A onda ili uzmi neki savjet koji ti je ponudjen ili poslusaj sama sebe i odi svajetniku.
U svakom slucaju sretno.
A onda ili uzmi neki savjet koji ti je ponudjen ili poslusaj sama sebe i odi svajetniku.
U svakom slucaju sretno.
Lol,jesam i to vec nekoliko puta. I to lijepi mail-ja se osjecam,ja mislim,trebali bi...blabla...
Ili ga nazovi. Mi se na skype (silom prilika, jer je daleko) napričamo više nego kad smo jedan kraj drugoga.
A sve ove zamjerke koje mu nalaziš...Možeš li preći preko nekih? Iz ljubavi. Ili samo zato da nešto napraviš što će njemu biti drago. Odaberi jednu, pola, nekoliko stvari, koje te smetaju i odluči da te više neće smetati.
A neke mu probaj predstaviti tako da će sam promijeniti stav. Da, znam da pišem kao da je tvoj muž dijete. No, mnogo njih ostaju djeca čitav život. Jer im može biti. Najprije mame, pa žene.
Samo ih, "jadne muške", pazimo i mazimo. ON radi, ON zarađuje više, ON je umoran, ON ima veliku odgovornost na poslu, ON to ne zna skuhati, složiti u perilicu, promijeniti pelenu, naći žličicu...nastavi niz. Sigurna sam da svaki od njih to zna i može. Ali neće. Ako ne mora.
Mislim,ako zna raditi svoj jako odgovoran i kompleksan posao...a da ne zna kakav jogurt voli kćer (a ni gdje može kupiti taj ...jogurt...da psujem, tu bi sočna psovka pala .
Nezainteresiranost i ono što ja mogu sve, brže i bolje, a što ćeš. Dozvoliš da to ne zna i pomisliš na neke lijepe zajedničke doživljaje, na to da valjda ima neki veći razlog da si s njim, da si mu rodila dijete (djecu) sa njegovim genima...Kad možeš. Kad ne možeš, onda radiš ono što već svaka od nas radi, prigovaraš, plačeš, povučeš se u sebe, pričaš, odeš u šetnju...
Ne znam, život u braku nije nikako lak. Vjerujem da bi i muževi voljeli da smo jednostavnije, da nam je seks zabava nevezana za opran zahod i/ili vrijeme provedeno tuljanareći
Deaedi pa nisu svi muževi nalik tvome
tebi je sf da te tm ne posluša, ne ustane ako ti tako zahtjevaš
ali postoje i oni koji naprosto nisu takvi
jednostavno ne slušaju bespogovorno
i ponekad učine po svome
pa ako žele spavati, nastave spavati
ne ustanu
aq, apsolutno te nisam htjela napadat niti sam te napadala i jako mi je žao ako si me tako doživjela. Namjera mi je bila ponudit ti drugu perspektivu, odnosno probavit sagledat stvari iz kuta tvog muža.
Naravno da nisi zadovoljna sadašnjom situacijom, ali da bi ju promijenila moraš izaći iz kruga ja sve radim sama, ti ne pomažeš i ja sam ljuta i dalje sve radim sama. Moraš nekako presjeć tu situaciju. Napisala sam najbolje savjete koje mogu dati iz vlastitog iskustva. Danas, moj lijeni Dalmatinac i kuha i stavlja robu prat i sušit i usisava. Kupaonicu ne pere i vježba grafomotoriku s djecom, ali zadovoljna sam. Put do ovakvog odnosa nije bio posut laticama ljubavi, ali ljubavi je bilo uvijek. Često mi je bilo jako korisno podsjetit sebe i njega da ljubavi ima.
X
Meni je isto sf deranje na muža, iako mi je to bila svakodnevica u djetinjstvu i davno sam obećala sebi da NIKADA neću postati takva. I nisam. Ponekad nabirem nos, ali deranje ke kontraproduktivno i sramotno za obje strane. To nije komunikacija odraslih. Ja dignem glas na djecu, ne prečesto, samo kad je bitno, ali nekako mi je fuj dići glas na drugu odraslu osobu...
