Kad ce pocet spavati sam?

[koksy]

Namjerno ovo stavljam na izazove a ne na 1-3 jer za mene ovo vec postaje izazov.

Sven sad ima 2 god i 3 mj. Spava s nama u krevetu otkad je beba. To mi ni malo ne smeta. Al pocelo me lagano nervirat to visesatno lezanje u krevetu kraj njega dok on ne zaspi. I onda jos ako se oko ponoci probudi jos bar sat vremena cekati da ponovno zaspi.
Nije mi ni problem procitati pricu 7 puta ali voljela bi kad bi mu nakon toga mogla reci laku noc i otic si napravit sve sto preko dana nisam ili provest malo vremena s muzem.
Mozda zvuci sebicno ali mislim da je sad vec dovoljno velik da zna da sam ja u prostoriji do i da cu doc uvijek kad me pozove. Otkad se rodio pazim na to da zna da moze uvijek imati povjerenja u mene, da cu uvijek doci, vratiti se kad odem, odrzati rijec. I zato ne vidim zasto on nebi mogao probati spavati sam.

Najveci razlog zasto sam otvorila ovu temu je zbog danasnjih dogadaja. Propustio je popodnevno spavanje jer je ujutro kasno ustao, navecer je zaspao oko 8. MM i ja napokon sjeli pogledat film, kadli u pola 10 malac se probudi. Ja k njemu i sljedecih sat i pol lezim kraj njega a on nikako da zaspi dovoljno cvrsto. Pa sam mu rekla ovako; "evo tu su tvoji pas i maca (njegovi plisanci) koji te cuvaju, lijepo ti njih zagrli i probaj spavati a mama ide u dnevnu gledati film, ako me trebas zovi me" A on jadan, stisnuo plisance k sebi, grlo mu se stislo, okice napunile suzama i tuznim mi glasom kaze "dobo, mama". Srce mi je puklo al ipak sam otisla kako sam i rekla. Sat i pol kasnije on jos uvijek nije spavao. Nije me zvao nego je pricao s plisancima. Pa je zvao tatu, on je otisao k njemu i evo sad su njih dvojica tamo jos uvijek budni a vec su skoro 2 sata ujutro... Dakle, efekt nije postignut.

Je li on jos premali? Postoji li neki bezbolan nacin da on shvati da mu ne trebam ja da bi zaspao?

Oprostite na dugom postu, ja volim opsirno opisat

[flower]

ako te moze utjesiti kazu da cak 7o%djece dobi do 5 god. ima nemiran san i ne mogu sami zaspati. ne znam kad i da li ce proci, nama je nedje oko 5 god. stvarn postalo lakse, ono sto nam je pomoglo je cinjenica da smo se pomirili s time da nas treba i svjesno zanemarili jedan veliki dio sebe.

[Anci]

koksy, ja još uvijek "uspavljujem" i jednu i drugu curu. idemo skupa, pa se ja izvučem kad zaspu.
ja to uspavljivanje volim, al samo kad kratko traje
kad traje sat vremena, to mi je stvarno naporno.

mada, nama je super otkako ne spavaju niti jedna preko dana. onda uspavljivanje traje 10 minuta, malo priča, gašenje svjetla i pusa i stvarno brzo zaspu.

čim ova mlađa zaspe preko dana, navečer je tulum u krevetu

ne znam ni ja neki način jer one na moj izlazak iz sobe reagiraju baš nekim tužnim plačem pa se odmah vratim.

e, da. starija ima 5.5, mala 3 god

[Sirius Black]

Moja P. ima 2 god. i 2 mjeseca. Navečer ne želi ići spavati tak dugo dok može držati oči otvorene i uglavnom zaspi između 21:30 i 22:00. Nema šanse da leži na krevetu ako ne može zaspati pogotovo ne tak dugo.
Uspavljuje se dojenjem, ali u zadnje vrijeme polako smanjujemo pa joj dam da si malo pocica i onda se zagrlimo ili se ona okrene na trbuh i tak zaspi. Naravno, moram biti kraj nje, ali kad hoće zaspati to ne traje dugo, a kad ne može zaspati onda se digne i hoće se igrati.
Spava u svojoj sobi na krevetu i u pravilu se budi jednom tokom noći i onda me zove pa dođem i procedura je ista, ali traje 2-3 minute

[Mima]

Lea ima skoro 5.5 godina i pred možda mjesec dana sam ju počela ostavljati samu, najviše zato što se i preselila spavati u svoju sobu koja je spojena sa dnevnim boravkom pa joj kažem da sam odmah tu kraj vrata. Ona uglavnom vrlo brzo zaspe jer se ujutro dosta rano budi i ne spava po danu. No, kad je MM doma navečer, onda neće sama zaspati nego ga traži da bude s njom pet minuta. Kad ne može zaspati (npr. na Badnjak od uzbuđenja) onda nas stalno zove.

[mamanatali]

Ja te sigurno neću utješiti jer kod mi još uspavljujemo i curu od 8,5 god i dečka od 4
Ja se volim stisnuti uz njih, to mi je prekrasno, ali obično dok zaspe oni zaspim i ja s njima, pa kad me MM probudi budem koma i nisam više ni za šta nego za prebaciti se u svoj krevet i nastaviti spavati :/ .

[Deaedi]

I mi uspavljujemo našu curu od skoro 5g, odnosno, ona uspavljuje nas, jer tko god da legne s njom (MM ili ja) da je uspava i sam zaspi.
Prestala je spavati preko dana s nekih 2 i pol godine, navečer oduvijek ide spavati dosta kasno, sada je to oko 23h, ali i ujutro spava do 10,11h.

Kada ide u vrtić onda se budi oko 8, a navečer zaspi oko 22h.

[domy]

Joj sve vas razumijem , ali eto mi smo imali valjda sreće sa tim.
I mi smo imali takve proceduro još negdje prije pola godine ali netragom je nestalo i stvarno mi je puno lakše sada.
Dakle bilo je uspavljivanje kako kada od pola sata pa na dalje.
I u zadnje vrjeme je uglavnom išao MM jer ja više nisam imala snage ležati po sat vremena i čekati da on zaspe.
A MM je svejedno jer on zaspe za minutu i naspava se dok malac zaspe.
E prije pola godine je krenulo opće ne znam kako.
Jednostavno sam mu rekla nek ide spavati da tata gleda tekmu a ja sam u drugoj sobi i da ga čuvamo.
On je samo pitao jer mora prati zube i odlučio otići sam .
Prvo je par dana spavaoo u kinderbetu onda se preselio u svoj krevet koji je bi do kinderbeta.
I tako je to krenulo.
Moram priznati da je meni to bilo prelagano da bi bilo istinito ali eto tako je krenulo i ostalo tako, hvala bogu.
I moram priznati da mi je stvarno lakše i mislim da on tako jako brzo zaspi kroz 5-15minuta ovisno koliko je umoran.

[Thlaspi]

koksy, potpuno te kužim...
Pavao ima 2 god i 4 mj i isto ne može zaspati sam... tj. može, ali u iznimnim situacijama...
i ja sam isto već luda od ležanja kraj njega... super je kad zaspe za 10 min ali ponekad to stavrno traje po sat, sat i pol... koji put onda izađem iz sobe u protestu, ali se brzo vratim jer me zove i rasplače se ... ponekad onda ipak brže zaspe, ali ta situacija SVAKE večeri zna biti strašno iscrpljujuća...
isto kao i ti, željela bi navečer porazgovarati s mm, pogledati neki film ili bilo što drugo, ali sam se jednostavno navikla da od toga svega niš...
čak bi se mogla s time svime pomiriti da uskoro ne trebam roditi pa me živo zanima kako će izgledati to uspavljivanje u troje... :/
ne znam, nemam neki pametan savjet za tebe... neke dane mi je to super, jer kako odrasta znam da će me sve manje trebati, ali neke dane bi ga doista najradije ostavila samog da tuli u sobi (ali ipak to ne napravim)... i to sve je valjda dio roditeljstva...
drži se, ima nas još!
(a da osnujemo klub?)

