sonata prvotno napisa
Ajd da se javi i netko tko je bio u istoj kozi a i sada je, samo nemjerljivo manje...Znaci, imati vezu s nekim tko ima djecu se ne moze usporediti s obicnom vezom...Ta osoba ako je normalna, voljet ce tu svoju djecu iznad svega a svoju partnericu ne mogu reci manje ali drugacije. Za mene onaj tko se ne brine za djecu iz 1.braka nije dobar covjek. Ako si ga znao napraviti, sada ga znaj i odgajati i biti tu za njega/nju...A isto tako sam odgojena da smo brat i ja svojim roditeljima bili sve na svijetu i prema tome djecu svoga partnera sam morala ili prihvatiti ili ne biti s njim. I to sam si sama tako objasnila, nije mi on trebao davati ultimatume...
Sto se tice odnosa sa djecom, ja sam igrala na kartu da zelim da me zavole, da provodimo ugodno vrijeme kada dodju k nama za vikend i da ne zelim da u meni gledaju nekakvu prijetnju koja ce im oduzeti oca. Zaista sam uvijek razmisljala na nacin da djeca nisu kriva za razvod roditelja i da ne zelim jednog dana imati na savjesti da sam nekome bila crna mrlja iz djetinjstva. Ne kazem da je lako, da ja nikada nisam imala potrebu negdje ici bas taj vikend kad bi oni dosli ali odlucila sam kako sam odlucila i tako sam se ponasala.
Meni se najveca pogreska u ovoj prici cini kada zena pise da suprugu nista ne govori??? Pa kako ista moze funkcionirati ako otac te djece nece biti upucen u sve sto se dogadja? Ja sam svom uvijek govorila ako bi me nesto smetalo ili ako sam zeljela da se nesto promijeni. Naravno nesto realno i normalno. I moram priznati da je suprug to uvijek rijesio. Cijenio je moj trud oko djece i vracao to tako da su djeca postivala mene. Moj savjet je ne pokusavati previse pametovati i odgajati jer ces vrlo brzo cuti onu poznatu-ti nisi moja mama! Ja sam to izbjegla jer sam sve takve stvari prepustala suprugu.
Rezime je da smo postigli jako dobar odnos, vole svoju seku i bracu kao da nisu "polu", sad su vec veliki ali rado dolaze k nama i znam da se mogu osloniti na njih...Koliko god da je ponekad bilo tesko, vratilo se sve sto je ulozeno. I lijepo mi je i drago kada znam da moja djeca nemaju samo jedno drugo nego i dvoje velikih koji ce im biti oslonac jednog dana u zivotu.