Mm ponekad okreće očima kad ja izgubim mjeru i kad me uhvati napad hiperaktivnosti, ali s godinama smo naučili kako se međusobno uravnotežiti i poduprijeti.
Danas nam je prvi dan godišnjega nakon izuzetno napornog mjeseca, ali već planiramo dalje
- što baš moramo idućih nekoliko dana
- što se od nas očekuje, djeca i starija generacija
- što bi mogli, za svoju dušu i bez ikoga
Kad su djeca bila mala, pucali smo po šavovima i mogla sam komotno otvoriti isti ovakav topic, ALI I MM JE TO KOMOTNO MOGAO jer je bilo dana kad sam bila nepodnošljiva
Ne treba izgubiti iz vida drugu osobu. AQ, sorry na otvorenosti, vjerojatno ni ti nisi tm-u ugodno društvo. Ja bih mu otvoreno rekla da bih bila bolje društvo kadbi se neke stvari promijenile, te da sam spremna na te i te ustupke ako on isto napravi odmak od kauča i elekgronike u smjeru djeteta i žene.
Pokušavam se sjetit kad je moj muž u ovih 24 godine zajedničkog života oprao wc, kupaonu, podove...
I nemrem se sjetit.
Tako da očito nije nikad.
I mene to ne ljuti.
Ni najmanje.
Ne bih ni razmišljala o tome da se ribanje wc ne spominje češće na ovom topiku nego seks.
AQ, suosjećam dok čitam sve to.
Stekla sam dojam da vaš odnos ima dubljih problema od neseksanja u životu jer nije seks jedina bliskost koja vezuje partnere, već i razgovor, druženje, zajednički objed...meni se osobno to čini najveći problem, to neimanje zajedničkog prostora za razmjenu bliskosti i rad na odnosu. I nekako mi se on čini jako nezainteresan za vas kao zajednicu.
Osobno smatram da kvalitetan brak (točnije suživot dvoje ljudi) počiva na partnerstvu i dogovoru, naravno da je potrebna ljubav, ali ona jednog dana više nije dovoljna ako nema uvažavanja i želje za partnerskim odnosom u kojem su obje strane većinu vremena zadovoljne.
Neki savjeti ovdje mi nikako ne leže, odbijam razmišljati o muškarcima kao o djeci i bićima prema kojima, jadnima, treba ići oprezno i s mnogo uvažavanja čak i kad glume mororne, biljke, kad su nezainteresirani, pasivni, lijenii prepušteni goropadnicama koje se usude biti tako super i još im nametati osjećaj manje vrijednosti time što drže sve uzde zajedničkog života. Come on.
Da sam u tvojoj situaciji (a mogla sam se naći) - dakle, da sam već pokušala razgovarati o svemu - pitala bih se što želim.
Je li mi on takav dobar i koliko ću dugo s njim takvim moći dalje. Ako bi odgovor bio da nije i da neću moći dugo ili dovoljno dugo, onda bih odradila ozbiljan razgovor potpuno svjesna da ćemo budućnost možda nastaviti odvojeno.
Zauzela bih se za nas, ali bih se prethodno zauzela za sebe. Jer hebeš nas u kojem nema mene.
No, to sam samo ja, rekli bi neki Važno mi je biti u odnosu u kojem smo ravnopravni, u kojem nekad potegnem ja više, nekad on, ali da većinu vremena nekako zajedno potežemo. I važno mi je da zajedno sudjelujemo u podizanju djece. I da svatko od nas ima obaveze u kućanstvu. Kad god se ta ravnoteža pomjeri, počinjem režati. Nisam se rodila s kuhačom, metlom i krpom, kao ni on. Ne znam ništa više ni bolje od njega. Ali spremna sam - zbog ljubavi, uvažavanja i pristojnosti - raditi i ono što mi se ne sviđa (kuhati, prati itd.). Očekujem isto zauzvrat.
