 |
|||
Je li "princeza" pozitivan role model?
Jedna nonsens tema za vrele dane, ako je već bilo slične (a čudi me da je nisam mogla naći pretraživačem), molim moderatore da reaguju
Kako kaže naslov, je li vama "princeza" pozitivan ili negativan uzor za devojčice, i zašto?
Meni je sa godinama "princeza" dobilo izrazito negativnu konotaciju, pa se mislim da je možda i šteta što je tako. Propuštam li ono pozitivno kod "princeza"?
Upravo me FB podsjetio na jednu davnu objavu, a taman paše na ovu tvoju temu, pa kopiram:
Nekoć davno živjela djevojčica koja je svog mladića pitala hoće li je oženit. Mladić je odgovorio: NE! !Od toga dana djevojčica je živjela sretno do kraja svog života, nikome nije prala, kuhala ,peglala, zabavljala se s prijateljicama, radila i trošila svoj ...novac na što je htjela.......* KRAJ * Problem je da nama kad smo bile male te bajke nisu ispričali nego su nas zajebali s onim idiotom na bijelom konju.
meni je princeza kao i šefica nadimak za curicu koja voli biti u centru pažnje
ako pričamo o marketingu osobno radije Pepeljuga nego bratz, monsterhigh ili japanske mange s onim suznim očima. Razne se boleštine s tva i neta nude djeci, a jako malo vrijednog. To je uloga roditelja birati, filtrirati dugo, dugo, a zatim zajedno gledati i učiti kritički razmišljati.
Na zadnjem maskenbalu u našoj školi pobjedile su samo kreativne uradi sam maske, niti jedna kupovna princeza :grin:
Posljednje uređivanje od pikula : 07.08.2015. at 14:54
Princeza=drama queen u našem kućnom žargonu.
Nije izrazito negativna asocijacija ali svakako nije ni pozitivna. :p
Mojem djetetu od malo preko dvije i pol godine, princeza je netko u dugoj haljini ili suknji. I nis' vise o tome ne zna.
Tako je i kod nas.
Jedino Meridu može malo izblize upoznati, bude li nužno. Dok je to u mojoj moći.
Ovako i ja, reč "princeza" mi nema ništa naročito pohvalno, niti bi mi "princeza" bio neki ideal koji bi detetu prezentovala.
Ali, moja ćerka je od rođenja postala princeza moje strane familije.
Naravno da mi je prvo bilo slatko i drago, prvo je unuče mojoj strani familije, normalno je da je smatraju posebnom i dragocenom kao i ja, nije mi smetalo tepanje njoj "princezo" i "lutko".
Dobijala je na poklon krune, čarobne štapiće, maskirala se u princeze, što homemade što kupovno
Zatrpavali su je princezastim i drugim bajkama sa evropskog podneblja u svim dostupnim oblicima, od audio-bajki do crtaća, slikovnica, zbirki bajki, bajki u originalnoj dužini i verziji...Bez preterivanja mogu reći da svaku moguću evropsku bajku naša kuća ima u bar 7-8 verzija.
Dizni crtaći su takođe obožavani i potencirani kada god je to bilo moguće, Pepeljuga je niz godina bila vodeća heroina, srećom napredovali smo do Zvončice i Petra Pana.
U međuvremenu se rodilo i naše drugo neprimetno dete, kojem rodbina nikad nije udelila titulu čak ni paža, ako već ne princa.
Moram li reći da princeza sada ima punih 6 godina i da pri svakom susretu sa mojom rodbinom ona seda na svoj tron zapovednice svima, doslovno. Ako postavljam granice, rodbina tvrdi da sputavam dete, narušavam njihov odnos itd.
Pri tome oni sami slede liniju vaspitanja koje se ja grozim: "ne, ne, ti si princeza, princeze ne plaču, uvek su nasmejane. Ne, ne, ti si princeza, princeze se ne prljaju....itd.,itd."
U međuvremenu je tu i vrtić, gde se, avaj, princezasti mit samo veliča, gde su devojčice dobre i mirne a dečaci zločesti, a princezaste maske se itekako visoko kotiraju makar se ja satrla u homemade pokušajuma originalnosti.
