Samohrana sam majka 16mjesecne curice i u tijeku je parnica izmedju njenog oca i mene za moje dobivanje skrbnistva (koje on ne osporava), uzdrzavanje i njegova tuzba (!!) za susrete i druzenja (on igra ulogu "zrtve" kojemu se brani da vidja dijete, a otkad se rodila nikada nije pokazao min.ozbiljan interes da se brine o djetetu i doprinosi (dosada je za dijete dao O kn). Na centru za SS mi nisu znali reci koji je "najcesci"
tempo za vidjanje djeteta u toj dobi sa ocem (dijete je jos dojeno).
Odnosi izmedju oca i mene su krajnje naruseni u mjeri da uopce ne komuniciramo, a mogucnost bilo kakvog dogovora oko icega vezano za dijete je minimalna. Otac je stalno na bolovanju (razlog nepoznat) i nemam u njega povjerenje da mu dijete ostavim nasamo, makar nemam nista protiv toga jer zelim da moje dijete izgradi normalan odnos sa njime. On predlaze da se sa djetetom zajedno secemo i nalazimo vani, u moj stan odbija doci vidjeti dijete, cak ima fix-odeju da bih ja njemu trebala servirati dijete pred vrata (!?). Mislim da ta zajednicka druzenja nemaju smisla obzirom na nase narusene odnose i trenutno ne vidim rjesenje na koji nacin bi bilo najbolje da on vidja dijete, a da ja ne zivim u strahu sto je s djetetom dok je s njim (opravdana sumnja u njegove psihomotorne sposobnosti - bolovanje).