AQ, razumijem tvoj bijes u potpunosti. Bila sam u toj situaciji i pricala i vikala i pokusavala. Pa je onda ta faza deranja u svrhu poboljsanja presla u sutnju jer sam (ima tu jos jedna stvar) odustala od nas. stavila sam ga pred izbor: ili cemo tako dalje, sve dok ne dodjemo do razvoda ili ce se pokrenuti. Prvo je isao vidjet kako bi bilo da nastavimo tako, pa je skuzio da sam ozbiljno mislila i malo se pokrenuo.
S vremenom sam se pomirila s tim da mu moram reci ako hocu da nesto napravi. Ok je ako mu se neki puta neda. A on se morao pomiriti s tim da se neke stvari moraju, da se mora baviti djetetom i da nema stalno "neda mi se". Reci mu da si sam izabere modus kako mu je najlakse funkcionirati - jel hoce to-do listu ili fiksna zaduzenja ili what ever. Al nema ne da mi se!
Isto nisam koristila sex jer nisam takav tip (nemogu) i nisam imala potrebu za zajednickim vremenom. No dobro je ispalo kad se zadesilo da smo imali jedan dobar dan jer je nesto napravio u kuci i ucinio me sretnom zenom, pa smo sljedeci dan proveli nesto vremena zajedno, pa je pao sexic itd. Niz pozitivnih dana, pa malo ljenosti, pa se malo skuliram da ne planem, pa je sutra opet dobar dan ... I tak. Normala. Daklem... postoje pomaci i bez umiljavanja, nisu bas neki veliki, ali bilo bi vec nesto da tvoj dragi shvati da nema stalno "ne da mi se". Na to dobijem osip! Ako smatra da za njega nema "moranja", to bi za mene bio put u razvod.
Mladi očevi su često izgubljeni i ne znaju što bi s djetetom. Umoran je kad dođe s posla, ne zna kako da se igra s djetetom i radije je na internetu. Naravno da to nije kvalitetno provođenje vremena s djetetom, ali ja bi na tvom mjestu ipak ostavila to vrijeme za njih. Ako on već zna da ti pratiš kako on provodi vrijeme s njom i da misliš da to ne radi dobro (a s pravom to misliš, ako je tako kako si opisala), vjerojatno mu je lakše uzet mobitel i pustit dijete da se igra sama, jer ionako ćeš ju ti izvest u šetnju.
Mi smo imali sličnu situaciju, on pasivan, a ja sam bila jako naporna i prigovarala sam mu za sve. Sad to retrospektivno vidim puno jasnije nego što sam tad
Ako je umoran kad dođe s posla, pusti ga da se odmori pola sata ili sat. Nakon toga neka se druži s djetetom, a ti za to vrijeme radi 2 sata, bez da ih nadgledaš i ispituješ što su radili ili kritiziraš kako je on organizirao to vrijeme. Najgore što se može dogoditi je da se dijete ta 2 sata igra samo a da je on na mobitelu. To nije dobro, ali realno, neće biti doživotno oštećena zbog toga. Vjerujem da će nakon nekog vremena on pokazat veći interes za to njihovo druženje. Ako se nakon recimo mjesec dana ništa ne promijeni, uvijek možeš odustati od tog pristupa.
Nama je jako pomoglo to što sam se ja malo odmaknula iz te pozicije velikog inkvizitora koji procjenjuje kako je proveo vrijeme s djecom.
Pretpostavljam da je na to Mima mislila: promijeni svoj pristup. Postavi se u njegovu situaciju - žena ga kritizira, snašla se puno bolje od njega, ne razumije da je on umoran...
Znam da je to teško, kad VIDIŠ da on radi krivo (meni je bilo), ali probaj.
I prekinite sve rasprave o tome tko radi više i tko je umorniji. To nikad nije dovelo do nečeg dobrog i služi jedino tome da se druga osoba osjeća loše i necijenjeno.
