baš htjela da on to jede, jer nije da je odbijač hrane pa da ga se mora futrat šećerom, ali zapravo ih ne mogu ograničiti. nije na ništa alergičan i mogli bi mi komotno slagat, pa sam se nekako odlučila da to ignoriram..
i kako da njih npr. 10 jede a on gleda?
u principu ja pazim na ta 2 kućna obroka i preko vikenda, da nadopunim s namirnicama koje u vrtiću ne dobiva (riba, teletina, jaja itd).

ali na onoj temi što je linkala Jurana, apricot kaže da ipak mi određujemo količinu?

Lol, pa nije ono što Apri napiše Sveto pismo, valjda možeš malo i sama odvagnuti i razmisliti. Uostalom, i ona se sama ogradila i napisala da je to samo njeno mišljenje. Ja se s njenim mišljenjem ne slažem, nitko me ne može uvjeriti da moje dijete, koje je po rođenju bilo dugo i teško kao tromjesečno dijete, i koje ima sve genetske predispozicije da izraste u košarkaša, treba jednaku količinu hrane kao npr. nečije dijete koje je nedonošče i k tome ima sitne i niske roditelje.
Što se tiče kontrole prehrane, nastojim im nuditi zdravu hranu i svjesna sam da u vrtiću i kod baka češće pojedu neki šrot nego doma, ali ne želim ih zbog toga izolirati od okoline ili se posvađati sa svima da bi grickali listove kupusa umjesto smokija. Uspjela sam postići da im nitko ne daje slatkiš prije nego što su pojeli normalan obrok i to mi je sasvim dovoljno.

[littletunafish]

Rehab, ja uglavnom ne razmišljam svojom glavom, pa mi Apricot super dođe
zezam se, slažem se da količina hrane za veće i manje dijete nije ista,isto i za više ili manje aktivno itd.
ali nije pitanje bilo da li da se unificira pa da svi moraju pojesti jednu bananu bez obzira gušilo se dijete u tome ili mu bilo malo, nego da je li količina koju dijete "samo sebi odredi" stvarno i optimalna za njega ili ipak previše.

a ova teorija da se ponudi zdrava hrana i ne ograničava koliko jede IMHO vrijedi samo ako većinu vremena možeš utjecati na prehranu, a ne kad većinu vremena ne možeš, zar ne?

na kraju, danas je moj malac jeo doručak kući (voće), malo čvaknuo tatinog kruha jer je to fino, i onda još jedan doručak u vrtiću. nemam dovoljno pelena za te njegove aktivnosti ))

[saf]

Ne znam jesam li na dobro mjesto smjestila pitanje
Dakle moj malac je 8,5mj., ima 2 obroka dnevno,doručak oko 10h uglavnom voće/žitarice i ručak oko 14h povrće/meso/žitarice, dojim ga na zahtjev.
iza doručka odspava i kad se probudi odmah ga podojim ali on nestrpljivo čeka kašicu i pojede po meni puno previše,ako računam da mu je količina stisnute šake dovoljna. Pojede količinu za dvije i pol šake. Halapljivo guta,uopće ne grize. Ljuti se kad ja pokušavam odugovlačiti sa hranjenjem.
Jeo je sam ali sam ga ja počela hraniti jer bi se često zatekli vani, kaj da mu opet dam da jede sam?

[littletunafish]

saf, ja nisam referentna jer moje dijete stvarno ima i predobar apetit oduvijek, ali mogu ti samo reći da je on uvijek jeo tako "veće" količine koje ti opisuješ, i u tom periodu je mislim imao već i treći obrok..
to sve nije prema pravilima baš, ali čini mi se da je u toj fazi glavno pravilo da jede koliko traži.
ono što možeš, ovisno koliko zuba ima itd, probat manje pasirati i usitnjavati, i prisiliti ga na taj način da žvače.

[Carmina406]

I moja je cura uvijek jela vece kolicine i bila je za 7-8cm visa od svojih vrsnjaka,a i teza....pa cak i aktivnija. Nisam ju nikad ogranicavala koliko jede,pazilo se da je zdravo,al dobila je ponekad i lino,smoki,kiki itd. Sa cca2god su mi u vrticu rekli da je visoka 94cm i da ima 17kg (sokirale su se jer im ne izgleda da ima toliko) Sada ce ubrzo 4g i visoka je cca108 i ima 18kg i nije cak ni bucmasta. I dalje je jako aktivna i jede jos uvijek kad hoce i koliko hoce. Tako i sama radim i nemam neki visak Nismo uvijek u istom tempu pa nam i hrane treba manje,al kad smo u akciji treba malo pojacat i prehranu.


Sent from my RM-914_eu_croatia_419 using Tapatalk

[saf]

ma da, jede veće količine ,ali uopće ne grize samo guta,pa mislim da zbog toga i pojede hrpu hrane