Ponukana drugom temom, otvaram ovu. Pitam se treba li svako dijete slobodno vrijeme za sebe?
Da ne ide stalno na neke od svojih (brojnih) aktivnosti?
Da nema cijeli tjedan strukturirani raspored (barem ne u ovom popodnevnom dijelu)?
Sjećam se da sam kao dijete uživala u tim satima, radila ono što se meni radi, ono što me zanima, razmišljala o „svemu i ničemu“, odrastala, upoznavala samu sebe, spoznavala svijet oko sebe, itd.
Danas mi se čini da većina djece uopće nema vremena za ovu (po mom mišljenju) vrlo korisnu i iznimno bitnu aktivnost, da sami organiziraju svoje vrijeme (ne govorim o cijelom tjednu nego o tih par sati), da se sami nauče zabavit (iz dosade, da dosada je jako dobar poticaj), da spoznaju sebe, promišljaju i razgovaraju o stvarima koje ih muče, nauče uživat u SVOM društvu, i sl.
Često se na forumu spominje „gljivarenje“ djece, mislim da ja na ovaj način uopće nisam gljivarila (možda po nekima i jesam) nego sam uživala u tom vremenu na svoj način.
I dan danas volim imat slobodu i mogućnost da sama upravljam svojim vremenom i da imam vrijeme samo za sebe. To poštujem i kod djece, kad starija (5 god) kaže: "Ja bih sad malo bila sama i zabavila se, ja uzmem mlađeg bracu i zabavljam njega
Bez obzira na dob i različite karaktere djece, smatram da svatko ljudsko biće ima potrebu za slobodnim vremenom samo za sebe i da to donosi razne dobrobiti za unutarnji razvoj osobnosti.
Baš me zanima vaše mišljenje.
P.S.
Dvoumila sam da li da stavim tu ili pod Filozofski kutak