Iskreno razgovarajte, bez optuživanja i bez igrica u stilu: neću prat i kuhat pa nek si on misli. Ako mu se gadi wc, ok. Reci mu da bi htjela da on preuzme suđe npr. Pokušajte se dogovoriti. Pristup je važan. Ako se čovjek osjeća napadnuto, samo se dalje zatvara i tu nema puno pomoći.
A ovo da nečiji muževi nikad nisu sudjelovali u kućanskim poslovima mi je nezamislivo. Pa nije žena sluškinja. Pametno odgajajmo sinove
Krize proživljava većina parova koji imaju malo dijete. Tad ispliva puno problema koji su se prije mogli tolerirati. Niste jedini i sve je to riješivo.
Govorim sve iz osobnog iskustva. Drži se i sretno
Posljednje uređivanje od annvilli : 28.07.2015. at 23:38
Stekla sam dojam da si odlucila bespogovorno braniti njegovu stranu price iako ju nisi cula,a moju jesi.
I prihvacam ja savjete,ali ako mi uporno dajes savjete koji se vise ticu tebe i tvog muza,a zelis ih copypaste na nasu situaciju,moras biti svjesna da to ne ide kod svih tako.
Ako bas zelis da se stavim u situaciju mog muza,evo kako bih ja razmisljala da sam on "Zivcana je,prigovara,dosadna je,nezadovoljna. Cek...sta je ono ponovila 338 puta??? Ves.. Aha. Idem ga objesit. Al jebate sta smrdi ovo smece!! Ajd idem to obavit,izac s njima malo van,lijepo je vrijeme. Onda cu,kad mala zaspe,imat mira za prosurfat i lezat ispred tv-a. A i.mogao bih svaki dan malo uskocit,ocito joj je to vazno."
Jel bi te ljutilo da,unatoc tome sto sama ribas wc skoljku vec 24 godine,odjednom nestane i seks koji ti je,ocito,bitan.? Kako bi se osjecala? Kao cimerica,cistacica?
U redu je da tebi ne smeta sto sama to radis. Ali ako postoje stvari koje te smetaju,a nikad se ne promijene,onda je to problem.
Upravo to!! Ja moram razmisljati kako cu.lijepo,nenametljivo,obzirno pristupiti muskarcu od 35 kojeg mama nije ucila da zene nisu cistacice! Balkanski mentalitet!!
I ja sam spremna vuci vise od njega. Al do neke mjere. I tu smatram da ne moram vise biti pristojna. Iako,ok,shvatila sam da moram biti malo "proeacunatija",pa na fini nacin traziti. To nisam ja,al mogu probat
Uostalom, ima tvoj gospodin i slobodne dane, vikende. Mozes ga za pocetak zaposlit te dane, pa onda postepeno i ove druge.
svakako je kriv odgoj. naši muževi nisu gledali svoje očeve kako pomažu u kući niti kako se bave s djecom. majke ih nisu učile, one su prale i čistile...
ali vi već 6ipol godina živite zajedno.
htjela ili ne htjela priznati i ti si se uklopila u sliku.
Zuska bi prekinula s njim a ti si se za njega udala i rodila mu dijete.. živjela si s njim, znala si kako se ponaša. zašto nisi ranije reagirala?
Nemoras biti proracunata ako ti ne lezi, samo se stisaj, ne glasno i ne pretjerano agresivo. Ne trazis previse, nemoj prestati traziti, nisi se ni ti rodila da zivis u vezi u kojoj se osjecas kao cistacica i prilagodi taktiku...nadji modus operandi koji ti lezi. Mislim da smo vrlo slicnog temperamenta. Ono sto sam ja naucila, je da mi je najveca greska bila sto bi pop*** i pocela vikati.
A sad...do kada pregovarati, razgovarati, traziti, cekati da se pomakne....
Mislim da svatko ima svoju unutrasnju granicu i kad se ona dostigne, onda je vrag odnio salu...onda samo cekas kada ces biti spremna na razvod. Oni kao da to ne znaju. Za ne povjerovati!
