Tjedan dana mjesečno kod tate?

[Layla]

U postupku sam razvoda braka. Čekam poziv za konačnu raspravu. Bivši muž pristao je da dijete živi sa mnom; e sad, pošto smo oko 300 km udaljeni od muža, on kaže da bi htio da dijete bude tjedan dana mjesečno kod njega, jer je njemu tako financijski lakše; dakle, ne mora dvaput mjesečno dolazit po dijete za vikende.
Dijete zasad ne ide u vrtić, ali ako se situacija promijeni i ja nađem posao, ići će u vrtić. Ne znam je li uopće moguće da sud odobri takva viđanja?
Pretpostavljam da, ukoliko sud ne bi odobrio ovakav način, on uopće neće ni doći po dijete 2x mjesečno. Što je u konačnici loše za dijete. A on ima opravdanje da nema novaca. Znamo dobro da to djetetu nije dovoljno objašnjenje zašto tate nema po njega. Ne želim biti zločesta; želim samo postupiti ispravno.

Kako razriješiti ovu situaciju?

[Marsupilami]

ako ste vas dvoje u dobrim odnosima i medjusobno dogovorite vidjanja kako
vama pase nece vas nitko zbog toga sankcionirati

[Layla]

Imas pravo. Znaci, mimo sudske odluke, mi se tako mozemo dogovoriti...super.
Da ne bi bilo-nismo znali.
A, čuj, ima trzavica, ali nastojimo se ponašati ljudski u svemu tome.

[samamama]

mozete se dogovoriti kako god vama pase.

ja sam odrasla u jednoj takvoj obitelji, gdje mi je polusestra bila toliko udaljena. Moji su to rijesili tako da je tata uvijek isao po nju i bili bi svi zajedno cijele praznike, i ljetne i zimske, proljetne.. a u toku godine bi se culi telefonom i vidjeli ako je bila neka potreba. Znala je nekada doci na produzeni vikend pa bi otisli svi u trst po robu ili nesto slicno. Svi smo tada vec isli u skolu pa je to bio jedini moguci nacin

[apricot]

važno je da vi dogovorno odlučite i da je dijete s tom odlukom sretno.
meni se to čini kao baš zgodna kombinacija budući da će i tata imati priliku potpuno sudjelovati u dječjem odrastanju.

dok ne krene u školu...
a onda ćete već nešto drugo smisliti.

[Layla]

Da, tata je izrazio želju da sudjeluje; budući da su vremena teška i razumijem ga, jer bi vjerojatno i meni bilo tako da moram tako daleko ići po dijete-a i proveli bi veći dio vremena na putu. Bolje možda da se ovako vide, na taj način će dijete vidjet i drugu baku, kod koje tata sad živi...ma, sve mi je to još nekako zbrkano u glavi; mislim da je bolje pitati ljude koji su se susreli sa takvim situacijama, nego bilo kakve službe..

[Noa]

BAš sam neki dan gledala presudu u kojoj piše da će moj bivši viđati B vikendom, odnosno po dogovoru roditelja. Dakle, ima i takvih presuda. Mi se dogovaramo dan za dan, ako ja imam neku obvezu cijeli vikend B je već veći pa sad mže i tako, inače ode kod tate spavati kada on to želi i ja mu nikada ne branim, dapače...tako da mislim da je to jedini način da sve normalno donekle funkcionira, jer tko sam ja da svom sinu određujem kad će vidjeti tatu?

[zarrin]

viđanja određena presudom su zapravo samo jedan pravni okvir no to ne znači da roditelji ne mogu dogovarati drugačije gledajući prvenstveno dobrobit djeteta i uvažavajući svoje obveze.

[Layla]

Radi se o tome da uksoro pocinjem raditi. Dijete ce ic u vrtic. Je li uopce dobro za njega da tako mijenja sredinu? Tjedan dana da ne ide u vrtic, jer je kod tate. Druga stvar, kako ce on bit kod MM tjedan dana, ako MM radi, znaci, bit ce kod bake tjedan dana, jer mm zivi s njom...ne znam, ja mu ne branim vidjanje oca, no mislim da bi to bilo vise viđanje bake, znači, oca bi opet vidio na trenutke.

[zarrin]

najbolje je da roditelji postignu sporazumo viđanju i susretima sa drugim roditeljem i na ročištu iznesu prijedlog jer upravo vi najbolje poznate svoje dijete, vaš životni tempo i obveze. i sud onda pristane na taj prijedlog. ako se sami nećete moći dogovoriti, sud će odlučiti sam.
a sad o promjeni sredine i utjecaju toga na dijete to vi morate najbolje znati, kako dijete reagira na promjene.

[Layla]

Nadam se da cemo se prije zadnjeg rocista uspjet dogovoriti. Dosad nismo.

[adria]

layla
ja mislim da je dva puta mjesecno jako naporno tako dugo putovati za malo dijete...
dali je 300 km u jednom pravcu?,jer ako je u oba pravca 600 km mislim da bi i otac i dijete vecinu vremena proveli na putu...
problem je tu i novac,ali nije samo novac najveci minus ovog putovanja.
istina je sto kazeš da bi dijete bilo vecinom s bakom,ali ja mislim da dijete treba vidjati i bake i djedove.
isto tako bolje je da vidi tatu povremeno u tih sedam dana nego da ga uopce ne vidja.
ja vjerujem da će tebi biti tesko odvojit se od djeteta i da ces jedva čekati da dodje,ali pokusaj gledati ono sto je najbolje za dijete.
po mojoj procjeni sigurno to nisu iscrpljujuca putovanja dva puta mjesecno,isto kao ni potpuno ne vidjanje oca zbog fnancijske nemogucnosti da placa putovanja.
budi mudra
zelim ti svu srecu

[Layla]

Adria,

hvala ti na podršci. I ja mislim da su putovanja naporna za dijete, samo što se svi, cijela moja obitelj, svi se miješaju, svi mi govore: ne daj ga na tjedan dana. Moram se samo othrvati njihovom utjecaju. Mislim, nitko od njih se nije našao u toj situaciji kao ja. Oni jednostavno ne smiju utjecati na moju odluku. A ja sam labilna pa ipak uspijevaju...

[adria]

draga Laya
ti si majka i ti odlucuješ,u dogovoru sa svojim bivšim ,naravno!
bez obzira sto se rastavljate jos uvijek ste vas dvoje njegovi roditelji i jos uvijek vi odlucujete o svom djetetu..
bez obzira na to sto on nije vise tvoj muz,on je otac tvom djetetu i uvijek ce to biti..
sto znaci da ima jednako pravo na dijete kao ti,bez obzira sto ces mu ti biti skrbnik.
ovo je bitno shvatiti ne zbog tvog bivseg nego zbog djeteta.
jer u njegovoj glavici tata nije prestao biti tata zato jer vi vise ne zivite zajedno.
baka i deda s muzeve strane nisu prestali biti baka i deda vasim razvodom.
ja vjerujem da se bez obzira na razvod velikom trudom i s puno kompromisa s obje strane moze odgojiti sretno,ispunjeno i voljeno dijete
sve sto odlucuješ i cinis,cini u korist svog djeteta bez obzira na tuđa uplitanja pa i svoje vlastite osjecaje.
vjerujem da je i tebi samoj tesko uopce pomisliti da ce otici svaki mjesec na tjedan dana.
ja te jako dobro razumijem jer sam bila u takvoj situaciji.
uglavnom sam doma cmizdrila dok se mali lijepo provodio kod tate
al kad bi dosao sretan,nasmijan i pun dojmova znala sam da sam donjela pravilnu odluku.
ako je otac fer i zeli sudjelovati u djetetovom odgoju,ako vi mozete normalno komunicirati i ako se u djetetovoj prisutnosti ne govori ruzno protiv roditelja koji nije prisutan dijete ce biti zadovoljno jer vas voli oboje.

[Layla]

U pravu si. Tesko je zapravo meni samoj, a upravo je to kocnica u dogovorima; prevelika majcinska briga. Mislim da cu pristati. Vidjet cemo kako ce to hodati.

[adria]

layla imas privatnu poruku

[Layla]

Od ovog mog posta prošlo je godinu dana. U međuvremenu je razvod postao služben, presuda pravomoćna i dogovor je da dijete do upisa u malu školu ide k tati 7 dana u mjesecu. Tata nakon što je to tražio nije niti jednom došao po njega. Prestao je zvati. Maleni ispituje, a ja ne znam što da radim...kako nakon toliko vremena uspostaviti kontakt s ocem? Ne odgovara na moje poruke, a nitko od njegovih mi se također ne javlja.
Isplati li se uopće truditi? Nisam ga tužila za alimentaciju, trenutno mi je to nekako najmanja briga...kako vrijeme prolazi, tako on sve više treba tatu, a tata njega očito ne treba.
Ako je netko bio u imalo sličnoj situaciji, neka se javi sa svojim mišljenjem...hvala..

[Majuška]

o bože

nemam savjet ali mi je žao što ste se dijete i ti našli u ovakvoj situaciji

nemam riječi na ponašanje oca

[Layla]

Ne znam više kako da se postavim. Najradije bih rekla djetetu da ga njegov otac ne želi, jer je to istina, ali strah me povrijediti ga tako. Čula sam da bivši suprug ima novu suprugu i dijete. Ja ne želim kvariti njegov sklad, ako ga je našao, ali kako tako malenom djetetu reći nešto toliko ružno...
I treba li to uopće reći? Ja ne spavam radi toga, nemirna sam, osjećam da sam dužna svome djetetu objasniti gdje mu je otac, a kako da to saznam...kad on nije čovjek da kaže-...

[Majuška]

sve me zabolio želudac...

mogu samo zamisliti kako je tebi. živeći to svaki dan
slušajući svog sina
aaah!
Najiskrenije ne znam što bih napravila (rekla) sinu na tvom mjestu.
Svakako će jedan dan saznati/shvatiti istinu a da li je bolje da do toga dođe sam ili uz posrednika, ne znam

Sigurno će se javiti netko sa dobrim savjetom

sretno

[Layla]

Majuška, hvala...no, djeca osjećaju, ja znam da on osjeti da nešto nije kako bi trebalo biti, odnosno, kako smo se dogovorili. Ja i dalje ne pljujem po bivšem, kao što kažeš, maleni će shvatit, no, u cijeloj ovoj priči uistinu nisam bitna ja, ali ja sam ta koja preuzia odgovornost za svoje dijete..
Kad samo pomislim..koliko bi ljudi bilo sretno da imaju takvo dijete, a on ga je odbacio..kako shvatiti nekog takvog, bez srca, to mi nekako ne ide..

[keka]

Draga Layla, situacija je baš teška i teško je dati savjet.

S jedne strane se treba pomiriti sa takvim stanjem i prožvakati mogućnost da se stvari možda neće bitno poboljšati. S druge strane treba biti siguran da si pokušala što se je pokušti moglo. Ja zaista ne znam što bih rekla/napravila i što bi bilo konstruktivno. Ali evo ipak nekoliko ideja, pa sama procijeni.

Mislim da prema djetetu treba biti iskren. Reći da si tatu zvala (npr. prošli mjesec) ali ga nisi dobila. Da se ne javlja, da ne znaš zašto se ne javlja, da ne znaš hoće li je javiti. Da znaš da djetetu tata nedostaje i da mu je teško. Da je i tebi teško zbog toga. Da vjeruješ kako tata njega voli, ali da se ne javlja. Da se nadaš da će se javiti... -- Nisu baš neki odgovori, ali po meni je to najbliže istini. Ne znam... Ja ne bih nagađala i davala konačne odgovore o tome dali tata njega želi i zašto se ne javlja, jer o tome ne možemo suditi. A pokušala bih ne buditi preveliku nadu, mada se dijete sigurno nada.

Isto mislim da je dobro da ti sa svoje strane i dalje ponekad pokušas uspostaviti kontakt s ocem. On je definitivno zapostavio svoju obavezu prema djetetu i teško je reći hoće li reagirati, ali, ako imaš snage, podsjeti ga. Time isto postižeš to da djetetu iskreno možeš reći da si ti probala. Ne znam... Možda da pošalješ fotografiju s dvije-tri faktualne rečenice svakih nekoliko mjeseci.

Svu sreću ti želim.

[Superman]

Mislim da prema djetetu treba biti iskren. Reći da si tatu zvala (npr. prošli mjesec) ali ga nisi dobila. Da se ne javlja, da ne znaš zašto se ne javlja, da ne znaš hoće li je javiti. Da znaš da djetetu tata nedostaje i da mu je teško. Da je i tebi teško zbog toga. Da vjeruješ kako tata njega voli, ali da se ne javlja. Da se nadaš da će se javiti...

Potpis na ovo, mislim da je takav odgovor sasvim primjeren situaciji. I još nešto: tuži ga za alimentaciju, to nije novac za tebe, već za tvoje dijete i ono na njega ima pravo. A ti kao osoba kojoj je dijete povjereno na život, čuvanje i brigu imaš obvezu pobrinuti se da dijete to svoje pravo i ostvari...

Znam da je teško. Drži se...

[ana.m]

Tko zna da li ta njoegova nova zna za tebe i sina..Jako ružna situacija. Ne mogu ni zamisliti kako je tvom sinu teško. Bubica mala!
Držit se i naravno, tuži ga za alimentaciju jer ako ništa, bar je to dužan svome djetetu!

[Layla]

Evo čitam postove i hvala vam svima na podršci. U ovakvim situacijama nekako je najlakše poslušati savjete osoba koje su potpuno nepristrane i objektivne.
Odlučila sam da ću mu se javiti. Nemam što izgubiti. A što se alimentacije tiče, također ću ga tužiti, unatoč svemu, da, to je pravo moga djeteta.
Javim rezultate--svega

[Tila]

Layla, ako dobro zaključujem u cijelom tom vremenskom roku ti tek sad odlučuješ da ćeš mu se javiti?!

Nekako mi se sasvim logično nameće prirodno i razumno pitanje - zašto to već nisi učinila cijelo to vrijeme i razmrsila sama taj gordijev čvor? Slala si poruke, a možda je odseljenjem promijenio tel. broj. Pokušaj preko CZSS poslati službeni zahtjev za susretom, pa preko njih dogovoriti i saznati što se događa. Ovo je vrlo neobična situacija, pa i alarmantna, da se otac uopće ne javlja, ali kako nema puno dodatnih činjeničnih podataka, teško je zaključiti zašto se to događa i to bi bilo najpametnije da istražiš sama.

Svako apriori zaključivanje je bespredmetno. Svako pitanje javnosti, pogotovo na ovom mjestu, gdje su uglavnom mame s antagonizmom prema tatama, ili žene s ožiljcima kojima tvoja priča evocira ružne uspomene i odmah dobijaš automatski negativističke asocijacije i agresivne stavove prema tati. S druge strane istina je možda sasvim benigna ili čak možda i opravdana i shvatljiva. Dok sama ne saznaš detalje i osobno porazgovaraš sa ocem svog djeteta, dotle nećeš znati o čemu se radi, a svi ovdašnji imaginarni prijedlozi i mišljenja koje dobijaš naprečac, zasnovani na čistom naklapanju, tebi su vrlo sugestivni jer ih otvoreno nazivaš nepristranima, a u stvari mogu biti itekako neobjektivni i situaciji neprilični.

Moj savjet - definitivno se javi tati. Javiti se ne znači poslati poruku, dvije i čekati godinu dana, nego biti aktivna i uporna i naći oca svoga djeteta, a onda ga stavit pred jasna, direktna i sasvim otvorena pitanja. Naprosto suočit ga sa odgovornošću kao roditelja. Bez toga, bojim se da niti jedan zaključak koji ćeš dobiti o tome zašto se tata ne javlja, sasvim je irelevantan! Kad to učiniš prirodno će se postaviti stvari na svoje mjesto i imat ćeš elemente i za ostale akcije poput alimentacije. Ne čini unaprijed situaciju militantnijom i nesnošljivijom time da mu se svetiš. Dijete naravno ima pravo na alimentaciju, ali nemoj da to mora sad biti potaknuto samo radi tvoje osvetoljubivosti prema tati!

Nadam se da će savjeti pomoći i da ćeš uspjeti naći tatu i saznati sve ono što te sada neizmjerno kopka. Sretno!

[Joe]

Layla, imam u široj okolini sličan slučaj, otac već godinu dana ne pita za svoje male kćeri, navodno je otišao izvan Hrvatske.

Na stranu sve drugo, na tvom mjestu ja bih potražila dobrog psihologa da mi pomogne olakšati tu groznu situaciju djetetu, jer realno, njegov otac ga odbacuje, a to je za malo dijete užasan udarac.

držim fige da će se situacija okrenuti na bolje.

[Superman]

Svako pitanje javnosti, pogotovo na ovom mjestu, gdje su uglavnom mame s antagonizmom prema tatama, ili žene s ožiljcima kojima tvoja priča evocira ružne uspomene i odmah dobijaš automatski negativističke asocijacije i agresivne stavove prema tati.

Ne vidim gdje su na ovoj temi iskazane "negativističke asocijacije i agresivni stavovi" prema tati? Na ovoj temi se razgovara o tome kako pomoći djetetu da shvati/prevlada činjenicu da tata niti na jedan način ne sudjeluje u njegovu životu...

[saska7]

Mislim da prema djetetu treba biti iskren. Reći da si tatu zvala (npr. prošli mjesec) ali ga nisi dobila. Da se ne javlja, da ne znaš zašto se ne javlja, da ne znaš hoće li je javiti. Da znaš da djetetu tata nedostaje i da mu je teško. Da je i tebi teško zbog toga. Da vjeruješ kako tata njega voli, ali da se ne javlja. Da se nadaš da će se javiti...

potpis na ovo
klinci kuze sto se dogadja i ovisno o dobu djeteta moze se detaljnije ili jednostavnije objasniti. meni je pomogla knjiga "a sto s djecom?" bas u tom dijelu prezentiranja djeci na razumljiv nacin. definitivno ne bih pobjegla ni od toga da potrazis pomoc psihologa i za sebe i za dijete. ono sto znam je da kad je meni jasno i kad sam mirna s necim u srcu i u glavi, klincima nije tesko objasniti. najteze su mi moje sumnja i neodoumice - sto je zapravo za klince najbolje...
znam da nije neki konkretan odgovor, ali najvise sto mogu je ovakva podrska ~~~~~~~~~~~~~~~~~

u mojem slucaju situacija nije tako drasticna, ali od varijante da ih zeli vidjeti svaki dan i naseg dogovora oko toga doslo je do toga da i ono sto je napisano na papiru ne moze ispunjavati, a dogovori oko toga kako ih vidjati su samo sve kraci. osobno imam problem s time da je moj zivot takvim rasporedom u banani jer ne zelim djeci uskratiti oca, ali bivajuci stalno s njima jednostavno nemam vremena za svoj zivot, kao drustvene odrasle osobe. no to je sad vec sasvim druga tema...

drzi se!

[ana.m]

Tila ja ne kužim o čemu ti pričaš...Ako je saznala da se oženio i ima dijetem dakle živ je! Ona bi trebala njega ganjati da on vidi svoje dijete i da plati ono št treba platiti...? Svarno ne kužim. Koje bi to moglo biti opravdanje što joj se nije javio? Pa ako je i poromjenio broj, zar ne bi bilo u redu da joj je to javio? kaj sad ona mora zivkati okolo i provjeravati koji mu je novi broj? Zar ne bi bilo u redu da je svoje dijete nazvao da čestita Božić, rođendan, nešto...

[umiljata]

Tila ja ne kužim o čemu ti pričaš...Ako je saznala da se oženio i ima dijetem dakle živ je! Ona bi trebala njega ganjati da on vidi svoje dijete i da plati ono št treba platiti...? Svarno ne kužim. Koje bi to moglo biti opravdanje što joj se nije javio? Pa ako je i poromjenio broj, zar ne bi bilo u redu da joj je to javio? kaj sad ona mora zivkati okolo i provjeravati koji mu je novi broj? Zar ne bi bilo u redu da je svoje dijete nazvao da čestita Božić, rođendan, nešto...

Imaš potpuno pravo, ali obzirom da on to sve nije napravio, moram priznati da bi ja na njenom mjestu potražila njega. I to odmah, ne bi čekala ni dana. Ako treba, sjela bi u auto i danima ga tražila i kad bi ga našla, nabila na zid i zahtjevala objašnjenje. I to sve zato da jednog dana čista srca mogu reći svom djetetu da sam sve pokušala.
Ali gle, svatko je drugačiji i radi onako kako najbolje zna. Ja ne optužujem Laylu zbog toga, samo bi ja to drukčije izvela.

[ana.m]

Ma i ja bih ga tražila, niej da ne bi, pa zna gdje su mu roditelji, odavno bih uključila czss u sve, ali tak braniti tatu, kao ima opravdanje što se nije javio...ma da, baš!

[Tila]

ana.m upravo se radi o takvim negativno poticajućim stavovima kakav si recimo ti iznijela, jer osim što se nazire jedan gnjevni ton, zalažeš se sa čistu inerciju i stagnaciju majke. Dakle ako se otac ne javlja djetetu, prema tvom sudu, majka bi trebala iz ponosa valjda zaboravit na njega i djetetu doživotno pričat neka imaginarna obrazloženja, umjesto da zafrkne rukave i sazna što se zapravo događa s druge strane. Zar nije to puno logičnije i konačno bitno korisnije i za mamu i za dijete?

S druge strane, pošto majka nije stupila u kontakt s ocem ne možemo tvrditi o čemu se točno radi. Kao što rekoh stanje je vrlo alarmantno i meni je osobno vrlo neobično da roditelj tako naprasno odjednom bez objašnjenja potpuno zanemari dijete, pa smatram da je potrebno ozbiljno se založiti i što hitnije naći tatu. Ako se tada zaista potvrdi kao razlog čisto njegova lijenost i neodgovornost, onda se ima temelja preispitivati zašto je takav i javno osuđivati takvo ponašanje. Sve dok ne znamo razlog, smatram da je bespredmetno širit negativističke tenzije, već je puno pametnije ohrabriti mamu savjetima kako sve može pokušati doći do tate i eventualno savjetima kako pomoći djetetu olakšati situaciju dok ne nađu tatu.

Ako se ne zna adresa gdje otac živi potraži se preko MUP-a ili aktivira CZSS da ga obavjeste, ako je adresa poznata gdje otac živi, pošalje mu se telegram, preporučeno pismo ili čak i njegovim roditeljima, iskontaktira se rodbina neki zajednički prijatelji i sl. Nemoguće je da je čovjek samo u zemlju propao! Dakle postoji poprilično načina kojima se može stupit u kontakt, ne samo porukama koje su možda poslane i na broj koji nije u funkciji. Majci ne bi trebalo biti nipošto nebitno što se tata ne javlja njihovom djetetu i u interesu njenog djeteta je da što prije nađe odgovore za takvo ponašanje tate.

[Layla]

Joj, kako ste mi zachatali post..da ne bi bilo da se ja ne javljam i da se nisam javila, dajte da vam objasnim situaciju.
Ja se njemu javljam, no on ne odgovara na pozive i poruke..dakle, on ZNA da sam to ja, ali ignorira.
Najvaznija je stvar u cijeloj toj prici jest da se radi o situaciji obiteljskog nasilja. Osnovno sto mene koci jest strah, a, vjerujete li vi institucijama da ce vas zastititi ako podje po zlu? Ja ne..nakon cijelog iskustva, vidim da se mogu osloniti samo na sebe.
To ne govorim jer su to naklapanja, to govorim nakon cjelokupnog bolnog postupka odvajanja, razvoda i sl.
Dakle, posto on nikad nije bio nasilan prema djetetu, vec samo prema meni, ja sam dopustila da se on i maleni vidjaju, ali se ta vidjanja nisu uopce dogodila.
Ne razumijem kako netko uopce moze mene okrivljavati za bilo sto..
Tila, apsolutno si krivo shvatila sve..

[Layla]

Dakle, on nije bio nasilan prema djetetu, te sam ja stoga dopustila vidjanje, ali je bio prema meni, i tko zna sto mu moze puknuti u glavi da to ne napravi opet..sve sto sam pravosudno mogla napraviti, napravila sam, prijavila sve, prosla uzasne stvari,on se SVOJOM voljom ne javlja. Sad da kazem, ne javljaju se niti njegovi, mama, brat..nitko, zar da ja nekog natjeram da voli moje dijete, nekoga koga nije briga, to je isto kao da ga bacim u kavez s lavovima...i stvarno mi ne pomazu floskule tipa "on mu je ipak otac", ma kakav je to otac koji godinu dana ne nazove svoje dijete...neka mi se javi netko i kaze da je takva osoba normalna?

[Layla]

Majci ne bi trebalo biti nipošto nebitno što se tata ne javlja njihovom djetetu i u interesu njenog djeteta je da što prije nađe odgovore za takvo ponašanje tate.

Zar bih uopce ovo pisala da mi nije bitno????????????

[ana.m]

ana.m upravo se radi o takvim negativno poticajućim stavovima kakav si recimo ti iznijela, jer osim što se nazire jedan gnjevni ton, zalažeš se sa čistu inerciju i stagnaciju majke. Dakle ako se otac ne javlja djetetu, prema tvom sudu, majka bi trebala iz ponosa valjda zaboravit na njega i djetetu doživotno pričat neka imaginarna obrazloženja, umjesto da zafrkne rukave i sazna što se zapravo događa s druge strane. Zar nije to puno logičnije i konačno bitno korisnije i za mamu i za dijete?

S druge strane, pošto majka nije stupila u kontakt s ocem ne možemo tvrditi o čemu se točno radi. Kao što rekoh stanje je vrlo alarmantno i meni je osobno vrlo neobično da roditelj tako naprasno odjednom bez objašnjenja potpuno zanemari dijete, pa smatram da je potrebno ozbiljno se založiti i što hitnije naći tatu. Ako se tada zaista potvrdi kao razlog čisto njegova lijenost i neodgovornost, onda se ima temelja preispitivati zašto je takav i javno osuđivati takvo ponašanje. Sve dok ne znamo razlog, smatram da je bespredmetno širit negativističke tenzije, već je puno pametnije ohrabriti mamu savjetima kako sve može pokušati doći do tate i eventualno savjetima kako pomoći djetetu olakšati situaciju dok ne nađu tatu.

Ako se ne zna adresa gdje otac živi potraži se preko MUP-a ili aktivira CZSS da ga obavjeste, ako je adresa poznata gdje otac živi, pošalje mu se telegram, preporučeno pismo ili čak i njegovim roditeljima, iskontaktira se rodbina neki zajednički prijatelji i sl. Nemoguće je da je čovjek samo u zemlju propao! Dakle postoji poprilično načina kojima se može stupit u kontakt, ne samo porukama koje su možda poslane i na broj koji nije u funkciji. Majci ne bi trebalo biti nipošto nebitno što se tata ne javlja njihovom djetetu i u interesu njenog djeteta je da što prije nađe odgovore za takvo ponašanje tate.

Stvarno ne kužim od kuda si ti ovo zaključila!

[daddycool]

Tila, jesi li ti nekadašnji Tata! ?

[ana.m]

Tila, jesi li ti nekadašnji Tata! ?

Baš!

[Tila]

Ona bi trebala njega ganjati da on vidi svoje dijete i da plati ono št treba platiti...?

Iz ovoga se zaključuje da si stajališta kako majka ne bi trebala ništa poduzimati. A moje je mišljenje da je upravo suprotno da je majka ta koja bi svakako trebala stupiti u kontakt s tatom, kad već od njega samoinicijativno nema ni slova i razrješit situaciju na čistac! To je u interesu djeteta i to je sasvim roditeljska obaveza jedne majke, dijete to ne može učiniti samo.

Ako je otac nedostupan ili namjerno nedostupan to se onda rješava uključenjem CZSS, preko kojeg se zakaže službeni sastanak s ocem i pokrenu adekvatne mjere regulacije obaveza. Ukoliko je otac nesuradljiv i ne iskazuje potrebu i želju za viđanjem djeteta, nitko ga ne može na to natjerat, ali ga se po slovu zakona može itekako natjerati na obavezu pridonošenja djetetovim potrebama alimentacijom. Dakle sve je vrlo jasno.

Pa ako je i poromjenio broj, zar ne bi bilo u redu da joj je to javio? kaj sad ona mora zivkati okolo i provjeravati koji mu je novi broj? Zar ne bi bilo u redu da je svoje dijete nazvao da čestita Božić, rođendan, nešto...

Da, sve je to normalno što govoriš, ali ovaj otac to nije učinio iz nekih neshvatljivih i nepoznatih razloga, dakle stvorio se jedan neobični status quo koji radi djeteta ne može ostat tako nerješen! Roditelji bi to svakako trebali riješiti, predloženo je nekoliko načina kako majka može doći do tate i rješit se svih upitnika iznad glave i znati zatim čiste savjesti kako djetetu predstaviti status tate.

Pa zar zaista mislite da majka u ovom slučaju stvarno ne mora ništa učiniti, nego i dalje samo "strpljivo" čekati da se tata javi?! ALARMIRATI SVE INSTITUCIJE REDOM i da vidiš kak će se problem tate rješit!

[ana.m]

I

Pa zar zaista mislite da majka u ovom slučaju stvarno ne mora ništa učiniti, nego i dalje samo "strpljivo" čekati da se tata javi?! ALARMIRATI SVE INSTITUCIJE REDOM i da vidiš kak će se problem tate rješit!

Naravno da ne, nitko to nije rekao! Ja sam već napisala da bih poduzela SVE!

[Tila]

Dakle, on nije bio nasilan prema djetetu, te sam ja stoga dopustila vidjanje, ali je bio prema meni, i tko zna sto mu moze puknuti u glavi da to ne napravi opet..sve sto sam pravosudno mogla napraviti, napravila sam, prijavila sve, prosla uzasne stvari,on se SVOJOM voljom ne javlja. Sad da kazem, ne javljaju se niti njegovi, mama, brat..nitko, zar da ja nekog natjeram da voli moje dijete, nekoga koga nije briga, to je isto kao da ga bacim u kavez s lavovima...i stvarno mi ne pomazu floskule tipa "on mu je ipak otac", ma kakav je to otac koji godinu dana ne nazove svoje dijete...neka mi se javi netko i kaze da je takva osoba normalna?

Pa recimo to je vrlo lako moguće i povrijeđen otac, ukoliko smatra da je neosnovano osuđen i procesuiran kao prijestupnik, pogotovo obiteljski nasilnik, to je vrlo žestoka optužba, kojom se možda otac ne može pomiriti niti je smatra opravdanom. Možda je time jednostavno povrijeđena i cijela njegova obitelj i sad se izoliraju namjerno od vas.

Obiteljski psiholozi itekako poznaju takve situacije. Klinika gospođe Gordane Flander Buljan, prepuna je primjera manipulacije roditelja u toku razvoda, od iskorištavanja djeteta i na štetu djeteta, do lažnog svjedočenja u svrhu manipulativnog obezvrjeđivanja drugog roditelja radi postizanja prednosti u dodjeljivanju djece na skrb.

Layla, ništa ne prejudiciram, ali to je jedna vrlo logična mogućnost za objašnjenje tatine izolacije. Ti najbolje znaš koliko li je opravdana ili ne. U svakom slučaju najbolje bi bilo dobiti od tate JASAN odgovor o čemu se radi, jer takvo izoliranje nije NIPOŠTO NORMALNO, i dugoročno vrlo šteti vašem djetetu!

[Tila]

Naravno da ne, nitko to nije rekao! Ja sam već napisala da bih poduzela SVE!

ana.m budimo iskreni, napisala si to tek kad je na to jasno ukazala umiljata, shvativši isto tvoj post kao podršku Laylinom statiranju, do tada si glatko tvrdila da Layla - NE BI TREBALA GANJATI NJEGA DA VIDI SVOJE DIJETE!

[brane]

ima predivan brak i predivnog muža....

nedaj bože da se raziđemo i on odbija viđati djecu ne bih ga silila na to niti bi inzistirala na tome

zamolila bi pomoć stručniju i kompetentniju osobu kad su djeca u pitanju da im se objasni na njima prihvatljiv način da život ide dalje samo da tata sad trenutno nije tu, hoće li se pojaviti...ne znam....

što se tiče novaca....život je danas užasno težak, ali od osobe koja me je "zlostavljala" i od života mi činila "pakal" ne bi htjela niti lipe

trudila bih se na što je moguće lakši način svojoj djeci osigurati osnovne stvari za život a onda tek komod....a zašto...zato što bi mi bilo bitno da su djeca samnom, da su živi i zdravi a tata ako ne želi biti dijelom njihova života to je samo i jedino njegov problem....

ne znam da li se moraš javiti u CZS i reči im da se ota nikad nije javio za susret s djetetom?

ja bih se zaštitila i s pravne strane i svako malo se javila u centar (valjda ima osoba koja vodi vaš "sličaj") te napomenula da se otac nije javio - a zašto?

da se tata jednog lijepog dana ne bi sjetio i rekao - e od danas želim biti tata!!!!!

želim ti svu sreću svijeta, ali iskreno onako kao žena ženi, mama mami....ako si možeš priuštiti miran život bez stresa pokušaj ga zaboraviti...nek ti je tvoj mišek na prvom mjestu, on će pitanja postavljati, to je normalno i prirodno, nastoju mu znati odgovoriti (cure na Jednoroditeljskim obiteljima će ti to najbolje pomoći) na sva njegova pitanja a sve ostalo....neka ide dalje i dalje i dalje....


u mojoj bliskoj okolini imam tatu kojeg je žena ostavila kad su klinci bili 1 i 3r. jednostavno je odlučila da to nije život za nju. Nije se više javljala sve dok stariji nije imaop polaganje zakletve u vojsci, tada ga je doša "pozdraviti" i reči mu da je ona jako bogata i da bi volila da obnove svoj "roditeljski odnos" Naravno da od toga nije bilo ništa....nikad više se nije javila.Danas su to ljudi u finim 40 i 50-tim i imaju svoju djecu evo jedan čak ima i unuka....ali on kaže da ga je rodila neka žena za koju kažu da se zove Majka....ništa drugo on ne osjeća po tom pitanju....niti on niti brat....

[brane]

ispričavam se na greškama...prošlo vrijeme ne mogu ih ispraviti....

[Layla]

Brane, hvala ti na podršci. Sve ostale komentare koje je ostavila Tila, namjerno ignoriram...i zlo mi je kad ih uopce citam.

[daddycool]

Tila, jesi li ti nekadašnji Tata! ?

Ovo te nisam retorički pitao, već ozbiljno i očekujem odgovor.

Ili da ti šaljem telegram?

[tweety]

Sve ostale komentare koje je ostavila Tila, namjerno ignoriram...i zlo mi je kad ih uopce citam.

Odlično!
Ovaj forum pruža mogućnost i da blokiraš određenog korisnika pa ti se njegovi komentari niti ne prikazuju.


Dok ja ne smislim kako da primjenim pravi korak, a da je po propisima.....

[tweety]

Ovo te nisam retorički pitao, već ozbiljno i očekujem odgovor.

Ili da ti šaljem telegram?

kad bismo bar mogli angažirati neke institucije da mu uđu u trag

[happygirl]

Emocionalno i ljudski (u ovoj priči) je ovaj dio gdje moraš objasniti svom djetetu gdje je tata, zašto se ne javlja i sl. i to će ti očito biti najteže-i tebi i njemu...Valjda postoje neki psiholozi ili institucije koje bi ti u tom djelu mogle pomoći kako da to najbezbolnije prođete...
Ono što je meni zazvonilo u ovoj priči je bojazan da se taj tata može za koju godinu, dvije, tri vratiti i tražiti da viđa svoje dijete a sve prema sudskoj odluci. Stoga bih ja na tvom mjestu obavijestila CZSS da otac nit zove nit piše jer s takvim likovima se nije za zezat. Još gora bi bila situacija za dijete kada bi on malo bio tata a malo ne bi....pa zamisli sad svaki puta djetetu objašnjavati zašto opet tata ne zove i slično... Ne trebaju mu traume svako malo... Stoga ako ne želi biti tata-ne mora, ali to rješi i papirnato i okreni se svom djetetu bez njega. Ne možeš nekog natjerati da nekog voli. Na žalost za tvoje dijete ali to je tako...
Želim ti puno sreće!