[koksy]

Uff, znaci ceka me jos koja godina ovakvog uspavljivanja...a dobro, nisam dosad prakticirala nikakvo forsiranje pa necu ni sad.


domy ti si dala malo nade jer i moj klinac je bas takav, neke stvari prihvati s tolikom lakocom da mi bude predobro da bi bilo istinito. Mozda tako bude i s uspavljivanjem iako, po svemu sudeci, bolje da se ne nadam previse.

[kajsa]

otkad ih imam dvoje, meni je to uspavljivanje koje traje po sat vremena najteži i najkompliciraniji dio dana.

često mi se posloži da bi se mlađa (6mj) nosila, a starijeg (3g) trebam uspavljivati...

[kloklo]

Koksy, on je još tako mali i jednostavno je takvo dijete, treba te

Moje dijete je puno veće, ima šest godina, a još uvijek najčešće moli da legnem s njom, samo što ona srećom sad zaspi za par minuta

No, kad je bila malena i ja sam znala sto i jedan film propustiti zbog njenog uspavljivanja ali sve ti to lakše dođe ako razmisliš da su samo jednom mali i da ih nećemo uspavljivati cijelog života, već samo tih par godina kad smo im toliko potrebni. I zapravo sam sretna jer svaka zajednička minuta s mojim djetetom, pogotovo ti mirni, nježni trenuci pred spavanje kad joj gladim ličeko i nježnu kosicu su toliko dragocjeni da vrijedi zbog njih ponešto žrtvovati, jer ta nježnost i ljubav su, barem meni, hrana za dušu

PS. uspavati Juricu (malog razbojnika na Duracell baterije 8) ) je u zadnje vrijeme prava umjetnost jer se sto i jedan put skine s cice, pa odmah ponovo prikači, ali nema veze, čarobna tješilica je "faaaaaaaaaaaaaaza - proći će"

[zhang]

Klo klo, velis mirni, njezni trenuci...
Ja sam kod vecerasnjeg uspavljivanja popila petu u nos i nozni palac u oko.
Sad mi je smiješno, ali tada sam ga mislila lansirati na Mars.
Ugavnom, nakon pola sata sto se vrtio kao na ringispilu, svako malo me mlatnuo nekim dijelom tijela, ja sam mu rekla da idem piskiti i da ću doći. Kada sam došla, potjerao me iz sobe da neka idem piskiti.
Vise ne čujem da tulumari, ali se ne usudim otići vidjeti da li je zaspao, da mu ne smrdam koncepciju ako je odlučio sam zaspati.

[Svimbalo]

Sve isto kao i kod mene. A i ne mogu više spavati s njim, bez pretjerivanja stradava mi kičma jer se on po noći namjesti u neku dijagonalu, a ja u snu zauzmem položaj od kojeg su ujutro budim ukočena i bolnog vrata, sve da mu ne smetam. Stavljam sama sebi jer to nije niti AP, to je jednostavno mučenje.
Ali, žalim se već mjesecima, a status je i dalje quo
Koksy, od mene nikakve koristi.

[erina]

Uff, znaci ceka me jos koja godina ovakvog uspavljivanja...a dobro, nisam dosad prakticirala nikakvo forsiranje pa necu ni sad.
domy ti si dala malo nade jer i moj klinac je bas takav, neke stvari prihvati s tolikom lakocom da mi bude predobro da bi bilo istinito. Mozda tako bude i s uspavljivanjem iako, po svemu sudeci, bolje da se ne nadam previse.

