Kako znate da li su za sport?

[emily]

nemam potrebu forsirat sport jer je to zdravo, a njima se ne sviđa

X

stariji igra nogomet od 2. razreda, s prekidima, ali zadnjih 4 godine u komadu
kad nije igrao nogomet (iz objektivnih razloga, tipa bilo je predaleko da ide sam na trening, a nismo ga mogli redovito voziti, isl), bavio se kratko atletikom (1 polugodiste) i trenirao je karate 3 godine.
bio se zagrijao za rukomet, ali u skoli nije bilo muskog rukometa uopce (samo zenski), pa je to otpalo kao mogucnost

ali nogomet mu je uvijek bio na 1. mjestu

mala je mazoretkinja od 4. razreda i to obozava. nije sport, ali je fizicka aktivnost definitivno
prva 3 razreda nije bila u nikakvom sportu, i ne mislim da je nesto extra propustila

[Jelka]

Lili, ne stizem od posla.

Poznajem ja svoje dijete, što ju manje potičeš (čitaj: tjeraš) to se pretvara u veću gljivu. Npr. ovo ljeto je 2mj. provela na moru, pustili smo ju da nema nikakvih obaveza, nije morala plivati, samo se pracakala u plicaku. Trutina teška. Natukla kila (što je dobrim dijelom zaslužna baka). I što nakon toga zaključuješ?

Ja sam od 2.r. počela s plivanjem, bila odlična, onda polomila ruke na glupoj atletici u školi (jer mi plivanje nije bilo dovoljno), kad sam skinula longetu više nisam imala kondicije i nisam bila najbrža. Pa mi pao entuzijazam i brzo nažicala starce da odustanem. Natukla 15-20kg u 2g. Nikad neću prežaliti što su starci digli ruke.
Onda sam se prebacila na odbojku, opet žustro krenula, ali zbog kasnih termina moji mi nisu dali da se u klubu razvijam, pa je ostalo na amaterstvu. Sve do fakulteta. Onda sam upoznala MM-a i od tada spasnulo potpuno.

Pišem sve to da vam dočaram u kojoj sam mjeri sportaš u duši i kako mi je teško biti objektivna u ovakvoj situaciji. I da se nalazim pred jaaako teškom dvojbom. Ali mogu reći da ste mi strašno pomogli sa svojim iskustvima i razmišljanjima.

Ono što nisam još napisala, ali zato što je za drugu temu, je da mislim da bi se Jana našla u nekakvim konkretnim likovnim radionicama. Umjetnički je tip, u vrtiću su imali malu kreativu s predivnom tetom i tu je puno toga naučila. Trenutne učiteljice ju hvale kako je maštovita, ja doma vidim kako divno crta. Baš ima tu crtu.

Jer da li doista svako dijete mora biti makar i rekreativan sportaš? MM se nikad nije bavio ikakvim sportom, danas mu je zbog toga krivo, ali takva su bila vremena u njegovoj obitelji. Kako će Jana razmišljati za 20 godina? :/

[sirius]

Naravno da ne mora.
ako ima zicu i motivaciju za nesto drugo, tada potici tu zicu.
ali to znaci da ce te se morati vise obiteljski baviti fizickom aktivnosti , ako je ona sklona gljivarenju i skupljanju kolograma. Sto isto nije lose.

[Mima]

A ne mora biti sportaš, naravno, ali mislim da je važno da bude fizički aktivno.
Mi smo relativno aktivni kao obitelj, imamo psa, šećemo, idemo u prirodu, dijete vozi bicikl, rola, po zimi ide na klizanje, na skijanje kad uspijemo organizirati, pa je moja kći svejedno u prilično lošoj formi; recimo treninzi na badmintonu su joj prvih par puta jako teško pali.
Tako da ja mislim da je jako dobro da se bavi nekom vrstom fizičke aktivnosti, ali 5x tjedno bi mi stvarno bilo previše.
Ako bi se sport sveo na 2x tjedno onda bi ostalo vremena i za likovnu radionicu.

[tanja_b]

A ne mora biti sportaš, naravno, ali mislim da je važno da bude fizički aktivno.

Slažem se.
Meni je sport oduvijek bio teška tlaka, i zahvalna sam roditeljima koji me nisu tjerali da išta "treniram". Našla sam se kasnije u planinarenju, što doduše nije sport, ali itekako zahtijeva kondiciju, i jako puno mi znači za stil života. Istovremeno, znam dosta ljudi koji su se bavili sportom, pa im višesatno hodanje ipak predstavlja napor, puno veći nego meni-antitalentu za sve sportove. Ništa nije crno-bijelo.

[ani4]

i moj je nakon 4 godine plivanja odustao, jednostavno mu je bilo predosadno 1,5 sat plivati gore-dolje. Ubili su mu volju za plivanjem tako da se ni na moru nije zelio kupati, a kamoli pravilno plivati.
Mala ide na ritmicku gimnadtiku i tu joj je ok. Curice koje su bolje se izdvoje i treniraju vise, a ostale mogu jos 10 godina ako zele rekreativno trenirati ovako, 2x tjedno. Nema nikakvog pritiska.

[Lutonjica]

Kako će Jana razmišljati za 20 godina? :/

gle, tak ne možeš živjeti, pitati se takva pitanja nema nikakvog smisla

možda će ti zamjerat što si je tjerala na sport/ likovnu/ jezike/ instrument/nastavi niz/, a njoj se nije dalo. i mrzit te zbog toga LOL
a možda će ti zamjerat što ju nisi tjerala na sport/ likovnu/ jezike/ instrument/ nastavi niz/, a ona misli da si trebala. i mrzit te zbog toga lol

[cvijeta73]

Slažem se.
Meni je sport oduvijek bio teška tlaka, i zahvalna sam roditeljima koji me nisu tjerali da išta "treniram". .

i ja se slažem- al mislim da to roditelj stvarno može procijeniti. jel se radi o stvarnoj teškoj tlaci, da sport čini dijete nesretnim, ili kao u našem slučaju, njurganju jer mu se baš sad neda nikamo.
i još nešto, teško je njih baš natjerati na naporniju fizičku dobrovoljnu aktivnost. meni je to jedino s tim planinarenjem uspjelo, s tim da njima i nije baš naporno jer ja ne mogu i kukam to vole. ajd još kad je lijepo vrijeme, onda j još igra vani s frendovima nogomet, vozikaju se na bicikli, i tako.
al po zimi, i po kiši, kad nema treninga, eno ih pred tv-om ili pred kompom.
a puno djece, naročito mlađe, i nema tu mogućnost parka, nogometa, bicikle i sl. ako žive u centru recimo.

[Anci]

Ja potpisujem tanju. Moja mladja se ne bavi nicim a ne znam, iskreno, ni kad bismo to ubacili dok je jos u boravku.
No mi smo dosta aktivni- vikendom prepjesaci i planinari cca 15 km i vozi bicikl. Ovo zadnje je malo tjeram jer joj se bas ne da, a ja trcim pa joj onda kazem da mi mora praviti drustvo.

Tako da je ja ne bih tjerala ako je to cini nesretnom, ali bih uvela neku fizicku aktivnost- duze i brze setnje, bicikl, planinarenje...
Planinarenje je predivna obiteljska aktivnost

[Lutonjica]

najstarijoj je ovo 4. godina plesa i 2. godina likovne i ja bogme još nijednom nisam doživjela da joj se ne da ići ili da njurga. i po najgorem nevremenu i nakon teškog školskog dana, uvijek s osmijehom na licu juri na te grupe. i nesretna je ako je bolesna ili su praznici pa ne moze ici.
na sve ostalo do sad što je probala je njurgala.
tako da mislim da kad nađu ono što ih fakat zanima, da je to to.
ona živi od plesa, slikanja i kiparstva, to je ono što joj daje energiju za sve drugo i što je ispunjava.

[tanja37]

Ne treba dijete forsirati, nego prepoznati kad je stvarno doslo do zasicenja a kada samo gunđa jer bi rađe visio doma na igricama. I nije svako dijete za sport, neka su djeca bolja u nekim drugim stvarima. Roditelj je taj koji treba procijeniti sto je za njegovo dijete najbolje prema njegovim sklonostima. Najgore je kad roditelji liječe neke svoje frustracije preko djece u sportu, sto smo imalj isto tako prilike vidjeti kroz naš staž u tkd-u. Mali mi je od treće godine pokazivao afinitet prema takvoj vrsti sporta a malu smo upisali na ritmicku gimnastiku po njenoj zelji tek sada u prvom razredu.

[orange80]

A sto je sa sportom u školi?

Kod nas je to bas dobro organizirano, mali (1-3.r.) idu u univerzalnu sportsku skolu 2 x tjedno,
A kasnije ima odbojka, nogomet i svašta nešto. Koliko znam sva djeca treniraju 2x tjedno,
Isto idu na medu školska natjecanja i sl.

Moram priznati da ja nebih dijete vodila 5 puta tjedno na neki sport ako nebih bas imala neke ambicije
za ozbiljno bavljenje sportom i ako dijete nego bas totalno bilo ludo za tim. Čemu?
Da ne velim da intenzivno bavljenje sportom, pogotovo u djetinjstvu nije uvijek najzdavije

[cvijeta73]

ona živi od plesa, slikanja i kiparstva, to je ono što joj daje energiju za sve drugo i što je ispunjava.

lut, pa to je genijalno.
problem je kad ih ispunjavaju igrice i tv i kauč. i njurganje.
trebate ih vidjeti kad krenemo u šumu.
prvo pol sata tako njurgaju da mi dođe da ih iskrcam. da zašto ih mučimo, da ih mi zlostavljamo, da oni imaju svoja prava itd itd da ih mi činimo nesretnima, da im upropaštavamo vikende. pod vodstvom j, a m za njim ponavlja ko papagaj.
i, onda, ko da ih neko krpom mlatne po glavi. i odjednom postanu sretna djeca
a znam da vole jer između ostaloga, se poslije i na fejsu j hvali kako je planinario i kako je super proveo vikend.
tako je bilo i s nogometom. a i m stalno nešto izmišlja za bazen. i onda dođe sva sretna i prepričava kako je bilo.
al da je naporno - je. odnosno, oni su naporni.
zato kažem. ako su zbilja nesretni) kao što je bio j kad sam ga tjerala na skokove u vodu, meni je bilo fora da zna lijepo skakati i kao bit će glavni frajer kad skoči s neke visoke stijene ), naravno da ne treba forsirati.

[cvijeta73]

za tvoju situaciju jelka, potpisujem sirius.

Naravno da ne mora.
ako ima zicu i motivaciju za nesto drugo, tada potici tu zicu.
ali to znaci da ce te se morati vise obiteljski baviti fizickom aktivnosti , ako je ona sklona gljivarenju i skupljanju kolograma. Sto isto nije lose.

[sirius]

Ajme, cvijeta ! Kao da imamo istu djecu. :D
sa tom razlikom da manja voli da joj dupe vidi puta. Ona je moja nada i uzdanica ( ali nakon tri dolaska je odustala od svoje prve aktivnosti -ritmike. Jer joj je bilo -dosadno!).

[cvijeta73]

skužila sam sirius odmah po tvojim postovima da su tu negdje

[Anci]

Cvijeta, tocno tako su moje njurgale dobrih godinu dana
Da su sva "normalna" djeca sad u shoping centri i idu u kino i jedu kokice. A one moraju na grah na sljeme
Da smo grozni i onda se malo potuku i samo odjednom se trgnu! Obicno sam ja znala povesti neku pricu ili kviz znanja harry pottera da ih prebacim malo. Sad vise ni to ne treba. Uredno se hvale u skoli, nose slike i planinarske knjizice :D

[cvijeta73]

joj to me podsjetilo, prije neke 3 godine, m je bila mala i isto smo se penjali po nekom brdu na cresu. i htjela je da ju nosimo. a jedva sebe nosim i ja i mm. pa sam joj ja mislim dobrih sat-dva pričala priču vailisa premudra. malo po sjećanju, a malo sam izmišljala, kako već one ruske bajke idu - odi tamo ne znam kamo, donesi to, ne znam što... i tako, zadatak na zadatak, zagonetka na zagonetku i došli nekako do kuće bez nošenja

[laumi]

jao, i ovi moji njurgaju kad idemo na planinarenje. a vodimo ih redovito od 3., 4. godine. prvih nekoliko godina su revali ko mali magarci, barem jedno je uvijek plakalo, barem prvih pola sata ili 45 min. nakon toga sve super.
srednji (onaj koji voli kauč) njurga najviše. sad je presretan jer imam upalu pluća i ne možemo planinariti.

ali već smo došli do toga da je najstarija jako zavoljela planinarenje, jedino šizi kad idemo na Oštrc/Okić jer joj je strmo.
najmlađa je isto zavoljela, ona se ufura u film da je Luke Skywalker na obuci za jedija.
jedino srednji redovito njurga i ponekad plače, bude me sram kad se mimoilazimo s ljudima.

[rehab]

Ajme, cvijeta ! Kao da imamo istu djecu. :D

I ja, i ja ! Živim za dan kad će mi reći : mama idemo.... bilo gdje. Jok. Kuća je zakon. Svaki dan ih moram tjerati u najobičniju šetnju. Pogotovo starijeg, njemu se nije jednom dogodilo da preplače cijelu šetnju. Kad je vani ružno vrijeme, onda im popustim, ostavim ih u kući. Ali, kad je lijepo vrijeme, ne dopuštam sjedenje u kući.
Oni nisu ekranoovisnici, njih zanima bilo što što mogu raditi u kući. Sad je ružno vrijeme pa se igraju, čitaju, crtaju, slažu drva s tatom, pospremaju sa mnom kuću, gledaju crtiće... Ako i izađu vani, to je pola sata maksimum maksimuma. Sve im je dosadno.
To gljivarenje je, dakle, prisutno i u svakodnevnom životu. O nekom kontinuiranom odlasku na sport, jezik, bilo što, ne mogu ni razmišljati.

[cvijeta73]

e, da budemo pošteni, kad oni prestanu kukati - krenem ja. da koji me vrag tu doveo i da ne mogu više i da kolko još. e to im tek pričinjava neopisivo veselje i radost i daje im poleta al doći ću ja do kondicije, vidjet će oni...

[Anci]

Cekam te tamo da se malo prijavis!

[Peterlin]

joj to me podsjetilo, prije neke 3 godine, m je bila mala i isto smo se penjali po nekom brdu na cresu. i htjela je da ju nosimo. a jedva sebe nosim i ja i mm. pa sam joj ja mislim dobrih sat-dva pričala priču vailisa premudra. malo po sjećanju, a malo sam izmišljala, kako već one ruske bajke idu - odi tamo ne znam kamo, donesi to, ne znam što... i tako, zadatak na zadatak, zagonetka na zagonetku i došli nekako do kuće bez nošenja

Evo da se i mi prijavimo s istim setom problema.... Sad je već bolje jer su veći, ali pred koju godinu bio mi je pravi izazov smisliti motivaciju za nastavak hodanja na planinarenju. Mi nismo redoviti planinari, ali povremeno odemo, a tada mi je najbolja motivacija dozvoliti djeci da nose fotoaparate i slika(va) ju putem sve što stignu. Bude i zanimljivih stvari - na Japetiću smo našli zaštićeni crveni ljiljan i druge biljke koje ne znam kako se zovu, a kladila bih se da su isto zaštićene... Poslije to doma stavimo u slide show i divimo se sami sebi. Uz priču hodanje prođe ok. Bitno je da nije dosadno. Najviše im se sviđa hodanje uz more - recimo na Krku. Ali uzbrdica, ajoooj...

[tanja_b]

Svima kojima djeca njurgaju na planinarenju - to je najnormalnije, kad su s roditeljima. Nas je spasilo što smo u dobi kad je A. imao 2,5 godine (taman kad je bio na granici samostalnog hodanja i nošenja po planinama) našli super društvo za takve izlete. S tom djecom je praktički odrastao, to mu je prošireni krug prijatelja, povrh onih iz škole ili kvarta. Kad smo s nekim u društvu, makar i samo s još jednom obitelji, nimalo ne njurga, dapače, skoro cijeli izlet ga ni ne vidim jer odmagli nekamo naprijed Kad je sam s nama roditeljima, bilo je tu i njurganja i svega, ali kako je stariji i s boljom kondicijom, i toga je sve manje, samo mu cilj mora biti dovoljno atraktivan.

Još jedna mala tajna motivacije: skupljanje žigova u neku planinarsku obilaznicu Ja sam se tome odupirala dosta dugo jer nisam htjela da postanemo robovi žigomanije, onda sam popustila i prošle godine kupila dnevnike sebi i njemu (MM nije htio jer ga to uopće ne zanima). Što da kažem, otkako imamo dnevnike, išao bi bilo kamo i na bilo koji cilj, samo ako je u sklopu HPO
(ovo vrijedi samo za djecu natjecateljsko-skupljačke prirode, ali mislim da ih ima dosta takvih)

[roman972]

samo mu cilj mora biti dovoljno atraktivan.

Još jedna mala tajna motivacije: skupljanje žigova u neku planinarsku obilaznicu Ja sam se tome odupirala dosta dugo jer nisam htjela da postanemo robovi žigomanije, onda sam popustila i prošle godine kupila dnevnike sebi i njemu (MM nije htio jer ga to uopće ne zanima). Što da kažem, otkako imamo dnevnike, išao bi bilo kamo i na bilo koji cilj, samo ako je u sklopu HPO

I nama je ovo pomoglo, i bio nam je poticaj za proširenje izbora ciljeva i staza (a to i jest smisao obilaznica), tako da smo svi profitirali!

[larmama]

Još jedna mala tajna motivacije: skupljanje žigova u neku planinarsku obilaznicu Ja sam se tome odupirala dosta dugo jer nisam htjela da postanemo robovi žigomanije, onda sam popustila i prošle godine kupila dnevnike sebi i njemu (MM nije htio jer ga to uopće ne zanima). Što da kažem, otkako imamo dnevnike, išao bi bilo kamo i na bilo koji cilj, samo ako je u sklopu HPO
(ovo vrijedi samo za djecu natjecateljsko-skupljačke prirode, ali mislim da ih ima dosta takvih)

morat ću to probati, jer moja njurga li njurga A zadnjih godina baš i nemamo tako često društvo za nju.

[zasad skulirana]

meni kad netko pita da li si za sport zvuci da li imas talenta postat profi sportas?
a za djecu je poanta ipak prvenstveno u fizickoj aktivnosti,tako da onaj ples sto netko spominje je itekako pozeljan...

nisam znala da neki sportovi/klubovi i treneri tako brzo krenu sa nekom kompetitivnoscu,natjecanjima itd...naravno da se onda manje spretni/talentirani ne osjecaju bas najbolje i moze im postati tlaka ici....

i mi isto puno setamo,vozi bicku (ja trcim za njom jer ju neznam vozit LOL) za sada ju nisam nigdje upisala ali planiram sa 4 barem na ples....