Što duža kosa, bar do pupka i niže, uz akcesorije, nakit, parfem i šminku, se podrazumevaju kao divotne. (nemam ništa protiv duge kose, ali mi ide na živce princeza sa dredovima koja vrišti na pomen češljanja...)
Naravno da ja svih ovih godina vodim borbu u ilegali
I čini mi se da je dete konačno spremno da napusti svo to princezanje- ali rodbina se ne predaje!
Pa sad mislim-šta li ima dobro u tom modelu prineze kada ga se treba tako držati (treba li napomenuti da me je tata zvao "princezo" valjda do puberteta)?
Uskraćujem li ja dete ako mislim da joj trebaju zdraviji modeli ponašanja?
Kada je vreme da dete konačno iskorači iz tog crno belog sveta mašte u realne socijalne odnose?
Posljednje uređivanje od pulinka : 08.08.2015. at 08:56
Meni je to negativan model, imam dvije kceri. Starija je dosla odmah iza brata, 2mj kasnije od necake. Nisam nikada patila na lutke itd pa joj nisam to ni kupovala. Igrala se sa auticima, alatima, posudama, kockama. Kada je bila veca iskazala je zelju prema lutkama (winx kasnije monster high) i pokoja barbika. Bebu nikada nije trazila niti imala (kolica, bocice, kuhinje) Imamo pozamasnu kolekciju, sada ih vecinom oblaci, kreira za njih odjecu. Necaka je bila malo drugacija prica, od pocetka je imala bebe i svu pratecu opremu, zvali su je princeza itd...sve faze je prosla. Obje sada imaju 10 god i razlika je ocita. Dobiju iste ljetne cipele na poklon kao japanke sa malo povisenim, jedna vristi od srece, drugoj to bas i nije da nosi sa 10 god. Stoje u ormaru. Dok necaka ima jako izrazenu zelju za pokazivanjem i sredivanjem i na fejsu stalno stavlja neke fotke u maminoj robi, polunasminkana, u skroz kratkim minicama (dize mi se kosa na glavi od toga ali ne mogu nista) njima je to super. Daleko od toga da se moja ne voli sminkati, sva sminka mi je stradala ali joj ne pada na pamet da bi izasla van takva. Grozi se cura koje hodaju polugole, roze boje, frozena...nastavi niz. Mladja je jos beba ali u sirokom luku izbjegavam ikakve igracke namjenjene upravo za curice i zabranila sam kupovinu takvih svima. Takoder uvijek reagiram na te izjave pa ti si curica/ne smijes ovo ono...
Cije kceri nisu bar pola dana Ane ili Elze, nek dignu
dva prsta.
Bajke su dio odrastanja, i mog i moje djece.
Pa tako i princeze i princevi i zabe.
I dozvoljavam gender related igracke jer ih moj odgoj usmjerava, ne monsterica ni transformersi.
Tako da nemam nista protiv toga da bude princeza dokle god odgajam i ratnicu i znanstvenicu.
Kris, u opisu svoje djevojčice, kao da si opisala moje obje cure.
upravo tako Cubana.Cubana prvotno napisa
Cije kceri nisu bar pola dana Ane ili Elze, nek dignu
dva prsta.
Bajke su dio odrastanja, i mog i moje djece.
Pa tako i princeze i princevi i zabe.
I dozvoljavam gender related igracke jer ih moj odgoj usmjerava, ne monsterica ni transformersi.
Tako da nemam nista protiv toga da bude princeza dokle god odgajam i ratnicu i znanstvenicu.
ne volim generaliziranja zasto bi curica koja voli barbike morala s 10 god hodat nasminkama i naslikavat se u maminoj robi.to mi je totalno poopcavanje.
ja recimo svojij ne bih dala monster high.
Pa zar nisu te Ana i Elza pozitivni modeli. Osim ako je negativno što su zgodne i obučene u princezaste haljine (Ana čak i nije). Ana je spasila Elzu, sestrinska ljubav je prava ljubav, dečki su sporedni likovi.