Meni je sve bitno.
Tebi je očito wc, smeće itd bitnije od tvog muža.
Ponašaš se ko dijete.
Stavila si svoj brak i svog muža na javni forum i kad ti mi pišemo svoja mišljenja i savjete, onda napadaš i vrijeđaš.
Sorry, ali ja žalim tvog muža.
Ne želim ni pomisliti kako je njemu kad umoran zadrema na kauču, a ti doletiš ko vihor i počneš urlati na njega.
Prao ili ne wc, on nije tvoja marioneta.
On je osoba.
Različita od tebe.
Jednakovrijedna i ima pravo biti umoran.
A cure su ti već rekle da neće svijet propasti ako ne ide dijete u šetnju dvaput ili ako kuća ne blista.
U braku se dogovara, ne naređuje.
U braku se razgovara, a ne određuje.
I da, zamisli; u braku se i seksa ili zapravo, vodi ljubav.
Svadljiva si i arogantna.
Ne prihvaćaš ništa.
Ovdje si se složila samo s par postova u kojima ti cure pišu ono što ti želiš čuti.
Ostalo odbacuješ.
Sorry, ali s takvim pristupom tvoj brak nije loš, već je na putu da postane bivši.
O muškarcima nemaš pojma, a ni ne trudiš se shvatit ih.
Žao mi je da se ovdje koji ne uključi pa da ti napiše svoje mišljenje.
A sad se i ja odjavljujem s ove teme kao i Peterlin.
ja AQ ne vidim recimo tako kako je ti vidiš
vidim ženu koja poteže gdje može, želi zadovoljiti djetetove potrebe, želi čist dom, želi obaviti svoj posao I zaraditi kunu
I pukne kad nema ni minimum pomoći od svog partnera
I nije mi nejasno zašto nju smeta taj toliko spominjani vece
koji je symbol nepodupiranja, jer on ne riba wc, ne bavi se djetetom, ne radi ništa osim što se sebično bavi sam sa sobom
da, takav odnos joj daje legitimno pravo da za sebe, za svoje dijete, za njih sve na kraju krajeva traži vise
itreba tražiti vise
AQ, cure su ti ovdje rekle puno korisnoga, ja mogu samo ponoviti
nemoj galamiti, galamom ćeš samo narušiti i ono što vas još veže, ako vas veže....
svaki dan poradi na detaljima, da on osjeti kako je to kad je žena zadovoljna, tipa ajmo sad skupa obaviti to i to
pa sutra nešto drugo, neka vidi da si ti isto opuštenija, zabavnija, pozitivnija ako sudjeluje, ako otkine komadić svog vremena i pretvori ga u vase, zajedničko
koji put to može biti strašno naporno ali probaj
probaj i odlazak bračnom savjetniku
boluje li on možda od depresije?
Nije pretjerano ukusno izrađivati tuđe psihološke profile na osnovu njihovih postova. Dapače, vrlo je arogantno i svadljivo.
A o znanju o muškarcima ...lol.
Znanje o muskarcima...kao da su neka bogomdana misterija u koju treba proniknuti nakon cijelog zivota ucenja! Tanci, stvarno svasta (na cijeli post).
AQ, ti i muž imate blokadu u komunikaciji, zaglavili ste se
Ajd nemoj razmišljati na način tko je kriv a tko nevin
Pokušajte razgovarati bez tvrdoglavljenja
Trebate savjetovalište, IMO
Psiho-profiliranje sa strane: doživjeh to jednom u odrasloj dobi
Majkomila
Bilo je hostile i odmah sam to osjetila, unatoč rukavicama i celofanu
Ali zapravo je ta osoba pokušavala time liječiti vlastite probleme
(nije uspjelo, nikad ne uspije na taj način)
Pa da, muškarac je uzvišeno biće i kad ga se jednom dočepaš, onda paziš da ne isklizne, pobjegne, otrgne... Jer ako ti se dogodi fail u odnosu, znači da nemaš znanje o muškarcima, ni vještine žene, znači da je problem u tebi, ženska glavo. Nemaš strpljenja, ni taktike, vještica si jednom rječju. A oni su tako slatki, bezazleni i krivo odgojeni, nisu oni krivi, majke su.