[krumpiric]

Moj trenira košarku i tamo se zabavlja. Skoro će 10godina, trenira od vrtića otprilike, uz pauze za jednu godinu tenisa.
Preko ljeta trenira vaterpolo, ali u ZG je vaterpolo jednostavno prekasno- terminima, a i metodologijom treninga nismo bili oduševljeni.
Trener na košarci je ODLIČAN, to je pravi rekreativni trening pun ljubavi i zabave.

ŠTo se tiče toga "znate li za što su?"- e to tako vidiš. On je za vaterpolo. Može preplivat mali maraton. Ja ga ne mogu potopit u vodi. Igra s kadetima.
Ono, baš vidiš kad je dijete za nešto jako talentirano. Za razliku od npr. košarke koja mu ok ide, ali nije to ni blizu ovome.
Jednom kad bude veći mu ni termini ni metode vjerojatno neće biti neodgovarajući, pa se možde prebaci. ZAsad mu je jadranska divlja liga dosta :D

Mi imamo sreće, jer, iako je isti ko i drugi po pitanju da bi najradije igrao plejku 8h na dan, košarka ga je kupila ljubavlju i odnosima s trenerom i djecom, a vaterpolo njegovim uspjehom, to su mu dovoljne motivacije.

[krumpiric]

morat ću to probati, jer moja njurga li njurga A zadnjih godina baš i nemamo tako često društvo za nju.

nama je to prošlo tako da su krenuli tu i tamo s onim najjednostavnijim dječjim orijentacijskim utrkama, pa su žigovi postali turbo fora.

[krumpiric]

pa priznajem, da, istina, nakon ta 2 sata suvremenog pelsa su mokre i znojne i umorne
to je fizička aktivnost
al nije sport LOL

pa nije poanta teme u formi nego u sadržaju
moja ide na balet i košarku, balet je daleko naporniji

[zasad skulirana]

pa nije poanta teme u formi nego u sadržaju
moja ide na balet i košarku, balet je daleko naporniji

ha ha ,na prvu sam procitala MOJ ide na balet i kosarku pa gledam - imas malog baletana koji je dobar u vaterpolu,cool!

[marijanada]

baš mi je koristilo što sam ovdje virnula!
kontaktirala sam plesne punktove u trnskom, "inova gim" na velesajmu i ritmičku gimnastiku u školi kajzerica.
obići ćemo svo troje i pustiti dijete da odluči

[Val]

Marijanada, ima i RGK Aura na Velesajmu. Navodno su jako dobri.

Glede teme, moji su sportski talentirana djeca, pogotovo sin, ALI on na svakom treningu djeluje nezainteresirano.
Čovjek bi ga trenutno ispisao. No na natjecanju je druga priča. Grize, trudi se maksimalno, osvaja turnire.

Djeca različito doživljavaju sport i ne odnose se prema njemu jednako, a dobrim djelom puno drugačije od naših očekivanja.

[marijanada]

Val, hvala! pogledati ću i Auru.

ja mislim da je sa sportom slično kao sa hranom - moraš djetetu 10 puta ponuditi da proba,
da bi bio siguran dali mu se sviđa ili ne.

ja sam kao sasvim mala djevojčica trebala krenuti na balet. roditelji me doveli, predali me voditeljici, a ja se stisnula od neugode
kao prestrašeni miš. Posjela me je na ručnik i rekla: evo, mi ćemo vježbati, a ti kad budeš spremna - pridruži nam se.
ja sam gorila od želje da se dignem sa ručnika i da dođem među njih, ali sam bila presramežljiva da bi se pomakla s mjesta.
Nitko nije intervenirao i ja sam ostala na ručniku do kraja sata, voditeljica je zaključila da me to ne zanima i za mene je balet bio gotov.
Roditelji su me razočarano odveli kući. Kasnije su mi često znali predbaciti kako sam mogla, a nisam htjela... nisam prežalila što se nisam digla s tog
nesretnog ručnika.
Prije su bila druga vremena. Srećom, danas su djeca otvorenija i roditelji možda ipak više osluškuju svoju djecu, barem mislim da je tako.

[krumpiric]

Meni se čini da ne treba reagirati na svaki mig, tj. kako mi djeca rastu, tako se, umjesto više, manje vodim onom o kompetencijama. Trudim se dati djeci vremena za ispravnu odluku, jer mi se čini da nema šanse da bilo kakvo biće neće od prve odabrati jednostavniji način.
Pa ako nije baš sportaš godine, da će biti kukanja, izbjegavanja itd. Kome je u interesu trčat, ako može ležat i igrat igre :hehhe:, ako nema neku motivaciju...tipa da mu/joj ide, da je ekipa odlična ili tako nešto.
Treba možda krenut od toga koliko se nama nešto da/ne da. Nakon dana na poslu (ili u školi, štogod).

[larmama]

Moja ide i na izviđače, to je recimo jedna od aktivnosti koja ima uz sve ostale elemente i puno elemenata kretanja Recimo ovaj vikend imaju natjecanje. To se odvija na otvorenom i po kiši i uključuje niz zadataka. Znači kombinacija kretanja, grupe i ciljanih zadataka. Noće u dvorani osnovne škole tako da je uključen i noćni tulum u vrećama.
Inače se nalaze jednom tjednom što nije prezahtjevno. Jednom mjesečno imaju još odredski sastanak i u prosjeku jedan vikend neku aktivnost ( natjecanje, izlet, posjet nekom događanju u gradu ....) Odlično je i što preko ljeta imaju dvotjedna taborovanja pod šatorima, po zimi zimovanje u nekom planinarskom domu.
Uglavnom moja jako uživa jer voli dinamično učenje, a tu ga zaista ima. Recimo za natjecanja imaju izradu čvorova, signalizaciju rukama, snalaženje na karti, malo teorije o oblacima, ... i još hrpu toga.
A da bude on topic imaju i svoj sport scout ball.

[cvijeta73]

Meni se čini da ne treba reagirati na svaki mig, tj. kako mi djeca rastu, tako se, umjesto više, manje vodim onom o kompetencijama. Trudim se dati djeci vremena za ispravnu odluku, jer mi se čini da nema šanse da bilo kakvo biće neće od prve odabrati jednostavniji način.
Pa ako nije baš sportaš godine, da će biti kukanja, izbjegavanja itd. Kome je u interesu trčat, ako može ležat i igrat igre :hehhe:, ako nema neku motivaciju...tipa da mu/joj ide, da je ekipa odlična ili tako nešto.
Treba možda krenut od toga koliko se nama nešto da/ne da. Nakon dana na poslu (ili u školi, štogod).

x

dakle, na mom primjeru, treba znat razlikovati kukanje kad je išao na skokove u vodu/atletiku/karate i kukanje kad je išao na nogomet. ovo prvo je bilo za uvažiti, a ovo drugo za pogurati.
trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da dijete nije za individualni sport nikako

[babyboys]

Najstariji 7. godinu trenira rukomet, prije tog jednu godinu kosarke i jedno ljeto tenisa.
Kako znam da je za to? Osim dto mi se nekad cini da se rodio s loptom u rukama, jer on rastura sve loptacke sportove, rukomet je njegova prva i najveca ljubav. I kad je tako nije mi/ nam problem viziti 5 puta tjedno na treninge i cekati do besvjesti, ni cubiti na utakmicama i turnirima. Dodatni benefit je sto je on , a i mi tamo nasao divne prijatelje, jedni su cak i kumovi najmanjem

srednji je stvoren za ples i ritmicki pokret, ali nece. Bed mu je , kaze, jer su tamo samo curice. On bi na nogomet , isso je ljetos u skolu nogometa , ali... Iskreno, ja to malo opstruiram. Vidjet cemo. Za sad plese doma, vozi bicikl vani i stalno skace s prijateljima. A vole i zagljivariti, oba. I povremeno ni u tome nema nista lose. Povremeno.

Najmanji je premali za ovakvu analizu. On jos ne skace sunozno.

[babyboys]

Jelka, nisu sva djeca ista. Nekim je i pola sata slobodne igre vani sasvim dovoljno. A mozda , ako ima umjetnicku zicu , joj nikako ne pase strukturirani trening ( i oni za koje nam se cini da se samo igraju su itekako strukturirani).

probaj ju upisati u neki zbor, ili na neku likovnu radionicu (cekate ima zgodnih, i u Dubravi, mislim da u POU), nek joj to popuni vrijeme.

I sto vama znaci gljivariti? Moji uzmu daljinski, legnu i iskljuce se iz svemira. Ovo sto pise rehab meni nije gljivarenje ni pod razno.

[babyboys]

Krumpi, imas pp

[larmama]

srednji je stvoren za ples i ritmicki pokret, ali nece. Bed mu je , kaze, jer su tamo samo curice. On bi na nogomet , isso je ljetos u skolu nogometa , ali... Iskreno, ja to malo opstruiram. Vidjet cemo. Za sad plese doma, vozi bicikl vani i stalno skace s prijateljima. A vole i zagljivariti, oba. I povremeno ni u tome nema nista lose. Povremeno.

od frendice maleni, rođen istog mjeseca i godine kao tvoj ide na breakdance, malo ju je jedino frka jel izvodi svakakve vratolomije

[tanja_b]

trebalo mi je neko vrijeme da shvatim da dijete nije za individualni sport nikako

Sad si me podsjetila: kad smo još prije škole bili s njim na testiranju, rečeno nam je da je izraziti individualac i da vjerojatno neće uživati u grupnim aktivnostima tipa nogomet, košarka, rukomet i sl., da bi mu prije ležao individualni sport.
A ispalo je sasvim suprotno - njemu su individualni sportovi dosadni, a uživa u navedena tri loptačka sporta

@ larmama, ovaj opis izviđačkih aktivnosti mi zvuči savršeno!
(ja sam u 1. osnovne išla u izviđače, ali sve što s tim u vezi pamtim je čvoruga na glavi koju sam zaradila padom za vrijeme neke grupne aktivnosti u razredu )

[cipelica]

sva ili gotovo sva djeca su za sport, ples, kretanje... ukoliko se ne uključe od prvog do četvrtog razreda uglavnom se neće ni uključiti. ako se uključe teže hvataju korak s onima koji treniraju 2-3 godine a pasivna zabava je tako privlačna..
nažalost je tako.
mislim da je dobro ako roditelji djetetu mogu dati mogućnost da proba više stvari. neka djeca obožavaju sport i žele trenirat više sportova. ukoliko roditelji to mogu financiski i organizaciski to je ok. šiznem kad čujem da neki treneri maloj djeci zabranjuju da treniraju i drugi sport.
mislim da kod upisa roditelji trebaju voditi računa o:- sviđa li se djetetu ta aktivnost
- sposobnostima trenera da vodi grupu djece
ako roditelj želi da dijete u sportu ostane više godina važno je znati: kuda za godinu, dvije ,tri idu najbolji( to je u 'većim' klubovima obično riješeno a upitno u 'manjim')

kuda idu prosječni( to je često problem u 'većim' dok u 'manjim ' svoje mjesto imaju gotovo svi koji dolaze na trening
to je moje iskustvo.

[Lili75]

Lili, ne stizem od posla.

Poznajem ja svoje dijete, što ju manje potičeš (čitaj: tjeraš) to se pretvara u veću gljivu. Npr. ovo ljeto je 2mj. provela na moru, pustili smo ju da nema nikakvih obaveza, nije morala plivati, samo se pracakala u plicaku. Trutina teška. Natukla kila (što je dobrim dijelom zaslužna baka). I što nakon toga zaključuješ?

Ja sam od 2.r. počela s plivanjem, bila odlična, onda polomila ruke na glupoj atletici u školi (jer mi plivanje nije bilo dovoljno), kad sam skinula longetu više nisam imala kondicije i nisam bila najbrža. Pa mi pao entuzijazam i brzo nažicala starce da odustanem. Natukla 15-20kg u 2g. Nikad neću prežaliti što su starci digli ruke.
Onda sam se prebacila na odbojku, opet žustro krenula, ali zbog kasnih termina moji mi nisu dali da se u klubu razvijam, pa je ostalo na amaterstvu. Sve do fakulteta. Onda sam upoznala MM-a i od tada spasnulo potpuno.

Pišem sve to da vam dočaram u kojoj sam mjeri sportaš u duši i kako mi je teško biti objektivna u ovakvoj situaciji. I da se nalazim pred jaaako teškom dvojbom. Ali mogu reći da ste mi strašno pomogli sa svojim iskustvima i razmišljanjima.

Ono što nisam još napisala, ali zato što je za drugu temu, je da mislim da bi se Jana našla u nekakvim konkretnim likovnim radionicama. Umjetnički je tip, u vrtiću su imali malu kreativu s predivnom tetom i tu je puno toga naučila. Trenutne učiteljice ju hvale kako je maštovita, ja doma vidim kako divno crta. Baš ima tu crtu.

Jer da li doista svako dijete mora biti makar i rekreativan sportaš? MM se nikad nije bavio ikakvim sportom, danas mu je zbog toga krivo, ali takva su bila vremena u njegovoj obitelji. Kako će Jana razmišljati za 20 godina? :/

Ej Jelka evo i mene napokon. Kužim poantu. Jana zapravo ne da ne voli sport, koliko shvaćam ona ne voli fizičke aktivnosti a to je nešto drugo i uz to prikuplja kilice

Znam da je pokušavaš pokrenut al opet s druge strane ako će to oslabit djetetu samopouzdanje jer je tamo najsporija, ne voli to a sili je se da ide 5X tjedno (ovo mi je fakat previše za nekoga koga to ne zanima), bojim se da to donosi više štete nego koristi.

Ja joj npr. na moru ne bih dozvolila da se kao 8-godišnjakinja cijele dane prćka po plićaku, rekla bih joj "Ajde srećo zaplivaj tamo dalje, zauzimaš mjesto malim bebama tu u plićaku" ili bi je ja i MM zainteresirali pa zajedno s njom otplivali u dublje i tamo se zezali. Netko je rekao da se trebate svi kao obitelj više pokrenuti u pogledu fizičkih aktivnosti i slažem se s tim.

Smatram da ako dijete preko vikenda i kroz tjedan (ponekad) vozi bicikl, rola, trči s vršnjacima po kvartu, planinari s roditeljima (ili nešto drugo) imam sasvim dovoljno fizičke aktivnosti za tu dob, i mi roditelji trebamo biti primjer što se tiče sporta ali i zdrave prehrane. Bitna je i prehrana u cijeloj toj priči. Što znači toliko plivanja ako dijete dođe kasno doma i nakon toga slisti pola hladnjaka samo karikiram.

Meni je baš šteta ako je dijete likovno nadareno da se ne može izrazit na takvim radionicama zato što ima plivanje (koje ne voli i ne uživa u njemu) 5x tjedno.

Slijedi 2. dio ....

[ninochka]

kod nas je prilično ekstremna situacija.. mali (11) ide na TKD već petu godinu i voli to, vozi ga se daleko na treninge zbog boljeg trenera, ima 4-5 puta tjedno
mala od lani trenira klizanje i sad je krenula na TKD. tako da ona skoro svaki dan ima treninge dva puta na dan. Krajem mjeseca ima natjecanje iz oba sporta isti dan :D :D

situacija je da još oni gone mene, a ne ja njih. jednom u tr imjeseca, ako i toliko, žele preskočiti neki trening

uporni su. vremena ne ostaje za niš drugo... zabranit im neću

[Lili75]

Ja ne mogu zamislit da nemam neku aktivnost, ako nisam u nekoj organiziranoj grupi onda trčim, plivam,...tiejlo mi baš traži...ispušem si glavu i osjećam se bolje...
Stvarno sam sportski tip al vjerujam da u nekim lsučajevima kao kod tebe, forsanje niej potrebno, možda da ima neku fizičku aktivnost maksimalno 2x tjedno (da je stigne poželit al da je ona odabere. Ponudila bih joj par aktivnosti, odvela je po mogućnosti da je tamo neka od njenih frendica iz škole ili netko poznat (ako joj je to bitno) i dala joj da ONA bira što želi. Vjerujem da bi tada uživala.

To gljivarenje koje svi spominjete mi je onako: znači ili bleje u TV ili u igrice??!! Šta djeca nemaju potrebu da imaju slobodno vrijeme samo za sebe, koje će utrošiti na nešto što ih zanima ili onako na razmišljanje "o svačemu i ničemu" (to također smatram vrlo korisnom aktivnošću)? Meni je to bilo iznimno bitno dok sam odrastala, poludila bih da mi je sve strukturirano na minutu (a totalka sam "strukturiran" tip), želim malo improvizacije, ekperimentiranja i tako (mrzim rutinu), teško mi se izrazit što želim reći otvorit ću novu temu na "Izazovima roditeljstva".

[Lili75]

kod nas je prilično ekstremna situacija.. mali (11) ide na TKD već petu godinu i voli to, vozi ga se daleko na treninge zbog boljeg trenera, ima 4-5 puta tjedno
mala od lani trenira klizanje i sad je krenula na TKD. tako da ona skoro svaki dan ima treninge dva puta na dan. Krajem mjeseca ima natjecanje iz oba sporta isti dan :D :D

situacija je da još oni gone mene, a ne ja njih. jednom u tr imjeseca, ako i toliko, žele preskočiti neki trening

uporni su. vremena ne ostaje za niš drugo... zabranit im neću

Nisu sva djeca ista, tvojiam to očito treba ninochka, oni su sportaši u duši i dok škola odlično ide uz sport, i dijete nije preumorno i to želi, zašto ne?
.
al opet ja smatram da svako ljudsko biće treba vrijeme za sebe i svoje misli i da mi roditelji i djeca trebamo zajedničko vrijeme preko tjedna a ne samo preko vikenda. To je samo moje mišljenje kako razmišljam za svoju obitelj, nikoga ne kritiziram niti nešto ne "propovijedam".

[Lili75]

pod zajendičko vrijeme nisam mislila "kvalitetno provedeno" nego ono usputno da obitavamo jedni uz druge, porazgovaramo kako je prošao dan, zajedno spremimo večeru, znam da je to teško u ovo hektično vrijeme al moji su još mali (3 i 5 god) i mislim da to vrijeme "pod obavezno" moraju imati.

[ninochka]

Nisu sva djeca ista, tvojiam to očito treba ninochka, oni su sportaši u duši i dok škola odlično ide uz sport, i dijete nije preumorno i to želi, zašto ne?
.
al opet ja smatram da svako ljudsko biće treba vrijeme za sebe i svoje misli i da mi roditelji i djeca trebamo zajedničko vrijeme preko tjedna a ne samo preko vikenda. To je samo moje mišljenje kako razmišljam za svoju obitelj, nikoga ne kritiziram niti nešto ne "propovijedam".

potpuno se slažem. mi smo razvili sistem da je zajedničko vrijeme u autu :DD a onda opet ima dana kad jedan ima trening prije drugog pa se družimo dok čekamo, a ostane nekad i doma vremena. prednost je što nismo baš kućni tipovi

[Lili75]

potpuno se slažem. mi smo razvili sistem da je zajedničko vrijeme u autu :DD a onda opet ima dana kad jedan ima trening prije drugog pa se družimo dok čekamo, a ostane nekad i doma vremena. prednost je što nismo baš kućni tipovi

X