To je ok ako je to tvom djetetu bilo dosta, pitanje je što kada to djetetu nije dovoljno objašnjenje...
jedva sam se iskopala iz tog razgovora i neko sam vrijeme izbjegavala temu dok ne zaboravi to tumačenje, za koje smatram da, iako sam u osnovi katolik (koji upravo zbog straha od smrti često odluta u agnosticizam), nije prikladno za dijete jer u dječjoj percepciji idealizira smrt.
ali što u tome ima loše? To je mišljenje i objašnjenje prikladno djetetu. Ja razumijem tvoje dijele, sama se smatram agnostikom, i u kopanju kako da B objasnim povakva i slična pitanja ponudila sam mu više odgovora i od je sebi odabrao ona koja mu paše...Sada zna da sve moje rečenice na temu anđelčića, odlaska u nebo i sl. započinju sa "neki ljudi vjeruju..." tako da on sam krene sa "ja vjerujem...". I ja tu ništa ne mogu, poštujem da je to njemu prihvatljivo objašnjenje, dok je.