Evo i ja malo da ti ulijem nade
Nama uspavljivanje isto tako izgledalo i nije se uopće doimalo da bi se nešto moglo promjeniti dok N samo jedno večer nije sama odlučila da želi spavati u svojoj sobi, drugo večer mene poslala van iz sobe jer da ona može sama. Tada je imala 2g i 7 mjeseci. Otada kao da je drugo dijete, puno lakše i ranije odlazi na spavanje, zaspi u roku odmah i noć mirnije spava. To traje već 3 mjeseca, meni se i dalje čini predobro da bi bilo istinito. Još uvijek kad je legnem u nevjerici sjedim s MM u dnevnoj i čekam da me zatraži i kao da su godine prošle od navlačenja, nervoze i slomova i mislim se ... čovječe ovo je život

[ana.m]

Ja ne znam kako da te utješim.
Mi smo i Ivu i Janka bez problema prebacili u njihovu sobu. Samo u jednoj noći.
Ivu s nekih čini mi se 21 mjesec, Janko je bio nešto malo stariji.
I dosta često ih samo stavimo u krevet i oni sami zaspu. Prije toga se malo pomazimo u boravku, popričamo i to je to. Ponekad Iva zna zaspati na meni pa ju samo prebacim, ali najčešće je ova prva verzija...

[ana.m]

I samo da napomenem da našđe prebacivanje u njihovu sobu i njihove krevete nije bilo nasilno i "ti to moraš".
Jednostavno se poklopilo. Njima se svidjela ta ideja i super su je prihvatili.
I da, uz to Iva je još i dojila, ali od kada je prešla u svoj krevet i sobu, nije uopće tražila po noći...

[Mima]

Kod nas je isto prebacivanje prvo u njen krevet, pa onda nedavno i u drugu sobu bilo nenasilno, i mogu reći da smo i zakasnili tj. Lea je sigurno i ranije na to bila spremna jer nije niti sekunde prigovarala, nego joj se svidjelo. Mi smo je u drugu sobi premjestili zapravo radi gripe jer se mi uvijek svi razbolimo kad je jedno bolesno, pa sam zaključila da je to zato što cijele noći pušemo jedni u druge. Da nije bilo toga, tko zna kad bi se mi razmjestili, a Lea je bila totalno oduševljena time što spava u svojoj sobi.

[koksy]

Sven jos nema svoju sobu, cekam da se sogorica uda napokon pa da isprazni sobu

Planiramo mu kupit krevet pa da bude uz nas krevet, ko zna, mozda ga to potakne da spava sam.
Mada eto, kad citam vase price vidim da sam se ja mozda malo prerano zaletila u to.

Htjela bi jos komentirati kloklo, definitivno se slazem s tobom da su to dragocjeni trenutci, ali on meni ionako neda da ga mazim ni grlim, moj jedini zadata je lezat uz njega u tisini. Ja ga mazim kad zaspi jer ga obozavam gledat onako mirnog i usnulog

[domy]

[quote="erina"]

Otada kao da je drugo dijete, puno lakše i ranije odlazi na spavanje, zaspi u roku odmah i noć mirnije spava. To traje već 3 mjeseca, meni se i dalje čini predobro da bi bilo istinito. Još uvijek kad je legnem u nevjerici sjedim s MM u dnevnoj i čekam da me zatraži i kao da su godine prošle od navlačenja, nervoze i slomova i mislim se ... čovječe ovo je život

Ovo potpisujem u potpunosti.
I još uvijek mi nije jasno kako sada odjednom može tako brzo zaspati a kad je to bilo uspavljivanje to je trajalo satima.

[korason]

I ja najzad docekala da Fran pozeli spavati u svojoj sobi - 5 godina i 2 mjeseca je spavao s nama u velikom krevetu, a njegova soba mu sluzila kao igraonica. Nismo se bunili jer uzivamo u svakoj sekundi kad je s nama. Odjednom je, nakon neke rasprave u vrticu, pitao "mama a kad cu ja spavati u svom krevetu?" Sutradan mu namjestila krevetic i on sad spava sam. Jes da se par puta ustane i dodje nam dati puse za laku noc al onda se vrati u svoju sobu i spava dalje, s jedne strane medo pooh, s druge elmo, on u sredini sretan ko malo prase...

