Koliko su samostalni vaši četverogodišnjaci?

[vitekova mamuška]

Samostalni u smislu koliko mogu bez vas, znaju li se zabavljati sami, smišljati aktivnosti sami, uspavljujete li ih ili sami idu na spavanje,...?

Pitam jer moj stariji sin (4,5 godine) stalno traži pažnju, ne zna si sam naći aktivnost, ne želi se sam igrati, ne želi uopće biti sam (malo se i boji toga), mi ga uspavaljujemo,...
Ja sam poprilično iscrpljena jer stalno čekam da prijeđe konačno u tu fazu kad će se htjeti malo sam igrati, sam smišljati aktivnosti, ali on uporno to odbija. Ako odbijemo igru s njim ili mu kažemo da pričeka jer se trenutno ne možemo igrati, ili mu kažemo da pokuša sam smisliti što bi radio, bude jako isfrustriran, tužan i ljut. Imam osjećaj da ga frustrira to što ne zna što bi i kako se igrao i što ga je pomalo i strah biti sam.
U igri je naravno i to što ima mlađeg brata zbog kojeg je jako ljubomoran pa i iz tog razloga privlači pažnju. Međutim, mlađi sin se bez problema sam zabavlja, pita kad mu nešto treba, smisli aktivnost.
Uglavnom, više vremena provodimo s našim četverogodišnjakom nego dvogodišnjakom.
Stariji je oduvijek takav, od kad je bio beba je stalno morao imati pažnju i stalno se nešto moralo događati. Oduvijek je jako vezan za mene, do 2 i pol godine nisam mogla u wc bez njega.
Zbog svega toga sam prilično iscrpljena i nedostaje mi strpljenja jer stalno čekam svojih 5 minuta, ali nikako dočekati

:/

[Goga25]

Hm...

Ema je nedavno napunila 4 godine, i iskreno, mislila sam da se to nikad neće dogoditi, ali počela ja sama zaspivati i sve više se sama zaigrava...ali...ona je sama, dakle nema mlađeg brata ili sestru i mislim da je to dosta bitno.

Mi razmišljamo o drugom djetetu, ali ona jednostavno ne želi niti čuti....neće bebu i neće bebu...i čim počnemo razgovarati o tome, postane razdražljiva, čak agresivna

Inače, malo prije njenog roćkasa, kupili smo stan i napokon je dobila svoju sobu i svoj krevet koji je sama izabrala, jer je to bio uvjet (njen) da počne spavati sama. Do tada je spavala s nama u krevetu.

U početku nije bilo lako i tjedan dana sam morala stajati uz njen krevet (pošto je povišen-flexa) i maziti ju ili samo držati za ruku da bi zaspala. O igranju u svojoj sobi nije htjela ni čuti, ali polako kako su joj sve više dolazili prijatelji, svima je pokazivala svoju novu sobu i svi su bili oduševljeni, i tako ju je i ona napokon prihvatila kao zaista SVOJU i samo jedan dan rekla "mama možeš ići". A ja :shock:

Inače ima dana kad je jako zahtjevna i čak i crtić moram gledati s njom, zove me svako malo, ne da mi da razgovaram na telefon ili s bilo kime tko mi dođe, zove me da s njom idem na wc...a ponekad stvarno ni ne znam da je tu, crta, slaže, priča s bebama...ono..totalno podvojena ličnost

Zapravo hoću reći da je prije bilo puno gore, ali eto, postaje bolje i to samo odjednom.
Također znam djecu od 5 godina koja bez mame nejdu ni u igraonicu, ni na roćkase, ne žele sjediti sama u kazalištu, iako su mame i/ili tate kraj njih...pa inače funkcioniraju sasvim normalno.

Želim ti da nađeš balans između svoja dva i odmoriš malo.

Meni nema boljeg kad mi dođe frendica s Eminom frandicom pa se one zavuku u njenu sobu a nas dvije u dnevnu i ni neznamo za njih

[traktorka]

Samostalni u smislu koliko mogu bez vas, znaju li se zabavljati sami, smišljati aktivnosti sami, uspavljujete li ih ili sami idu na spavanje,...?

Hmm..moj je i samostalan i nesamostalan. Ovak...:

-zna se sam zabaviti,jedinac je i "navikao" je da se ne možemo baš stalno s njim igrati (opsjednut je vlakovima i autima i to se ja gotovo pa i ne igram s njim već tata,mi se igramo pametnih igara ).

-bez mene može koliko treba, mislim da u tom pogledu mu nije neki bed. Često bude solo u prostoriji dok ja nešto dalje radim,samo glasovno provjeri gdje sam ako me duže nema, ne mogu reći uopće da trči stalno zamnom,nije nikada ustvari.

-i dosta zna izmišljati neke svoje igre,tu je ok.

E sad ono što ne valja...

-uspavljujemo ga ..i dalje...do vojske vjerojatno.

-hranimo ga u 80% slučajeva

-oblačimo ga

Ustvari ovo zadnje i predzadnje smo si dopustili bezveze,zbog brzine obavljanja još odavno i sad je gotovan naučen tako i baš mu je super. Linija manjeg otpora...

[vitekova mamuška]

I mi našeg oblačimo i hranimo vrlo često, i to znam da je bezveze i da je ustvari samo riječ o našem ne-stavu, recimo to tako. To me toliko i ne brine, u smislu da znam da to možemo promijeniti vrlo lako.
Brine me to što mora stalno imati pažnju, baš stalno, i što se ne zna zaigrati sam (vrrrlo rijetko i to traje najviše 10 min. ). To s pažnjom se posebno odnosi na mene, znači ako sam ja prisutna, napravit će sve da dobije moju pažnju, bilo pozitivnu bilo negativnu.
Ni ja ne vidim kad bismo mogli prestati s uspavljivanjem, mislim da će se to dogoditi kad mlađi naraste dovoljno da obojici kažemo da idu sami u krevet.

[Lutonjica]

moj stariji sin (4,5 godine) stalno traži pažnju, ne zna si sam naći aktivnost, ne želi se sam igrati, ne želi uopće biti sam (malo se i boji toga), mi ga uspavaljujemo

ne znam je li utješno, ali i zara je takva. a ima 6 godina. mislim, s godinama se to polako smanjuje, i ta potreba za pažnjom prelazi u neke druge sfere - ali i dalje je pijavica.
tako negdje oko njene 5. godine sam se pomirila s tim da je ona jednostavno takva osoba, od rođenja je takva, i takva je i ostala. otkad sam to prihvatila, puno mi je lakše i puno se bolje nosim s tim. i glupo zvuči, ali puno mi pomaže kad je s vremena na vrijeme ovako malo otračam na sličnim topicima
srećom, margita je posve drugačija, s njom se lako diše.

[vitekova mamuška]

moj stariji sin (4,5 godine) stalno traži pažnju, ne zna si sam naći aktivnost, ne želi se sam igrati, ne želi uopće biti sam (malo se i boji toga), mi ga uspavaljujemo

ne znam je li utješno, ali i zara je takva. a ima 6 godina. mislim, s godinama se to polako smanjuje, i ta potreba za pažnjom prelazi u neke druge sfere - ali i dalje je pijavica.
tako negdje oko njene 5. godine sam se pomirila s tim da je ona jednostavno takva osoba, od rođenja je takva, i takva je i ostala. otkad sam to prihvatila, puno mi je lakše i puno se bolje nosim s tim. i glupo zvuči, ali puno mi pomaže kad je s vremena na vrijeme ovako malo otračam na sličnim topicima
srećom, margita je posve drugačija, s njom se lako diše.

kužim skroz, znam i ja da je on jednostavno takav i pokušavam to prihvatiti. ustvar, prihvaćam da je takav, ali mi je još teško prihvatiti da ja nemam vremena za ništa i da čitave dane moram davati 200% od sebe smišljajući svaki tren igre (jednu aktivnost uspijevamo održati oko 15 min., najviše pola sata, nakon toga već traži drugu) da bi on funkcionirao normalno i bio zadovoljan. ako se ne radi o igrama, onda ga se treba zaposliti s nekim aktivnostima za velike, kuhanje, popravljanje, čišćenje i tako . to sad zvuči super, ali u stvarnosti i nije tako sjajno.

ono, sve nas uposli 100%, inače nas izludi ponašanjem. sad će netko reći da jednostavno manipulira nama ponašanjem da bi privukao pažnju, i manjim dijelom i ponekad to i jest točno, ali poznavajući svoje dijete, znam da to nije razlog. on jednostavno ima toliko energije s kojom ne zna što bi, da, ako se ta energija ne usmjeri s naše strane, nastane kaos.

e sad, pitanje je, može li se i kako, "naučiti" ga da sam usmjerava tu energiju...

[Trina]

Ja ti mislim da je sve to stvar karaktera. Možda i odgoja u određenoj dozi (jer najčešće se sve zeznemo sa prvom djecom) ali karakter je najbitniji. Od mojih troje svi su različiti. Prvi je bio najnesamostalniji. Ali samo što se igre tiče, u drugim stvarima je bio ok (oblačnje, hranjenje itd). Kćer je od samog starta toliko svoja, toliko samostalna i karakterno jaka da mi nije ni dozvoljavala da joj u ičemu pokušam pomoći. Ona se oduvijek znala i htjela igrati sama. Od kad je bila beba do danas kad ima 7 godina. Najsretnija je kad je svi puste na miru pa onda u sobi napravi čitavo malo carstvo, mašta joj je stvarno beskrajna. Mlađi sin je onako, srednje. sam jede, pokuša se sam obući pa odustane, sam ide pišati otkad se ostavio pelene (godinu i 9 mj), to mi je najkomičnije uvijek bilo. Sad s tri noću se digne, obavi u wc-u što treba, povuče vodu i ode leći. A u igri je kako kad. Ima dana kad se satima igra sam i ne želi nikog blizu. Ali opet, kako ih je troje a živimo u malom stanu i nemaju prostora svatko za sebe, najčešće se igraju svi skupa. A nekad traži mene i samo mene za igru. Ali zadovoljna sam, oduvijek mi je bio cilj napraviti ih samostalnom djecom i mislim da sam uspila

[Lutonjica]

vitekova, ako sam dobro shvatila ti si doma s njim, ne radiš?

mene itekako spašava dio dana kad sam na poslu, mislim da bih sad već polako izludila da moram sa zarom biti 24/7 :/ i bake priznaju da ih zara užasno iscrpi, kad je kod njih na cjelodnevnom boravku ili nedajbože spavanju, bake se oporavljaju par dana od toga :/

u zadnje vrijeme može bez mene i na duže vrijeme (to kod nas znači 30-60 minuta) usmjeriti svoju pažnju na jednu aktivnost - npr. crtanje ili igranje na internetu.

također, otkako je margita sposobna za smislenu zajedničku igru, može se s njom zaigrati i da me ne zovu i ne traže i po sat vremena.

još nam dvije stvari pomažu (zapravo vrijede za svu djecu, ali kod zare su pogotovo bitne):
-ograničavanje crtića na što manju minutažu (što je ponekad teško jer joj poželim upalit dvd kad izgubim svu volju i snagu i energiju i želim samo da me pusti na miru)
-posvećivanje barem petnaestak minuta dnevno moje pune, nepodijeljene i pozitivne pažnje samo njoj (dakle, stvarno samo ona i ja u našem balonu, moj mozak i srce usmjereni samo na nju. ako nisam tad 100% njena, ona to osjeti i onda to nije to i nema efekta)

također, osim što je stvar da je ona jednostavno takva, očito nam se i karakteri ne slažu, što dodatno otežava stvar. znamo imati stvarno gadne faze kad smo totalno u drugim svemirima i na drugim valnim duljinama i onda ta njena ovisnost bude najgora i najteža.

nikako da napomenem, ovo te možda utješi: ona je sada potpuno samostalna u oblačenju, hranjenju, higijeni. izrazito je otvorena i samostalna u socijalnim situacijama, hrabra je, totalni je harambaša. znači, nije više nesamostalna u tom smislu. samo je ovisna o nepodijeljenoj pažnji.

[sofke]

moja je isto pijavičica od rođenja

pa sam je doslovce naučila da se druži i socijalizira s drugom djecom, a što joj i nije bilo baš prirodno i prirođeno

i tako satima sjedila po pješčanicima, radila kolače, znala svu djecu po kvartu, družila se (ponekad i preko volje i snage) s ljudima koji imaju djecu, a zapravo najviše vremena i s djecom dok su ostali roditelji pušili, pili i bili ležerni - samo zato ne bi li se ova naučila družiti, dijeliti i i igrati s drugima

samo da napomenem da sam sve ovogodišnje ljetne i (tople) jesenske mjesece provela čunjeći po parku, odmah nastavno s posla pa sve do mraka, ne bi li se ova igrala s vršnjacima

i eto, rezultata ima..puno je samostalnija, donekle otvorena, jako voli društvo djece u smislu da ode s djecom i ja joj ne trebam, i relativno lako ulazi s njima u interakciju (još uvijek nekad ja trebam malo pogurati :/ )..i da, sama je počela izmišljati igre pa provede sama u igri i po koji sat

u našem slučaju, ništa nije bilo slučajno

naravno, kako je kod nje uvijek neka krajnost u igri, sad je faza da jednostavno odluta, ko haski..

[domy]

Evo da se i ja ubacim.
D ima 4godine i 2mjeseca i moram priznati da sam prezadovoljna (pogotovo kada čujem vaše priče)

Ovako:
-od 5mjeseca ide sam spavati u svoju sobu samo ga mi pospremimo u vreču pusa i laku noć ito je to.Sa time sam prezadovoljna i mislila sam kak bumo to rješili ali eto nekako je došlo samo od sebe
-zna se sam zaigrati ali neka želi i pažnju, a najviše sa voli igrati sa tatom
-jede sam već od skoro godine i nešto sitno kak je krenuo u jaslice
-Čak se i tušira sam i kupa.
Odnosno sam se zalije vodom i pere sam pišu i glavu a ja ga svida drugdje nasapunam i on se opere.Mogao bi on sve sam od početka do kraja ali nekako mi je bolje kad ga ja nasapunam onda znam da je dobro opran


E sad kaj neće sam ne da ne zna nego je ljen i ne da mu se
-oblačiti.U večini slučajevima mi to obavljamo.Zna se sam obući ali mu treba sto dana pa ja uglavnom nemam živaca i napravim umjesto njega.To vrjedi za sve odjevne predmete i cipe.
-prati zube to isto uglavnom ne želi sam pa ja obavljam
-e da još uvijek se ne zna i ne može sam zakopčati u sjedalici

Eto mislim da je to otprilike to. Uglavnom sam više nego zadovoljna. :D

[spajalica]

zasto ispada da su nam ovi stariji ti koji su nesamostalni, jer od pocetka su nam bili samo oni u fokusi ili nesto drugo. ovo pitam jer nikako da shvatim. BC se sam oblaci, jede, tusira, puno stvari zeli sam, ali
1. jos uvijek ga uspavljujemo. to izgleda tako da ja legnem s balerinom u njen krevet a MM s BC u njegov krevet. procita se prica ili isprica. gasi svjetlo. balerina zaspe mazeci mene , a ne ja nju. BC zaspe tako da lezi, sam si prvrce po kosi, ali je jako bitno da je neko pored njega.
da li je to ljubomora ili ne ne znam
2. moze se zaigrati sam, ali uglavnom se neko igra s njim. to izgleda tako da smo svi u sobi, balerina prevrce sovje stvari i igra se u svom svijetu u kojem svi redovito dobijemo nesto za pojesti iz njene kuhinje, a mi s BC-om nesto crtamo, slazemo s legacima, slazemo zeljeznicu i sl. moze se on sam igrati, ali kratko, ako smo prije toga izgradili sve sto mu je neophodno zajedno, a onda.
ali u principu onako kako je opisala Lutonjica i ti, mala pijavica. i kad su tu bake ili bilo ko drugi 90% vremena posveceno je njemu a 10% balerini.

[Lutonjica]

zasto ispada da su nam ovi stariji ti koji su nesamostalni

ma nije to pravilo, evo kod mikke je obrnuto, njoj je mlađe dijete pijavica.
(samo valjda nije ni vidjela ovu temu jer ksjuša nije četverogodišnjakinja )

osim nje, poznajem još par obitelji u kojima je situacija obrnuta.

[vitekova mamuška]

vitekova, ako sam dobro shvatila ti si doma s njim, ne radiš?

Radim, počela sam u 9. mj.,a i on je krenuo u vrtić. To nas je spasilo jer sam ovo ljeto počela ozbiljno pucati i postajati mama kakva ne želim postati. Otkad ide u vrtić je sve bolje, kad dođe doma, nekako je sav pun sebe i zadovoljan, a i meni se baterije napune pa se popodne igram s njim s guštom. Problem je samo što je češće doma nego u vrtiću jer je stalno bolestan pa onda opet pucamo po šavovima, on od dosade i monotonije, a ja od nedostatka tišine i stalnog angažiranja.
Spajalice, moj isto zaspe mazeći mene (tj. navlačeći moju kosu ), ali zato ga ja ne uspavljujem stalno nego ga češće uspavljauje mm (što viti nije pretjerano drago).

Meni se nekako čini da, osim ovog što sam napisala da traži pažnju i nesamostalan je u provođenju vremena, je naš najveći "problem" jaka vezanost za mene, koja umjesto da se smanjila s njegovim godinama, ostaje na razini dvogodišnjaka jer je dobio brata kojeg vidi kao prijetnju. Znači, kad se ja (baš ja, ne mm) angažiram oko njega cijeli dan maksimalno i uspavljujem ga i sve ostalo, on je najdivnije dijete na svijetu, sve je super. Ako ja malo posustanem, ne da mi se, posvetim se više mlađem, nemam snage ili osjeti da radim preko volje, odmah kaos totalni. Bude jako nesretan, privlači pažnju, pomalo neurotičan, dere se bezveze, ide doslovno "glavom kroz zid" s ponašanjem, totalno je isfrustriran. Je li to taj famozni edipov kompleks ili što? I kako se postaviti? Ja pokušavam naći neko srednje riješenje, znači ne odbijati tu njegovu potrebu za mnom, ali ni ne pristajati na nju u potpunosti, gurati mm-a kad god mogu itd.

Jesu li i vaše "pijavice" sljepljene za vas ili i za mm-a?

[spajalica]

Jesu li i vaše "pijavice" sljepljene za vas ili i za mm-a?

BC je vise fokusiran na MM-a, jer jos u trudnoci sam njegov fokus sa mene lagano prebacivala na MM. bilo me strah da ne bude frka kad rodim, prvo je ponedjeljkom morao on ga nahraniti i otusirati, pa kasnije i uspavati. u tih 9 mjeseci dosli smo do toga da ga MM moze stavljati na spavanje bez problema. MM ima OK radno vrijeme pa je dosta s klincima. a meni olaksava zivot. ja mogu raditi sto god, a kad MM zeli izaci van ili bilo sta drugo lako ja preuzmem.

ma nije to pravilo, evo kod mikke je obrnuto, njoj je mlađe dijete pijavica.
(samo valjda nije ni vidjela ovu temu jer ksjuša nije četverogodišnjakinja)

da mikka cesto to navodi kao problem u svom zivotu. ali to je iznimka koja potvrdjuje pravilo

[Shiny]

Hm...ne znam..mislim da je Jan dosta samostalan...ovaj tjedan je napunio 4!

- inzistira da se sam skida i oblači (problem su nam još majice)
- sam se tušira (uz moju asistenciju)
- sam ide piškiti (katkada želi kahlicu)
- sam jede stalno već duuugo
- pere zube uvijek sam pa čak želi i uši čistiti (to mu isto dopustim,prvo on pa ja)

- Za igru uvijek traži društvo ali crta sam i boja bojanke sam i kada je na kompjutoru isto je sam
- ali recimo ja ga moram ljuljati u parkiću jer neće sam
- i neće baš sam ostati sa svakim (baka, deda, dida, mama, tata)

A sve u svemu, ja sam zadovoljna

[donna]

prošli 4 godine...
-sada se zna zaigrati sama neko vrijeme dok ju zanima tipa crtanje ili s barbikama ili ako se zabavi sa tomicom vlakovima....
dosta često moraš sjediti s njom na podu jer traži društvo pa kad se zaigra ustanem
-za uspavljivanje traži nas :/ i neznak kad će to prestati.ima svoju sobu ali ne,želi spavati s nama...
-zna se sama oblačiti ali voli da ju ja..iako kad treba sve sama skine i obuče
-e da i problem je sa jelom....moraš ju hraniti jer smo ju stalno učili da trčiš za njom samo da pojede 2-3 žlice( nikada nije voljela jesti) i sad nema mira sjediti
-sama pere zube ali ja nastavim da bude kompletno
-sama piški i kaka i brisala bi se ali ja ne volim da se sama briše
i tako.....

[Lucky2]

Jesu li i vaše "pijavice" sljepljene za vas ili i za mm-a?

moja pijavica je slijepljena za mene, ali kad je deda u blizini, onda svi dobijemo kopito i počne prava simbioza raka samca i moruzgve

- inače, jede sam, oblači se (više-manje) sam, ali zato je sve više modno
osviješten i ne paše mu ono što mu izaberem
- nuždu obavlja sam, jedino mu ja ipak nakon velike obrišem guzu,
jer nije temeljit pa mu se brzo zacrveni
- pere zube sam, tušira se sam, sam se briše
- zna se sam zaigrati poprilično dugo
ali!

uspavljujemo ga Rolling Eyes ..i dalje...do vojske vjerojatno.

- vrijedi i za nas

[Shiny]

e da, mi se još uspavljujemo, čitamo knjigicu u krevetu i onda moram ležati s njim dok on ne zaspi!

[retha]

Ajme totalno mi je lakse sad nakon ovog topica.
Tj. lakse mi je kad znam da ih ima jos..tih malih "pijavica".
Inace moja je samostalna sto se tice, oblacenja, svlacenja, jede sama, piski sama (zna se sama i obrisat), uglavnom sama i spremi igracke..
No samo igranje..i zabava...uf, jao. Krenula je u vrtic ali njime nije odusevljena bas. I teta tamo kaze da je ona dijete koje stalno treba neku akciju, da stalno hoda uokolo i pita:"A sta cemo sad radit?", slozi puzzle za 5min..oboja kaj treba, i hajmo dalje..akcija, akcija. Stalno mora imat neki zadatak.

Meni je isto polako dosta smisljanja igara za nju..i pitam se kako je nauciti da je sama sebi dovoljna ili da je dosada npr isto okej..ono sjedi i razmisljaj u zivotu..

[mislava]

sve što može sam i radi sam - oblačenje, obuvanje, uzimanje hrane iz frižidera, točenje vode iz pipe i sl. danas je sam pospremio sobu, i usisao ju.
dajem mu dosta zaduženja, jer vidim da sam s prvim prelabavo

[majoslava]

ja volim moje male pijavice, premda su stariji..
sa 5 i 7 godina, mi jos uvijek uspavljujemo, to mi je jedan od ljepsih trenutaka nakoncijelog dana kad se procita prica, obicno su razgovorljivi tada ivole se povjeriti...

[Shiny]

majoslava...istina...i moj mi nakon priče uvijek ispriča nešto o vrtiću i povjeri mi se, što ne radi često preko dana 8jer je valjda prezaposlen )

[clumsy mom]

Ja imam jednog ovakvog

Hm...

Također znam djecu od 5 godina koja bez mame nejdu ni u igraonicu, ni na roćkase, ne žele sjediti sama u kazalištu, iako su mame i/ili tate kraj njih...pa inače funkcioniraju sasvim normalno.

:

i jednog normalnog

Šalu na stranu, moji su petogodišnjaci i različiti kao nebo i zemlja. Matija je prilepak, Boris je soler. Neke stvari obavljam ja, neke oni sami. Ja oblačim za vrtić, brišem guze, tuširam ih, nekad nahranim i pomognem da srede sobu. Oni se svlače pred spavanje, sami se umivaju, idu na WC (sem brisanja guza, rekoh već), najčešće sami jedu, sami se uspavljuju, sami se igraju uglavnom (zajedno ili svaki za sebe)...Matija je landara i skitao bi neprestano, Boris je više kućni tip i sem u vrtić ne bi nigde bez mame (trenutno su na selu kod mojih i iako smo s erastali na samo 2 dana Boris je ostao tužan dok je Matija jedva čekao da uđemo u auto pa da ode na tenis sa ujakom). Što se vrtića tiče, Boris voli ići, Matija ne.

Da naglasim pošto su blizanci u pitanju: nikog ne favorizujem, niko nije 'stariji' ili 'beba', nikog ne pošteđujem obaveza. I eto, isto(vremeno) vaspitavanje pa ispadoše ful različiti

[Ifigenija]

I kod nas slično, a smijem se jer sam čula od upućenih ljudi, i čitala da je to tipični opis prvorođenog djeteta. To ih mi iskvarimo, stalno smo oko njih, gnjavimo ih, hvalimo ko luđakinje, pa dijete ne dospije razvit samostalnost.

Al zato moja mala isto - samostalna ko neka baba. I zadovoljna. Ima jest - dobro, nema - dobro; može se dremnut - dobro, ne može - opet dobro. mama kuha cijeli dan - dobro, ima ona što će radit... mama se igra - dobro.

Sin mi stalno čeka navođenje, ko marioneta. A brižan mamin sin, što uradih

[ra]

zasto ispada da su nam ovi stariji ti koji su nesamostalni

ma nije to pravilo, evo kod mikke je obrnuto, njoj je mlađe dijete pijavica.
(samo valjda nije ni vidjela ovu temu jer ksjuša nije četverogodišnjakinja )

osim nje, poznajem još par obitelji u kojima je situacija obrnuta.

evo jedne.
cetverogodisnjak samostalan da me skoro svakodnevno iznenadi. u svakom pogledu - igra, oblacenje, tusiranje...

ali zato dvoipolgodisnjak koji apsolutno odgovara tvom opisu.
mislila sam da je to iznimka, ali susrecem sve vise obitelji u istoj situaciji. roditelji isti, odnos prema djeci isti... tako da zbilja mislim da je to stvar karaktera.

trudim se prihvatiti ga takvog kakav je i naoruzati se strpljenjem. sta drugo.

[mamitzi]

moj petogodišnjak pravi je priljepak i nikad mu dosta moje pažnje. poznata sam kao "gle što je napravila od djetete nezna se samo igrati".
a u praktičnim stvarima? puno više se zna obući, jesti, oprati se kad mene nema ili kad se žurimo negdje. sinoć je npr. uzeo sapun u kadi i nasapunao se sam, legao u kadu da se ispere i rekao : sad me ne moraš prati pa se stignemo poigrati u kadi.

[lidać2]

bas sam se i ja ovo sve pitala...

ja imam curicu od 4.5god i moram priznati luda sam...

nece se sama zaigrati,nista ju nezanima,smisliti igru nezeli od 0/24 htjela bi da se igramo s njome...
jedino sto se oblaci/skida sama ,hraniti ju vecinom moramo jer gospodicna ne zeli sama jesti (tu najvise ludim)...

[In love]

Naša skoro pa 5-godišnjakinja je isto priljepak. Koma, ne mogu ništa bez nje, čak i na wc dodje zamnom. Takva je od uvijek, kad je bila mala beba je uvijek dopuzala do mene. Sjećam se jedne scene, imala je jedno godinu i pol, ja sam se išla navećer istuširati a ona zaspala ispred vrata kupaonice na podu, čekajući me Sada je malo lakše jer se znaju ona i Arsen zaigrati ali još uvijek me treba 90%.
Mogu se nać u postovima Lutonjice, situacija nam je skroz identična( sukob karaktera i tako...)

Dvogodišnjak - druga prića...On je sam sebi dovoljan, mali kuler..Njemu je sve cool 8)

[trudnjača]

Slažem se s Trinom i mislim da je to u velikoj mjeri stvar karaktera...Moj malac ima 4 godine i 3 mjeseca. Često se sam zaigra, pogleda crtić, ode sam u WC, sam opere ruke (zove samo da mu obrišemo guzu ), sam spava u sobi,ali netko mora ležati s njim dok ne zaspe,sam jede,mada ima momenata ''mama,hajde mi ti daji'', zna se sam obuti,ali uglavnom to traži od nas i oblačenje nam je još ''problem''-i to odrađujemo mi,osim kad mu nekad dođe pa bi sam.

[twinmama]

Hajde da napokon mogu reći da smo i mi dočekali svojih pet minuta
M i L su četverogodišnjaci(već puna dva mjeseca)
Često razmišljam u zadnje vrijeme,gledajući ih kako se igraju,da imati blizance ima i svojih prednosti
Zajedno smišljaju aktivnosti-tipa-ajmo skrivača,ajmo s autićima,crtati....sve zajedno.Što se igre tiče,samo iznimno traže da se i mi uključimo u igru.
Što se samostalnosti tiče sami se oblače,obuvaju,peru ruke,zube,kad hoće pažnju onda traže da to odradim ja.
Naveće obavezno moramo i mi leći dok oni ne zaspu-ako ih stavimo same na spavanje,ne shvate to ozbiljno kao kraj dana,nego dozvolu za divljanje po sobi.
Po noći obavezno dođu k nama u krevet i ne možemo to iskorijeniti-meni ne smeta,čak i volim kad se ujutro svo četvero gužvamo po krevetu

[Lucija_Zg]

Vitekova, i ja imam vrlo slicnu situaciju sa svojim sinovima.
Stariji se nezna sam igrati kao mladji ali vole biti zajedno. doduse, nama je glavni problem svadja oko iste igracke i to je najcesce ono sto oduzima svima najvise energije.
uglavnom, mladji se jako lijepo i dugo moze igrati sam s auticima a stariji jako voli pricati i "filozofirati".
npr. kad smo vani, stariji voli duge setnje u kojima puno promatra i sve komentira, a mladji bi bio u parku i igrao se.

ja sam sve to prihvatila ali ne toleriram kad jedan drugom otimaju stvari iz ruku i "gnjave" jedan drugoga.

[cokolina]

e sad, pitanje je, može li se i kako, "naučiti" ga da sam usmjerava tu energiju...

i mene ovo zanima. kod mene je isto kaos ako nije zaokupljen s necim, baulja po kuci i stalno trazi moju paznju. bas mi je tesko kad kuham, hvata se za moje noge, visi po meni, skida mi trenerku. kuhanje je prava koma.
cak i kad gleda crtice voli da netko sjedi pored njega, inace brzo doleti do mene.

[makita]

I kod nas slično, a smijem se jer sam čula od upućenih ljudi, i čitala da je to tipični opis prvorođenog djeteta. To ih mi iskvarimo, stalno smo oko njih, gnjavimo ih, hvalimo ko luđakinje, pa dijete ne dospije razvit samostalnost.

Al zato moja mala isto - samostalna ko neka baba. I zadovoljna. Ima jest - dobro, nema - dobro; može se dremnut - dobro, ne može - opet dobro. mama kuha cijeli dan - dobro, ima ona što će radit... mama se igra - dobro.

Sin mi stalno čeka navođenje, ko marioneta. A brižan mamin sin, što uradih

smijem ti se i potpisujem i to debelo, debelo.
Zna on nešto, al me po sto milijuna puta pita, mama, šta bi ja sad moga radit...pa mu se ne da što predložim, pa mu se da, pa ajde ti sa mnom...a manji za to vrijeme odabira triju, četiriju aktivnosti i igranja mirno slaže puzle :shock:

[akimia]

[quote="vitekova mamuška"]Samostalni u smislu koliko mogu bez vas, znaju li se zabavljati sami, smišljati aktivnosti sami, uspavljujete li ih ili sami idu na spavanje,...?

JAO i ja imam isto takav "problem"sin ima 4,5 god a cura 1,5 god.ona sve sama radi,cak se i skine navece,skida cipele itd.I on zna sve sam ali uvek kaze -mama ce-ja na to vec ludim!
kad je imao 3 god.sam se igrao,dok ja nju srpemim i uspavam,a sad se boji ici u drugu sobu sam,u wc,nikud bez nekog odraslog!
ide u vrtic,poslusan je i kuci i tamo samo sto se tako ponasa!mislila sam sto je stariji bice lakse,ali nista ono sve kontra!!
i sta dalje :? :? :?

[emsica]

Kako sam se samo prepoznala u ovoj temi. Nas sin ima skoro 4 i pol i pravi je priljepak i manipulator. Ima seku od 7 mjeseci i to ga je dodatno izbezumilo. I prije seke je on bio jako zahtjevan sto se tice nase paznje. Oblacenje, jelo, higijena to je islo jakoo brzo. Cak su ga tete u vrticu jako hvalile kako je samostalan. Od kad ima seku i to steka ponekad. Spremanje za spavanje ponekad traje beskrajno dugo. Najbolje ide kad ga mi bodrimo u stilu - sad ce se nas veliki djecak sam spremiti za spavanje, on sve zna sam, bas je to super..... I to zna biti zamorno.
Ne podnosi kada vidi mladju sestru da se sama igra. Odmah dodje do nje i otima joj igracku, gura je, "ljubi", bilo sta samo da joj poremeti igru. Kad se onda ja njoj moram malo posvetiti i umiriti je, on nesto trazi ili nju ruzi kako je zlocesta.
Kad nju idem uspavati on odmah pocinje glasno pricati, trcati po kuci, lupati igrackama,....a najgore mi je kad pocne brbljati nekim svojim izmisljenim jezikom tj kreveljenjem. To je bas bijes koji izvire iz njega.
Kad pricamo s nekim (bilo tko u njegovoj blizini) on upada s nekim pitanjem ili pricom (najcesce izmislja u trenu pa to traje sto godina jer ako ga pokusas prekinuti ili ubrzati on svaki put krece od pocetka i jos glasnije). Ako se ne sjeti sta ce pitati onda pocinje to brbljanje i kreveljenje......
Stvarno treba tona zivaca da ga lagano probamo smiriti, strpljivo mu objasniti da ne prekida i da cemo s njim pricati cim mi zavrsimo...... Pravi terorista.
Mene stvarno ponekad tako razocara to sto vidim kod njega prije svega bijes i nezahvalnost. NE treba mi naravno biti zahvalan na vremenu koje mu pruzam, ali nista sto mu pruzimo mi samoinicijativno, kao iznenadjenje, neku foru koja ce ga oduseviti (a toga stalno ima), od neplaniranog odlaska u park, posjeta njegovoj omiljenoj tetki, naseg iniciranje neke igre, .....to ne znaci nista. Svaki put on nakon toga napravi groznu scenu oko neke gluposti, npr ako mu nismo iste sekunde dosli kad nas je zvao,...
Ne znam kao da postupam s njim u takvim situacijama. Izbezumi me kad vidim kako namjerno unistava igracke ili pravi nered po kuci samo da privuce nasu paznju....a prije toga je dobio iznenadjenje npr. jucer sam ja dosla sa sekom u vrtic po njega prije spavanja (sto inace rijetko prakticiramo) i onda smo islu u setnju, u park, opet u setnju. Pricali smo se cijelim putem. Napravila sam mu za jelo sto je trazio. Gledao je crtane dok sam ja malu uspavala. Kad sam pocela kuhati rucak prestao je gledati crtane i poceo odvijati i zavijati sijalicu u lampi dok je lampa bila ukljucena. POludila sam!!!!!
Sta to njemu dodje?? Je li ja nesto grijesim, a vjerojatno jesam.
Uh

[Mejra's mommy]

Ha ha ha, samostalnost sta je to?

Moj mi je non stop na nozi (doslovce), cak nece bez mene ni vise spavati... A tek smo seku rijesili glede spavanja...

[Trixy]

Moja 4. godišnja curka nije nikada zaspala sama, tatica uz nju i ona odmah utone u sam mirna. Valjda će tako do udaje.
Što se tiče ostalo, tako, tako, sama jede, pere zube, oblači se i ide na WC, čak se zna i sama igrati.

[daisy may]

moja curica, 3,5godine...
- od godine dana spava sama u svojo sobi, stavim je u kinderbet (sada je to već krevetić),pusa, laku no, gasimsvojetlo,zatvaram vrata i to je to,
- pelene nema od 1,5 godine, ali je tek nedavno sama krenula na wc (prije ju je trebalo skinut, stavit..) sad sve obavi sama (samo ju popravim malo nakon oblačenja jer sve nagužva..)
- jede sama od tri godine, samo joj sve treba narezati, naravno...
- igra se sama, jedino ako ima neku novu igru ili igricu tada traži nekoga...
- zube "pere" sama, jedino ja još jenom operem je ona to tako napola napravi
- jedino ne posprema uopće za sobom, u vrtiću da ali doma ni pod razno (valjda vidi da ja to brže napravim, :/ )...

[anna-y]

Ja tu razlikujem dvije vrsta samostalnosti:
1. u igri
2. u oblačenju i ostalom.

Reći ćete da sam sexist, ali primjetila sam da su curice samostalnije kad je riječ i skidanju iz pelena, oblačenju i sl.
Moje dvije nećakinje su obje rano ostavile pelene, dok je mom mališi trebalo pune tri godine. Cure su se prije počele same oblačiti i svlačiti, jesti i sl. Ovaj moj ide u vrtić od 2. godine, ali i tamo sjedne i čeka tetu da ga obuče i svuče. Baš njega briga.
Tek je sad sa 4 počeo tvrditi da se zna sam presvuči u pidžamu, ali često mi kaže: Daj me ti!

S druge strane, njih dvije uvijek traže pažnju i sudjelovanje u igri. Od malene već ludimo, jer je baš ko priljepak i od nje ne možeš mrdnuti. Ako odeš na wc, već idu za tobom i traže te.
Mališa se sam igra oduvijek. Zna se zabaviti i vrlo ga je lako čuvati, jer za njega i ne znaš. Pre godinu dana (imao je 3 godine) smo trebali otići na par sati na sprovod i on je predložio: vi mene zakjucajte i ja cu se šam igjati.(naravno da nismo )

Ipak mislim da je prije svega u pitanju karakter djeteta. Tu nema puno pomoći