sveki van kontrole

[bapsi]

Danas sam provela dan u posjeti kod obitelji od MM i totalno sam iznervirana. Naravno, razlog je ponašanje moje sveki koje me izbacuje iz takta. Naime, moja bebica će uskoro napuniti godinu dana i ja se vraćam raditi, s time da će dijete čuvati po ljeti moja mama a nakon toga baby sitterica. Moja sveki živi u drugom gradu udaljenom cca 80 km od nas, ali bez obzira na to (i na prethodno) stalno tupi da će ona "uzeti dijete sebi" kada idem raditi. To kaže kao u nekoj olfo šali, ali u biti da vidi kako ću ja reagirati na prijedlog. I tako svaki put kada se vidimo, mada ja svaki put objasnim naše planove. Danas je međutim prevršila svaku mjeru. Ona se opet počne obračati djetetu s "Kada se mama vrati na posao ti ćeš doći kod mene pa ću te ja čuvati..., itd" po stoti put. Ja njoj objasnim u stilu da ne bih mogla biti bez moje bebe, a ona meni "pa šta plakala bi jedan dan pa bi te onda zaboravila!". Ostala sam paf i nisam znala šta odgovoriti na takvu zlobu. Inače cijeli je dan nosila na rukama dijete i nikome ga nije htjela dati, pa ni meni. Totalna posesiva (kakva je inače i s MM i njegovim bratom). Općenito kako je vrijeme odmicala stalno je imala neke posesivne ispade prema djetetu i zavisti prema meni kao majci (šta mi je stvarno grozno). To sve nije inače niš novo jer tako je to već godinama ali otkada je dijete došlo stvar se samo pogoršava i često smo na rubu incidenta, jer osim što stalno nešto pametuje (i tretira me kao da imam 15 god. i ništa ne znam) stalno i podbada komentarima i čudnovatim prijedlozima (a ako ja reagiran negativno kaže "ja sam se samo šalila"). MM nema razumijevanja za cijelu situaciju, jer uvijek na kraju nađe neko opravdanje za njeno ponašanje (tipa "ona se samo zeza", "ona ne misli ozbiljno", "ona tebe voli kao kćer", i tako redom) i razlog da mene pokopa (evo i sada mi govori da šizim bez veze).
Malo sam si dala oduška da mi se tlak snizi i da večeras lakše zaspim!

[Arijana]

Ja njoj objasnim u stilu da ne bih mogla biti bez moje bebe, a ona meni "pa šta plakala bi jedan dan pa bi te onda zaboravila!".

Pa kako si joj mogla to prešutat, ne razumijem.

Mislim da je za odnos sa svekrvama najvažnija iskrenost i reagiranje u trenutku i to od prvog dana.
Ja se ne mogu požaliti na svoju svekrvu kao zlobnu osobu, ali da ima svojih bisera, ima. Od dana 1. kada smo se upoznale na svaki njen komentar koji mi nije bio po volji bih reagirala, pogotovo kasnije kad su došla djeca.
Ako ona odma zna na čemu je, onda neće ni imati volje ni snage smišljati kojekakve gluposti i zamarati te time.

[Bomballurina]

A ja mislim posve suprotno od Arijane, ne mislim da je bitan iskren odnos. Zapravo, ne mislim da je bitan u tvojem (i mojem) slučaju, kada ne živite zajedno. Dokle god ona nema nikakvog utjecaja na vaš život, ne smatram da je potrebno stvarati konflikt. Šta te briga, ionako će biti sa djetetom kako si ti odlučila, neka samo priča ako ju to veseli.
Doduše, ja sam takva osoba, mrzim svađe i ne snalazim se baš u njima. Moja sveki je također vrlo agresivna, no ja se čak niti MMu nisam požalila na nju, jer mu je mama i jer bi meni isto bilo krivo kada bi on rekao nešto protiv moje. Uglavnom prešućujem njene ispade, jer ne živimo skupa i nema nekog direktnog utjecaja na moje odluke. Bilo je situacija kada sam morala reagirati (gurala je pureći batak tek rođenoj bebi jer se beba mora od prvog dana naučiti sve jesti ) i samo si mogu zamisliti kakav bi horror bio da živimo zajedno. Ovako, ona veli da se djeca hrane tako i tako, da se odgajaju tako i tako, kada su bolesni uvijek saslušam njezin medicinski savjet i to je to, navečer ona ode doma i opet se ne vidimo neko vrijeme a mi živimo po svom.
Malo odužih, ali mislim da se nemaš potrebe živcirati, naročito je loše da imaš napet odnos sa TM - zbog njegove mame. Hebeš nju, ona je 80 km daleko!

[Samoborka]

Curko, drzi se! Srecom ti je udaljena 80 km, pa mislim da bus to uspjesnije rijesila nego ja koja sam vec 12 godina u istoj kuci s njom.
Ja jedno, ona drugo. I tako to traje vec podosta. Ali ja sam tek sad postigla figurativno cu opisati: "Ovo je cvijece za vrt!" - kaze sveki, a moj odgovor je: "Ne, to je za tegle! Tako sam vidjela tu i tu..." (pa makar nisam u pravu) i sve dok ona ne kaze: "Ma dobro!"
Steta sto to nisam pocela prije bar 10 godina, manje bih sad imala problema, jer sad ona ima 70 godina, visoki tlak itd.

Sretno! 8)

[Arijana]

Dokle god ona nema nikakvog utjecaja na vaš život, ne smatram da je potrebno stvarati konflikt.

Kako nema utjecaja na njen život, ako je to majka njenog muža i baka njenog djeteta.
Mislim, bar ja na to tako gledam, bez obzira na kilometre.

Opet, zavisi kakva je tko osoba, netko može prešutat i samo se smijuljit, a netko ne može, pa onda samo kuha u sebi. Takvi neriješeni problemi kasnije postanu plodno tlo za nove konflikte i još gore sukobe.

[Bomballurina]

Ja osobno ne smatram da imam ikakav neriješeni problem sa svojom svekrvom, mi se vrlo lijepo slažemo. Popijemo kavu, ona ispriča svoje, ja uopće u sebi ne slažem ikakvu negativnu energiju, jer to isto poslijepodne ona ode doma, a ja nastavim kako i do tada.
Shvatila sam da ja nju ne mogu mijenjati, shvatila sam i da nju MM voli (pa mama mu je) i ne mislim da je potrbno da se ja svađam sa njome. Ponavljam, mogu tako jer ne živimo skupa, sigurno bi bilo drugačije i sigurno bi se svađale do bola da ona počne raditi ono što i misli. Ali ovako......stvarno mislim da nema smisla. Što se djece tiče također se ne miješam u njihove odnose sa bakom. Moji više nisu bebe i ne strepim više kao prije da će im se štogod dogoditi pa im ostavljam na izbor hoće li ići kod nje na vikend ako ih zove ili neće. I bez obzira kakva je, djeca ju vole i rado idu kod nje.

[bapsi]

Znam da moj problem nije tako strašan jer ne živimo skupa ni u istom gradu, ali ipak s obzirom da je majka MM na neki način sudjeluje i utječe na moj život. Sama činjenica da se MM i ja često svađamo na tu temu je dovoljan pokazatelj njena utjecaja. Da se razumijemo mi se nismo nikada otvoreno posvađale, pijemo mi kavu i to, ali postoji uvijek neka prikrivena tenzija koja ne eskalira samo zahvaljujući meni jer pređem preko njenih bezobraznih komentara i ponašanja (i naravno poslije se grizem u sebi danima). Samo problem je u tome što se, sada kada je došlo dijete, moramo češće "družiti". Bojim se da ću jednoga dana samo puknut i reći sve što mi je na duši. Pritom moram napomenuti da moja sveki voli dramatizirati i izigravat žrtvu, pa bi to onda preraslo u prvorazredni cirkus. MM smatra da treba trpiti i šutjeti i furati svoj film, ali kako da se čovjek ne iznervira na njene komentare (koji se naravno tiču svega i svačega) i nametljivo/nepristojno ponašanje!
Nisam pametna, da li biti fini i prelaziti preko svega i zadržati mir u kući (ponekad po cijenu svoga mira) ili pak reći svoje kud puklo da puklo?

[brane]

ne bi joj ja dite ostavila ni dok na wc idem
to su neljudi..užasno je što moram tako reči...ali to nisu normalne osobe

[tanja_b]

Da se razumijemo mi se nismo nikada otvoreno posvađale, pijemo mi kavu i to, ali postoji uvijek neka prikrivena tenzija

Ovako nekako bude i kod nas... s tim da mi ne pijemo kavu
Meni je puno lakše što stvarno o svemu što me muči mogu razgovarati s MM, pa i o odnosu njegove mame prema našem djetetu (a u zadnje vrijeme čini mi se kao da je potrebno potcrtati gdje su neke granice, ništa strašno, ali tek toliko da ne postane "van kontrole").
Ako sveki fakat voli izigravati žrtvu, onda bolje nemoj čekati da pukneš - mislim da bi joj to dalo prvorazrednog materijala za sljedećih deset godina. Radije razgovaraj. S TM ili njom, procijeni s kim bi razgovor imao više smisla (primjera radi, ja sa svojom ni ne pokušavam raspravljati, jer znam da me prestane slušati nakon prve rečenice, ne iz zlobe, nego tek tako).

[tanja_b]

Da se razumijemo mi se nismo nikada otvoreno posvađale, pijemo mi kavu i to, ali postoji uvijek neka prikrivena tenzija

Ovako nekako bude i kod nas... s tim da mi ne pijemo kavu
Meni je puno lakše što stvarno o svemu što me muči mogu razgovarati s MM, pa i o odnosu njegove mame prema našem djetetu (a u zadnje vrijeme čini mi se kao da je potrebno potcrtati gdje su neke granice, ništa strašno, ali tek toliko da ne postane "van kontrole").
Ako sveki fakat voli izigravati žrtvu, onda bolje nemoj čekati da pukneš - mislim da bi joj to dalo prvorazrednog materijala za sljedećih deset godina. Radije razgovaraj. S TM ili njom, procijeni s kim bi razgovor imao više smisla (primjera radi, ja sa svojom ni ne pokušavam raspravljati, jer znam da me prestane slušati nakon prve rečenice, ne iz zlobe, nego tek tako).

[tanja_b]

Sorry, otišlo dvaput kompjutor me zeza.

[tinkie winkie]

Ja se slažem s Bomballurinom.

[meda]

lako je reci 'ona je daleko'...meni su svekar i svekrva 300 km daleko i ne dolaze nikad kod nas, nego uvijek mi kod njih tako da je moguce odrzati odnos kakav nama pase, ali ipak me iznerviraju neke njihove provale. problem je sto oni imaju 4 djece, a ovo im je prvo unuce (tj. imaju jedno od 6 mjeseci, ali to je pak 3 tisuce km daleko tak da se to ne racuna), i sad jedva cekaju da se izgustaju.

kad smo prosli put bili kod njih svekar je izjavio da jedva ceka da dijete ima godinu i pol pa da ga mozemo kod njih ostaviti
koliko god da ja znam da ga ni u ludiu necu ostavljati s njima samoga mozda ni kad krene u skolu, i da me na to niko ne moze natjerati, ipak me nervira ta samouvjerenost i svojatanje.

ja sam se glasno nasmijala i otvoreno rekla da nema sanse tako malo dijete da ostane kod njih, i bilo je :shock:
najbolje mi je sto moja mama nema takvih provala, mi smo jedostavno drugacije odgajani. kod nas djeca nisu zajdnicka imovina cijele obitelji.

tako da mislim da je bolje otvoreno reci nego trpiti u sebi. a od tvog muza nije fer sto ju uvijek brani. salila se....kak da ne. on mora ipak shvatiti da te takve stvari uznemiravaju, pa on reagirati kad pocne, ja to tako vidim. da moji roditelji s bilo cime uznemiravaju mog muza ja bi ih upozorila da to vise ne rade, ili bi bar imala razumijevanja ako mi se potuzi. objasni muzu da ne znaci da ne voli ili ostuje svoju mamu ako prizna da je nekad naporna ili dosadna, ili cak bezobrazna.

[spooky]

Eh, cure drage potpuno vas razumijem. Ja isto živim sa sveki i stvarno kad ovak pogledaš, ona je dobra žena, ali stvar je u tome što ponekad jednostavno želim da me pusti na miru. Mene i moju djecu i da joj ne moram podnositi izvješće poput, kako su spavale, kuda idemo, jesu li kakale i sl. A udavi me svaki dan s takvim pitanjima. Ponekad se pravim blesava pa kao ne čujem što me pita, ali puno puta mi to ide na živce.

[Arijana]

Da se razumijemo mi se nismo nikada otvoreno posvađale, pijemo mi kavu i to, ali postoji uvijek neka prikrivena tenzija koja ne eskalira samo zahvaljujući meni jer pređem preko njenih bezobraznih komentara i ponašanja (i naravno poslije se grizem u sebi danima).
..........
Nisam pametna, da li biti fini i prelaziti preko svega i zadržati mir u kući (ponekad po cijenu svoga mira) ili pak reći svoje kud puklo da puklo?

Ja i dalje stojim iza svega što sam rekla, jer imam odličan odnos sa sveki. Možeš biti fina i na fini način reći sve što te smeta, nije uvijek nužno "puknut". To vrijedi u situacijama kad su vam mišljenja suprotna, dakle kad nema dramatike, patetike i želje da te se povrijedi. A ako je ovo drugo u pitanju onda je jako bitno da imaš stav i da joj se možeš samodopadno nasmijati u facu
Osobe sklone dramatiziranju i manipuliranju obožavaju kad primjete da "žrtva" kuha u sebi ili se ustručava, te na taj način dobivaju potvrdu da su u pravu i želju i volju za daljnjim tlačenjem.
Zašto je iskrenost važna? Kad na onu gornju rečenicu iz tvog prvog posta, ti reagiraš s kolutanjem očima, nervozom, šutnjom... ona uživa. Umjesto toga ja bih je pogledala direkt u oči i najozbiljnijim tonom (bez primjesa cinizma, ljutnje, podrugljivosti..) pitala zašto je rekla to što je rekla i jeli svijesna što je rekla?

[Vodenjak]

Mene i moju djecu i da joj ne moram podnositi izvješće poput, kako su spavale, kuda idemo, jesu li kakale i sl. A udavi me svaki dan s takvim pitanjima. Ponekad se pravim blesava pa kao ne čujem što me pita, ali puno puta mi to ide na živce.

He-he, ja sam naivno godinama odgovarala na takva pitanja, a kad sam počela malo razmišljati mozgom to mi je i počelo smetati. Upozorila sam muža i onda je on počeo petljati, tako joj je počeo lagati (da smo išli u Zg na kavu, pa u Dubrovnik...) i kad je skužila da je pravi budalom, onda je odustala. Budući da je znatiželja jača izdržala je svega 7 dana da ne pita, a onda je počela pitati Marina A di je Marin bio? A gdje Marin ide? A šta je Marin kupio? ja i muž ne odgovaramo, pošto pita dijete od 3 mjeseca nek joj onda on i da odgovor. Hm, prošlo je više od mjesec dana od kada ne govorimo (nas dvije), pa je sada super, ali prije čim bi ja ušla u kuću ona bi dotrčala da vidi što vadim iz kesica .

[Zdenka2]

I ja se slažem s Bomballurinom. Gluposti nek idu na jedno uho van na drugo unutra. A što se odnosa s djetetom tiče, pustila sam da dijete određuje taj svoj odnos, neopterećeno mojim mišljenjem. To se odnosi i na roditelje MM i na moje. Unuče ima pravo na autonoman odnos s bakama i djedovima, a i obratno. Djeca nisu samo naša djeca nego su i njihovi unuci, a taj odnos je bitan.

[Vodenjak]

Unuče ima pravo na autonoman odnos s bakama i djedovima, a i obratno. Djeca nisu samo naša djeca nego su i njihovi unuci, a taj odnos je bitan.

Potpisujem Zdenka2, a kad sam ja to rekla svojoj svekrvi, da njoj nitko neće braniti da vidi Marina, ona mi je izjavila Da bi postojala ljubav između bake i unuka, moraju se i svekrva i nevjesta slagati, a onda je počela govoriti (kad priča s Marinom) da će on nju voliti još godinu dana, a kada bude nešto znao, da će ga njegova mama naučiti da on ne voli svoju baku. Moj komentar je bio, ako se nastavi tako ponašati i naučit ću ga.

Osobe sklone dramatiziranju i manipuliranju obožavaju kad primjete da "žrtva" kuha u sebi ili se ustručava, te na taj način dobivaju potvrdu da su u pravu i želju i volju za daljnjim tlačenjem.
Zašto je iskrenost važna? Kad na onu gornju rečenicu iz tvog prvog posta, ti reagiraš s kolutanjem očima, nervozom, šutnjom... ona uživa. Umjesto toga ja bih je pogledala direkt u oči i najozbiljnijim tonom (bez primjesa cinizma, ljutnje, podrugljivosti..) pitala zašto je rekla to što je rekla i jeli svijesna što je rekla?

Slažem se s Arijanom, ja sam se tako ponašala 5 godina ne želeći da se ona uvrijedi, morala sam biti prisojna i fina, ipak je ona mama mog muža, starija osoba i u jednom trenutku kad sam rekla DOSTA! završilo je prekidom komunikacije. Možda, da sam od početka govorila što me smeta, možda bi me više cijenila.

[a zakaj]

Slazem se s Bomballurinom i Zdenkom2.
Po nekim izjavama, i moja sveki je bila vrlo slicna ovoj gore opisanoj. Vrhunac je bio kad je (pred mojom mamom!) izjavila da "kad bi se meni nesto dogodilo, ona bi uzela tonceka i on bi vrlo brzo mene zaboravio i bio sretan s njom". Prakticki je pozeljela da umrem/poginem.
Ja sam se u pocetku jako uznemiravala zbog takvog odnosa s njom, ali danas znam da nisam trebala. Bila sam jako nesigurna s prvim djetetom, i od nje kao strucne osobe (medicinska sestra u vrticu, bivsa patronazna) ocekivala sam veliku pomoc i podrsku. Umjesto toga, dobila sam samo potpirivanje panike (na sto je nazalost MM bio jako prijemciv). S vremenom smo mi kao roditelji postali sigurniji u sebe, i danas ona ima puno manji utjecaj na nas.
Meni je, osim toga, pomoglo kad sam si razjasnila razloge njene posesivnosti prema tonceku. Ona je rodila MM-a s 18 godina, i nije previse vremena posvecivala njemu - kad je imao 6 godina (i kad mu se rodila sestra) poslala ga je zivjeti s bakom i dedom. I onda je toncekovo rodjenje dozivjela kao svoju priliku za "iskupljenje" - a kad ono - dijete vezano za majku i nece k baki!
S MM-om sam se koji put znala zakaciti oko nje, pogotovo u pocetku nase veze, kad je jos vise vjerovao njenim izjavama nego mojim, ali sad se i to promijenilo. I ja se trudim da ne grintam puno protiv nje (mama mu je, i normalno je da se vole). Kad i dodjem u napast da ga nahuskam protiv nje, sjetim se kako bi meni bilo da jednog dana Toncek bude u prilici da ga netko huska protiv mene!
Toncek ju danas jako voli, imajujako dobar odnos, i drago mi je zbog toga.
S tonkom vise nismo imali toliko problema, oko nje se nitko nije toliko gurao

[luce2006]

a ona meni "pa šta plakala bi jedan dan pa bi te onda zaboravila!".

joooj, pa ja ne bih ostala na ovo bez ikakvog komentara. ona bi dobila od mene jaaako direktan odgovor.
vidis, ja mislin da su ovo situacije na koje bi mogla i tribala nesto rec, pa taman bilo to jako zlobno, jer je u biti i ta njena recenica jako zlocesta. za sve ostale, tipa ovo sta je spooky napisala, to je ono cisto situacija "kroz jedno ude, a kroz drugo izade". ali eto, blago ti se, udaljene ste 80 km pa mozes podnit puno vise toga, a vidila bi ti kada bi vas dvije zivile skupa, sta bi to bilo. meni je tribalo 4 miseca da mi se jezik odveze. sada san ponekad jako gruba, bude mi malo zao, ali neka se zna di su granice poigravanja sa mnom.
po mom misljenju, triba se cvrsto postavit, od samog pocetka. to ne znaci uvik da moras nesto rec na onaj zlocestiji nacin, moze to bit i pristojno, razgovorom. i tm bi triba nesto napravit u vezi te situacije. zeza se. kako da ne. i moja se uvik zeza, za bilo sta da kaze. pricaj s tm, objasni mu situaciju, na kraju krajeva, ne bi valjalo da vas odnos pati zbog nje.

A što se odnosa s djetetom tiče, pustila sam da dijete određuje taj svoj odnos, neopterećeno mojim mišljenjem. To se odnosi i na roditelje MM i na moje. Unuče ima pravo na autonoman odnos s bakama i djedovima, a i obratno. Djeca nisu samo naša djeca nego su i njihovi unuci, a taj odnos je bitan.

da, ovo je svakako najispravniji nacin. onako kako ja ne bi volila da svekiji truju moj odnos s mojim ditetom, tako necu ni ja njihov. ali, zdenka i bomballurina sta bi vi rekle kada bi vasa sveki vama rekla ovo: "pa šta plakala bi jedan dan pa bi te onda zaboravila!". to nije zezancija niti bi tribala bit, ma ni ovo uopce ne bi tribalo nikad bit izgovoreno, jer, u zezanciji ili ne, jako je grubo. to je atak na tebe, a poanta cile ove price je: zauzmi se za sebe, a u odnos baba-dida-dite ne diraj

[mina]

Počela sam pisati dugi post al mi se cure probudile pa ću ukratko. Uvijek smo bili super ali mi sve više počelo smetati da sveki želi upravljati našim životima. Nisam se nikad svađala i puno sam joj prešutila i popustila jer su stariji... jer su nam puno pomogli... jer ih trebamo... ak ništa drugo jer su MMovi roditelji pa zbog mira u kući... Iako MM je uvijek na mojoj strani, sad ni on ne priča s njima zbog mene...
Opet mi se petljala u odgoj djeteta i htjela pametovati pa sam joj samo rekla ja ću svoje dijete po svom... I ona izvela Stellu u šetnju, vratila ju i na vratima rekla ajde bok i otišla. Ja mislila nekud žuri, iskrslo joj nešto ali od onda se ne javlja... A neću se ni ja njoj jer joj nisam ništa napravila i ne mislim joj više popuštati i klanjat joj se...
Zvali par puta MMa da dovede Stellu k njima, a ja ne dam jer znaju gdje smo i ako je žele vidjeti mogu doć (dojadilo mi da uvijek mi idemo k njima, ona bi još i došla prošetat Stellu kad ja stvarno nisam mogla dolaziti ali inače uvijek hoće da mi dođemo), a i zato što uvijek zovu samo Stellu i sve Stella i samo o Stelli, a Mia kao da ne postoji
Da skratim zato što joj ne dam da mi s petlja u odgoj pa sam joj rekla da ću svoje dijete odgajati po svom ona izmislila priču da ja njih ne podnosim zbog njihovog porijekla i da mi to nije smetalo dok su nam davali novce... Stvarno ne mogu vjerovati... Da su mi takve stvari bitne bila bi s nekim tko stvarno ima puuuno novaca jer sam imala dobrih ponuda i s nekim tko je "iz mog sela"
Ne mogu više pisat, curke traže mamu, a htjela sam se izjadat. Čim nije na njihovo gotova ljubav

[Roza]

Gle, ja imam malo razumjevanja za tvoju sveki (nek se nitko ne ljuti, ovo je razmjena mišljenja). Žena živi 80 kn od vas, vjerojatno rjeđe viđa dijete od tvojih roditelja.Možda je ljubomorna što će tvoja mama čuvati dijete jedan period a ona ne. Vjerojatno želi iskazati ljubav prema djetetu. I eto kad dođete nosi dijete cijeli dan, daje bombastične izjave kako ona voli dijete, kako bi ga uzela k sebi, kako ona zna sve najbolje za dijete…
Nije realna u izjavama, nego eto želi iskazati svoju brigu, ljubav i požrtvovnost (ona bi uzela dijete kad ti počneš raditi).
Nosi cijeli dan dijete i neće ti ga dati? Meni izgleda da sveki žudi za tim djetetom i da se želi malo izguštati a i svima pokazati kako je ona brižna. Gledano s tvoje strane: pa odmaraj se ženo dok ona trčkara s djetetom!
Ako njenu izjavu kako bi uzela dijete kad počneš raditi pogledaš s druge strane, i sama vidiš i znaš da u ta njena namjera neostvariva 101 % . Pa čemu se onda živcirati? A izjava o tome kako dijete bude plakalo jedan dan a onda te zaboravila – pa to je definitivno kategorija „svaki bedak ima svoje veselje“. Žao mi je što trošiš svoje živce na izjave jedne gospođe u godinama koje se želi iskazati ljubav, pokazati se korisnom, požrtvovnom i slično.
Mislim da cijelom problemu treba prići s jedne vedrije strane i s malo više opuštenosti. Sad će me svi napasti, jer da, izjava o plakanju i zaboravljanju mame je grozna, ali…
Zar netko stvarno misli da će promijeniti svoju sveki – osobu od 50 i nešto godina? Meni je to iluzorno. Na takvu izjavu ja bi sve okrenula na šalu i rekla da bi sveki da bi nakon uzimanja djeteta i njegovog plakanja brzo vratila dijete nazad meni, jer kaj ne zna kako mali može plakati i derati se? I dala bi sveki malo pohvale: „kak ste vi požrtvovni, ako nam nešto zapne s bebisitericom, drago mi je da mogu računati na vas“. Ovakava izjava djeluje na sveki vrlo pozitivno, evo dala si joj za pravo, računaš na nju ako nešto zapne. A nisi ni milimetar odstupila od svojih stavova ili planova. Znam da se teško ufurati u ovakav način razmišljanja, ali vještina komuniciranja je nešto što svi mi smatramo nepotrebnim, a zapravo na tome treba bekrajno raditi.
Ne mogu se složiti s curama koje kažu da na takve i slične komentare treba odgovoriti jasno i glasno, izraziti svoje mišljenje i preobratiti sveki. Meni se čini da takav stav samo unosi razdor u obitelj. Postavljaš muža da bira između tebe i svoje mame. Naravno da će on odabrati tebe, ali hoće li biti sretan s takvim rješenjem? Pa čovjek voli i svoju mamu i ne želi birati između mame i žene. Je li tvoj muž sretan s razvojem situacije? Što zapravo misliš postići? Želiš li promijenti sveki? Milsiš li da možeš promijeniti sveki?Želiš li da tvoj muž kaže kako se više nećete družiti s njegovim roditeljima?

Meni je moja sveki jako draga i super se slažemo. I tome dosta pridonosi i moj i njen stav. Svekar zna bubnuti kojekakve izjave koje mi baš i ne pašu, i u početku sam se i ja uzrujavala i žalila mužu na to. Rezultat? Svekar se neće promijeniti jer ima 70 i nešto godina. MM je mislio da ja imam nešto protiv njegovog tate. Bio je zbog toga tužan a pomalo i ljut. Imali smo par svađa zbog toga kako mene njegov tata ponekad zna izživcirati. Na kraju, nitko nije bio zadovoljan. Prije nekog vremena me firma poslala na seriju menadžerskih tehnika komunikacije. I otvorio mi se potpunonovi svijet. Glavna poanta svih tih tih tehnika je da ne želiš stvarati od ljudi svoje neprijetelje niti ih ne možeš mijenjati. Jer se ljudi ne mijenjaju. Kad čovjek shvati da ne može promijeniti drugog čovjeka, onda promijeni i stav prema cijelom problemu.
Ja sad jednostavno odšutim na izjave koje mi ne pašu ili ih okrenem na šalu. Moj šogor je psihijatar i to sam pobrala od njega. Vidim da on ima idealan odnos s svekijima, jer se s njima stalno šali a radi i dalje po svome.

Dakle, udri brigu na veselje, ne živciraj se, unesi malo humora u odnos s svekijima, nisu oni najgori na svijetu, probaj shvatiti njihove motive i razloge.

[ms. ivy]

Prije nekog vremena me firma poslala na seriju menadžerskih tehnika komunikacije.

mene firma sigurno neće slati - roza, hoćeš voditi radionicu kad se gnijezdo otvori? 8)

[sarasabina]

roza, ti si naš guru :D

sve si baš lijepo rekla, ali jednostavno to treba u čovjeku sazoriti i trebaš se uzdignuti, ali za to treba vremena i truda i sukoba sa vlastitim emocijama. Pratim cijeli ovaj topik i pitam se pa zar se to i drugima dogadja

[Arijana]

Ne mogu se složiti s curama koje kažu da na takve i slične komentare treba odgovoriti jasno i glasno, izraziti svoje mišljenje i preobratiti sveki. Meni se čini da takav stav samo unosi razdor u obitelj. Postavljaš muža da bira između tebe i svoje mame.

Ja bih se osvrnula na ovaj dio gdje kažeš "preobratiti sveki" - naravno da se to ne može, ali izražavanjem svog mišljenja i otvorene komunikacije možeš promjeniti njen stav prema tebi. A "razdor u obitelji i muž između dvije vatre" nastaje upravo kad se prešućuje, pa se dođe doma i pili muža.
Moja sveki ima 3 sina i nas 3 nevjeste, sa svakom od nas ima drukčiji odnos. S prvom je često u sukobu, s drugom (koja je jako suzdržana) osjeća da se može najviše uplitat i prigovarat, pa ta druga, osim mužu kuka i meni non-stop. Sa mnom ima najbolji odnos, iskren - od prvog dana zna moje stavove i koliko do njih držim, ja poštujem njene ako nisu u sukobu s mojim. Tenzija nema, nekad se dogodi malo žešća rasprava, ali to je u stilu kao da raspravljam sa svojom mamom i sve se riješi u istom danu. S obzirom da je ona navikla na moju iskrenost i otvorenost od prvog dana, naravno da će na nju reagirati drukčije, nego kad recimo njenoj "šutljivoj" nevjesti pukne film pa postane pričljiva.
Dakle, i najzlobnije osobe (što moja sveki nije, da se razumijemo), se ne ponašaju prema svakome isto, nije poanta mjenjati osobu, nego mjenjati njen odnos prema nama.

[BusyBee]

Sve je to divno.. i sveki koja voli tvoje dijete, i dijete koje ima pravo na autonoman odnos s bakama i djedovima... ali tu si i ti i imas neke granice preko kojih ocito ne mozes i jako te boli zadiranje u/preko njih.

Otvoreno razgovaraj s njom i s muzem (s jednim pa drugim, mozda prvo s muzem pa da te pokusa razumijeti, mozda on razgovarati s mamom) i jasno postavi granice. Ako ih ne postuje, baj-baj.

A ako pak smatras da je totalno bezopasna, samo lajava, makni se kad dolazi u posjetu, da ne slusas sta prica.

[luce2006]

arijana :D

[bapsi]

Moram priznati da sve što više razmišljam sve sam sklonija stavu Arijane. Činjenica je da moja sveki sklona testiranju tuđih granica izdržljivosti, voli provocirati i vidjeti kako ćeš reagirati. Znala sam ja i oštrije reagirati pa bi onda ona malo ostala zatečena i kao digla nos (pa bi poslije bilo od svog MM "pa nemoj biti takva s njom"). Sada mi je jako žao što u subotu nisam reagirala ali jednostavno me je ta njezina fraza (izrečena sa super ozbiljnom facom) toliko frapirala i povrijedila da sam ostala bez teksta. Stvarno to ne mogu shvatiti. Da se razumijemo bilo je tu prigovaranja da ne smijem previše vezati dijete za sebe, pa šta ju još uvijek dojim (jer ću je vezati za sebe), itd.
Roza, što se tiče tvog posta, apsolutno imaš pravo u nekim dijelovima i nemoj misliti da ja ne razumijem da sveki želi vidjeti svoju unučicu da želi izgraditi određeni odnos sa njom, ali ne pod cijenu da mene vrijeđa i podcjenjuje i da me ne uvažava kao majku. Neću ti ni reći da sam ju bezbroj puta pozvala k sebi (s obzirom da sam ja doma a ona u penziji) da vidi unuku i da provedemo dan zajedno (što bi mi moram priznati i pomoglo jer bi uspjela nešto napraviti po kući) ali ona nije nikada došla sama (odnosno došla je dvaput u godinu dana kada je i MM bio doma) odnosno došla je u pratnji cjelokupne njene obitelji (i to redovito kada je njoj pasalo). Uvijek su neki izgovori tipa toplo je, hladno je, nemam novca za bus (iako smo ponudili platiti joj kartu)...itd iako su autobusne linije između naših gradova svakodnevne i dosta česte. Tako da smatram da je ljubav prema unuci toliko velika da bi ju češće došla vidjeti pa makar trebalo sjesti na bus. Evo i u subotu sam ju ponovno pozvala a ona opet počne "pa ne znam kako će se moji snaći doma bez mene..." itd. , kao da ne želi ostati sama sa mnom. Shvaćam da ona želi dijete na domaćem terenu da bi ju mogla malo pokazivati okolo, ali mi to cijelo njeno ponašanje baš i nije dosljedno.
Ne znam da li će se to njeno posesivno ponašanje stišati s vremenom ili će biti sve gore i gore jer već se sada (a beba nema još ni godinu dana) svaki put moramo "pravdati" zašto dijete ne bi ostalo tamo prespavati, kao da ne razumije da je dijete premalo da bi bilo odvojeno od svoje mame.

[Zdenka2]

Bapsi i ostale cure koje imaju problem sa svekrvom, nemojte misliti da ja ne razumijem da vam ona može ići na živce. I sama sam se svakakvih izjava naslušala, iako mi je svekrva intelektualka.

Moj stav je da tome treba prilaziti hladne glave. Čemu se uzrujavati oko izjava neke osobe koju sama osobito ne cijeniš, a njezine izjave nemaju nikakve realne posljedice po tvoj ili djetetov život?

A dijete će ionako samo izgrađivati odnos s bakom i djedom. Ja mojem sinu nisam suflirala ništa u vezi s mojim roditeljima ni svekrom i svekrvom, jer ga ne želim opterećivati svojim pričama i problemima s njima.

Osim toga, moglo bi se dogoditi i dogodit će ti se da ćeš trebati njezinu pomoć kad te posao stegne za gušu. Vidjela sam više puta kako se ploča okreće kad porodiljski završi.

Dakle, stvorite korektan odnos, po mogućnosti blizak, ali nije neophodno. A na ovakve gluposti kao da bi se dijete naviknulo bez tebe, ja bih isto tako kao kroz šalu pitala kako je to bilo između nje i TM, je li se on isto tako odvikao od nje ili nešto drugo slično. Ili bih je pitala misli li da to treba biti opća politika da se majkama oduzima djecu - kao kroz šalu, pokazala bih joj apsurdnost njezinih izjava, dakako, ako bi mi se dalo. Ako mi se ne bi dalo, propustila bih njezine izjave kroz jedno uho unutra, kroz drugo van i vozila bih po svom. Kao što i vozim.

[bapsi]

Zdenka, ja sam se u proteklih nekoliko godina itekako trudila izgraditi korektan odnos, ali to nikako ne ide. Taman kada pomislim da sam bila nepravedna u mojim procjenama desi se nešto kao ovo u subotu što me razuvjeri. Kvalitetan odnos se može izgraditi samo ako su obje strane za to voljne a ne ako jedna stalno i uporno traži neku konfrontaciju, sukob i natjecanje. Posebno me pogađa doza zloće u njenom tonu jer smatram da to nisam ničime zaslužila. Prije djeteta ta ista priča je bila s MM (kao što mi je jednom rekla "uzela si mi najvrijednije šta sam imala u životu") a sada se sve to ponavlja s mojom bebom i ne znam kuda vodi.

[MajaMajica]

bapsi, vodi u to da ćeš je jednog dana sterat u p.m. i to za najmanju sitnicu, zahvaljujući ovom podugom stažu

prema tome, dobar recept bi bio da se pokušavaš što manje nervirat jer žena ima nekih osobnih problema, zauzeti čvrst stav-a to znači kratko, jasno i bez svađanja dati do znanja da te nervira to i to..i zamoliti da se sredi jer da ti ne želiš nikakvu svađu..nemoj uopće ulaziti u njene razloge i sve to, jer ćeš se samo ispizdit
vidit ćeš je ionako svake prijestupne, a kad te iznervira kao u subotu samo kaži:"Bože, Vi stvarno znate svašta bubnuti i ostati živi!". I prošetaj..bez vike, svađe, bespotrebnih rasprava..
good luck

[seni]

roza, 8)

probajte cure. i ako ne idete na menaderski tecaj, postoji i puno knjiga na tu temu.
otvore se novi svjetovi.

[Kristina30]

Rijetke su one koje nemaju problema sa svojim svekijima. Svaka čast Rozi i Zdenki2 na tolikom strpljenju i smirenosti, i sagledavanju problema sa takve strane. Za tako nešto treba nekoliko kila živaca i dobar trening, barem što se mene tiče.
Moji su isto daleko i viđam ih, recimo, jednom mjesečno ili jednom u dva mjeseca, kako kad. S tim da uglavnom oni dolaze kod nas. To znači tjedan dana, 24 sata.... za popizditi.
Oni meni ne prigovaraju kako bi trebala i šta napraviti, zašto nisam ovo ili ono, mene nervira odnos prema Petri. Kad su koda nas dijete samo sjedi na kauču jer oni moraju gledati serije (sve sapunice HRT 1 i 2, RTL, nova). Ja naravno radim i pustim je sa njima. Stalno joj uzimaju igračke iz ruku govore "moje", "moj medo", "moja lutka" ..... Uopće ne izlaze van, samo gledaju TV. I da ne nabrajam dalje....

Masu puta poludim, koji put im nešto i kažem (kad ne mogu više), a uglavnom prešućujem (i kipim u sebi).
Mislim si, to je par dana, poslije će biti drugačije, a opet...
Kad samo pomislim da čekaju da ona dođe kod njih na par dana (rečeno), poludim...
Voljela bih kad bi mogla biti smirena i gledati sve sa druge strane.

Bapsi, vidiš da nisi sama (ako te to tješi :/ ). Moramo se malo psihički pripremati prije svakog susreta da se možemo kontrolirati i normalno reagirati na "njihova sranja".

[meda]

Arijana, lijepo si to rekla

i slazem se potpuno

[zrinka19]

i moji svekiji su već za Uskrs kad smo bili kod njih (Lucija je tad imala 4 mj), a i poslije svaki put kad se vidimo, a nekad i na telefon govore kako će Luca čim prestane dojiti, čim joj mama ne bude trebala ići kod svoje bake i djeda na par dana,
a ja se pitam zašto i ja ne mogu biti s njom???

i sad znam ja da ja ih ne bi trebala shvaćat ozbiljno i tko zna što će biti do tada ali mene to jako rastuži svaki put, ne znam zašto im ta potreba da budu sami s njom bez mene dok je još tako mala, pa šta bi im ja smetala? Ionako kad smo kod njih oni ne mjenjaju svoju rutinu, a skoro uvik se hoće igrat s njom kad je ona za spavanac i onda se čude što je nervozna, zašto neće da priča..
A osim toga šta ona zna dokle ću ja dojiti??? Ko da želi da što prije prekinemo! Budi u meni želju da dojim bar do 18 rođendana

[zrinka19]

Mislim 18 rođendana djeteta, ne moga :D

[Zdenka2]

i sad znam ja da ja ih ne bi trebala shvaćat ozbiljno i tko zna što će biti do tada ali mene to jako rastuži svaki put, ne znam zašto im ta potreba da budu sami s njom bez mene dok je još tako mala, pa šta bi im ja smetala?

Moji roditelji koji mene obožavaju, jedva su čekali i čekaju da se maknem, pa da ostanu sami s M. Tada su oni "in charge", a i dijete se drugačije ponaša, ne trči stalno mami. Fakat im je ljepše, kad su sami s djetetom. A ti ćeš vidjeti kad će doći to vrijeme da ćeš moći malu ostaviti kod njih.

[zrinka19]

ma nece meni smetat ostaviti dijete s njima kad bude starije,
ali kad mi sad govore da ce Lucu uzet čim ja prestanem dojit, em mi se čini da želi da što prije prestanem, em šta ako slučajno, a ne bih nikako htjela, prestanemo dojiti prije godine dana ili malo poslije toga, to mi se čini prerano za odvajanje od mene ako nema potrebe. Pa daću ja njima dijete neka sami idu u šetnju i sl, ali neka zaspe uz mene navećer. Pa i sada im dam da leže uz dijete kad je ja uspavam popodne, a ja se maknem.

[luce2006]

vidis, ja jedva cekan poslat andreu mojima na cuvanje, pa i nocenje ako bude tribalo, naravno, iako meni i mm nece bit lako izdrzat bez nje. kada vidin svoju mamu kako je gleda i s kojon joj ljubavi prica i kada vidin svog oca, inace hladnokrvnog i flegmastog, kako se zeza sa njom sa toplim izrazom u ocima...ajme

[zrinka]

Dakle, udri brigu na veselje, ne živciraj se, unesi malo humora u odnos s svekijima, nisu oni najgori na svijetu, probaj shvatiti njihove motive i razloge.

odlican savjet!

[bapsi]

Zrinka kod nas je sve isto . Sveki je od prvoga dana stalno nešto imala s mojim dojenjem (na početku je tvrdila da nemam mlijeka a kasnije da ju previše često dojim), a sada vidim da joj je ustvari ful krivo. Potpisujem sve što si napisala. Kada je dijete malo, ako nije baš nužno, nema se šta odvajati od majke danima i noćima.
Zdenka, ni ja nemam problema sa mojim roditeljima. Moja mama nema ispade ljubomore ni posesivnosti. I to nema veze s učestalošću s kojom vidi dijete već s njenom naravi, koja nije idealna ali na kraju uvijek poštuje naše izbore mada se možda i ne slaže s njima. U tome je poanta.
Kod nas svaki put kada sretnem obitelj MM moram iznova objašnjavati neke stvari. Sveki jednostavno prebriše ono što smo joj rekla prije toga i forsira svoje. I to mi ide na živce, jer preduvjet svake uspješne komunikacije je da slušaš šta ti druga strana govori! A ne da odmahuješ rukom u stilu "ma šta govoriš, znam ja!". Vjerujem da ni ti Zdenka nisi davala svoje dijete na nekoliko dana svojoj sveki dok je bilo ful malo.

[lucky day]

Činjenica je da moja sveki sklona testiranju tuđih granica izdržljivosti, voli provocirati i vidjeti kako ćeš reagirati. Znala sam ja i oštrije reagirati pa bi onda ona malo ostala zatečena i kao digla nos (pa bi poslije bilo od svog MM "pa nemoj biti takva s njom").

....
nemoj misliti da ja ne razumijem da sveki želi vidjeti svoju unučicu da želi izgraditi određeni odnos sa njom, ali ne pod cijenu da mene vrijeđa i podcjenjuje i da me ne uvažava kao majku. Neću ti ni reći da sam ju bezbroj puta pozvala k sebi (s obzirom da sam ja doma a ona u penziji) da vidi unuku i da provedemo dan zajedno (što bi mi moram priznati i pomoglo jer bi uspjela nešto napraviti po kući) ali ona nije nikada došla sama (odnosno došla je dvaput u godinu dana kada je i MM bio doma) odnosno došla je u pratnji cjelokupne njene obitelji (i to redovito kada je njoj pasalo). Uvijek su neki izgovori tipa toplo je, hladno je, nemam novca za bus (iako smo ponudili platiti joj kartu)...itd iako su autobusne linije između naših gradova svakodnevne i dosta česte. Tako da smatram da je ljubav prema unuci toliko velika da bi ju češće došla vidjeti pa makar trebalo sjesti na bus. Evo i u subotu sam ju ponovno pozvala a ona opet počne "pa ne znam kako će se moji snaći doma bez mene..." itd. , kao da ne želi ostati sama sa mnom. Shvaćam da ona želi dijete na domaćem terenu da bi ju mogla malo pokazivati okolo, ali mi to cijelo njeno ponašanje baš i nije dosljedno.

. Posebno me pogađa doza zloće u njenom tonu jer smatram da to nisam ničime zaslužila. Prije djeteta ta ista priča je bila s MM (kao što mi je jednom rekla "uzela si mi najvrijednije šta sam imala u životu") a sada se sve to ponavlja s mojom bebom i ne znam kuda vodi.

nakon ovog a o jos procitanih bisera mislim da bi ja poludila sa tvojom sveki (pogotovo sto mi i moja ide na jetru a blazi je slucaj)... koliko god probala biti tolerantna upravo razmisljajuci o njezinim motivima i razlozima nakon ovakvih ispada - ja bi poludila... to je cisto manipuliranje... da ne velim bolesno (pogotovo ona fora sa laznim saljenjem - to je grozno i vidi se da je dobro izdresirala tm-a)... nemoj dozvoliti da vam zagorca brak... otrovan je tor oditelj,koliko mogu skuziti (imas topic o otrovnim roditeljima tu negdje na forumu)...

no, bas zato je dobro ostati hladne glave i ne dozvoliti da te uvuce u svoju igru jer ce sigurno pobijediti sa godinama iskustva u takvom ponasanju prema drugima... meni se ovo cini super recenica za takvesituacije:

vidit ćeš je ionako svake prijestupne, a kad te iznervira kao u subotu samo kaži:"Bože, Vi stvarno znate svašta bubnuti i ostati živi!". I prošetaj..bez vike, svađe, bespotrebnih rasprava..
good luck

par 'kratkih' u tom stilu...
i dalje guraj po svom sto se bebe tice... ma kakvo spavanje kod nje i pustanje da place za tobom??!! zasto? grrrr!
sa njom tako a sa muzem strpljivo i njezno...o nje toga vrijedan a ona ocito nije...

[sofke]

kad smo živjeli udaljeni od sveki pet minuta, a Sofke se tek rodila, ona se toliko preuzbudila oko svega da nam je upadala u stan svakih pola sata (kak je uhvatila vremena u ordinaciji gdje radi) uz pregršt uvijek novih i neobičnih savjeta što je mene IZUZETNO počelo živcirati pa sam to rekla MM-ipak je red da on s njom razgovara- tak ju je doveo u red da je prvo slala SMS da pita jel uopće smije doći.
Sad smo 300 km udaljeni pa me ne živcira..kad dodje na vikend izludi me sa savjetima, ali opet ode pa me baš briga..inače je doktorica, ali budući da na sve upite unosi totalnu paniku i pretjeruje, više je ništa ni ne pitam..tak je bolje..ipak, da živim s njom možda bi je vremenom i udavila...nije problem ako je neko OK kao osoba i još k tome živi 300 km od tebe i ne zove MM svaki dan šest puta na telefon..onda su i menadžerske tehnike samodiscipline i komunikacije primjenjive..

[kloklo]

kao što mi je jednom rekla "uzela si mi najvrijednije šta sam imala u životu")

Ova rečenica jaaako puno govori o njoj :/

To mi je grozno kad se majke tako posesivno vežu za djecu da misle da će zauvijek biti s njima i opće ih ne puste da žive svoj život jer im je nazamislivo da bi im moglo biti dobro i bez mamice, a ako vide da je stvarno tako, umjesto da budu sretne - one se dure...uh...sebičnih li stvorova

[anchie76]

Ja bih samo molila da se ne ide u generalnu analizu svekrva (na podforum ste "odgoj" ), nego da se drzite teme, a to je odnos svekrve prema djetetu i problem koji mama ima s tim - i kako to rijesiti, tj. poboljsati situaciju.

Fala

[Zdenka2]

Vjerujem da ni ti Zdenka nisi davala svoje dijete na nekoliko dana svojoj sveki dok je bilo ful malo.

Istina je, nisam. Slažem se da roditelji moraju procijeniti kada je vrijeme za to. Kod nas su bile specifične okolnosti, jer je moj sin posvojen kad je imao godinu dana, pa je bilo potrebno prije svega da se zbliži sa mnom i s tatom. Nisam ga nikome ostavljala dok nije navršio dvije godine. Moja mama ga je znala čuvati po nekoliko sati, ali kod nas. Nakon druge godine sam ga počela davati mojim roditeljima na dva dana (jedna noć) i to ne uvijek iz prijeke potrebe nego zato da bude malo s njima. On je to i želio. Nakon 4. godine znao je otići s njima u vikendicu na 3-4 dana. Nikad ga nitko nije čuvao osim vrtića i mojih roditelja. Svekrva se nije nikada ni ponudila. Dolazila ga je viđati, ali nikada nije htjela preuzeti odgovornost i pričuvati ga sama, bez mene. To je, recimo, druga strana medalje u odnosu na ono što vi pričate. Ja bih bila sretna da mi ga je htjela povremeno pričuvati.

[zrinka19]

da ne idemo van teme

što kažete na ovo:
(to sad govore mojoj Luci, sreća božja ona ih još ne razumije, ali to su govorili i drugom unuku kad je imao 10 god)

zlato bakino i tako to sve lijepo
kad onda baka i dida sami žive, nemaju s kim pričat, kad ćeš doći živit s bakom, možeš ići u bakinu školu,

a onda su još tom drugom unuku rekli dida bolestan (nije bolestan), umrit će , nema se ko brinut o njemu, ti živiš daleko...
mali se rasplaka, jedva sam ga uspila smirit

a i mene najviše krivi što smo otišli u st (oni su u zadru)
i lipo mi je jednom rekla : ko je njoj kriv što nije sinove odgojila da žive s njom, nego slušaju žene!!
E pa šta ću joj ja ako ona misli da joj je sin slabić koji nema svoju volju, zapravo joj je teško sagledat istinu i shvatit da sin nije htjeo živit s njima.

ali mi uspješno nabija osjećaj krivnje, ali i sinu pa mu je jednom rekla: a tko će se o njoj brinut ako se šlagira!!!!!!!!!!!!!!

[anchie76]

Ponovit cu se:

Ja bih samo molila da se ne ide u generalnu analizu svekrva (na podforum ste "odgoj" ), nego da se drzite teme, a to je odnos svekrve prema djetetu i problem koji mama ima s tim - i kako to rijesiti, tj. poboljsati situaciju.

[zrinka19]

oprosti
krenula sam dobro ali sam se zanijela, malo mi lakše kad sam to podijelila s vama jer ne želim o tome s nikim drugim pričat
oprosti, neću više

[bapsi]

Nesvjesno sam i ja usmjerila temu u pogrešnom pravcu, ali kako zrinka kaže imala sam potrebu podijeliti to s nekim koji je u sličnoj situaciji. Smatrala sam da je bilo bitno da kažem nešto o karakteru svoje sveki kako bi shvatili moje reakcije na njeno ponašanje, jer čovjek počne ponekad sumnjati u sebe i svoju percepciju nekih odnosa.
Mislim da je bit cijele ove diskusije u shvaćanju koja je uloga majke a koja bake/svekrve. Majka (zajedno s ocem) je ta koje bi trebala odlučivati o stvarima koje se tiču odgoja djeteta, osim ako time očito ne ugrožava život ili zdravlje djeteta, jer majka u konačnici mora snositi i odgovornost takvih odluka. Bake su tu da pruže prije svega podršku i ako zatreba pomoć roditeljima i da izgrade jedan bliski ali odgovornošću neopterećen odnos sa djetetom, a ne da pokušavaju zamjeniti majku, nametajući svoj stil odgoja djece.
Za kraj jedno pitanje; kada smatrate da je dijete zrelo da bude odvojeno od roditelja nekoliko dana? Da li ta odluka ovisi o dobi djeteta ili o osobi kojoj ćete dijete povjeriti na čuvanje?