bravo argenta! super si ovo napisala! identično je bilo i kod nas!argenta prvotno napisa
U općim bih se crtama složila s tobom, Kailash, ali ima djece koja se jednostavno ne mogu umiriti bez plakanja. Moj se Vilenjak uspavljivao urlanjem prva tri mjeseca svog života i ništa što bih ja napravila ne bi ga zaustavilo (o tome sam već pisala na prvoj ili druogj stranici). Ova knjiga polazi od pretpostavke da svako dijete ima neki način uspavljivanja bez plakanja (uglavnom dojenje), ali to nije točno. Neka mogu, druga ne.htjela bih samo podsjetiti da pričamo o knjizi "NO crying sleeping solution" u kojoj autorica više puta naglašava da je broj sekundi plakanja u metodi : nula.
Dakle, cure, ne pričamo o istoj metodi ako puštate dijete da imalo plače
Zato sam ga povremeno znala ostaviti u krevetu da plače, ali uvijek bih bila uz njega, tješila ga, pjevala, mazila... Skužila sam da će on plakati ovako ili onako, a ako bi zaspao u krevetu, bar bi dulje odspavao, bio manje nervozan tijekom dana i manje urlao pri sljedećem uspavljivanju, jer nije bio premoren od nespavanja. Zato mislim da nije svako plakanje identično i da je najvažnije ono što P. stalno naglašava, a to je promatranje svog djeteta i djelovanje u skladu s onim što baš njemu najviše pomaže.
Da ne bih ispala zagovornica cry-outa, ja stvarno mislim da dijete ne bi trebalo plakati, a kamoli ga ostaviti samoga dok plače, ako se to ikako može spriječiti. Ali neki klinci su jednostavno osjetljiviji i tu roditelj stvarno ne može ništa nego mu pomoći da se plakanje svede na najmanju moguću mjeru i u čim brižnijoj okolini.
Iskra se mogla uspavati jedino sisom a i tad bi plakala
plakala bi i budila se svaki čas i po 15 puta tijekom noći, bez obzira na cicu, na nošenje, maženje, SVE čega sam se got mogla sjetiti, ona bi plakala dok ne zaspi!
Zato sam počela primjenjivati način da bi bila uz nju i pokušavala djelovati na nju što smirujuće dok se sama ne smiri i zaspe
i kao da je shvatila za par dana, da kad je pospana da treba zaspati a ne plakati, i od tad sama zaspi svaku noć i imamo 2-4 podoja, spava 10-12 sati što je prije bilo SF
tako da naš slučaj izgleda kao cry - out ali to zapravo nije
za mene je cry - out kada roditelji radi vlastite komocije i/ ili želje da uvedu nekakav režim i disciplinu ostavljaju dijete da plače dok se ne iscrpi do iznemoglosti i zaspe uvidjevši da nema nikakvog odaziva od strane roditelja
iz svog iskustva, kad dijete plače jer je pospano i premoreno, naočigled vapi za snom, treba mu pomoći da nauči zaspati što je obazrivije moguće a ne mu nuditi druge sadržaje jer ga to još samo dodatno frustrira
 |
|||
-
, ali onda oko 23.30 krenulo i do 1.30 samo je jadan stenjao. čim u horizontalu odmah negoduje. nije plakao, samo je nešto stenjao. i onda sam odlučila da spava na meni no i to nije baš pomoglo, pa smo se tako mučili kroz polu san svo troje sve do pola osam ujutro i onda sam odustala. i evo tek sada opet zaspao...
