Žutaminuta, ja sma imala slično razmišljanje kao i ti nakon poroda. Idem na psihoterapiju jer sam emo i hipersenzibilka i to stanje mi se još pogoršalo nakon poroda i nisam se znala nositi s tim emocijama, ne zato jer sam slaba nego jer sam ih preduboko i preintenzivno doživljavala. I pomaže, vrlo je korisno jednostavno reći nekome što osjećaš a da te taj netko ne osuđuje ili ti nameće svoje mišljenje, ili smatra da si u krivu. Učiš kako se nositi s tim emocijama a nikako ih ne gutati ili potiskivati.
Ako želiš,javi mi se PP pa da razgovaramo...
žutaminuta nije sve u novcu. Isto bi se moglo reći i za ljude koji nemaju socijalnu mrežu iza sebe, ako su djeca boležljiva i oba roditelja rade, ako se bilo koji član obitelji ozbljno razboli, jedan roditelj umre nema tih novaca koji će riješiti te situacije bolje od povezane proširene obitelji i cijeloživotnih obiteljskih prijatelja. Sve je to ne daj Bože, ali se događa.
I to je samo još jedan primjer. Stvar je tome da ljudi koji su socijalno na rubu,preselili su u novu zemlju ili grad i nemaju nikog svog čine samo dio potencijalnih problema, a gdje su stabilnost veze, sama stabilnost majke i njezino zdravlje...
Naravno da netko tko spava pod mostom, umire od teške bolesti, sam i napušten ne bi svoju želju za djetetom trebao imati na vrhu liste, dapače vjerojatno je zadnje o čemu misli, ali od našeg siromaštva koje znači fakultet i brandiranu odjeću pod upitnikom do toga je ogroman spektar života i nije na nama da sudimo na nama je da pomognemo ako možemo, ako ne ne.
ovo što kaže pikula. plus, zutaminuta, naravno da će uvijek biti i neodgovornih ljudi. to je tako. i neodgovornih i lijenih i glupih. i treba se preispitivati socijalna politika, ali i dalje će tih ljudi biti. i neće postati nikad odgovorni, radišni i pametni.
Žuta minuta, nije uopće stvar o stavu, da se roditeljstvu pristupa odgovorno. Ja tu dijelim tvoje mišljenje. Radi se o stavu da mjere socijalne politike ili pronatalitetne mjere, se trebaju i donositi i mjeriti u odnosu na prosječni benefit cijele zajednice.
I kao sto cvijeta kaže, ne postoji mjera kojom možeš svakog pojedinca usrećiti, niti mjera za koju možeš biti sigurna, da je netko neće zloupotrebiti.
evo ovaj primjer koji je sillyme navela. Sto tu možeš uciniti:
ukinuti svu socijali?
ukinuti dječji doplatak?
ukinuti pronatalitetnu politiku?
naravno da postoje razni načini, na koje možeš pomagati socijalno ugrožene. I naravno da se o tome i može i treba razgovarati.
ali za to ipak treba pogledati malo širu sliku, brojke i statistike.
ne može se samo na osnovu vlastitog iskustva donositi zaključke da li socijalna politika suvisla ili ne.
Posljednje uređivanje od seni : 06.10.2015. at 13:46