Princeze su. Zato sam ih spomenula.
Pa meni se čini da ovi noviji crtići nastoje izbjeći te stereotipe o princezama (čini mi se da je još netko spomenuo Frozen), i Frozen, i Merida hrabra, i ona Matovilka, i ono sa žabom u New Orleansu, svi ti likovi nisu niti tipične princeze po odjeći, niti ih spašavaju dečki. A inače, nemam pojma, nisam dječji psiholog pa ne znam što je prirodno a što nametnuto,ali mi se nekako čini da je ta princezasta faza, igranje lutkama itd. možda djevojčicama i nekakava normalna faza u razvoju.
Bolje rečeno, čini mi se da je izostanak te faze neuobičajen, da ne kažem težu riječ.
Ja nisam rekla da je to upravo zato tako, samo sam navela razlike u odgoju i trenutacni rezultat. Sto ne znaci da moja nece poblesaviti... Ista dob, samo to. Ona bjezi od frozena jer su sve ali bas sve cure u tome, valjda zeli biti drugacija. Da ne kazem da me neki put njen modni izricaj baca u ocaj... Za maskare uvijek imamo svoj kostim, prosle godine je bila charlstonka, ove godine mishica...kaj se tice monster high, moji su se grozili jer sam ja kao dijete voljela bubimira a ja ga dan danas volim pogledati. Volim i ugly americansI vecina se groze monsterica.
Istekao mi edit. Ma i trnoruzica, sto 100 godina leži i ceka poljubac... neka i nje.
Nekad sam mislila da moj sin nece imati ni jednu oružje igracku. Sad ima cijeli arsenal, od maceva do pistolja.
I nije agresivan, nije svadjalica i nekako ne vidim ga kao bulija. A k tome i bez problema ode na igranje u kucu kod tri decka sa sestrinim rozim papucama jer drugih u tom trenu nije imao.
Iako je roza "zenska" boja, vaznija mu je igra nego boja, vazniji sadrzaj nego forma.
I to smatram nasim obiteljskim uspjehom.
Iako okolo trci sa pistoljima.
Mozda sam fulala ceo topik al poanta je da su obiteljske vrijednosti ono sto ostaje. Ne roll modeli sa tv-a.
Prepricavam sada mm temu...i prva njegova reakcija je : - pa kaj nisi skuzila koliko mala voli naredivati u igri? I to je istina, mala od malih nogu nareduje, moja se pokori (u svojoj glavi ona to shvaca kao kompromis) a kada joj dopizdi, jednostavno ode iz igre.
Apropo bajki, kaj mislite jesu li bajke od Grimma ili od Peraullta prikladnije za djecu? U Charlesovim bajkama koliko se sjecam nije sve tako ruzicasto, Crkvenkapica je sluzila kao upozorenje djeci na pedofile, trnoruzica je bila u vanbracnoj vezi itd...
Tek danas vidim da je pulinka drugačije zamislila temu
Mislim da svaka djevojčica mora jedno vrijeme biti princeza. A zašto ne bi bila. U dugim haljinama i štiklama ( naročito maminim) i da ima krunu. I neka bude princeza svome tati, lijepo bi bilo da ju i muž u budućnosti tretira kao princezu, a ne kao, npr. služavku.
I svaka djevojčica ima pravo na lutku i kolica ( ili krevetić), iako ima pravo i na bicikl, ako joj ga roditelji mogu priuštiti. Ako želi biti u rozom, neka bude. I ja volim biti u rozom i dan danas, i volim se igrati sa lutkama. Iako, rozo je danas IN boja. Moji sinovi imaju roza majica i svečane lila košulje i svašta takvo.
Silno želim svojoj kćeri da se cijeli život osjeća kao princeza, odgovorna, samosvjesna princeza, neka nikad ne upozna ružnu stranu života. Evo, sad plačem, jer znam da joj tako sigurno neće biti, ne uvijek. Nije život pjesma. Ali, dok god mogu, pružit ću joj sigurnost i ružičastost i princeznost života. Kao što i sebi želim.
Ne, baš si skroz na temi o kojoj razmišljam, kao i ostali odgovori.
Jasno je meni da je biti princeza, biti lepa, i biti obožavana, (i biti šefica
I ne smeta mi što je ona pola dana Pepeljuga, a pola mačka ili triceratops ili mala beba koju mlađi brat hrani na cuclu, ili štagod. Dokle god joj princeze nisu jedina preokupacija ja sam zadovoljna.
Više me onako, filozofski gledano, zanima odakle ta tuđa fascinacija odraslih osoba princezama i pratećom mitologijom i stereotipovima.
Zašto je mojoj familiji bitno da moja ćerka trajno bude i ostane samo i jedino princeza - godinama?
I koliko se takav tretman računa u "obiteljske vrednosti"- stalno smo u raskoraku sa rodbinom, jer ja za razliku od njih ne dopuštam da mi "princeza" skače po glavi-i ovo "skače" mislim u doslovnom smislu.
I koliko moje obiteljske vrednosti mogu da pobiju združeni uticaj svega ostalog što šalje suprotne vrednosti kao bitne?
I naravno, zašto Ana, Elsa, Merida, Rapunzel i ostale pozitivne junakinje moraju biti princeze (ili bar poglavičine kćeri i sl.)?
Zar njihove pozitivne osobine nisu dovoljne bez pratećeg pedigrea?
Beti, zašto to misliš, meni se baš sviđa u kom smeru tema ide?
Nemam ništa protiv faze princeze, naprotiv, nego protiv ostajanja trajno u njoj.
A evo, ja ne želim da bilo ko moju decu, kada odrastu, pa i tokom odrastanja, tretira kao princeze i prinčeve. Ne žeilm da iko misli da su oni iznad ili ispod drugih, nego da su sa drugima ravnopravni. Da imaju prava i obaveze prema drugima.
Možda je stvar u drugačijem poimanju "princeze".
Ja sam prave, istorijske, princeze uvek doživljavala kao užasno opterećene i ograničene svojim poreklom i statusom, jednako podređene kao i druge žene, osim što su živele u boljim materijalnim uslovima.
Vidi, vidi, moje poimanje "princeze" totalno je drugačije od tvog. Baš zanimljivo
Pulinka, mislim da brigaš nepotrebne brige. Kad ti dijete uhvati 10.godinu, odnosit će se prema princezastim igrama i stavovima kao i predškolac prema ružičastoj tuti ( noši, bokariću...).
Mojim je curama "uzor" kraljica Sissy, Barbie i sve slične junakinje nisu ih nikad previše zanimale. Sada se naveliko spremaju i "planiraju" posjet dvorcu Schonbrunn
Ja imam odbojnost prema svemu princezastom, jer ja nisam bila nikad u tom fazonu... A posle kad razmislim - mozda je bolje za zensko dete odgajati ga tako. Znate onaj faznon "jaoooo, ja to ne moooogu" pa joj svi i priskacu u pomoc. Ne znam jel sam ista dobila od toga sto mi je mnogo sta na plecima.
Sad je moja mala beba, za pocetak imam odbojnost prema roze boji i nista roze joj nisam do sad kupila.
Imam sinove pa princeze nisu nikad bile dio naše ikonografije.
Općenito "princeza" kao stereotip u našem domu podrazumijeva razmaženu osobu koja ne cijeni ono što ima, ali dalo bi se o tome diskutirati... Ako se netko stvarno rodi kao princeza, stupanj slobode odabira puno joj je manji nego običnim smrtnicima. Dakle, pitanje je da li stvarno biti princeza znači samo bogatstvo i slavu (pa zaboga nismo više u razdoblju renesanse da čekamo one bijele konje) ili treba razmisliti i o negativnim stranama koje nekome donosi takav položaj.
Čokolada, to je utešno pročitati
Zapravo, mislim da će mi se dete zasititi mita o princezama ranije nego odrasla rodbina
Beti, daj napiši koju pozitivnu o princezama, ja ih više ne mogu sagledati drugačije nego negativno.
uf,meni ta princeza ima izrazito negativnu konotaciju...ja sam moju N cijelo vrijeme doživljavala (i doživljavam) kao tipo sportivo, spretna je, vozi bicku,role i proplivala je ...kad je usporedim sa vršnjakinjama s kojima se nekad druži,nije nimalo "ženskasta"...
ja sam lady imala isti djir/fazon ali mi je vrtić sve pokvario...došli smo do toga da vrišti i ne želi nositi ništa nego haljine jer su je tete s vrata dočekivale sa :joooj kako si lijeeeeepa,ko princeeeza kad bi joj ponekad obukla haljinu..pa bi curicama lakirale nokte,ja sam zabranila da to mojoj rade..sve te rodne razlike i njeni komentari: to je za muške i to je za ženske su se pojavili nakon što je pošla u vrtić...pa odjednom pitanja: mama,zašto ja ne nosim haljine,ali nisam lijepa ako ne obučem haljinu (aaaaaa)....pa objašnjavaj da je bitno kako se ponašaš a ne što nosiš itd....
u none se kindjuri,kupi njen nakit i razvlači ga po kući ( ne znam zašto moj ne uzima a na dohvat ruke joj je,ima bit da none isto malo potiče to ženskastije ponašanje) ,sutra će za rodjendan od nje dobit krunu i rozu tu-tu kotulicu (onu baletansku)....
ja joj nisam kupila nijednu lutku,igramo se sa kreativnim igračkama,crtamo ,bojamo a priče za laku noć za glavne junake uglavnom imaju razne životinje, od tih raznih dama u nevolji ni traga....
Posljednje uređivanje od zasad skulirana : 08.08.2015. at 16:33
Meni je zanimljivo bilo cuti kad je moja ucila o Sparti i Ateni i doma mi rekla
Znas mama ja bi puno rađe živjela u Sparti nego Ateni jer su u Ateni zene ostajale doma, nisu se mogle obrazovati, a u Sparti su mogle sve pa cak i u vojsku. Bas se je vidjelo da su raspravljali o tome u skoli. Tako da su princeze bile samo dio odrastamja kao i vještice
Kod nas su klinci u vrtiću imali hrrrrpu stare odjeće i kojekakve opreme, mogli su se do mile volje preoblačiti u što su željeli, ali nekako nisam baš viđala princeze. Tu i tamo koja.... rijetko. Sjećam se da je jedno vrijeme među klinkama bilo popularno šivanje vjenčanica (za lutke, ne za dječicu) i baš sam ih nekoliko napravila prijateljicama svoje djece. To su faze - klinci upoznaju razne uloge, neke im se više dopadnu, neke manje...
Kod nas doma bile su popularne životinje (uglavnom sam sinovima šivala kostime životinja - žaba, pas, tigar...) a kasnije prema afinitetima - stariji sin je oblačio moju staru uniformu civilne zaštite i bio Bob Graditelj, a mlađi je gooodinama bio Darth Vader, Joda i Luke Skywalker - kako koji put...
Btw. imali smo doma Barbike i Kena i Stefaniju ili kako se već zove mala lutkica (dobili od rodbine) ali najmiliji im je bio njihov motorkotač, koji smo tek nedavno udomili.
Ne znam, meni je baš zanimljivo što se u razredu moje kćeri apsolutno sve djevojčice maskiraju u princeze za fašnik, a onda u kasnijim razredima ove naprednije u vještice, a bebaste opet u princeze, ali sve kompletno, uključujući i one koje nemaju nimalo princezasti karakter.
Ima tu i elemenata uzora / mode (ne znam kako da to nazovem) - ako se moja prijateljica maskira u princezu, ja ću također...
A kad su klinke malo veće - ja ne želim više biti princeza nego vještica... Eh, da, moj mlađi je bio vještac jedne godine.
Odlicno receno, dijelim stav.
Al' zato Auroru u "Maleficent" ne treba nitko poljubiti.
Mojoj se bas to dopalo.
Moja je slicno rekla, jedino je relacija bila Kreta - Atena, morala je napisati sastavak o tome koji grad-drzavu bi odabrala i zbog cega (4. razred), pa je napisala jako lijepo da bi radije zivjela u antickoj Kreti jer su zene bile samostalnije u obitelji, mogle imati same svoj business i nisu o njima sasvim ovisile.
Identicno!
E. "bebaste" frendice su godinama princeze na karnevalu (ukljucujuci i ovaj kad su imale 11 god.). E. je iz kostima Belle iz "Ljepotice i zvjeri" presla u Harryja Potter kostim
BTW, izmedju 9-11 godine je pocela micati sve raznorazne igracke, kostime, torbice, plastove... nastavite niz... vezane za princeze, Barbie i (!) Hello Kitty.
Jedino sto je "princezasto" ostalo u njoj je ljubav prema baletu, a tu stvarno ima mogucnost biti "prava" princeza (u ovoj dobi, to je dovoljno).
(BTW, njena prva glavna uloga je bila princeza Peach iz videoigrice SuperMario
Hahah, moja je već bila vrtićka veštica po sopstvenoj želji, samo sam morala da stavim šljokice na metlu i mašne u kosu
Ali je ipak rekla kako bi sledeći put rado bila princeza kao ostatak devojčica iz grupe
Palo mi na pamet... ne znam da li su vase curke citale Roalda Dahla, Revolting Rhymes - tu su bas te "zenske" uloge okrenute naopako... Moja se valjala od smijeha.
meni princeza nema negativnu konotaciju, iako moje curke nisu princezaste kak ste tu opisale primceze(ne vole baš rozo, niti barbie, niti su razmažene..)
sjećam se jedne knjige koju smo posudile u knjižnici, zvala se nešto kao -kako se ponašaju princeze, i meni bila super, zapravo se radilo o bontonu, kako pristojno jesti,lijepo se ponašati prema drugima....
a za maškare su bile ove godine prvi put princeze, inače su bile mačke, Pipi, slikar, cvjetić.....
Nemam nista reci na temu osim da je moja mjesecima -Elza.
Ja kao majka-los primjer podrzavam njezino ludilo, pa joj kupujem haljine na Elzu i vodim na mjuzikle s Elzom.
Jedino ne popustam na cipele na petu u Elzinoj boji sa pahuljicama i sluzbenoj promjeni imena u " Elza".
Htjela bi ona biti i veterinarka, pa ocito ima neku rezervu ako ovo sa princezom ne upali.
Posljednje uređivanje od sirius : 13.08.2015. at 02:59
Meni uopce ne smeta ta princezasta ikonografija, nemam nista protiv roze boje, i nemam potrebu da ukidam djetetu mogucnost da se izrazi i na taj nacin ako zeli. Ja nisam bila taj tip, imala sam previse brace da bih bila princeza. Al kazem, ne patim od toga da mi kcer bude vjerna kopija mene. Osim povremenog zamatanja rucnika kao plasta i stavljanja kose u stranu kao Elza, nema nekih vecih prohtjeva. Sto se ponasanja tice, prema njoj se nitko ne odnosi kao prema princezi, niti bih to dozvolila. U igri i mastarenju ne vidim nikakva zla.
X
Ja sam u početku odbijala da bebi obučem išta roze.
Kasnije sam popustila
Moja familija ju je isto tretirala kao princezu, i pustili smo to. Naravno kod kuće je bila "samo obična devojčica" - kako je jednom rekla.
I roze, lila, i haljine, krune, čarobni štapići, tašne i mašne... i za maskenbal i bez povoda... Sveopšte ludilo i cirkus.
I onda se u prvom razredu ošišala na kratko. Došla kod frizera i sama tražila asimetričnu frizuru, kratku. Novogodišnji maskenbal - crna mačka! I uopšte još u predškolskom izašla iz roze-lila faze i počela da nosi crno, crveno...
.
Posljednje uređivanje od sillyme : 13.08.2015. at 07:33 Razlog: Tablet :D
Po meni svakako treba razlikovati djecje igre i uzivljavanja od onoga sto rade odrasli i familija.
Ja mojoj nisam branila igracke i igre koje je zeljela, sto znaci da je u jednom periodu svaki dan bila u haljini u vrticu (da bude "lijepa"), za maskembal (znaci otprilike dva mjeseca
Rodbina je srecom razumna (i ne petlja se) pa nemam problema da me netko sabotira u dijelu u kojem uredjujemo zivot koji nije igra - jer ne bi dala da se prema njoj i u ostalim zivotnim situacijama ponasaju kako pulinka pise da se odnose prema njenoj.
PS - s 5,5, u doba najjaceg Elsa ludila u vrticu - moja je odjednom odlucila da zeli nositi samo plavo i traperice
Posljednje uređivanje od sillyme : 13.08.2015. at 07:54
Moja je iz rozog i tila usla u leopard/ tigar fazu. : vesna zmijanac:
i onda se pojavila Elza <3
sad je u modroj fazi.
Veselimo se novim fazama.
sad ne znam je li ovo off topic
jer ja imam zasad iskustvo iz dječačke perspektive, i razumijem sentiment
kad se dijete uživi u neku stereotipnu ulogu koja meni nije baš nešto
ajde auti, bageri, motori,jurići, pa i transformeri i nindže
ali ja sam od onih koji povlače granicu na puškama i pištoljima
a moje dijete... njemu je to nešto baš najdraže trenutno. pa se igra s prijateljevim pištoljem, ili ga napravi od legica ili od vlastitih prstiju
stane ispred kuće i "puca" na prolaznike
igru ne branim, ali pištolje i dalje ne kupujem, a fazu čekam da prođe
nekako mislim da većina njih mora malo biti u toj baš najklasičnijoj stereotipnoj kutiji, da se malo s njom ispuše i onda probija te zidove
kao u primjerima koje gore vidim: prođe ih, prerastu to
mada, imam malu susjedu koja nikad, ni sekunde u svom životu nije bila taj curičasti tip curice
doslovno nikad se nije uzela igrat s lutkom, to je bilo dijete koje ste uglavnom viđali po nekakvim stablima
sad ima 11 godina, i tek zadnjih par godina vidim da ju je obitelj prihvatila takvu kakva je, dosad su je stalno pokušavali barem malo pretvorit "u princezu". Bilo bi sigurno lakše i njoj i njima da su to prihvatili i prije, ali bolje ikad nego nikad.
Baš sam iznenađena koliko vas princezu doživljava negativnije (od mene).
Svoju stariju zovem tako, ali iz sasvim drugog razloga-sva je nježna i svijetla i krhka (tako djeluje) i ima umilne pokrete (za razliku od mene).
Inače, nikad nisam bila ljubitelj princaze i bajki, a tako nije ni ona, ni sestra joj. Elzu su gledali, ali kao i svaki drugi crtić. Draži su im životinjski, tipa Madagaskar. Za maškare nisu nikad bile princeze (nisu ni tražile), barbie (na moju žalost) nije THE igračka.
Razmažene nisu sigurno, a i pojam princeze, koliko vidim, gledaju kao i ja. Haljine ponekad oblače, ali ne glume da su princeze, više je to neki rođendanski party u pitanju.
Nisam sigurna da princeze ne mogu visiti po stablima.
u nasoj obitelji je to -pravilo.
Tang a sto bi se tako strasno dogodilo da ti dijete ima igracku pistolj, mac i sl.
dapace mozda bi ga prije proslo nego ovako kad zudi za tim. Ja stvarno ne vidim nista lose u igrackama a ne mislim ni da bi neka takva igracka potakla nasilje kod djeteta.
I kod nas itekako vise po stablima, istrazuju prirodu, veru se po stijenama tu na moru.
to su stvarno predrasude u vezi "princeza".
pa njenim roditeljima,baki i djedu se to nije uklapalo u to kako se ponašaju djevojčice
to znam jer sam preko ograde često čula rečenice poput "zašto se opet penješ na stablo, pa ti si djevojčica!", kao i "pa daj bratu loptu, šta će tebi"
tako da očito nisu gledale iste crtiće
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom