kako reći ne

[pikula]

Evo mi smo prilično att, barem se tako osjećamo cicamo 13 mjeseci, spavamo skupa nosimo se igramo, ali sad je beba postala mali hahar koji može dohvatiti sve- nositi tegle iz frižidera, razbiti vatrostalnu posudu sa stola, iskakati iz stolice za hranjenje. On to sve radi u igri bez imalo uzrujavanja , a kad mu kažemo da je to opasno, pokušavamo objasniti on umire od smjeha, a na svako oduzimanje stvari plač, urlanje. On sve hoće sam- sam jede pije iz čaše i ne da se oblačiti iako mu baš i ne ide, a ponekad stvarno moramo obući cipele. Pali jedino odvraćanje pažnje ili ti mito zanimljivijim stavrima , npr mobitel uvijek pali. Za neke stvari kojih me stvarno strah npr. gađanje televizora smo počeli s ozbiljnim mirnim ne, a on je to jednostavno prihvatio tako da sad kad neće jesti digne prst i ozbiljno namkaže ne ili baku i dede informira da je ne bacati stvari tako da ih baca i govori ne. Pikula je divno komunikativno dijete veće govori dosta riječi ponavlja za nama, brz je i počeo se več verati na stvari (rano je prohodao) . dakle sad je u prednosti . Kako dakle objasniti i sprješiti neke opasne stvari, malo sam zbunjena, ne bih željela vikati, ali imam osjećaj da ovo hvatanje po stanu za svako oblačenje koliko god bilo zabavno ponekad jednostavno nije moguće. Ima li netko neka iskustva s brzim, neustrašivim jednogodišnjacima...

[litala]

je, imam istu tvoju situaciju

i nemam nekog recepta. vec se danima tjesim da ce valjda i ta faza proci...

sto radim? maknula sam apsolutno sve sto mu je bilo nadohvat ruku a opasno je, cak i s elemenata jer je frajer poceo vozat stolice po kuci ne bi li dohvatio ono na sto se namjerio... tv je na srecu previsoko za ikakve intervencije ali zato zacini, frizider, kosara s vocem.... ma sve na onim niskim elementima dodje na red.... strpljenja. pa jos strpljenja, uredno objasnjavanje.... pa sam stolice izbacila u spavacu sobu (u kuhinji imam kutnu drvenu "garnituru" - dvije obicne drvene klupe i dvije-tri stolice po potrebi) pa ih je frajer stenjuci i placuci dovukao natrag u kuhinju, slijedeca destinacija im je pred kucom... pa se naucio penjati na te drvene klupe pa na njima provode dane (on i sestra) i igraju se na stolu, samo sto on onda skuzi da je fora i popest se na stol pa po njemu plesat i pokusat sic s one strane gdje nema ni klupe ni stolice (pa ga hvataj....) i tako... maknula onu dugmad sa sporeta i pecnice jer ih vrti i pali.... kupatilo mora obavezno bit zatvoreno jer otvara vodu do maksimuma na bideu, skida cepove od sifona u bideu i tus kadi, otkacio je onu sipkicu za dizanje i spustanje cepa u sifonu na lavandinu... odgura stolicu do prekidaca u kuhinji pa pali i gasi svjetlo i usput povlaci zicu od telefona koji visi na zidu (valjda dok mu ne padne na glavu jednog dana...)...

jesam te utjesila? :D

sve kucanske poslove obavljam iskljucivo dok ih nema doma ili dok spava... ili su u kadi...


a kad mu uzmem iz ruke - jao i naopako - bacanje po podu, neutjesno plakanje, tuga pregolema.... i opet objasnjavanje....

eto... tjesim se stvarno da ce valjda brzo proc (ili cu oguglat? sto cisto sumnjam... )

[Vrijeska]

.... ajme šta me čeka .......mila majko...... :shock: :shock: :shock:

[marta]

Vrijeska, ne mora biti, moj uopce nije bio penjac. Postao je tek s 4 godine a sad mu se vec skoro sve moze objasniti.

Prvo, nisam citala sve odgovore pa se ispricavam ako se ponovim.

Sada, kako ja govorim ne: Bez problema
Kod ovako male djece, ma i kod starije, uvijek sam se furala na ocni kontakt, odlucan glas i kratko objasnjenje. I micanje s mjesta zlocina kada to ne pali. Ali sam se isto tako drzala i one: The fewer nos, the better your day goes
Hocu reci, ne su mi bile opasne stvari. Ne mislim opasne kao recimo nozevi jer sam te ladice zastitila tako da takvih sukoba uopce nije bilo.
Vremenom su objasnjenja postajala duza, vremenom su i one vise kuzile, naravno. Suza je bilo, ali je sve to kratkotrajno i uz moju utjehu.
Tegle iz frizdera - peace of cake. Ljubavi, mogu se razbiti, mozemo ih nositi skupa ali sama ne smijes, pa izaberi. Skupa ili nikako.

[marta]

Zadnja tri dana Andro je totalno podivljao. Kad me nesto pita, prije je na podu nego sto ja uspijem odgovoriti. Bilo da ili ne reakcija je potpuno jednaka.
Recite mi da ce proci!

[davorka]

Oliveru koji je 13 mjeseci kažem odlučno i ozbiljno ne, ako ne upali onda ga jednostavno maknem od opasne stvari.