[spunky125]

inaš F. još uvijek spava s nama, iako je sad počeo pričati o svojoj sobi, ali kaže da će i dalje spavati s mamom i tatom-nekako ga nemam srca tjerati da ide spavati sam, tješim se da ne bude to još dugo.

[majoslava]

mislim da ta inicijativa spavanja sam pocinje od roditelja, ako ti je stalo do toga, onda nadjes nacina da istreniras dijete da zaspi i spava sam i das mu do znanja da nije dobrodoslo drustvo u krevetu.

od mojih 4 klinaca (meni naime nije bilo vazno da moraju zaspat sami, ja se obicno legnem kad i oni), jedan zaspi solo, ali to je pocelo tek negdje s 8 godina, ovi ostali troje su 7, 5, 5 godina, i jos uvijek ih uspavljujemo...

ako mu treba par sati da zaspi, zvuci mi vise da prerano krenete s uspavljivanjem...malim klincima naravno treba malo vremena da se smire pred spavanje, ali par sati cekanja je za iznervirati se, bolje malo pricekati budan, buduci da ionako ne izgleda da nije dovoljno umoran..

[polonca]

Ja znam mamu koja je uspavljivala svoje dijete do 12 g tako da si mislim da smo mi još dobri...
I meni je uspavljivanje već muka i napor i to uvijek dugo traje. Većinom zaspim s njima i tako ostajemo što se naravno MM ne sviđa.Čekam da se poslože još neke stvari pa onda krečemo samostalno. Vjerujem da će nam svima biti bolje.

[flower]

i meni je upitno to dugo uspavljivanje, nije to do toga sto on zeli da idete s njim vise mi to ide na ovu stranu da mu se jos ne spava i da mu je prerano.

[malena beba]

J. oduvijek ide spavati sam ali jos spava s nama u krevetu, ima 3 god.
E. ima 7 god i jos bi da ja idem s njom u krevet dok ne zaspe :/

[upornamama]

otkad ih imam dvoje, meni je to uspavljivanje koje traje po sat vremena najteži i najkompliciraniji dio dana.

često mi se posloži da bi se mlađa (6mj) nosila, a starijeg (3g) trebam uspavljivati...

isto ovako...

[upornamama]

trebalo je ovako izgledati (beba mi na rukama ):

otkad ih imam dvoje, meni je to uspavljivanje koje traje po sat vremena najteži i najkompliciraniji dio dana.

često mi se posloži da bi se mlađa (6mj) nosila, a starijeg (3g) trebam uspavljivati...

isto ovako...

[ninika]

evo,da i ja velim svoje iskustvo..
mi u principu nemamo problema s uspavljivanjem,to od početka radi sam,ali se par puta desilo da nije mogao spavati pa sam morala i po dva sata ležati s njim...

[koksy]

Ne bi rekla da je kod nas problem da idemo prerano spavati, vidi se da je umoran. A i ne forsiram neko rano spavanje, kad neide u vrtic zna ostat budan i do 23 sata.
Kad ide onda vec pocne na trosjedu drijemat oko 21, onda obucemo pidzamu, legnemo u krevet a on se vrti i vrti i igra se s popluno, s jastukom...ma s bilo cim. Pa bi piskio, pa bi vode...pa sve neko prolongiranje sve dok se napokon en umiri i zaspi!

[flower]

mali vrtirepko...
a jel mozda imate neku rutinu, tipa - citamo 2 price, onda ja dam pusu i gasim svijetlo, ti se smiris i nananje...ako se ne smiris, ja cu izaci, drzim te za rukicu i dragam+pricam pricu (stanem pricati kad se vrtis i igras) i sl.
jel bi to moglo pomoci,ili ste vec tako radili pa vrtirepko ipak vrti guzu.

[zhang]

da ne otvaram novu temu, ima malo poveznica sa ovim...
Yoda je od rođenja nespavač, kada je imao 3 mjeseca, spavao je 3 puta po 30 minuta. sada im 2 godine i 2 mjeseca, budi se oko 8h ujutro i zaspi oko 22-23 i preko dana spava od 45 min do sat vremena. kada spava sat i pol čudimo se kako dugo spava... .
i ok, taj dio je ok, jednostavno je dijete kojem treba manje sna.
međutim, unazad mjesec dana (taman toliko ne ide u vrtić) je uspavljivanje postalo katastrofa. prvo krene urlanje da se ne bi kupao i spavao (bez obzira kada ga vodimo na kupanje) onda kada ga okupamo i odvedemo u krevet, uspavljivanje traje sat, sat i pol, ali to nije uspavljivanje, to je bacanje po krevetu, mlataranje rukama i nogama, pravi kolut naprijed :?
svi pokušaji da ga smirimo ne prolaze, krenemo pričati priču, koncentracije je 20ak sekundi, onda ponovo počne šou parada.
prvo smo mislili da je razlog da nije umoran, pa je išao kasnije spavati i ista priča, samo što onda sutradan duže spava pa smo u još većem sosu.
prvo sam mislila da se ne ispuca dovoljno, kako ne ide u vrtić, ali danas je imao baš ispunjen dan i opet isto...
sutra ga planiram ranije probuditi i cijeli dan mu neke fizičke aktivnosti uvoditi pa me zanima kako će večer izgledati.
više nemam ideja kako ovo riješiti.
vjerojatno me sve to ne bi tako brinulo da nisam drugi puta trudna i stvarno si mislim kako ćemo kada dođe druga beba.

[Nice]

Ivo isto ne voli spavanje jer ima osjećaj da nešto propušta..
Popodne još kako tako brzo zaspi, a navečer gotovo nikada prije 23h.
Spava sa nama... Budući da nam dolazi još jedan co-sleeper kupili smo još jedan krevet koji je MM spojio sa našim i sad imamo površinu od 250x200 za spavanje
Koliko god me nekad živcira što ne zaspi ranije i ne voli spavanje, vidim da on još nije spreman otići u svoj krevet u svoju sobu..a ni ja jp nisam spremna da spava negdje daleko od nas... tako mi je liejpo kad se probudimo zajedno

[koksy]

Ma nebi ja ni da Sven jos ode od nas, i meni su zajednicka budenja posebna, pogotovo kad me budi tako da mi prsticima otvara oci

Ali ima jos jedna sitnica koja me vec dugo pomalo nervira, a to je, osim sto ga uspavljujem navecer, jos ga uspavljujem barem dvaput u sljedeca 2 sata jer se on probudi, trazi da dodem i opet moram lezat s njim dok ne zaspi ponovno. Ponekad to bude za 5-10 min al ponekad traje i po sat vremena.

Mi smo tip roditelja koji svoje dijete vodi svuda, ne ostavljamo ga bakama, pogotovo ne na spavanju jer on niti nije taj tip djeteta. I nikud neidemo navecer nego ljudi dodu k nama na druzenje i onda to obavezno ispadne katastrofa jer ja ili MM vecinu vremena provedemo s malcem u sobi. I ljudi su nas vec poceli izbjegavati jer eto, mi imamo mira tek negdje poslje 1-2 u noci kad malac napokon cvrsto zaspi. A nerijetko se dogodi da kad MM ode k njemu zaspi s njim. Ljudi su imali razumjevanja dok je bio mali al sad, pogotovo oni koji nemaju djece lagano odbijaju nase pozive na druzenje...
Jasno da mi je dijete na prvom mjestu ali osim sto mi stradava bracni, stradava mi i drustveni zivot i sve me to vise frustrira. Ako me razumijete sta hocu reci...

[upornamama]

koksy, kod nas je isto.
nigdje ne možemo navečer, a i nitko nam ne dolazi nakon 20h.
ako te imalo tješi, ja "spavam" sa ovim manjim, i noću ne smijem ni na wc jer se odmah probudi. kakav društveni život...

[Mima]

koksy, spava li on po danu? Mi smo takve probleme sa uspavljivanjem navečer imali baš između Leine druge i treće godine, kad smo forsirali dnevno spavanje a njoj valjda više nije bilo potrebno. Isto se onda događalo da jako dugo navečer ne može zaspati, do 23h, do ponoći.
Jedino što je ona kad bi konačno zaspala čvrsto spavala bez buđenja.

Potpuno razumijem tvoj problem, jer je i meni taj njen kasni odlazak na spavanje u to vrijeme jako teško padao, jer smo joj preko dana zaista sto posto posvećeni, pa mi tih sat dva 'mira' navečer jako puno znači.

[lasica]

otprilike u istoj dobi moj se jako bojao samoće i mraka.i zato je isto zekao slično ko sven.nikakve veze nije imalo sa dnevnim spavanjem.kako došlo tako i ošlo.zapravo je on,baš u to doba zekanja sa snom, jedan dan sam rekao da ide spavati u svoj krevet u sobi na što sam ja imala napad anksioznosti i strah od odvajanja ali srećom nakon par dana se predomislio i vratio u naše obiteljsko gnijezdo.doduše,kod njega uspavljivanje traje u najgorem slučaju 20 minuta,i kad zaspi spava ko klada.tak da nije baš isto.

[koksy]

Mima spava preko dana bez forsiranja, zaspi sam na trosjedu, podu...gdjegod se bas igrao, ako mu mi prije ne kazemo da idemo spavati. U vrticu spava bez problema po 2 sata a tako i doma, ponekad ga i budimo ako predugo spava upravo zbog tog vecernjeg uspavljivanja.

lasica Sven ne spava u potpunom mraku, imamo onu lava lampu u koju smo stavili skroz malu zaruljicu tako da u sobi ima svjetla ali ne previse da bi smetalo za spavanje.
A i nisam primjetila da se boji mraka, najdraza igra mu je da pali i gasi svijetlo (jer je sad dovoljno velik da sam moze do stekera) i kad se nade u mrklom mraku smije se i to mu je bas super. A i mi smo pazili odmalena da ga ne prestrasimo mrakom. (zato sto ja imam strah od mraka)

Eto, dok ovo pisem jedan ujutro je, Sven je zaspao prije 20-tak minuta, samo zato sto je uspio odrijemati 5 min oko 8 sati a da mi to nismo primjetili. I napunile mu se baterije ko da je spavao 8 sati.

[Anemona]

Kod mojeg djeteta je bilo tih problema isto u periodu kad mu više nije trebalo popodnevno spavanje.
Od kad smo izbacili popodnevno spavanje, sve je super.
I sad, kad 1x mjesečno zaspi popodne, zaspi sam, npr. u vožnji i onda bi spavao minimalno 3 sata, moramo ga buditi i na kraju se uspavljivanje protegne ponekad i do pola 1.
Inače prvo vrijeme kako smo izbacili popodnevno spavanje, obavezno smo imali u vrijeme spavanja "mirni odmor". Spustili bi rolete, ugasili svjetlo i ja bih legla s njim, ili bi pričali priče, ili ako nije bilo drugog izlaza, pogledali koji crtić, bilo je bitno da preleži cca pola sata, 45 minuta, i to mu je bilo dovoljno.
Na sreću bilo je i ljeto, pa kad bi ga ulovila kriza, napunila bih mu bazenčić na balkonu, pa bi se osvježio, ili smo znali otiči u šetnju.

[Trina]

Ja legnem s malim u njegov krevet a u istoj sobi su mu i brat i sestra. Pa se to uspavljivanje zna odužiti do beskonačnosti. Mali bi zaspao odmah ali njih dvoje uvijke uđu u nekakve rasprave, priče, smiju se, pričaju viceve..pa to zna potrajati. Inače, više nikome u krevetu ne pričam priče niti pričamo o ičemu jer onda tome starno nema kraja. nego spavati i gotovo. Samo što se moj mali noću najčešće prebacuje kod mene. Ali ne smeta.

[†vanesax]

za svaku preporuku Elizabeth Pantley -. No cry sleep solution. Tu ti je sve rečeno

[Pcelica Mara]

Mi smo baš zbog tih dugotrajnih uspavljivanja (pri kojima uspavljivač često zaspi prvi) počeli puštati M. da bude s nama u dnevnom boravku dok ne zaspi. Kad joj se prispava legne na kauč i sama zanjonji, ili traži ciku, ili tatu da je mazi... kako kad. Svakako, spava na kauču i poslije je odnesemo u sobu. Ne nosimo je odmah jer se i ona budi, zove, treba ići gore k njoj i opet se onaj koji ode ne vraća
Mene ustvari više zanima kad će ona u svoju sobu i tješe me i ohrabljuju neki postovi ovdje. I ja vjerujem da će biti lakše iseliti M. s bracom u njihovu sobu, nego da dijete treba iseliti samo. Ovako ih je dvoje, bit će lakše, valjda, kuc kuc.
Sad nas je četvoro u jednom krevetu i već je poprilična gužva
A dječji krevetić... dođe mi da ga rastavim i naložim, nitko u njega ne želi ni primirisati :/

[spajalica]

Pcelica skini stranicu od kinderbeta i stavi ga uz vas krevet, kod nas u toj konstrukciji balerina tako spava kad dodje nama nocu, i vise joj pase, jer je ne zguramo, kad ona odluci biti na nasem krevetu, nekad BC zavrsi u njemu. uglavnom nama sluzi dobro kao prosirenje prostora 8)

[Pcelica Mara]

Spajalice, provali smo i kod nas to sa spuštenom stranicom ne funkcionira.
M. spava između nas, u krevetić se nije čak išla igrati ni kad smo ga montirali za braca. Toliko je ne privlači.
P. spava na meni, ne kraj mene, nego meni na prsima, i tako skoro cijelu noć. Kad ga spustim pored sebe negoduje i budi se. U krevetiću je dosad spavao svega par puta i to tako da košaru (u kojoj preko dana spava) stavimo u krevetić.
Kod moje djece svaki dodir s krevetićem izaziva buđenje. Ma čudo jedno...
Tješim se da će narasti i otići iz našeg kreveta.
A onda će nam faliti

[anna-y]

Ni ja nemam baš pametni savjet. :/ Mališa je ravno 4 god.
Kad se samo sjetim da je moja beba bila tipa: nahrani, položi u kimbač, ugasi svjetlo i izađi iz sobe. Kad je bio veći, znao je baki reći: idi u šoju šobu i zatjoji vjata. Ja cu šam špajati
Onda je dulje vremena bio bolestan i bilo je naporno svako malo ustajati i saginjati se u kimbač. Premjestila sam ga u svoj krevet i od tada spava samnom.

U jednom trenutku izludilo me noćno ritanje i guranje i preko noći sam ga vratila u kinderbet (Kad je uslijedio slavni komentar: Mogu ja tebe i iz kimbedeta majtjetijati )

Ali, nekako se je malo, po malo opet vratio da spava samnom. Rečenica: Mama, ja bi se mazijo! -je bilo dosta da se ja rastopim.
Sada mislim da trenutno nema šanse da se vrati u svoj krevet. Baš zato što se navečer želi maziti i očigledno mu to silno treba.

Nekad mi je muka, jer me čeka još posla, a znam da ću zaspati prije njega. Uveče uglavnom divlja, skače po krevetu, provlači se ispod popluna i tek kad ugasim svjetlo, počinje uspavljivanje. Priče ne pomažu, jer nakon njih opet slijedi skakakanje i igra.

S druge strane, znam da će ove godine proletjeti, da ću ja biti ta kojoj će nedostajati grljenje i maženje svoje bebice, a on će postati "veliki". Zato se ne opterećujem, malo istrpim i čekam da vrijeme učini svoje.