Oni bi, ali im nitko nije pokazao, rekao, imao strpljena, uvažio. Jer za igrati se i pričati s djecom, sudjelovati u raspodjeli poslova nije dovoljan zdrav razum i pokoja godinica u dupetu.
joooj jadan, jadan, jadan čovjek.
on umoran, strgan dolazi doma,
a ona nakon cijelog dana rmbačenja oko kuće i djeteta (što naravno nije posao)
a nakon toga je još čeka večernji rad, kad okupa, nahrani i uspava malenu,
pospremi suđe, veš i stan, dok se on alija sirotanović odmara i surfa po netu.
besramnica i bestidnica jedna, ja bi je sad banala s foruma,
samo zbog tog odnosa prema muškarcima,
uf sva sam se naježila koliko sam se najezdila.
draga AQ mislim da je za tvoje zdravlje bolje da se okaniš čitanja ovog topica,
kao i za moje uostalom.
srećom postoji literatura za to: tisuću i jedna kolumna Žuži Jelinek mislim da ima nešto tipa "kad želiš prigovarati, popij gutljaj vode i drži ga u ustima dok te želja ne prođe"
aq, suosjećam, stvarno ti nije lako.
Htjela sam samo dodat na ovu priču kako komunicirati, nekako se "ne vikati i prigovarati" pretvorilo u "pažljivo i nježno tepati", a ja baš mislim da bih ja na tvom mjesto, smireno, ali ozbiljno ko smrt, počela razgovor sa "neke se stvari moraju drastično promijeniti jer ja ovako više ne mogu živjeti". Moga bi takav uvod stiltao da više sluša, ali možda si ti nešto tog tipa već probala i nije upalilo.
Vjerujem da je probala, rijetko kome je prva opcija vikanje, to dolazi zadnje, iz nemoci.
točno, postavlja se pitanje smisla ovog topica
jer to nije problem koji se rješava jer ti je netko na forumu dao dobar savjet
ljudi daju ideje i perspektive koje dolaze iz njihovih životnih situacija, a bome i iz njihovih vlastitih obrambenih mehanizama
a ništa od toga ustvari ne može bit savjet koji će spasit za*** situaciju
nije to skidanje mrlje od rajčice sa košulje
stvari mogu popraviti samo aq i njen muž, po meni uz posredstvo stručnjaka, ali svojim vlastitim uvidima i odlukama i ne preko noći (super su mi ovi upiti "i jesi probala koji savjet od jutros, je li se šta popravilo?")
Cipelice, jako dobro si me "pročitala", ne dam na se, takva sam i rođena i odgojena, al čak i ja ovakva sam skoro upala u zamku (u sličnu u kakvoj je sad Amaranth) na početku zajedničkog života. A jok, nećeš taj film gledat ALI trebalo je puno truda, vremena i živaca da se mužić pokrene na način kako pristaje da dvoje odraslih zrelih ljudi treba živjet.
Ja nekako osjećam da je Amaranth probala i fino i lijepo a vika je kako reče JG ostala kao nemoć za kraj.
Majke mi mile ne mogu vjerovat kako neke forumašice ovdje pišu ko da su muškarci neka uzvišena bića a mi njihove sluškinje i za njih uvijek trebamo imati razumijevanja, to je naš blesavi balkanski mentalitet.
potpisujem zadnje postove od forumašica i slažem se sa spajalicom, flopicom, zuskom, Tash, tang i ostalima.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 29.07.2015. at 09:13
Morala sam citirat, ne mogu vjerovat da je ijednoj ženi a bome ni muškarcu normalno ovakvo ponašanje supružnika/partnera. Ma fuuuj!
i btw svi spominjete fine, lijepe riječi obziran pristup, recimo kod mog muža to nije palilo, na jedno ulazilo na drugo izlazilo, al kad bih napravila dramu-scenu koaj se pamti mjesecima uz viku naravno :D onda bi se sve normaliziralo. I sad ti reci, ne reagiraju ni svi muški jednako.
potpis na zusku i ostale postove na tu temu,
ja ću iz pozicije nekoga gdje je takav brak završio razvodom
samo dodati da pokušaš stvari rješavati što prije, najbolje sa bračnim savjetnikom,
jer ćeš u jednom trenutku ovakvog života svatiti da više nema ljubavi s tvoje strane i da je za sve prekasno
ostale postove na tom tragu,
imam grč u želucu od čitanja pa krivo pišem
hm, ne znam otkud
šalu na stranu, ovako kako si sad napisala meni zvuči prihvatljivo
no, ponekad kod nekih ljudi možda ni to na fino ne upali
možda se čovjek jednako pristojno odazove i kaže:"dušo, ja sam sad jako umoran i potreban mi je ovaj san, još ću malo ostati"
i okrene se i zaspe
možda se pravi da ne čuje
možda odmah ustaje
možda uvuče i ženu nazad u krevet da se malo podruže
milsim, moguće je stopedeset različitih prizora čak i jednog bračnog para
po mom mišljenju, ovo je najvažnije pitanje, koje meni prolazi kroz glavu svih ovih 5 stranica....
ne vjerujem da on nije bio takav i prije nego je dijete došlo, ne razumijem zašto nisi reagirala odmah.
ja osobno ne bi nikad toliko dugo trpila.
ne bi htjela da ovo ispadne kao popovanje, hebaj ga, sad je tako kako je, ali mislim da veliki dio problema leži u činjenici da si predugo šutila i dovela do ove situacije koju imaš danas.
i nažalost nemam neko rješenje, jer ti ipak najbolje znaš svog muža, ali mislim da ako želite sačuvati vaš brak, hitno trebate potražiti stručnu pomoć.
i razgovarati, razgovarati, razgovarati....
želim vam svu sreću!!!
odred za razvod vs balkanski mentalitet
presmjesno
i onda su muški djeca
Postavimo li situaciju obrnuto - tako da je muškarac doma, a da žena radi, uvijeti da suživot funkcionira su dramatično različiti od onih u kojima AQ živi.
Žena bi promatrala muževe potrebe i pomagala čim dođe na vrata, puštala muža da odmori kad se ona vrati.
A u ovoj situaciji muž češća jajca nakon posla.
Nije fer
to sam je i ja već pitala, naravno da je drugačije kad u priču ubaciš malo dijete i posao kojeg radi do sitnih noćnih sati...
dok nije bilo te dodatne dvije varijable očito je sve bez problema hendlala,tako nešto je i odgovorila...
da,trebala je predvidit da će kad tad doći dijete i druge obaveze pa da bi preodgoj trebalo ranije započeti ali malo tko misli toliko unaprijed....
a i naravno, u početku dok je još jaka ta neka zaljubljenost progledivaš kroz prste odnosno ne vidiš neke stvari...
čak postoje i simpatične mane koje se s vremenom pretvore u iritantne osobine....
tanči,nisi dobro čitala,ne očekuje ona da kuća blista nego joj i mala ima atopijski, onda si ipak nemoš dopustit totalni kazin od kuće i masu prašine...
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 29.07.2015. at 09:57
A ja potpisujem ovo, jer sam na istom putu.
I ne mogu shvatiti ovo razgovarati, razgovarati, razgovarati... Dokle? Cijeli život? Pa nije malouman. Nije dvogodišnjak ni tinejdžer, odrasla je osoba. Nije ni slijep, vidi da radim osam sati izvan kuće, sama se bavim djetetom (jer on ne zna), na PDS studiju sam i još radim honorarno od kuće, kada da kuham, usisavam i brišem prašinu?
Ja sam se u jednom momentu umorila od razgovora i jednostavno ušutjela. Prestala sam moliti, ali sam prestala i raditi neke stvari. Iako mu se tek tada upalila lampica, i sada radi puno toga, gotovo sve po kući, pa se čak, zamislite, počeo snalaziti i s djetetom, ja sam se jednostavno iscrpila i ne da mi se više, želim izaći iz te zajednice.
Na pitanje koje se provlači, zašto se nije ranije reagiralo, a dugo smo bili bez djece, pa nije mi smetalo da bude dva sata na internetu dok ja ta dva sata čitam knjigu, ili peglam, ili trčim. Jer smo oboje imali vremena za sve što smo htjeli, s djetetom se to promijenilo.
Rekla bih da je zivot u zajednici bez djece jednostavno neusporediv sa zajednicom s djecom. Jer ništa nije obavezno. A s djecom je. Puno toga se jednostavno mora, s neki ljudi to ne kuže ili kuže al ne prihvaćaju ili su jednostavno šokirani promjenom u životnom stilu bez obzira koliko ta promjena bila željena. Zato mi se čini da ovo pitanje "dis bila 91" jednostavno promašuje bit, jer su 91 prioriteti bili potpuno drugačiji.
super mi je ovaj forum jer me osvjesti da je 100 ljudi 100 čudi i da svako ima pravo na svoje mišljenje...
A moje je mišljenje da je brak zajednica DVOJE LJUDI koji se osnovno vole i poštuju. Ako to osjeća/radi samo jedan dio te zajednice onda postoji problem koji treba riješiti. Ako ga tih dvoje ljudi sami ne može riješiti treba im pomoći. Ako si ne pomognu sami ili netko drugi nastat će još veći problem i nakon jedno 3-20 godina (zavisi od veličine problema) će se rastati. Za to vrijeme taj jedan koji je vidio problem će se razboliti. Nakon što se rastanu onaj koji nije vidio probleme će si brzo naći drugog partnera a ovaj drugi će i dalje biti žrtva sam sebi.
možda sam brutalna, možda filozofiram ali to je moje mišljenje
Ukratko: problem (bilo koje prirode) treba riješavati odmah i sad!
Ja iskreno vjerujem da se svi trebaju potrudit 150% da se brak/zajednica spasi, al iako ne ide, ni nakon XY pokušaja, onda ne ide i mislim da su tad svi sretniji ako se razdvoje a nastave i dalje odgovorno vodit brigu o djeci.
Fakat je tuljan.
Moj bi isto rado usvojio tuljanski način života, ali ja isto kvocam, molim, mirno saopćim, dreknem (kao Daedi)....šutim satima.....kakogod, ali ipak se pokrene,sudjeluje, čuva i igra se s djetetom, odvede ga u šetnju, pomaže doma....
Ali da bi radije visio na kompu i gledao utakmice, vjerujem da bi.
Ne preostaje ti izgleda ništa drugo nego i dalje se mailat, pričat, vikat, saopćavat, komunicirat i ostalo.....
Čitam od dosade i nekako mi nije jasno... Imamo klasičan primjer Homo erectus balcanicus (ja takve zovem australski ljenjivac). Postao je otac i muž, a ništa od toga ustvari nije postao. Radi, dolazi doma, češe jajca, spava i surfa. Gdje je tu partnerstvo i roditeljstvo?? Meni se čini da se takvi ožene iz krivih pobuda: da zadovolje formu, "došlo im vrijeme", nađu pogodnu ženu koja im mijenja mamu jer sve radi umjesto njih, a usput računaju i na redoviti seks. Može-ako se obje strane s tim slože. U ovom slučaju se nisu složile. Ne bih se ni ja. Ili radikalna promjena ili razlaz. Ako mi netko nije partner i ako nije pravi otac našem zajedničkom djetetu onda nemam što radtiti s njim. Uostalom, lakše je čistiti za dvoje nego za troje, a i žena je zadovoljnija ako shvaća da nekom nije sluškinja.