Pa ja posustajem.
Koliko cu ja jos morati toga shvatiti..
 |
|||
|
|
|||
Pa ja posustajem.
Koliko cu ja jos morati toga shvatiti..
ne mora se dijete stalno zabavljati. gdi je podloga za takav pristup? ako dijete ne place i ne skace njemu po glavi u cem je problem? niti malom djetetu trebaju samo intelektualne i poucne igre, ako mu uopce trebaju.
drugo je ako ti ne zelis da tv bude upaljen da dijete ne gleda. al dijete mora naucit i da nije stalno neko tu da ga animira i da se samo zabavi. nije to zanemarivanje. osim ako je non stop tako, to se meni ne bi svidalo.
Pa ne treba čak potezati ni do Burme. Ja se sjećam da je toga bilo po našoj obali, zapravo ne samo obali, ne tako davno, nego prije štajaznam 40 godina. Muževi idu s rukama na leđima, a žene nose hrpetine drva za loženje.Zuska prvotno napisa
Ja bi stalno nju nesto poducavala. Zato sam valjda nabrijana na njega. On izvali sve 4 u zrak. Ima dana kad je stvarno cijeli dan takav pa ja kipim. A ima dana kad je s njom aktivan.
Meda ti je dobro napisala. Djeci treba ostaviti i nešto praznog hoda, da nauče zabaviti se sami i da im ne stvorimo naviku stalne animacije. Daj si mira. I mužu i djetetu. Poneka treba ne raditi ništa.
Tako sam i ja uvijek, sad sam se opametila.
Cak i ako to znaci da mala (2,5) 45 min gleda crtice, a mali (5,5) igra igrice, ja im to omogucim, uzmem daljinski i legnem. Ne zato sto sam sve drugo napravila, nisam, kasnije cu, sutra cu, muz ce.
Nece im nista biti od malo crtica i igrica.
Moram stat, covjek sam, nisam stroj.
I nisam savrsena, i ne zelim (vise) sve savrseno raditi.
Slozila bih se da im treba pustiti da se i sami zabave, ali mojima u 90% slucajeva to znaci skakanje s ormara, ili nesto slicno opasno..., ili tuca i svada oko iste stvari...
Onda nema razvoja, razvojnih igara, evo ti gadget, pusti me na miru samo 45 min.
Ionako ona gleda engleske pjesmice, uci ih, a on "poboljsava brzinu, koncentraciju, usredotocenost, potice misaone procese, posjesuje koordinaciju pokreta..."... Kaze jedan tekst.
Da, i moj muz cesce priskace daljinskom od mene, a lijek je taj da ja uzmem daljinski, djeca skacu njemu po glavi... Ah, ali ja sam umorna od kucanskih poslova, daj ti...
Mislim da je bitno u tome i da djeca uce da je mama covjek, a ne savrseno organizirano, usmjereno bice.
lavko, jedan od razloga što je ženama nekad bilo ljepše i veselije iako ne i lakše je bilo ti što su bile zajedno: mame, tete, bake, sestre, susjede, čitave zajednice bliskih žena djelile su svakodnevicu, pomagale jedna drugoj, pjevale i zajedno usput odgajale djecu. Muževi i očevi, djedovi u kući su bili manje i manje su provodili vremena s malom djecom i na drugačiji način što ne znači da su bili manje važni ili voljeni. Općenito sw život okretao oko doma i obitelji.
Danas je život izlomljen i razdvojen na elemente. Žene s malom djecom instinktivno traže cjelovitu sliku u koju bi uklopile odgoj svoje djece. Ovakav fragmentaran pristup životu otežava povezivanje roditelja s djecom, roditelja međusobno, mama i mama za sve se treba dogovoriti, uskladiti, a spontana radost zajedništva često procuri kroz te pukotine.
Ima puno žena koje osjećaju i razmišljaju kao ti, ne zato da bi dale mužu izgovor za lijenost ili srbi za histeriziranje, već zato što osjećaju da današnja propaganda o partnerskom odnosu koji je prepun beskonačnih pregovora nije dovoljan za radostan obiteljski dom u kojem će djeca spontano upijati odgoj i životnu školu umjesto da ga se mora sprovoditi s milion metoda.
Nije lako odreći se posla, živjeti od jedne plaće u ekonomiji koja logikom dva prihoda prisiljava obitelji na strogo određen navin života. Teško je plivati protiv struje, često i jako rizično, a očekivanja ti se instant smanjeali ako nema drugog načina da se ne izgubi povezanost, cjelovitost života onda je to jednostavno tako i čovjek prihvati cijenu koju mora platiti da bi imao djecu koju sam odgaja, vrijeme za dokolicu, punjenje baterija, prijateljstva, male noćne razgovore s mužem.... A svatko za sebe zna što mu je najvažnije, što mu lomi obitelj, a što je podržava i gradi. I smijemo pričati o tome koliko hoćemo.
Sori na tipfelerima.Krenula ispravljati uz dojenje, ali nije išlo. Istekao edit.Dakle ne srbi nego sebi itd.
Ovaj forum ima, a još puuuno više je imao, dio te priče o zajedništvu u roditeljstvu, ali mnogima to dijeljenje iskustva roditeljstva nije primarno, imaju druge razloge da ovdje pišu i očekuju od tebe određenu razinu autocenzure kako bi se uklopila. Na tebi je da vidiš koliko energije imaš i volje da to drvlje i kamenje progutaš, otklanjaš ili nešto treće.
Pikula, slazem se s prvim dijelom, ali s drugim ne. Ja ne idem na posao zbog toga da ne plivam protiv struje, ja idem na posao jer zelim raditi, bilo mi je zlo od zivota biti sama s djecom doma.
To nisam ja, i takvu me ozenio. Mozda bi bilo i lakse, ali to ne bi bila ja, uvenula bih. Onda dijeljenje svega.
Zato sam i napisala da svatko zna za sebe što mu je najbolje i da ima nekih, više od jedne koje razmišljaju ovako. Sve to može jednako i istovremeno postojati u svemiru, zar ne?
I ja sam prvo venula, pa ludila, pa se snašla jer sam to htjela, jer mi je bilo važno i sad uživam u plodovima, za sad, možda sutra moram ići raditi, ali mi nije žao baš zato što sam slomila još jedan izazov i naučila puno o sebi kroz to. Netko se popne na Himalaju, a netko se zatvori u 57m2 i vježba volju kao shaolin
Posljednje uređivanje od pikula : 10.01.2016. at 16:37
Meni nikad nije bilo zlo od zivota kad sam odlucila 7 godina biti doma za svoju djecu. Na radnom mjestu mame, a ( ocito ne ) domacice. Uzivala sam imati dane bez jutarnjeg stresa , uzivala sam u danima kad su smrkava djeca ostajala doma bez da trazim skrb za njih, uzivala sam sto skoro svaki dan mogu docekati obitelj sa ruckom u podne.
To je bio moj izbor i zaista se nisam osjecala kao da moram pobjeci. ( neke su mi stvari bile naporene, ali od njih nisam pobjegla odlaskom na posao.)
Sad sam odlucila da je vrijeme da se vratim na posao , i opet mi je ok.
Dobro mi je zbog toga je sada moj muz vodi djecu u ustanove, zavrsava i servira rucak , ostaje uz djecu uz crijevne viroze ...
i sve to moze jer ima takav posao. Kad on ne moze uskoci baka ( ali bas odusevljeno, pa je to iznimno rijetko).
u svakom slucaju da muz ne moze glumiti domacicu moj svakodnevni odlazak na posao ne bi bio tako jednostavan.
Posljednje uređivanje od sirius : 10.01.2016. at 16:49
Zapravo mislim da u svakom poslu ima kriza. Tako da " posao majke kod kuce" nije nikakav izuzetak. Kako ce se netko boriti sa krizom najbolje zna sam. Netko promjeni posao, netko nade nacina da se nosi sa njim, netko nauci i uzivati.I ja sam prvo venula, pa ludila, pa se snašla jer sam to htjela, jer mi je bilo važno i sad uživam u plodovima, za sad, možda sutra moram ići raditi, ali mi nije žao baš zato što sam slomila još jedan izazov i naučila puno o sebi kroz to. Netko se popne na Himalaju, a netko se zatvori u 57m2 i vježba volju kao shaolin
Da dodam, nisam venula jer sam bila uz svoju djecu, venula sam jer sam bila sama s njima, jedno beba, drugo bolesno svakih par dana (ima autoimunu bolest), mm radi 12 sati, nema vrtica, nema baka servisa, ni cuvalice, ni dadilje, ni frendice... Meni je to bilo koma. (Kome ne bi?).
Vjerojatno bih se trgnula da sam se mogla kad tad trgnuti, maknuti u nesto drugo, a tad si nismo mogli priustiti drugo s jednom placom (npr. dadilju ili cistilicu), a mrdnuti se s njima cesto nisam mogla jer je malac bio bolestan.
Al dobro, mozda u nekom drugom scenariju, kad nisu bebe, bolesni, pa odu u vrtic i skolu, mogu zamisliti da sam doma... Pod uvjetom da mozemo zivjet od muzeve place, a nije dovoljna ni za stan i hranu... A da mozemo... Ja radije ne bih bila doma.
I naravno, vjerujem da ima puno zena koje bi, ne mislim bas nista lose o tome.
BB, nije stvar scenarija nego glumaca. Vjeruj.
cak mi se cini da nije stvar niti glumaca toliko koliko se radi o ocekivanju glumaca.
Ja bih uvijek radije bila doma. A i moj muž bi.
Mi želimo dobiti na lotu i biti domaćica i domaćin.
Evo nas opet na temi o majkama kod kuce. Ali mislim da to uopce nije nesto sto muci lavko.
A čuj u smislu da bi bilo lakše da očekivanja može rasporediti na više kolegica mama, a ne samo na tog je/adnog muža je. I sama je to spomenula. Ali naravno to je utopija u našim okolnostima.
Posljednje uređivanje od pikula : 10.01.2016. at 17:30
Pikula tako si to savrseno sve rekla bas kako bih ja. Nemam sto dodati. Odjednom imam milijun pitanja i lomova u sebi. Trazim nacin. Trazim nase mjesto pod suncem. Nekako mi nije doslo samo po sebi.
Odluci sta hoces. I, iako se ne slazem s pikulom, jedno dobro kaze, nista ne mora biti zauvijek, za sve zivotne periode.Samo znaj da biologija s tim nema ama bas nikakve veze
Uh odluci...jos cu ja proci zilijun malih metamorfoza, i za njih ce znati vjerojatno ovaj forum ako se ne naucim autocenzuri sto bi pikuka rekla.
Ja se samo pitam kako smo mi zivjeli prije djeteta i kako je s djetetom doslo toliko tektonskih pomaka a cini mi se da drugima to tako prirodno dodje, jedno vodi drugome..
Pa to možda i jest problem, koliko sam zapamtila vi ste prilično dugo živjeli skupa bez djeteta, što znači da ste već dobro usvojili neke obrasce zajedničkog života + vjerojatno ste i navikli na to da imate dosta vremena "za sebe" kako bi to rekli u Cosmopolitan časopisu.
Dijete dovodi do tektonskih pomaka, tu nema ništa neobično.
Uh...nista nama nije doslo prirodno, pomice se s godinama, za moj ukus preeeesporo. I MM, nakon sto je u 7. mj. otisao na pola radnog vremena, opet ne radi sto treba. Ne samo da ne radi sto ja zelim da radi, nego ni ono sto treba (npr. ne kuha redovno, ne brine da dijete jede nesto pametno, pa moram ja). Al, kaj sad, moram zivjeti s tim. Svejedno mislim da nam to njegovo vrijeme kucanice moze dugorocno biti samo od koristi. Ipak ce se desiti neki pomak u njegovoj glavi gdje ce shvatiti da je sve to sto treba napraviti i njegova odgovornost.
Kad masina opere ves, ja ga izvadim i obavijestim ga da sam mu izvadila ves
A vrijeme na pola radnog vremena mi je bilo fantasticno. Stigla sam se posvetiti djetetu koliko sam mislila da treba i stigla sam napraviti sve po kuci. Kucanica i majka je odredila svoje, a i otisla je radit da malo vidi svijeta izvan svoja 4 zida. Na poslu se dobro nacerekala i naradila i navecer joj se ne zuri u krevet, jer sutra ima slobodan dan,pa si moze priustiti da pogleda film do kraja. Sutra ce dijete frknut u vrtic i otici na kavu/ u speceraj/Shopping/ bavit se hobijima.....
Eto, to je meni ideal- oboje na pola radnog vremena.
kad sam ja mislila da ću moći raditi barem pola radnog vremena, i radila sam, bilo mi je predivno..imala sam puno više vremena za sebe, za stvari koje volim a vrijeme s djetetom mi je prolazilo fenomenalno..ona se zaželila mene,ja nje i super nam je bilo...sad to više nije moguće jer je ona postala prenaporna da ju čuva moja majka, a ni ne daje baš neki interes za to. druge opcije nisam imala osim da se vratim kući.
sad muž radi za oboje i pretrgava se, pa kad dođe doma ( a ja to jedva čekam da odmorim) onda ja napadam da ništa ne radi po kući, da se ne bavi s malom dovoljno ili pak dovoljno kvalitetno itd. mislim, kenjam, ježi ga, ali meni to tako izgleda. a vjerujem da bi on samo malo mira i odmora. isto kao i ja. pa gdje naći sredinu..nigdje. sad je tako kako je i proći će i to.
E da mi je pola radnog vremena, to bi bio san.
Jedino moram priznati da otkako radim, manje kvocam i gundjam. Kao da se neki jezicac vage malo pomaknuo u ravnotezu. Sto ne znaci da je sve super ali lakse to hendlam. Da, nije stvar scenarija. Iskljucivo glumaca.
Ovo mi je poznato. Ja sam sjedila doma dugo (ili se to meni činilo) jer sam rodila dva sina u dvije godine, a nisam tip domaćice. Ipak, da je bilo potrebe, isto bih kao sirius ostala doma koliko bi trebalo. Sve prema prigodi... S druge strane, mm se počeo intenzivnije angažirati oko djece kad su malo narasli (i kad sam ja radila daleko izvan kuće, pa me duuugo nije bilo doma). Silom prilika mm i djeca izgradili su si jedan čisto muški odnos. Neko vrijeme me smetalo što nekad jedu hrenovke za večeru, a onda sam naučila zažmiriti na jedno oko. Odustala sam od nametanja svojih standarda drugim ljudima. Nisu hrenovke za večeru bile svaki dan. Život je kompromis.
http://www.theguardian.com/lifeandst...ores?CMP=fb_gu
Evo izgleda da i Engleskinje muce iste stvari.
a vrtić kao opcija?
sve je stvar percepcije i super je to što si ti sve prihvatial i izvukla najbolej iz svake situacije.
i ja sam takva uvijek ću naći nešto dobro u svemu.
iako ne mogu zamislit da sam doma godinama i ne radim da nema drugih opcija opet bih si to nekako posložial u glavi i nastojala uživati.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 12.01.2016. at 13:29
Nadodala bi. Treba se opustiti. Nisu sva djeca intelektualaca intelektualci, niti su sva djeca "seljaka", "seljaci" (neka se niti jedan seljak ne uvrijedi). Znam djecu diplomata i sminkera koja su totalni pankeri. Po meni nadam se da ce moje djete od nas, svojih roditelja, nauciti da se sve oko sebe postiva, da tata voli mamu i da mama voli tatu.
Rekao bi osho u knjizi o djeci: Sve sto djete treba nauciti od svoje majke je da majka ne zna sve.
I sto vise "seremo" ljudima oko nas da to i to ne rade dobro to oni sve manje puta to idu raditi. Pa da mi muz stalno broji da mi rucak ne valja brzo bi ja prestala kuhati (ili nasla nekog kome valja).
A voljela bih biti domacica/majka/seljanka/obrtnica i nadam se da cu uspjeti jer danasnje radno vrijeme od 7do7 po meni nije kul.
Slažem se za ovo seruckanje, što više kontrolirati jezik, ja znam biti otrovna, a to je baš ružno.
NIje uspjela upasti u ni jedan od čak 3 vrtića u blizini jer eto nije imala vezu ( btw ja sma iz Vrbovca), politički uništenog grada. A i iskreno, bilo mi je nekako rano dati ju jer nije da je baš bilo potrebe, bila je jako mirna i draga, sad je prava mala vragolanka haha..eto,uskoro selimo u Istru pa se možda tamo stvari poslože
Mali update situacije, napisat ću pa možda nekoj izgubljenoj dušici dam drugo viđenje situacije u kojoj sam se i sama nalazila.
Kod mene je došlo do pomaka u obitelji i sve se počelo mijenjati nabolje onog trena kada sam počela raditi. Tog trena sam dobila savršen alat za sagledavanje situacije - odmak. I ne samo to, svih onih tisuću sitnica koje su me zamarale dok sam bila na porodiljnom me odjednom prestalo zamarati iz čisto prozaičnog razloga - nemam više vremena za to. Na primjer, dok sam bila doma, cijeli dan sam bila s djetetom i čekala muža da više dođe kući da čujem novosti, da mu ispričam svoje, da mi pokloni pažnje koju sam silno trebala. A on bi došao umoran i trebao bi malo vremena za sebe. A ja onda u napad. Sada se naklafram na poslu, nacerekam, naradim, umor učini svoje i ne dođem kući našpanana na njega u stilu "Pa ti mene uopće ne slušaš!". Pričamo normalno i on je počeo sudjelovati više u kućanstvu, vidi da sam umorna, uzme i napravi. Uzme malu, igraju se, opegla sebi kaj mu treba, usisa, ne davi s ručkom ako ga baš taj dan nema, popravlja se.
Tako da, kada cijeli dan čekate samo muža da biste se napričali i zadovoljili sve društvene potrebe - mijenjajte nešto.
lavko drago mi je zbog tebe i sto ti se ostvarilo sve sto smo ti govorili da hoce. uzivaj u svom novom ritmu.
Dobar (ali i očekivan) razvoj događaja
Bravo,.
Tako je bilo i kod mene... Mogla bi ti iskopati postove vrlo slicne tvojima od prije 5 godina. I sjecam se kako sam se sokirala sto me forumasice ne tetose i prikljuce se mom gundanju, nego mi govore da je u meni problem. Super da sam brzo shvatila da i je
Prosla godina je bila strasna koliko sam ja prekovremeno radila. Sve je radio. Kako mali ima sklonost astmi cak se totalno uzivio u brisanje prasine i izjavio da bi svaki vikend mogao u jednoj prostoriji micati namjestaj.
Prepustila sam mu i kucu, i djecu, cak i kupovinu speceraja s kojom smo se dugo borili da ne dode iz ducana s potpunom krivom stvari
A ovaj vikend sam mu cak ostavila da popuni papire za vrtic, pa se zalio koliko mu je vremena otislo na pisanje oiba sto puta (noshitserlok
Eto...
Uzivaj.
A ja baš jutros razmišljam kako lavko više nema na ovoj temi. I mislim si, sigurno je sve u redu.
Kad stvarno i je sve za pet.
Super, uživajte!
E sad necemo pretjerivat..nije bas za pet al nije ni za jedan. Dva do tri.
Bitno da je trend uzlazan, he he he... Samo naprijed!E sad necemo pretjerivat..nije bas za pet al nije ni za jedan. Dva do tri.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom