 |
|||
Još se nismo odvajali.
Zapravo, imala sam u planu odlazak na jedan stručni seminar od 5 dana u lipnju. Pa sam bila podvojena ličnost: s jedne strane, htjela sam otići na taj tečaj, i čuti nešto novo, s druge strane, nisam mogla zamisliti kako bi odvajanje izgledalo.
Ali sad više nemam tu dilemu - nisam dobila stipendiju pa ne idem nikamo
ja sam morala na jedan neodgodivi poslovni put u london kad je m. imala 8 mjeseci. napravili smo to tako da je mmm uzeo godisnji i iskoristili smo to za mali obiteljski izlet.
moj sastanak je bio u jednom restoranu i rekla sam mm-u neka seta s m., a za sat vremena da dodju po mene (toliko je trebao trajati sastanak). nakon pola sata, u zaru dogovora s mojim londonskim poslovnim partnerom (a tip je bas ono hladan profesionalac) pojavljuje se mm sa vristecom m. ona je naime taman bila u fazi straha od odvajanja i nije mogla dugo bez mene.
no, na kraju se ispostavilo da je moj hladan poslovnjak zapravo poludio za m., ispalo je da i on ima malu djecu i totalno razumije, pa smo poslovni razgovor ubrzo povoljno zakljucili i nasatvili pricati o djeci :D
evo, počelo je moje prvo (trodnevno) odvajanje od djeteta.
I osjećam se super!
Nemajka prava!
apricot prvotno napisa
(Pitacemo Orku jel se osjeca jos bolje, pa da je proglasimo nedjetetom....ko Viktora)
evo kako je to proslo kod nas: moje odvajanje je trajalo 6 tjedana radnim danima, a ja bih vikendom dolazila doma u subotu ujutro i odlazila u nedjelju navecer. na prvi pogled sve je za L. izgledalo super, i cinilo se da je veci sok meni nego li njoj. ipak, meni se cini da je ona to dosta tesko u sebi prokuhavala - npr. kad bih ja dosla, cijelu subotu bi tulila na meni, izmisljala da je boli ruka i noga, samo da je ja cijeli dan nosim i ljubim (MM i moji i njegovi kazu da preko tjedna ne bi suzu pustila). nedjeljom bi me drzala na oku da joj ne pobjegnem, a odlasci bi bili takvi da bi ona lezala na podu, plakala da ne idem, a ja bi odlazila placuci. uz to, prestala je cicati, naglo je propricala u slozenim recenicama (u roku od tjedan dana je od jednog sloga rijeci dosla do cijelih recenica s punim rijecima). e sad, mozda bi to sve doslo samo od sebe, ali ja i to pripisujem soku razdvajanja. uglavnom, ako je mozes vodit sa sobom, to je uvijek prvi izbor.
happy mummy,
baš mi je žao...happy mummy,
Ja se iskreno nadam da je ovo meni prvi i zadnji put (barem na ovako dugu relaciju)...
Što je, tu je.... putujem sutra, držite nam fige.
Sretno!
Meni je odvajanje puno teze palo nego djeci.
Jedino mi je bilo tesko kad sam sljedeci dan morala samo na brzinu do ducana pa je C. zavapila: "mama, nemoj opet ici u Zageb".
Ja sam svoja službena putovanja svela na najmanju moguću mjeru ,ali i to znači dva puta godišnje na par dana.Prvi puta je bilo kada je Ana imala godinu i pol i sve je dobro prošlo(tata uzeo godišnji),ali meni nikako nije dobro,jednostavno se ne osjećam dobro kada odlazim od djece i što vrijeme više ide sve mi je gore .Razmišljam i o promjeni inače zanimljivog i dobro plaćenog posla.
Dizem temu iz pepela...
Na poslovnom sam putu u inozemstvu, uzasno se osjecam iako nije prvi put da se razdvajamo. Ali je sada najduzi, 8-9 dana.
Inace kad idem na put od 3-4 dana ne bi se cula telefonski s malenim (a i bio je mali), a kad je propricao kao veliki pozeljela sam da se cujemo... Kad je imao 2 godine a ja bila na putu 6 dana, pricali smo i gledali se preko skypa, bilo je super, sve mi je ispricao sto jer taj dan radio, a onda kad se razgovor blizio kraju jako je plakao i bio tuzan, srce mi se slamalo. Odlucila sam da je bolje da se ne cujemo.
Ali jucer sam s muzem pricala na telefon i maleni mu je uzeo telefon i poceo pricati sa mnom. Odmah je poceo plakati da se vratim kuci, da je jako tuzan, da me ide on cekati na prozor. Ajme ajme, uzasno se osjecam, dode mi da dam otkaz i sjednem na sljedeci avion...
Kad ce nauciti pricati sa mnom a da to ne zavrsi plakanjem i lomljenjem mog i njegovog srca? Jel jos maleni za to (2,8g) ... mozda bolje da se ne cujemo...
I da , otkad sam otisla vec se tri puta upiskio u gace (inace nema tih nezgoda jer je odavno bez pelena) - jel to moze biti od toga sto me nema ..
Muka mi je
trebalo mi je malo duže dok sam skužila da je bolje da se ne čujemo kad smo razdvojeni,
jer kad bi se čuli makar na sekundu bilo bi isto kao i kod tebe,
bez obzira što je moj stariji, jednostavno je jako vezan za mene.
ako se ne čujemo sve prođe super,
je da on ispituje kad ću se vratiti, ali bez suza.
Ja sam 2x odbila službeni put zbog toga (unatoč poslijedicama). Na ljeto ću morat otić (ako ne, čeka me zavod za zapošljavanje) i užasavam se toga. Nikad nismo proveli noć odvojeni, a kamoli 3-4 dana u komadu.
Čim pomislim na to dođe mi da
Posljednje uređivanje od Sumskovoce : 18.02.2013. at 12:25
ak ti je utjeha moj plače kad tate nema( tj.kad ide na posel9, pa radi mene kad otiđem bacit smeće ko da se neću vratiti. ( mislim da imam sreće jer mene valjda nikad neće poslati na službeni put, tolko sam molila dok sam bila cura, a pošto sam bila jedina cura koja je radila taj posao nikad me nisu htjeli uzeti, sad idu dvije cure koje još nemaju djecu)
ja nazalost ne mogu odbiti. Prvi put sam isla kad je maleni imao 17 mjeseci, jos uvijek je dojio. Izdajala sam u pauzama, uh kad se sjetim.. Sad putujem u prosjeku 5 puta godisnje, sigurno bi morala i vise da nemam dijete. Takav mi je posao. Da imam izbora sigurno ne bih isla na duze od dva dana.,...
Ma ni ja nemam izbora. Očekuje se od mene da putujem 2x godišnje po 3-4 dana svaki put. Lani sam mogla odbit jer su mi djeca imala manje od 12 mjeseci, a sad nema više odbijanja.
Užasava me misao da neću na sastancima moć uopće razmišljat o ičem osim o njima, a kako će tata sam s njima 3-4 dana, ne znam. Teško je kad je jedan roditelj sam 8 sati s njima, a kamoli tako dugo.
Kod mene je najveći užas što samo ja i jedan kolega imamo djecu (a njegovo dijete je već školarac, pa nije usporedivo) Ostali su svi ili sami, ili pre mladi za brak i djecu ili ne vole djecu općenito, pa razumijevanja prema mojoj nelagodi nema. Blokiram tu misao na još nekoliko mjeseci, glavu u pijesak kao noj jer ako ne me počne hvatat nelagoda...
Samo molim boga da se nijedan od njih dvojice ne razboli dok sam na putu...
Cure,
malo više vjerujte djeci i tatama, hoću reći možda im uopće neće biti tako teško, možda je više tako vama!
i da, djeca sve osjete, zato maknut te osjećaje od sebe, ne znam više kolika su kome djeca,al moram priznat da je meni baš bilo dobor došlo kad sam nedavno bila u Briselu i C.Gori, istina samo po 3 dana,al unutar tjedan dana. L. ima 3,5 god. a F. 1,5 god.
Šta reći, djeci bilo skroz dobro, tata se odlično snašao (nisam trebala sumnjati), baka malo uskočila , a ja bome odmorila od svih njih zajedno, grozno zvuči al je tako bilo. Stigla mama s puta ko nova, supermama!!!! s rukama pomno biranih poklona i NASPAVANA
a kad smo se vidjeli, uh kako je to bilo...mahanje kroz staklo na aerodromu, zagrljaji, poljupci....i da , ja ih ne zovem, razgovaram samo s mužem, mislim da je tako bolje većini djece.
Mislim da je jako dobro za psihu svake mame a i tate povremeno se malo odmaknut od uobičajene rutine, tad je još vieše cijenimo a i drugi nas i našu ulogu
htjedoh reći tad još više cijenimo ono što imamo a i drugi (čitaj: muževi) to što imaju nas.
Lili75 - ja vjerujem MM-u iznad svega, zato jer ja radim, a on je na porodiljnom i čuva ih 8 sati bez ičije pomoći. Nije u tome stvar. Kod mene je specifično što ih imam dvoje, na ljeto će imat godinu i pol, bit će već dečki, ali znam da nije lako jednom roditelju s njih dvoje. A da li bi spavala bez njih - sumnjam. I kad mi prespavaju cijelu noć (počeli su tu-i-tamo) ja se budim 2x da provjerim da li dišu.
Ne znam, bit će da ovisi od osobe do osobe, za sebe znam da će mi taj put jako teško pasti...ako ću uopće otići...
Jedino kad sam molila izuzeća od služb. puta je bilo kad sam još dojila (15 mj svako dijete).
a poslije, samo daj!
ne prečesto ni predugo al s vremena na vrijeme ja sam ZA, meni inače guzica ne voli stajat an jednom mjestu dulje od 2 mj ha,ha...
ja sam prvi put isla na 2 dana kad je mali imao 5 mjeseci.... uzasno je bilo...i njemu i meni... on je te dane proplakao ko kisna godina, i ostale su posljedice izgleda...jako tesko prihvaca odvajanje na dan dva i jos uvijek mi se budi po noci i dolazi u krevet(4god)
a cesto sam isla odkad je napunio godinu do ovog proljeca-na 1 noc-zbog faksa u drugom gradu...
al prezivjeli smo
s2000 - ja neznam sto bi ti rekla... mozda da se cujete ali ne bas svaki dan, njima vrijeme drugacije prolazi :/ neznam ...
a za piskenje...vrlo moguce da je od toga sto te nema, dosta djece piski u krevet zbog stresa... mojem se jos uvijek dogodi
ma znam draga, još su ti mali pa je teško zamislit al poslije ide.. super za takvog mužića, moji idu u jaslice/vrtić pa je muž s njiam bio popodne iza 16h.
Čuj ja valjda kako sam kronično neispavana (oboje djece je mučilo muku sa zubima)i maleni još ne spava po noći, vjeruj mi organizam mi se preporodio s par odspavanih noći u komadu. Koma mi je funkcionirat s 8 sati sna na 2-3 noći a bilo je takvih perioda...
jel može netko tati uskočit popodne, baka, deda, rodbina, prijatelji da baš ne padne s nogu s n jih dvoje po cijele dane.
Al jedno ti sigurno tvrdim jednog dana ćeš se veselit tim kratkim predasima odmora
Drž se!
mislim da bi mi bilo lakse da sam krace na putu, a bila bi i mirnija da uvijek ima netko u blizini da uskoci. Evo npr muz sutra mora s poslom na jedan otok, a povratak brodom u 6 popodne a jaslice do 4... eeeee snadji se druže
ne zovem ih do daljnjega
drž se draga S2000, je malo ti je duži put al proći će i to.
aaa muz se jucer poklizao s malenim u narucju kad su se vracali iz jaslica... cijeli se natukao, razbio lakat i trticu. Maleni gumi gumi je prosao bez ozljeda. Lezali su na podu dok i netko nije prebacio kuci jer se muz nije mogao pomaknut. U nas nikad dosadno
I nama slijedi slično s nepoznatim trajanjem.Bile smo odvojene prvi i jedini put kad sam išla roditi Lanu. To mi je bilo strašno. Čudan me osjećaj prao. Presretna zbog bebice i u isto vrijeme plačem jer ne mogu do Lucije. A rodila na carski pa se boravak u bolnici odužio na 7 dana! Kasnije mi mama rekla da je hodala po kući, nosila moju sliku i ljubila je
Moje pitanje je da li da malu od 20 mj. vodim mami u posjetu ili bolje ne, što je zdravije za nju i suprugu koja treba roditi za period npr. od tjedan dana?
Prvo razdvajanje, je bilo s njegovih 2,5 godine kada sam bila u rodilištu. Bilo mi je teško, ali pregrmili smo ta tri dana. Bilo mi je teško i kada je došao u bolnicu, ali taj trenutak mi je istovremeno puuuno značio. Pretpostavljam i njemu. Eh da, još da napomenem da ta tri dana nije jeo.
Doslo doba da ih sada dvoje ostavljam... sin 4 g, malena 12mj.
moram na put 3 dana.
Mm jos nikad nije bio sam s njih dvoje duze od dva-tri sata. Nije ni bio sam s njima u setnji... nekako sam sumnjicava ovaj put prema njemu...ne zna ni sto mrvici treba skuhati...
trebat ce mi dan za napisati upute za odrzavanje
Opet ista mantra-samo da budu zdravi!
S2000 ajd snaći će se nekako jer će morati. Upute na hladnjak i brisi.
Ja evo trenutno u Latviji, tu cu bit punih 7 dana, muž je ostao s njima (3. i 5.god) i s uputama kad koje dijete ima koju aktivnost i kratki popis mogućih večera da ne mora razmišljat što skemijat
uz sve to je neplanirano uletilo da kćer ide u Grad mladih dan nakon što se ja vratim, on rješava te sastanke u vrtiću i popunjava formulare (što mrzi), ništa puno ne zove, ni ne pita. Reći ću mu da joj i robu opere dajestignem spakirati kad dođem. Uglavnom sveide superi bez mene (control freaka).
jel trebam reći da 4 dana nakon toga putujem na 3 dana u Belgiju
Ajd nek nisam sama
Ja sam jos u potrazi za povremenom cuvalicom ako im nesto zaskripi da im uleti kad mene nema...
Nastojat cu sto vise toga pripremiti prije polaska... mm je totalno izgubljen...njemu npr doma zazvoni mobitel u vezi neke hitne intervencije za posao i on zaboravi da uopce ima djecu...
Valjda ce mi drugi put biti lakse (a i to ce uskoro, 4.put u Pariz bez da sam vidjela Eiffelov toranj). Razgledat cu kad mrvica naraste pa si uzmem dan duze. Ovako nemam srca, samo jurim nazad.
jedino odvajanje je bilo prošle godine kad sam išla roditi Alena, i to na 2 tjedna. mislim da mi je jako to zamjerio, tada je imao 3,8 godina, kad sam se vratila kući ponašanje mu je bilo grozno, da li su se poklopile neke faze, moje odsustvo i još na sve to dolazak brata, ne znam, ali nakon mog povratka nam je bio jako težak period. Nemam problem s odvajanjem na par sati, ali ja nisam spremna na dulja odvajanja....iako bi mi kronično trebalo malo odmora :/
Nisam ni ja spremna, , ali sto cu kad moram. Puno mi je odvojenosti i 8 sati dok radim... uvijek trcim s posla... jel to prodje kad budu veci?
Tebi nece proci
Salim se
Moje su starije, i dalje uvijek zurim kuci i fale mi kad nisam s njima. Sluzbena putovanja su mi se jako prorijedila, ma gotovo ih i nema, ali u pocetku sam isto teako odlazila. No nikad nije bilo problema. Mm se super u svemu snasao, iako inace ja kuham, naravno da curama nista nije falilo.
Pa nisu muzevi smotani, samo se (barem mom) neke atvari izbjegavaju raditi kad vec ima netko tko to dobro radi :D
I tko je rekao da je sa skolarcima neusporedivo?
Pogledati zadace, ispitati za test, odvesti na aktivnoati, glazbenu skolu, trening... Ne zaboraviti nista od toga
prvo duže odvjanje nakon godinu dana, cure svako ljeto mjesec i pol dana provedu s mojom mamom na moru (mi dolazimo svaki ili svaki drugi vikend).
često tijekom godine odlazim na službeni put po 4-5 dana, cure ostaju s MM i svekrvom kat ispod.
jednom godišnje MM i ja odemo na 3-4 dana van Hrvatske, čuva ih moja mama.
sve u svemu, naučene su na odvajanje, nikad nikakvih problema, moram prznati da i meni paše malo se maknuti od svega na par dana (pa makar to i značilo otići na službeni put i raditi po cijeli dan).
MM sve hendla bez ikakvog problema, jedino mu izvadim robu iz ormara i složim par odjevnih kombinacija, ne da mu se s tim zamarat.
Nda... Moj isto ne zna s robom, ali djeca su vec velika pa ne bi bilo ni dobro da si ne znaju same odabrati i obuci se.
Ja ko umiljata.
U biti, uvredljivo mi je dragog tretirati ko manje vrijednog roditelja, naravno da zna raditi sve što i ja, da je čuva, pazi, mazi, spava s njom, radi sve uobičajeno, zapravo puno stvari radimo zajedno kad smo doma pa nam nije problem biti i solo.
Na prvi službeni put od 3 dana otišla sam kad je imala 11 mjeseci, ostavila sam im izdojenog mlijeka u škrinji, a ja se izdajala na putu. Na drugi sam otišla s 14 mjeseci na tjedan dana. Nakon toga sam odlazila nekoliko puta godišnje po par dana.
Naravno da mi fali, ali naravno da i meni treba malo odmaka i odmora. Pogotovo dok nije spavala pa bih se na službenom putu barem naspavala
Mislim da je najbolje da mu ne das nikakve upute. Mislim da je ovo odlicno da se on sam poveze sa njima, jer ono sto pali kod tebe sa njima, mozda nece kod njega. Pored toga, puno ce vise cijeniti kad se vratis sav tvoj trud sa djecom koji je mozda do sad uzimao zdravo za gotovo.Doslo doba da ih sada dvoje ostavljam... sin 4 g, malena 12mj.
moram na put 3 dana.
Mm jos nikad nije bio sam s njih dvoje duze od dva-tri sata. Nije ni bio sam s njima u setnji... nekako sam sumnjicava ovaj put prema njemu...ne zna ni sto mrvici treba skuhati...
trebat ce mi dan za napisati upute za odrzavanje
Opet ista mantra-samo da budu zdravi!
Na upute ne mislim na nikakva ponasanja, vec upute za kuhanje, oblacenje, koju robu za vrtic, sto ponijeti za rezervu... i te stvari koje inace ja uvijek pripremam. Necu biti dostupna non stop na mobitelu. Kako smo mi sami i nemamo ama bas nikog od rodbine u krugu od 200km, prijatelji su uvijek tu ali oni isto rade i imaju svoje zivote... sigurno da je lakse kad znas da ima netko uskociti... eto prosli put je muz pao i razbio guzicu... jedan krivi potez i ciao vrtic, ciao posao, ciao kupovina hrane.. a ja tisuce km daleko i ne mogu pomoci..
Da ne biste stekli krivi dojam, mm mi jako puno pomaze, cisti, ide u spizu, igra se s djecom, ali i puno radi. Jedino se nije proslavio s brigom oko malene u smislu hranjenja i oblacenja. On radije to prepusti meni dok ce se on za to vrijeme sa starijim poigrat legica i sl. Sad ce imati ubrzani tecaj. Kad smo imali samo jedno dijete, oko njega je sve radio, pa cak i stavljao platene pelene na pranje, znao koji ulozak ide u koju pocketicu i sl. Sad radije bira igru sa starijim. Kad mu moze bit
A joj, draga S2000, ne ljuti se, ali moram reagirati jer mi ova rečenica u postovima forumašica svaki put bode oči.
Dok budemo tako razmišljale, još ćemo dugo pisati postove o muževima koji neke stvari ne shvaćaju, ne znaju... Nemoj se ljutiti, i meni slične stvari podsvjesno izlete, ali mislim da je važno da stalno osvještavamo da su to i njihova djeca i njihov dom. I da tu ne bi trebalo biti "pomaganja" ženi, već zajedničke odgovornosti i suradnje. Pa barem u našem poimanju...za početak.
Jel tebi itko pisao upute kad si rodila ? Nije. Pusti ga neka se snalazi. I moji su hodali po citav dan u nesparenim pidžamama, ne želim niti znati što su jeli, i guess what... Preživjeli su. Svaki put kad odem, situacija je sve boljaNa upute ne mislim na nikakva ponasanja, vec upute za kuhanje, oblacenje, koju robu za vrtic, sto ponijeti za rezervu... i te stvari koje inace ja uvijek pripremam. Necu biti dostupna non stop na mobitelu. Kako smo mi sami i nemamo ama bas nikog od rodbine u krugu od 200km, prijatelji su uvijek tu ali oni isto rade i imaju svoje zivote... sigurno da je lakse kad znas da ima netko uskociti... eto prosli put je muz pao i razbio guzicu... jedan krivi potez i ciao vrtic, ciao posao, ciao kupovina hrane.. a ja tisuce km daleko i ne mogu pomoci..
Da ne biste stekli krivi dojam, mm mi jako puno pomaze, cisti, ide u spizu, igra se s djecom, ali i puno radi. Jedino se nije proslavio s brigom oko malene u smislu hranjenja i oblacenja. On radije to prepusti meni dok ce se on za to vrijeme sa starijim poigrat legica i sl. Sad ce imati ubrzani tecaj. Kad smo imali samo jedno dijete, oko njega je sve radio, pa cak i stavljao platene pelene na pranje, znao koji ulozak ide u koju pocketicu i sl. Sad radije bira igru sa starijim. Kad mu moze bit
Baš tako !
Ja sam mm nedavno u šali dobacila : pričuvat ću ti ih dok odeš na posao, pa odoh na kavu. Pravo se zagrcnuo, tek tada je postao svjestan kako to ružno zvuči, iako stvarno ravnopravno dijelimo sve obiteljske obaveze i poslove.
Potpisujem zuska, ovu recenicu tvoju si sve moramo isprintati i naljepiti na celo nekad
Samo da se nadovezem, prije dva mjeseca sam lipo otisla sa prijateljicom u spa preko vikenda, a muza sam ostavila neka se on bavi sa kceri. Iskljucila sam mobitel, naravno! Bio je jako zahvalan kad sam se vratila
Neka, trebaju i ocevi izgradjivati odnos sa svojom djecom bez da im mi visimo za vratom.
Ovo cu primjeniti cim prije
Hvala zene, sve mudro zborite i totalno se slazem s vama. Da ovo pokazem mm-u jos bi se vise slozio s vama i rekao: eto jesam ti rekao! Istina je da previse brinem i da zelim imati sto vise toga pod kontrolom.
Necu se izvlacit, ali sigurno je otezavajuca okolnost sto je mm-ov posao nepredvidljiv i telefon zvoni i u podne i u ponoc, pa sam nekako ja ipak ta koja misli na to jesu djeca najedena, okupana i obucena.
S2000, mm i ja sve radimo skupa, ali istina je- njegov posao ne zavrsava u 16:00 i ja vise brin o jelu i sto je u frizideru i jesu li oprane majice za TZK.
S druge strane, da sam ja tako super i kul
Ja onda krepam
I da, isto kao sto ja odlazim na put teska srca, tako je i njemu. Ne zato sto misli da sam smotana, vec zato sto zna da nije lako obavljati sve to sam. I stalno me zove da me na nesto podsjeti- dakle, isti smo.
Da dodam... Ne bude meni kad odem pretesko
Cisto sumnjam da ih ne bi nahranio, vjerojatno zato sto su djeca glasna kad su gladna, a za ostalo, prezivjet ce! Tome i sluze ocevi. Mi previse titramo oko njih i to je ok, to nas cini mamama, dok ocevi, eh, pored njih ce djeca oceliciti i poceti se sami brinuti za sebe... Moja kcer koja jos nema navrsene 3 godine ni pod koju cijenu ne da tati da ju oblaci, jer i ona cak primijecuje da ce izgledati kao zivi cirkusOvo cu primjeniti cim prije
Hvala zene, sve mudro zborite i totalno se slazem s vama. Da ovo pokazem mm-u jos bi se vise slozio s vama i rekao: eto jesam ti rekao! Istina je da previse brinem i da zelim imati sto vise toga pod kontrolom.
Necu se izvlacit, ali sigurno je otezavajuca okolnost sto je mm-ov posao nepredvidljiv i telefon zvoni i u podne i u ponoc, pa sam nekako ja ipak ta koja misli na to jesu djeca najedena, okupana i obucena.
Ne bih se složila cure s tim nedavanjem nikakvih "uputa", ovisi što je kome uputa.
Ja znam da sam bila krepana sama sa svojih dvoje od 3 i 5 god kad je muž otišao na puna 3-4 dana u Italiju, a sad sam ja bila na putu punih 7 dana a on sam s njima.
Smatram da sve što nekome (uključujući sebe samu) može olakšati, zašto ne?
Ja sam npr napravila tri stvari da malo olakšam boravak djece s jednim roditeljem:
- pripremila za djecu 10 odjevnih kombinacija za svaki dan i stavila na jedan ormarić
-napisala na hladnjak kad tko ima koje aktivnosti (dosta imamo novih i novi su rasporedi da se svi tek uhodavamo a kombinacije s njih dvoje su lude)
-isto na hladnjak: kratki popis prijedloga za večeru (koja prolazi kod oboje)
Ne bih imala ništa protiv dapače da i meni netko tako nešto napravi (bilo je i toga).
Mislim znam koliko radi i umoran dođe doma, a klinci puni energije krenu nešto po svome pa vodaj jedno na ritmiku i engleski drugo na sport, pa više ne znaš za sebe ajd sad smisli i brzinsku večeru. Ovako stoji podsjetnik na hladnjaku samo baciš pogled i tamo je sve. Tako inače radim i na poslu, volim imat podsjetnike.
A odjeća je super poslužila jer je bilo i kiše i svega, a izlazak ujutro s njih dvoje po kiši u zagrebačku prometnu gužvu....
A da sam na mjestu S2000 obavezno bih mužu ostavila popis hrane koju malena voli a pokazala mu prije puta ako ima nekih posebnosti prilikom pripreme jela, to je mala curica i bila bih definitivno veći control freak nego kod starije djece.
i nemojmo se zavaravati nije isto je li jedno dijete u igri ili njih nekoliko a bome ni jesu li to starija ili mlađa djeca.
Znam jako puno slučajeva kad se zapravo dogodi da se tat više baci starijim djetetom a mama bebom radi dojenja i sl., pa čak bih rekla da mi je u neku ruku to i razumljivo (donekle u prvim mjesecima).
Nego draga S2000 samo ti fino mužu napiši upute, bit će mu lakše a time i tebi, zašto da te zvrcka na putu?! bolja opcija je napisat upute kad već nije uđiran,a posve je razmuljivo da ne želiš da ti curica od godine dana plače jer tata nije "upućen". Tati će tako bit puno lakše.
Posljednje uređivanje od Lili75 : 19.10.2014. at 00:23
a da ne spominjem da se time svakome "štedi" vrijeme, a vrijeme nam je danas najbitnije. Što prije djecu nahranit i presvuć i trk vanka u park na igru
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
