 |
|||
Momze, upravo toga se i ja bojim. A i teško mi se prešaltati na hrvatski, ulovim sebe bar 5-6 puta dnevno kako mu se obračam na engleskom :/Bojim se da se bebac ne zbuni - ipak si ti njemu pet-sest mjeseci pricala na engleskom i sada odjednom na hrvatskom
cisto iz znatizelje, da li je tvoj engleski na razini tvog materinjeg jezika? pitam, jel me zanima kako mu tepas... mozda nije kasno da probas sa hrvatskim.
probaj jedan dan, pa vidi kako reagira.
Igraonica za djecu? Dva-tri puta tjedno po sat vremena igranja na engleskom i sve će biti super.Mamasita prvotno napisa
Irenas ne namjeravam ga upisivati u vrtić do treće godine.
Momze, obzirom da sam engleski učila od malena, a i živjela sam 7 godina na Floridi, moglo bi se reći da mi je engleski skoro pa na razini materinjeg jezika.
Sve do prije nekoliko dana pričala sam i tepala malome samo na engleskom. Zato se sada osjećam čudno kad mu pričam na hrvatskom, i malo malo pa mi pobjegne nešto na engleskom. No, on mi uopće ne djeluje zbunjeno zbog te promjene.
Sanja, dobra ideja ovo s igraonicom....možda pokušam s tim, ako nađem koju igraonicu u Ganserndorfu. Danas smo saznali da ustvari idemo tamo, a ne u Beč, a ja nemam blagog pojma o tom mjestu osim da je 40km od Beča.
Ma cure, totalno sam zbunjena radi tog preseljenja....ni ja ni MM ne govorimo njemački, njegova firma nam nudi učenje njemačkog, tj njemu pod obavezno, kao dio Integration agreement-a, meni ako želim....ostajemo tamo 2 godine, a možda i duže, tako da bi možda i mali trebao učiti njemački......totalna sam zbunjola u vezi malca. Da ga učimo 4 jezika??? Toga me ipak malo strah...
Mislim da grijesisVas engleski je na jaaaaako visokom nivou (pa ne govorite broken-english
), i ne vidim razloga da vas dvoje medjusobno ne nastavite komunicirati na engleskom.... I sta ako ti nije gramatika savrsena, ako nekad kazes "the" umjesto "a", pa nije niti moj hrvatski savrsen iako mi je materinji, pa svejedno pricam s djetetom na hrvatskom a u skoli ce nauciti gramatiku ;=)
Jel kuzis o cemu pricam? Tko kaze da ti bolje pricas hrvatski nego engleski (govorim o knjizevnom jeziku i gramatici)? Garant znas bolje englesku gramatiku nego hrvatsku ;=)
S obzirom na to na kom nivou je vase znanje engleskog ( i nemoj mi sad tu BSat, jer znam kak oboje pricate
Anchie, vidis nisam o tome tako razmisljala - mozda si u pravu. Doduse, ipak nam se zalomi da pricamo na engleskom izmedju nas dvoje. Pa, ja razmisljam na engleskom! Mozda nije losa ideja da on engleski pasivno slusa, a onda kada mu budu dvije godine da mu kupimo one BBC "Muzzy" dvd-ove za ucenje engleskog...
Mamasita, ne znam sto da ti kazem. Mislim da ono sto je Sanja predlozila sa igraonicom nije losa ideja. A sto se tice njemackog... hm, na vama je da odlucite. Ako cete biti tamo samo 2 godine, mozda nema potrebe dijete uciti taj jezik obzirom da cete vi napustiti Austriju kada malac bude krenuo govoriti.
Naravno da nije losa ideja
Pitanje za iskusne dvojezične mame: Razmišljam o tome da I počnem čitati priče za laku noć na talijanskom, čisto da djetetu uđe u uho. Sa koliko početi?
Moj problem u dvojezičnosti je dosljednost mene kao predstavnika mog materinjeg jezika jer ja se prebacujem non-stop na njemački i ne ide mi i kad sam friška pa bi mogla. Loš sam primjer za poludit.
Zapravo hoću reći ako ste dosljedni imate i uspjeha.... jedino pazite u razvoju djeteta na eventualno prenaporne momente u psiho-fizičkom razvoju i svakodnevnici. Bez obzira što su mala djeca jezično gledano spužve i one pokazuju zamor materijala pa se to manifestira različitim psiho-fizičkim problemima kao češanjem ako su skloni neurodermitisu, zamuckivanjem, nervozom, plačom, prehladama, promuklošću. Sve se to može objasniti i nećim drugim, ali slušajte svoj instinkt on vas ne vara. Mislim treba dozirati naše male spužvice i ne pretjerivati.
Moja se nećakinja rodila u Holandiji, roditelji pričaju Hrvatski, a mi živimo na području gdje se priča i Talijanski i apsolutno nije imala nikakvih problema propričala je jako rano i ne mješa jezike.
Frida, mislim da je jako bitno ovo sto je Samaritanka napomenula. Dosljednost je jako bitna, ako ne zelimo zbuniti dijete. Ne vidim razloga zasto ne bi pocela citati price na talijanskom vec sada, ako je to jezik na kojem se obracas bebi. No, ako mu se obracas na hrvatskom, ja osobno mu ne bi, za sada, citala na talijanskom. Neka to bude netko drugi - no, i ta druga osoba bi mu se trebala obracati na talijanskom onda.
Ja jos uvijek ne znam kako ce moj Zach reagirati na hrvatsko-talijansko-englesko-rusko govorno okruzenje, pa ti bas ne mogu pomoci sa izravnim savjetom iz osobnog iskustva.
U Gansendorfu vrlo vjerojatno neces naci igraonicu na engleskom, no Bec zaista nije daleko i ne bi trebao biti problem naci nesto vremena za skoknuti tamo (zivio sam u Becu 6 godina pa dobro poznajem okolicu).
Mi smo isto na dvojezicnosti (o tome je dosta pisano na podforumu "3-6 godina"), zivimo u ZG, MZ prica sa klincima hrvatski, a ja esperanto (sa Vedranom sam tako do 3,5 godine pa sam onda presao na hrvatski - mozda sam trebao malo duze da to bolje utvrdimo - a sad sa Zrinkom) i iskustva su definitivno pozitivna.
Hvala tatek!
Molim, molim, drago mi je pomoci!Hvala tatek!
Ako mogu jos nekako pomoci savjetom vezano uz Bec i zivot u njemu, samo pitaj (moze i na mail ili IM). Bec je vrlo ugodan grad za zivot, sa fenomenalnim javnim prijevozom, puno biciklistickih staza i djecjih igralista, jakim kulturnim zivotom za svakoga, a Austrija je generalno vrlo user friendly drzava (nepoznavanje njemackog moze ponegdje biti problem, ali ne preveliki) sa lijepom prirodom.
No, svi oni stereotipi o zatvorenim austrijancima su uglavnom istiniti i o tome bih mogao pisati romane tako da sam se ja u tih 6 godina uglavnom druzio sa strancima - najvise spanjolcima, slovacima, poljacima, nijemcima, skandinavcima ...
Prvi put sam pozvan kod nekog austrijanca u kucu mjesec dana prije mog povratka u HR, dakle nakon skoro 6 godina. Za usporedbu, dok sam zivio u Svedskoj, u 6 mjeseci sam bio vec doma kod nekoliko kolega s posla.
Isto tako, birokracija nekad zna biti zamorna.
Usput, mogu preporuciti jednu kvalitetnu skolu njemackog koja se specijalizirala za poducavanje stranaca i gaji solidan multi-kulti pristup.
Puno srece!
Tatek, hvala još jednom...
Za sada još nemam pitanja. Mi smo u kontaktu s relocation agentom koji će nam srediti svu papirologiju, pronaći stan, odvesti nas na orientation tour po gradu i okolici i uglavnom nam sve pokazati i pomoći oko snalaženja u početku. :D
No ja bih ti se u svakom slučaju, ako može, javila za pokoji dodatni savjet ili preporuku kad to sve obavimo.
[quote="seni"]evo jos jedne mame cije dijete nema problema sa bilingualnoscu.
meni se nekako cini da to jako puno ovisi o djetetu.
Potpisujem Seni !Moj stariji sin je odrastao od rodjenja uz hrvatski i njemacki,a kada je krenuo u vrtic ucio je tamo i engleski,sto je nastavljeno i kada je krenuo u skolu.Tako isto mislim da pocnem i sa Filipom.
Naravno, nema frke!
Meni je Bec ostao u lijepoj uspomeni i to dobrim dijelom i zbog stvari, mjesta i ljudi koje turisti i ljudi koji ne vole "ceprkanje" u srce i duh grada ne vide.
Ako imate interesa za planinarenje i bicikl, ima tamo u okolici vrlo lijepih brda i krajeva za bicikliranje - sto se toga tice, isto imam dobrih hintova.
Nemoj nam plašiti Mamasitu, mislim da ne treba generalizirati.
Ja sam se jako brzo skompala s Austrijancima i redovito sam pozivana u njihove kuće, na tulume, večere i ostala druženja, kao i mm.
Naravno, imamo i puno frendova stranaca i fakat mi se ne čini da to ima bilo kakve veze s nacionalnošću. No, Austrijance općenito govoreći nikako ne bih nazvala zatvorenima.
Hm ... :/Nemoj nam plašiti Mamasitu
Ja sam se jako brzo skompala s Austrijancima i redovito sam pozivana u njihove kuće, na tulume, večere i ostala druženja, kao i mm.
Naravno, imamo i puno frendova stranaca i fakat mi se ne čini da to ima bilo kakve veze s nacionalnošću. No, Austrijance općenito govoreći nikako ne bih nazvala zatvorenima.
Moja iskustva iz 6 godina proboravljenih tamo su drugacija i razlikuju se barem za 50% od drugih zemalja u kojima sam proboravio nesto vise vremena (Svedska, Spanjolska, Kina, a mislim da bi tu mogao ubrojiti i neke druge evropske zemlje).
Naravno, ako napiknes pravog covjeka koji ce ti otvoriti vrata dalje u drustvo tad je to OK, no inace ... ja sam imao najljepsa iskustva sa npr. domarima pl. domova kad sam dosao sam prenociti (jer povremeno nisam imao s kime otici na izlet). A ono sto me je najvise nerviralo je bila ekipa iz firme (vidi mi mail za ime firme, stalno sam u istoj firmi) - isli smo na rucak zajedno iz dana u dan i znao je proci po citav rucak da nije palo vise od 50 rijeci (naravno, uglavnom mojih). I tako, uz neke manje izmjene 6 godina (a odjel je imao 30-40 ljudi, znaci nije se radilo o zatucanih 4-5 ljudi) ... naravno da sam se onda druzio sa spanjolcima, slovacima, nijemcima, svedjanima itd).
Priznajem, da je ekipa u firmi bila normalnija tad bi i moja ocjena bila puno povoljnija ..
No, nakon svega i ovih 5 godina nakon povratka u HR sam jos uvijek u kontaktu sa tri austrijske obitelji, jedna upoznata (ipak) preko posla, druga preko esperanta, a treca preko jedne nase iseljenice. I posjecujemo se kad stignemo.
BTW, sestra mi zivi u NL dosta godina (radi u istoj firmi kao i ja) i njena iskustva su uglavnom povoljna.
Zaboravih reci da ne mislim da ta zatvorenost austrijanaca ima veze s mojom nacionalnoscu - bili su slicni i prema svedjanima, spanjolcima, slovacima, poljacima ... ma, dalo bi se tu pisati eseje o austrijancima.Nemoj nam plašiti Mamasitu
Ja sam se jako brzo skompala s Austrijancima i redovito sam pozivana u njihove kuće, na tulume, večere i ostala druženja, kao i mm.
Naravno, imamo i puno frendova stranaca i fakat mi se ne čini da to ima bilo kakve veze s nacionalnošću. No, Austrijance općenito govoreći nikako ne bih nazvala zatvorenima.
tatek, ja nemam iskustva sa životom u toliko država kao ti, zapravo, svugdje sam bila maksimalno par mjeseci u komadu, a samo u dvije zaista dugo, pa se ne bih usuđivala uspoređivati bilo koju državu s te dvije - Hrvatskom (u kojoj sam živjela veći dio života) i Austrijom (u kojoj mi upravo teče peta godina).
Evo, imamo sasvim suprotna iskustva, što drugo reći? Vjerojatno smo naletjeli na različite ljude ili se u startu postavili drugačije, pa stoga i bili drugačije prihvaćeni.
Recimo, mm-u je ovo tek druga godina života u Beču i odlično se snašao. Ima više prijatelja Austrijanaca nego stranaca i, imajući na umu i moje prijatelje od prije, vodimo najnormalniji društveni život i ne osjećamo se kao Ausländeri.
Drago mi je da imate dobra iskustva.tatek, ja nemam iskustva sa životom u toliko država kao ti, zapravo, svugdje sam bila maksimalno par mjeseci u komadu, a samo u dvije zaista dugo, pa se ne bih usuđivala uspoređivati bilo koju državu s te dvije - Hrvatskom (u kojoj sam živjela veći dio života) i Austrijom (u kojoj mi upravo teče peta godina).
Evo, imamo sasvim suprotna iskustva, što drugo reći? Vjerojatno smo naletjeli na različite ljude ili se u startu postavili drugačije, pa stoga i bili drugačije prihvaćeni.
Recimo, mm-u je ovo tek druga godina života u Beču i odlično se snašao. Ima više prijatelja Austrijanaca nego stranaca i, imajući na umu i moje prijatelje od prije, vodimo najnormalniji društveni život i ne osjećamo se kao Ausländeri.
Austrija je inace lijepa i ugodna zemlja za zivot i da nije bilo te zatvorenosti (kao sto rekoh, ponajvise ekipe na poslu) i problema sa administracijom zaista ne bih imao prituzbi.
KAj se tice admninistracije/birokracije, stanje je bilo bitno bolje iz godine u godinu, no na pocetku je bilo koma.
Kad sam se doseljavao u Austriju '94 godine (to su bile godine izbjeglica iz BiH i promjene imigracijske politike u Austriji) cekao sam godinu dana na rjesavanje boravisne i radne dozvole (sva sreca da je firma imala strpljenja cekati toliko) i dvaput su mi gubili sve dokumente (jedan set je pronadjen nakon 4 godine!). Tretman kod prijava boravka je isto bio na razini maltene prijema gubavaca (iako sam dipl. ing. sto kod njih koji vole titule puno znaci). No, poslije su se stvari drasticno poboljsavale i 2000. godine je sve vec bilo na zaista visokoj razini.
Imao sam jos problema i sa nalazenjem stana jer su mi kao strancu obicno zeljeli iznajmiti samo pajzlove (ako vec nisu odmah spustili slusalicu na spomen imena), a ne normalne stanove i placao sam cijenu cca 30% vecu nego austrijanci. No, nakon duzih trazenja (firma tu nije zeljela pomoci nego sam to radio sam) sam obicno ipak nasao sto mi je trebalo.
No, kao sto rekoh, sad su stvari ipak bitno drugacije, vise nema rata i ratnih izbjeglica sa ovih prostora, a i njihova se administracija vrlo poboljsala.
Nego, odosmo mi u off-topic, dosta o ovoj temi, barem preko foruma (moze mailom ako bude upita, komentara itd).
Nadam se da će naša iskustva s Austrijancima biti pozitivna.
A sad, da se ja malo vratim na topic...
Šta kažete na ovu ideju:
Dakle MM će se malcu, kad u komunikaciji sudjeluju samo njih dvojica obračati na rumunjskom, ja u istom slučaju na hrvatskom, a kada u komunikaciji sudjelujemo svi zajedno govorit ćemo engleski ( MM i ja ni nemožemo međusobno komunicirati ni na jednom jeziku osim engleskog )
Mislite li da su to dovoljno odvojene sheme za malca, ili ipak zbunjujuće?
Meni se to cini OK, i dapace, kao jedina razumna mogucnost.Nadam se da će naša iskustva s Austrijancima biti pozitivna.
A sad, da se ja malo vratim na topic...
Šta kažete na ovu ideju:
Dakle MM će se malcu, kad u komunikaciji sudjeluju samo njih dvojica obračati na rumunjskom, ja u istom slučaju na hrvatskom, a kada u komunikaciji sudjelujemo svi zajedno govorit ćemo engleski ( MM i ja ni nemožemo međusobno komunicirati ni na jednom jeziku osim engleskog )
Mislite li da su to dovoljno odvojene sheme za malca, ili ipak zbunjujuće?
Pretpostavljam da ce malac imati tu i tamo mogucnost popricati sa baka i djedovima i prijateljima ponesto na hrvatskom i rumunjskom.
Nisma bas pratio pozorno diskusiju - koliko mali ima godina? Jer, sigurno ce ga zapljusnuti bar malo i njemacki.
Ma tek mu je osam mjeseci... teško da će ga pogodit njemački, pogotovo stoga što tamo, najvjerojatnije ne ostajemo duže od godinu - dvije.
Meni se to cini OK, i dapace, kao jedina razumna mogucnost.Nadam se da će naša iskustva s Austrijancima biti pozitivna.
A sad, da se ja malo vratim na topic...
Šta kažete na ovu ideju:
Dakle MM će se malcu, kad u komunikaciji sudjeluju samo njih dvojica obračati na rumunjskom, ja u istom slučaju na hrvatskom, a kada u komunikaciji sudjelujemo svi zajedno govorit ćemo engleski ( MM i ja ni nemožemo međusobno komunicirati ni na jednom jeziku osim engleskog )
Mislite li da su to dovoljno odvojene sheme za malca, ili ipak zbunjujuće?
Pretpostavljam da ce malac imati tu i tamo mogucnost popricati sa baka i djedovima i prijateljima ponesto na hrvatskom i rumunjskom.
Nisma bas pratio pozorno diskusiju - koliko mali ima godina? Jer, sigurno ce ga zapljusnuti bar malo i njemacki.
:?Meni se to cini OK, i dapace, kao jedina razumna mogucnost.Nadam se da će naša iskustva s Austrijancima biti pozitivna.
A sad, da se ja malo vratim na topic...
Šta kažete na ovu ideju:
Dakle MM će se malcu, kad u komunikaciji sudjeluju samo njih dvojica obračati na rumunjskom, ja u istom slučaju na hrvatskom, a kada u komunikaciji sudjelujemo svi zajedno govorit ćemo engleski ( MM i ja ni nemožemo međusobno komunicirati ni na jednom jeziku osim engleskog )
Mislite li da su to dovoljno odvojene sheme za malca, ili ipak zbunjujuće?
Pretpostavljam da ce malac imati tu i tamo mogucnost popricati sa baka i djedovima i prijateljima ponesto na hrvatskom i rumunjskom.
Nisma bas pratio pozorno diskusiju - koliko mali ima godina? Jer, sigurno ce ga zapljusnuti bar malo i njemacki.
Ma tek mu je osam mjeseci... teško da će ga pogodit njemački, pogotovo stoga što tamo, najvjerojatnije ne ostajemo duže od godinu - dvije.
Sorry, mamasita, zabunom je izletio dupli post ...
Izgleda da sam zabunom stisnuo "back" na rodinoj stranici umjesto neceg drugog na nekoj drugoj. Tak je to kad covjek ima istovremeno x prozora otvorenih na PC-iju ...
Ja bih rekla da je bolje da je po jedan jezik po roditelju. Ovako, kako cete odvojiti vrijeme kad ste sami s njim, a kad ste svi zajedno? Sto ako netko izade iz sobe na pet minuta pa se vrati? Ili pricas s malim na hrvatskom pol sata i onda uleti tata u sobu i odmah se presaltas na engleski? A nekad i ne.
U jednom trenutku mama trazi od djeteta da kaze "mlijeko" a nakon pet minuta to se mijenja u "milk"?
Meni se to ne cini kao prejasna granica za dijete a i vi ste podlozniji lapsusima. Multilingualno odgajanje djece zahtijeva dostatan napor i to od strane roditelja jer je dosljednost u pocetku tesko postici a i kasnije se ulaze stanovit trud da se nastavi.
Dijete se nece zbuniti ako vi medusobno pricate na engleskom. A vi cete jedan od drugoga s vremenom nauciti i osnove vasih materinjih jezika pa ce svaki od vas razumjeti ono sto drugi roditelj govori djetetu iako ne govori na engleskom.
Hm, da, i mislila sam da to možda ne bi bila dovoljno jasno određena granica.
No s druge strane, pročitala sam nedavno u jednoj knjizi ( "Jezik i govor", zaboravila tko je autor ) da nikako nije dobro da dijete ne razumije o čemu pričaju mama i tata. U knjizi, naravno nije objašnjeno zašto to nikako nije dobro, pa sam malo razmislila i sama došla do zaključka da bi to stvarno moglo biti tako. Ni ja se ne osjećam dobro i ugodno kad ljudi s kojima sam duže vremena u društvu govore jezikom koji ja ne razumijem, a kako li tek mora biti malom djtetu čiji roditelji svaki dan govore jezikom koji ono ne razumije...
Ne znam.....možda kad smo u kući hrvatski i rumunjski, a vani uvijek engleski. Možda je to malo jasnija granica. Tu ne bi došlo do te mlijeko pa milk situacije...
On ce razumjeti engleski s vremenom, kao sto ce isto tek s vremenom naucit razumjeti hrvatski i rumunjski. Jedino sto nece nauciti govoriti engleski dok ga ne pocne aktivno govoriti.
Nemoj se bojati da vas nece razumjeti. Ako je MM sa svojim ne-vise-u-fazi-razvijanja-mozgom mogao nauciti razumjeti sve o cemu pricam s djecom na hrvatskom, onda ce to visestruko lakse moci i tvoj malac.
meni je najgore kad djeca podju, primjerice njemacku rijec, provlacit kroz "nase" padeze
Hajde sto to djeca rade, ali i odrasli.
Tipa keller- odnesi ovo u kelu
A ulovim se i ja cesto
Sjecam se ja kad sam nekad davno bila kod rodaka u Kanzasu i posli oni meni nesto objasnjavat da "kad su se mufali da..." a ja pojma nemam o cemu oni pricaju. Valjda su mi pet put ponovili taj "mufali" da bi se na kraju ispostavilo da misle ala "muvali" odnosno "preselili". Al jos uvijek odvalim kad se sjetim te scene.
A i dobro sam se nasmijala kad sam prvi put skuzila da sam krenula njihovim stopama, kad sam pricajuci frendici rekla da sam "kancelirala karte" iliti otkazala.
I onda prije par godina hodamo mi po zooloskom vrtu, Petra ode na WC i nakon sto je obavila svoje veli "mama, ti flashiraj!" i rekla ja, evo pocinje
Dosla komsinica kod mene i kaze "vidi Samija sto glocenuje u plafon"
ili,
Idemo mi da ispusimo cigaru, pa cemo se curiknut
E, snorki, ja pretpostavljam da si je ti razumjela. Al ja to nista ne razumijem
Aaaaa, skuzila sam "curiknut", za odvalit!
glotzen - buljiti
glocenuje-bulji
Ja sam bas jucer dobila porciju: govorim joj na talijanskom da mi da rukicu, a ona meni: "Necu dame la mano"I onda prije par godina hodamo mi po zooloskom vrtu, Petra ode na WC i nakon sto je obavila svoje veli "mama, ti flashiraj!" i rekla ja, evo pocinje
E sad ima 26 mjeseci i primjetila sam da se bez problema presaltava sa jezika na jezik, bilo da se radi o hrvatskom, talijanskom ili engleskom.
Npr., odveli smo baku (koja ne govori talijanski) u shopping u Italiju i E je cijelo vrijeme s njom u autu i po ducanima pricala hrvatski. Ali, kad je od blagajnika dobila pokloncic, bez problema je (iako je 5 sekundi prije toga s bakom pricala hrvatski) njemu rekla: "Gaaazie!"
Ono sto kod nje primjecujem je da nas sve razumije, na bilo kojem od ta tri jezika mi pricamo. Koji puta pomijesa (kao sto sam gore i opisala) pa kombinira, nekada vidim da trazi rijec ali ju ne nalazi pa mi odgovori na drugom jeziku, ali uvijek odgovori tocno ono sto ju pitas.
Koliko ja vidim, zasad nije nimalo jezicno zbunjena, i na sva tri jezika vrlo dobro zna sto hoce!
I ja se često "zakupusam".....kažem kako idem "čekirat" šta ima novo na forumu (naravno, obavezno se loginiramA i dobro sam se nasmijala kad sam prvi put skuzila da sam krenula njihovim stopama, kad sam pricajuci frendici rekla da sam "kancelirala karte" iliti otkazala.
I onda prije par godina hodamo mi po zooloskom vrtu, Petra ode na WC i nakon sto je obavila svoje veli "mama, ti flashiraj!" i rekla ja, evo pocinje
A MM u zadnje vrijeme, kako je počeo učiti hrvatski, ima stvarno bisernih rečenica, kao što su "Gledam krtani film i baš me fucking briga" - htio je reći kako on voli gledat crtiće i briga ga što će drugi misliti.
Ako se hitno ne discipliniramo naše dijete govorit će nekakav grozan broken hrvatsko-engleski s primjesama rumunjskog + prostote na sva tri jezika kojima se MM razbacuje u slobodno vrijeme.
Joj, ovo me baš nasmijaloglocenuje-bulji
Mamasita, nemoj se ljutiti, ali odvalila sam na ovo!Ako se hitno ne discipliniramo naše dijete govorit će nekakav grozan broken hrvatsko-engleski s primjesama rumunjskog + prostote na sva tri jezika kojima se MM razbacuje u slobodno vrijeme.
Iskreno, nemam pojma kako sve to riješiti, a da dijete ne bude zbunjeno i da ne počne upotrebljavati dva ili više jezika u istoj rečenici. Hm. Možda stvarno da napravite tu razliku u kući - izvan kuće, to mi se čini relativno logično.
Off topic - tatek, fakat mi je žao što si imao tako neugodna iskustva. Ja sam u Austriju prvi put doselila malo poslije tebe i istina je da im je u to doba trebalo sto godina (točnije: devet mjeseci) da mi izdaju vizu, ali za to vrijeme mi je kao službeni dokument vrijedila potvrda koju su mi izdali u veleposlanstvu u Zg i nisam imala nekih većih problema (zapravo nikakvih uopće). U Fremdenpolizei (u Burggasse, sigurno znaš) su uvijek bili jako ljubazni, kao i u Bezirkspolizei, gdje sam svake godine prijavljivala boravak. I imaš pravo, sad je sve drugačije, mi smo drugi put doselili u Austriju 2004., vizu smo dobili u roku od par dana (ne sjećam se točno, ali znam da je bilo manje od tjedan), a moram reći da nijednom nismo imali problema s traženjem smještaja (devedesetih sam živjela u studentskom domu, a sad u drugoj rundi imamo iznajmljen stan) niti se itko uzrujao kad je čuo da imamo pogansko slavensko prezime i strano državljanstvo. Zapravo ne mogu se sjetiti nikakvih poteškoća u svakodnevnom životu. Žao mi je što si ti prošao kroz sve to, sigurno ti nije bilo lako.
Trebala bih savijet za nasu situaciju koja je ovakva:
M. je u trbuhu slusala engleski, roditi sam dosla u Zagreb, pa od rodjenja slusa hrvatski. Za nekih godinu dana se opet selimo na englesko govorno podrucje. M. ce tada imati 2-3 godine, dakle kretati u vrtic i ja bih htjela da do tada zna barem neke osnove engleskog, da ne bude bas totalno zbunjena selidbom.
Inace kad je M. imala nekih godinu dana, bile smo par tjedana u UK, gdje sam ja opet naravno govorila iskljucivo engleski, a i njoj se obracala na engleskom i cini mi se da je to nije smetalo niti je zbunjivalo.
Ja sam mislila poceti s njom doma govoriti engleski, s tim da bi s MM-om i dalje govorila na hrvatskom pred njom, a i vani bi govorila na hrvatskom, nemrem si zamisliti da mo negdje vani u drustvu i da joj se obracam na engleskom, ne da mi se slusati komentare…
Inace je M. izuzetno napredna u govoru, ima godinu i pol, slaze recenice od 5 rijeci i bez problema, pravilno izgovara komplicirane cetveroslozne rijeci. Zna melodije i rijeci gomile pjesmica sto mi nekako upucuje na to da ima puno sluha i smisla za jezike, pa mi se cini zgodno poceti pomalo uvoditi taj drugi jezik. Jesam li u pravu? Kako da pocnem? Jutros sam joj se naprosto pocela obracati na engleskom i ona je djelovala kao da joj je to super zabavno, neke rijeci je i ponovila. Da li bi dakle bilo zbunjujuce da ja s njom govorim engleski ali smao kad smo same doma, a sve ostalo na hrvatskom?
Ja mislim da ti je bolje govoriti s malom stalno isključivo na engleskom.
Ne znam zašto te brine šta će netko komentirati. Važnije ti je naučiti dijete engleski i pomoći joj da se za godinu dana bolje snađe u novoj sredini.
A ako ti je stvarno toliki bed.....ne znam, i mene brine da bi to, kod kuće jedan jezik - vani drugi, moglo biti zbunjujuće. Ali kod nas su u pitanju tri jezika pa je to ipak drukčije. Ustvari, mislim da bi to kod vas moglo funkcionirati sasvim dobro. Ali onda uvijek kod kuće govori engleski, ne samo kad ste same.
Kao lingvist s posebnim zanimanjem za učenje i usvajanje drugoga i stranoga jezika i mama dvojezičnoga djeteta, moram reći da se ne slažem s Tridesetri. Osim ako je Mamasiti engleski prvi jezik, što znači da ga govori bolje od hrvatskoga. Naime, istraživanja su pokazala da, osim u iznimnim situacijama, nije dobro da roditelji govore jezikom koji im nije prvi/materinski, jer to u mnogočemu stvara umjetne situacije. Ako je to već i nužno iz nekih razloga (npr. u kulturama u kojima se jedan od jezika smatra izrazito nepoželjnim ili kad roditelji nemaju podršku okoline i sl.), onda je važno biti dosljedan i drugim/stranim jezikom s djetetom govoriti UVIJEK, ne samo u nekim situacijama. Važno je načelo jedan roditelj - jedan jezik. Dakle, ako je Mamasiti nelagodno govoriti engleski kad su izvan kuće, onda engleski nije dobrar izbor. Umjesto da govori s djetetom engleski, može pjevati pjesmice, pa i čitati priče i na taj način omogućiti da njezino dijete bude izloženo tome jeziku barem na neki način. Ima tu još puno toga, o mnogim je stvarima već bilo riječi ovdje, a ja sad jurim na nastavu, pa eventualno mogu kasnije dopuniti bude li koga zanimalo. Sad ne stignem provjeriti ni tipfelere, pa me ispričajte...
tridesettri, ja sam isto za to da sa malom UVIJEK govoris engleski. Mislim da su druge varijante puno vise zbunjujuce za dijete.
Slazem se da nije lako govoriti sa djetetom jezik koji ti nije materinji - i ja govorim (sa Zrinkom)/govorio sam (sa Vedranom do njegove 3,5 godine) esperanto dok mi je materinji ipak hrvatski. Na pocetku su me malo smetale reakcije okoline (za engleski ne ocekuj toliko reakcija, no na esperanto je bilo svakakvih reakcija), no poslije mi je bilo sve ravno, cak mi je znalo biti zabavno u ducanu, posti i drugdje (naravno, i kod djedova i baka, u vrticu, kod prijatelja). Vjeruj mi, u tih 3,5 godine mislim da Vedranu nisam rekao vise od 50 rijeci hrvatskog, a i to samo zabunom. I prezivio sam.
Naravno, podrazumijevam da engleski govoris jako dobro.
Sto se tice varijanti "u kuci ovaj jezik, a vani drugi" i slicnih, znam ljude koji su tako uvodili drugi jezik, ali efekat nije bio ne znam kakav. Klinci su naucili nesto jezika (iskljucivo pasivno), ali ne puno.
hvala svima na odgovorima i savjetima.
tatek, shvatila sam da je najbolje da onda uvijek govorim engleski, ali meni je to ipak nezgodno. jednostavno imam specificnu situaciju koja mi to onemogucava (da sad ne duljim s objasnjenjima), a i inace ima toliko stvari zbog kojih se osjecamo ko autsajderi i izdajice pocevski od ishrane, produzenog dojenja...uh jos nam samo engleski fali. nemojte me krivo shvatiti meni je dobrobit mog djeteta daleko ispred svega ali upravo zato, ne zelim da se m. stalno osjeca "drugacije".
freja cini mi se da si pobrkala mamsitu i mene...ali nema veze, ono sto bih te zeljela pitati s obzirom da si strucnjak u tom podrucju, kad kazes da onda radje "pjevam pjesmice i citam price na engleskom"...zar ne bih uz to jos mogla nekoliko sati dnevno i razgovarati s njom na engleskom? njoj se to naime jako svidja, voli kad joj se obracam na engleskom, ponavlja za mnom rijeci, cini mi se da je njoj to stos.
netko je naime spomenuo da je vazno da se odredjeni jezik govori uvijek u nekoj istoj situaciji. dakle nisam mislila brkati ta dva jezika u smislu recenicu zapoceti na hrvatskom, a zavrsiti je na engleskom, nego zaista doslijedno kad sam s njom sama doma govoriti uvijek i iskljucivo na engleskom.
jos jednom napominjem da m. nije klasican primjer za svoju dob, vec je izrazito napredna u govoru pa joj se takvi izazovi svidjaju. ali naravno mozda smo ja i moja intuicija ipak u krivu, mozda joj to ipak moze stetiti, zato i pitam vas...
ja zapravo mislim da bi idealno rijesenje za nasu situaciju bilo da ide u engleski ili americki vrtic ali sto cu kad toga nema u zagrebu za njezin uzrast.
Mislim da se covjek rjesava puno zivotnih problema kad shvati da "drugaciji" niposto nema negativnu konotaciju (ma sto drugi misli o tome), vec cesto bas pozitivnu.
Ne bi vjerovala u koliko se ja podrucja osjecam "drugacije" (da pocnemo samo od toga da sam jedan od rijetkih tata na Forumu ...
A kakve to iam veze sa ovom temom? Takve da odmalena djecu ucimo da je biti "drugaciji" sasvim OK. Ako to usvoje, zivot ce im biti puuuuno laksi.
Ja mislim da smo MZ i ja uputili Vedrana bas tim putem (i on se dosta izdvaja iz svoje okoline npr. u vrticu) i nemam osjecaj da se on zbog tih Razlika lose osjeca ... a znamo svi kako klinci mogu biti okrutni prema razlicitima, osobito ako se ti "razliciti" ne znaju nositi sa svojim razlikama.
OK, odoh ja off-topic.
lijepo receno tatek, nema sto...samo mislim da ce mi za prihvacanje moje i nase "drukcijosti" trebati vise vremena i pomoc strucnija od ove na forumuMislim da se covjek rjesava puno zivotnih problema kad shvati da "drugaciji" niposto nema negativnu konotaciju (ma sto drugi misli o tome), vec cesto bas pozitivnu.
Ne bi vjerovala u koliko se ja podrucja osjecam "drugacije" (da pocnemo samo od toga da sam jedan od rijetkih tata na Forumu ...
A kakve to iam veze sa ovom temom? Takve da odmalena djecu ucimo da je biti "drugaciji" sasvim OK. Ako to usvoje, zivot ce im biti puuuuno laksi.
Ja mislim da smo MZ i ja uputili Vedrana bas tim putem (i on se dosta izdvaja iz svoje okoline npr. u vrticu) i nemam osjecaj da se on zbog tih Razlika lose osjeca ... a znamo svi kako klinci mogu biti okrutni prema razlicitima, osobito ako se ti "razliciti" ne znaju nositi sa svojim razlikama.
OK, odoh ja off-topic.
"da klinci mogu biti okrutni prema razlicitima" sam se vec osvjedocila i trudit cu se da naucim m. da se s tim nosi te da bude ponosna na svoje "razlike". samo ona je zasad jos premala da bi to razumjela tek joj je godinu i pol
Nemoj sumnjati u svoju intuiciju. Pocni, probaj, vidi kako ide, osluskuj sta se desava sa ta dva jezika, mjesa li ih, zbunjuje li ju...
Meni se čini da je ovdje problem što se ti osjećaš kao autsajder i izdajica...a ne znam zašto, čini mi se da nemaš razloga.
A curka ti je još malena, kao što si i sama rekla, tek joj je godinu i pol i sigurno da se ona neće osjećati različitom, iako ne kužim što je uopće loše u tome i da se osjeća različitom zato što govori jezik koji druga djeca možda ne govore. Čisto sumnjam da bi djeca mogla biti okrutna prema njoj zato što govori engleski, naprotiv, iz vlastitog iskustva, čini mi se da djeca baš respektiraju djete koje zna govoriti na nekom stranom jeziku.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom