 |
|||
Kad je prvi put pao kad je ko u crtiću trčao po prostoriji s pločicama na podu i stao na autića koji se otkotrljao prema naprijed, a on bubnuo glavom na pod pred mojim očima, tako da se sve zatreslo, shvatila sam da su svi padovi prije toga bili bezveze
Doduše, MM kaže da je bilo još gore kad je u igraonici pao s pola metra visine na tjeme :shock:
jao meni majko moja, hvata me panika kad samo pomislim sto nas sve ceka i kakvih padova bude... kukulele!!! :shock:
prvi puta zveknula s kreveta s 5 mjeseci. od tada pala još 3 puta... meni je ipak najgore bilo kad je puta puknula glavom u štok; spremile smo se za šetnju.ona upakirana u marami na leđima. taman prolazimo kroz vrata a ona se energično nakosi i odalami u štok s čelom. užas.
naravno da je pala. i to kad sam se okrenila na točno 5 sekundi.
ležala na našem krevetu, imala 3 miseca i ja bila uvjerena kako je još toliko mala da se ne može niti pomaknit. kad tamo - ona se guz-puz-mic i pljus sa kreveta na glavu.
i svo zlo bilo u tome. pritrnila jesam, ali eto bilo pa prošlo.
neka joj to bude najgori i najveći pad u životu.
ali smo se uvjerili kako nije i neće bit jer nam je sa nekih godinu dana doslovno priletila krevet i sletila opet na glavu na parket. ni dan danas nam nije jasno kako je ona to izvela. čak je ni mm nije uspio uhvatit kojom brzinom je letila zrakom.
Nedavno sam citala ovaj topic i bila sretna i zadovoljna kako moj Jan sa gotovo 11 mjeseci jos nije zavrsio na podu.
Nije proslo ni par dana... Bio je nemiran cijelu noc, pa sam ga uzela podojiti u nas krevet. I tako on zadovoljno cuca, a ja zaspem. Nakon nekog vremena cula sam najtupiji udarac na svijetu (kojeg jos uvijek sujem u glavi) i nakon 2 sekunde vrisak. Jan se otkotrljao na pod. Krv mi se sledila, pa sam u sekundi bila pored njega i podigla ga. Na srecu nije mu bilo nista, osim sto se prestrasio, pa sam ga umirila cicom, i vratila u njegov krevetic.
Ah
Kako smo dugo bile hospitalizirane, u bolnici mi usadili strah od padanja beba pričavši iz dana u dan svakakve grozote kako su djeca padala pa i vežu... imala noćne more pa svuda nastavljala ublaživače pada, zlu ne trebalo.
Hvala Bogu. Bilo je ovako. Spava s nama i prije i poslje, nekih tjedan dana imali smo trening, kao uspjet ćemo ju naučiti spavati u kinderbetuUglavnom, ustajala sam tisuću puta i bila toliko iscrpljena nastojanjem da ostanem budna da sam zaspala, a curki mi iskliznula iz ruku, bila je 7 mjeseci. Na podu su bili jastuci koji su bili višak noću. Ne znam jesu li te večeri bili tamo namjerno ili slučajno, ali sva sam se naježila razmišljajući što bi bilo kad bi...
Od tog trenutka pa do kad poželi, ima pristup bračnom krevetu, To je ipak najprirodnije. Tada sam shvatila da ne treba slušati druge, svatko zna što je za njega najbolje...
Ne samo da je pao (s oko 6 mjeseci), nego mu je i krv išla iz usta a ja nisam odmah mogla pogoditi otkud :shock: . Na kraju se pokazalo da je pukla ona mala opnica između gornjih zuba i usnice. Pedijatar kaže da to nije ništa strašno i da se često događa. Uglavnom, užasan šok, ali zaraslo je valjda isti dan.
Odonda je pao još dvaput.... Bez posljedica.
Nika mi je prvi put pala sa mjesec dana. Krenula sam ju spustiti u košaru i nekako mi je počela kliziti iz ruke. Ko u crtiću, ja hvatam bebu, jedna noga mi zapinje za nogu od stola, druga klizi po parketu, ona sve više izmiče s mojih ruku i tres i ona i ja na drugi kraj sobe. Bilo mi je grozno, zgrabila sam ju na ruke i počela plakati, tresla sam se ko prut, a ona je prvo vrištala nekih pola minute a onda se počela smješkati u stilu ne boj se mamice nije mi ništa.
