Dakle, teorija kaže da uz puno ljubavi, strpljenja i PONAVLJANJA dijete može sve naučiti.
Ali, šta kad ponavljamo i ponavljamo i ponavljamo, a ona NIKAKO da nauče? Zapravo, točnije, nikako da NAPRAVE.
Naravno, radi se o svakodnevnim stvarima, pa je stvar još iritantnija.
Ono: spremi cipele na mjesto,
operi ruke kad uđeš u kuću,
kad skineš čarape stavi ih u zmazani veš,
PUSTI VODU NAKON WCa (ova mi je daleko najgora!!!),
objesi ručnik nakon što obrišeš ruke,
itd...
Probala sam svašta: objašnjavati, razgovarati, pitati ih je l' im se sviđa vidjeti smrdljive čarape na podu, brisati ruke u ručnik s poda, ... Naravno, ne sviđa im se, znaju da se to mora, znaju zašto se to mora, tekst je tu, ispravan i točan.
Ali, NIKAKO DA NAPRAVE!
Uvijek su u žurbi, trci, nešto drugo je važnije pa moraju odjuriti, tko sad ima vremena pimplati oko ručnika?!!
Ima li pomoći?
Ili moram čekati da odrastu?