Ajooooooooooooooj gdje me nađe,ja sam još prije dvije godine otvorila sličnu temu "tata na službenom putu".MM radi 4 mjeseca pa je doma na godišnjem par tjedana i tako od kad se poznajemo.
Trenutno je u Sudanu a prošao je Irak,Afganistan..............dalje da ne nabrajam.
Neki dan Dora se kupa i ja joj kažem da tata sutra ide radit a ona mi odgovori
"joj,sad će opet tata svaki dan na telofon:kako si Dora,šta radiš.........." meni je srce puklo ali mi je bilo malo i smiješno kako ona to ustvari doživljava.
Ovaj način života jednostavno prihvatiš i tako živiš.Da mi je prije 10 godina netko rekao da će mi muž doma boraviti godišnje 3 mjeseca ja bih mu rekla da je lud.
Po meni je najveći problem odgoj djece jer u ovom našem slučaju sam ja odgajatelj a on hranjitelj ove naše male obitelji.Malo moram ispravljat "krive Drine"(jel se to tak kaže) kad tata ode ali nije ništa strašno,on je naravno vrlo popustljiv prema princezici pa mu ova doslovno jaši po glavi.Što se mene tiče ja sam zbog ovakve situacije već 3 godine kod kuće bez namjere da se zaposlim jer ne vidim načina trenutno kako bi to funkcioniralo,sveki je daleko a moji rade,Dora je imala probleme sa alergijama pa je tek odnedavno krenula u vrtić.Kako vrijeme ide planiramo i drugo dijete i ja sve više postajem očajnakućanica.
 |
|||
Odgovori s citatom
.
drzi se.... 
)
krumpiric prvotno napisa
. Sav taj posao, muka i rad a da u plodovima neće uživati 
ali ne mogu si pomoći 
I u tatinoj obitelji također!
Samo da mi posle ne kuka što su deca više vezana za mene 
budu živa i zdrava a drugo će sve nekako sjesti na svoje mjesto.