Drugi put je bilo sa 6mj, na krevetu, zagradili smo ju posteljinom i privukli njen krevetić, ja sam u drugu sobu skoknula nešto obaviti a ona se izvrtila, odgurala krevetić i između njega i našeg kreveta pala.
Fala bogu, nije joj ništa bilo osim što se jako prepala.
2x prvi put sa 3 mjeseca bili kod mog brata na spavanju i posto je krevet bio mali stavim viktoriu u kolica,u neko doba noci cujem tras onako u mraku pipam a ono djete na podu,fala bogu nista nije bilo,drugi puta prije par dana spavamo ujutro u bracnom krevetu nas dvje i opet onaj zvuk tras i plac,trgnem se a ona lezi na solarijumu koji je sklopljen pored kreveta sreca bila slozena debela deka na njega,inace se mogla lupit od ostar dio!
uf......čitam vas i baš mi je žao malih mišića...
Moj, srećom, još nije pao i tako se bojim toga...a znam da će i to siguro jednom doći...
Oboje vise puta...
Moram priznati da mi je cudno kada netko napise da mu klinci nikada nisu pali....
Pao je s naseg kreveta jednom, imao je oko 11 mj.
Slucajno sam i ja zaspala a on se probudio i pao. Malo je zaplakao jer se uplasio...nije mu bilo nista, nakon 5 min. se smijao i sve zaboravio.
Meni je bilo grozno!
Ne nužno. 8)Maari prvotno napisa
Moj hahar nikad nije pao - voljela bih zasluge za to pripisati sebi, ali prava je istina da je bio prilično fizički inertno dijete i nije pokazivao neku pretjeranu želju za akrobatskim pothvatima.
Sad već duže vrijeme zna sići s kauča, tako da je opasan period što se tiče padova prošao. Sad počinje nova sezona, padovi vezani uz hodanje, trčanje...To sumnjam da ćemo uspjeti izbjeći.
Luna, to dijete mora proći. Pa kako će se naučiti dignuti ako ne padne!
Pao je jednom. Mi kombiniramo spavanje zajedno i u krevetiću no kako se počeo okretati u snu tako je samo bubnio sa našeg kreveta i odgurnio krevetić koji je doslovno bio zalijepljen za naš krevet. Dakle pao je između našeg kreveta i svog krevetića, zaplakao, a ja sam se ko ofurena trgla iz sna. Više nema spavanja u takvoj kombinaciji :/
Pala mi je jednom,sa prematalice.Imala je 4 mjeseca,a ja sam se okrenula da uzmeme pelenu iz ormara(zašto to nisam prije pripremila)
Igrala se sa nožicama,zamahivala i doslovno od siline zamaha napravila kolut naprijed i bum,na pod.Meni na očigled
Strašno sam se prepala jer je mala tako vrištavo plakala ko nikad prije.
Odjurili smo na hitnu,slikali joj glavicu,sve je ispalo ok,ni potres mozga nije(hvala Bogu)zaradila.
Još je nekoliko dana poslije vrištavo plakala,umjesto normalnog plača.
Zatim je i to prošlo.Samo ja znam kako sam se jadno osjećala tada.
joj, vi sve spominjete krevet... a ja sam sad u petak imala prekrasan početak dana:
dođem na posao i zovu me od doma (moja mama kod kuće čuva mog Mislava- 16 mj)- nemoj se uplašiti, ali on se skotrljao niz stepenice...
na vrhu se nagnuo da nešto "kaže" maci, izgubio ravnotežu i loptao se dolje do podesta (cca 8 stepenica). srećom, sve je obloženo tepisonom, glava tvrda, kosti mekane i samo se ogrebao na jednoj strani lica.
čak nije puno ni plakao, ali mi je zato poslije sve demonstrirao
baka je naravno bila na rubu nervnog sloma i još je smirujem, a ja da i ne pričam.
i kak da sad mirno spavam dok ne navrši tridesetu?
a ne znam kako ga spriječiti- stalno se njegdje vere, pentra i ničega se ne boji, a sve hoće "sam". a kaj su već neke spomenule- dovoljan je trenutak i nema koristi ni kad si blizu. jednostavno ga ne možeš u tom trenutku uloviti. :?
da,i meni je taj zvuk ostao i dandanas u glavi.noge su mi se odsjekle i mislila sam-samo da ga čujem kako plačeAjme ne smijem se ni sjetiti onog zvuka tupog udarca u pod...i sad se ježim...
meni je danas s kreveta u noći dropnula... cura poletjela
ALI imali smo ispod pregršt deka, pokrivača i jastuka...
tako da joj je ja mislim čak bilo i zanimljivo u snovima...
nije se ni probudila, samo sam je uzela i natrag u krevet...
čudi me da me to probudilo...
uglavnom, na stranu estetika, uvijek, ali uvijek s lijeve i desne strane kreveta je sve osigurano i mekano... za svaki slučaj...
e pa dobro nam došlo...
ovu noć bi inače bili horori...
Bila je već jednom ovakva tema. Janko je pao s kreveta jednom kad je imao 5 mjeseci i još kasnije kad je već bio malo stariji, spavao je, vrtio se, izmaknuo jastuk koji ga je trebao "čuvati" i opal je u snu, ja sam spavala kraj njega
Ali sve je prošlo ok.
Da. Pala je 2 puta s kreveta u igri. Ja sam se rasplakala prvi puta zajedno s curkom.
nekoliko puta kad je bio manji na moj uzas i ja sam plakala vise nego on........bilo mi je strasno i jako sam se bojala,no sve se zavrsilo ok
Još se tresem.
Danas na kupanju nam se to desilo!
MM i K su se igrali na ležaljci u vrtu na način da je MM sjedio raširenih nogu i polegao K između. Tako su se škakljali, pričali , a ja ih s ljubavlju gledala. i otišla po kavu. vratila sam se sa kavom, MM pružila šalicu, a on je , da bi ju prihvatio i odložio sa svoje strane, spustio stopalo sa ležaljke na pod i u tom djeliću sekunde K se išao okreniti na trbuh, prebacio noge i skotrljao se sa ležaljke na zemlju!
Mene je najviše zaprepastila moja reakcija. Inače sam kukavica i u napetim situacijama uvijek pobjegnem i počnem skrikati, ali da ću tako reagirati i kad mi dijete padne na pod nisam ni sanjala!!! nadam se da je moja reakcija podsvijesno povezana sa tim što sam u tom dijeliću sekunde uočila da je MM bliže K i da će ga on dignuti, nadam se jer me to sad cijeli dan izjeda. U trenutku kad je pao, ja sam otrčala na drugu stranu skričući i gurnula glavu u pod!
K se najeo zemlje, ima malu šljivicu na glavi, raskrvario je gornju usnu i ogrebao rame i koljeno.
Nakon prvotnog šoka stavila sam ga na sisu i smirio se. Nismo išli na hitnu jer se normalno ponaša. smije se, okreće, jede nogice i priča.
da ima potres mozga bi li se normalno ponašao? :shock:
da ima potres mozga povratio bi. (ako se ne varam). samo ga pripazi nocas. sve ce biti okej
M.a.r.t.a. nadam se da je mali miš skroz zaboravio svoju odiseju.
a što se tiče padanja, kad je otvoren ovaj topic nismo imali takvih iskustva.
sad mogu odgovoriti na postavljeno pitanje - da, čak tri put!
od čega dvaput u snu s kreveta jer je mali zvrk i još uvijek nemam pojma kak je uspel u snu proći sve one barikade koje smo mu postavili...
Mi smo danas postavljali barikade(nakon 2 pada) u spavaćoj sobi jer kinderbeta nemamo(a ne bi ni stao).
Jakov zadnjih nekoliko dana krene u akciju(kao nastavak dnevne) dok još ni ne otvori oči, znači na ruke, noge hop i juriš na kraj kreveta. Po danu na tom kraju stane a nakon buđenja nastavi i dalje.
Uglavnom, spavaća soba nema baš estetski štih.
Mi se držimo one "jednom k'o nijednom". Tako da je zveknuo više puta
Danas je super. Osima šta me jutros neugodno iznenadio obilnijom pelenom nego inače. Morala sam i posteljinu mjenjati
Vjerojatno mu je tijekom noći sve to sjelo u njegovoj maloj glavici pa je skužio kako je gore mogao proći
jao meni je T s osam mjeseci zveknula s kreveta
spavala je ko top na sredini kreveta, uz rub su bili veliki jastuci a ja sam se maknula od nje na minutu i čula tup najgori zvuk na svijetu!
drito na parket
niš joj nije bilo ali sam se dobrano grizla mjesecima poslije
Evo ja ću prijaviti treće padanje. Neki dan ujutro, ja sam zaspala kraj nje na velikom krevetu a ona se nekako provukla ispod mojih nogu i pala na parket. Znam samo da sam kroz sam čula taj odvratni tup a probudio me plač
Dobro je ovako malo pročitati i tuđe dogodovštine i utješiti se da ipak nisam najsmotanija mama na svijetu. Moj ljubljeni sin je nekoliko puta imao susret s podom. Uglavnom je bilo s kreveta i onako nekako da se malo lupi i ne plače puno. ALI danas mi je ujutro pred očima s kauča (niskog) odletio ravno na nos. Bilo je malo sukrvice iz nosića i ja gledam kakva je šteta, kad ono zubić koji još nije ni izašao u punom sjaju već malo okrhnut
I prije je izgledao ko mali razbijač jer je buckast i ima skroz kratki friz, a sad ovako krnjav
Nemam što drugo reći nego da ih čuva netko puno VEĆI i PAMETNIJI i SPRETNIJI od mene i ja sam Mu zahvalna!
Nama je malena pala s 5 mjeseci dok je bila u 40 cm prostora između muža i mene. On se nešto zagledao u televiziju, ja sam bacala nešto u smeće, i fulala sam koš, i kako sam se istegnula da to podignem...tup. On je mislio da sam ju ja pazila, ja sam mislila da ju je on pazio, i u toj nanosekundi, ona je pala. Sva sreća, pala je na guzu, pa je muž uspio postaviti ruku pod glavom prije nego što je udarila u pod, ali jadna maza se tako prestrašila da je plakala pola sata, i čak ni cika ju nije mogla smiriti...kada se toga sjetim, osjećam se kao nemajka, i onda se sjetim da sam ja mami pala niz stepenica dok sam bila u hodalici - naravno u to vrijeme su hodalice još bile u trendu, i nije bilo ogradica za stepenice - i odmah mi je lakše...
Koliko vidim, svi su to prošli (neki i više puta)... pa se samo pitam kad i nas to čeka?!?
Moj junior nije više beba, ima dvije godine, ali noćas smo imali šok. :shock:
Osjetim ja negdje oko 2-3 u noći da se netko penje preko mene. Dok sam se ja okrenula i otvorila oči, čula sam da govori "Sad ćemo..." i vidla da leti glavom dolje! Uspjela sam ga uhvatiti za ruku, pa tako ublažila pad. Nije bilo jako "tup", ali se uhvatio za glavu, malo zakmečao i brzo se smirio. Stavila sam ga pored sebe i nakon malo meškoljenja brzo je zaspao. Pretpostavljam da je htio reći "Sad ćemo spavati na podu." ali nije uspio završiti rečenicu. U zadnje vrijeme želi stalno spavati na podu
moj u zadnje vrijeme non stop pada. kak je krenuo sam se kretati, a ja nemrem pazit cijelo vrijeme na njega jer sam sama, a uz to se on zna popeti i na krevet i di hoces i to mu je suuuper fora.. pljusne svako malo. nekad jace, nekad slabije.. a kaj mogu.
Padali smo već mnogo puta u dvije godine npr. jučer u vrijeme dnevnog spavanja mišica je iz krevetića odlučila izaći naglavačke. Dugo je jecala, cika smirila stvar i zaspala, a meni, nemajci, tek nakon dva sata sinulo da je nisam trebala pustiti da zaspe ( sve je u redu, nije bilo povraćanja, čak ni masnice). Jednom je kao beba pala između bračnog kreveta i zida. Prostor je bio toliko uzak da sam cijeli krevet morala pomaknuti da je izvadim!
Puse svim malim padačima!
Naš je pao s kreveta, koji nije baš visok i to jer je krevetu ispala jedna nogica (ni dan danas ne mogu skužiti kako joj je to uspjelo). Bebač se otkotrljao i pao. Kada je prohodao, naravno da je često padao i to većinom na nos. Ne znam kako je to uspjevao jer mu je nosić oduvijek izrazito malecki.
Mali mi je danas pao sa kreveta! Sva sam u panici i ne znam da li da idem na hitnu. JAko je plakao, ali kad se smirio papao je i igrao se. Ne vidim nikakve masnice ni bilo sta sto bi upucivalo na ozljedu. Ima 4 mjeseca. Srecom krevet je nizak, ali me brine pozozaj u kojem sam ga nasla jer je na krevetu bio ogradjen jastucima i lezao na ledjima vodoravno, a na podu sam ga nasla okomito i na trbuhu :shock:
da
opali su mi i jedan i drugi s razlicitih mjesta vise puta
Da idem na hitnu?
Sara je nekoliko puta pala, hvala Bogu svaki put je dobro prošlo i svaki put sam se više ja uplašila i naplakala nego ona.
Kad su tako mali dovoljna je sekunda!
I moji su padali s kreveta. Sven je pao kad je imao 8 mjeseci, plakao je, i ja s njim, ali hvala Bogu nije mu ništa ozbiljno bilo. Umirila sam ga cicom. A kad smo Sari kupili krevet prvih mjesec dana padala je svaku većer. Čak smo išli i na hitnu jer je cijelo jutro povraćala i rekla da ju boli glava. Išli smo na snimanje i slikanje glave i sve je bilo super. Mislim da je to sve normalno kad su tako mali, kako kažu, dovoljan je trenutak nepažnje.
Pričekaj i prati ga tokom dana. Ako je veseli i ne povraća, mislim da nije potrebno ići na hitnu. Tak su nama rekli. Kak se bebica sad ponaša?
O da, i više od jednom. Kao i kod masu ostalih, koliko čitam.
Također sam bila u-v-j-e-r-e-n-a- da nema šanse da nam se to desi koliko pazimo ali pala je i meni i MM i mojoj mami. Osjećaj je užasan, krivnja preogromna. Ma, koma...
No, ma sreću, nikakda nikakvih posljedica i totalno mi je lakše kada sam čula koliko često se to i drugima desilo. Sada i sama upozoravam frendice sa manjom djecom, koja još nisu počela da migoljenjem da bi se to moglo desiti i koliko god se one meni čudile, ma, svaka me obavjestila da me se sjetila onog trenutka kada joj je beba završila ma podu.
Za mame koje su u velikoj brizi, ja bi išla na hitnu, da se umirim i uvjerim da je sve ok ako bi imala ikakvih sumnji. Bolje da dođete a ispadne da je sve ok, nego da se lupate po glavi jer niste išli, a ispalo je da ste trebali. Premda, jako rijetko imaju kakve posljedice...
svim malim padačima i njihovim roditeljima!
I moja je nedavno pala sa kauča. Nije htjela spavati ( zubići
Jedan užasan pad smo imali ovo ljeto: uglavnom ona samo u peleni trči po kući, ja nešto spremam i u kupatilu mi je bio na jednom dijelu malo mokre pločice, nosim robu na balon i vičem joj da ne ide u kupatilo. I naravno , ona pravo u lokvicu i trči van iz kupatila i na pragu, tres od pločice. Našla sam je potrbuške na pločicama
sa 10 mjeseci, sa kauča glavom na stolić, pa na pod. MM ju je uhvatio malo prije nego je dotakla pod. U sekundi. Odmah na slikanje, sve ok, ali ipak i na dežurnu otorinu. Sve prošlo ok. Sa godinu i dva mjeseca s kreveta na pod u snu. Probudio me tresak, a bila sam sigurna da mi se to ne može dogoditi. Oba puta me nestalo od straha.
Mak je pao sa 4 mjeseca s kreveta u Alenovu kantu za povračanje
T. je pao iz krevetića s nekih 10 mjeseci i to tako da sam ja mislila da je vrat slomio, a njemu ništa.
J. je pao milijardu puta dok je prohodavao, pa je pokušavao sići sa kreveta ili se popeti na njega i nikad mu ništa nije bilo, samo tu i tamo čvrga na čelu
rikavam
moja strasma trauma je kad mi je ispalo dijete od 2 mjeseca iz sala, na aerodromu, na linoleumski pod (ispod linoleuma je naravno beton)
toliko mi je to koma dogadjaj da ga je tesko prepricavati...
nije bilonikakvih vecih posljediva vidljivih, malo krvarenje i malo napuknuta glava ali bez prignjecenja, ali je bilo strasno vidjeti njegovu promjenu raspolozenja, kad vidis da dijete nije kao sto je bilo...
to je bilo prije 11 godina na bozic, ali jos uvijek mi je muka toga sjetit se...
moram priznati da ostaja djeca su padala pomalo, ali nista toliko drasticno..
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom