uglavnom...već sam se davno raspisala o mojoj situaciji..... najkraće rečeno,situacija je ovakava...malena po rođenju nije bila priznata s očeve strane (em ja nisam htjela radi 100 razloga,najvažniji je bio da se otac potrudi sam a ne da ja njega jurcam i vučem na matični,a ni sam nije bio previše zainteresiran)..... na kraju sam potpisala izjavu da svega odričem u CZSS jer nisam htjela da mala ima oca kojemu je dosje deblji nego biblija ( pobačaj nije dolazio u obzir s moje strane, prekinuli i prije rođenja male), njemu to nije smetalo.... bio je nezaposlen , stalno govorio da će ju priznati kad nađe posao tako da će onda imati novca za alimentaciju bla bla bla,,,poslije birao posao jer eto on si je to mogao priuštiti i tako dalje.... odselio u drugi grad...malu nikad nije ni vidio.... nakon 2g gospodin se javlja jednim sms-om..... ni jedna riječ o maloj,samo kako bi se htio naći samnom.... od oca nije dobila jednu čokoladu,kamo li alimentaciju.... ignorirala sam sms....moj je stav da ako ti je stalo do djeteta i želiš biti dio njegovog života,onda nema te prepreke koja bi te u tome spriječila...jer naš sustav i CZSS "rade" na principu bolji ikoji i bilo kakav tata nego nijedan.... u 2g nije dobila čestitku ni za božić,ni rođendan, ništa! nedavno se opet javio kako želi da se vidimo...na šta sam odgovorila da ima CZSS kojem se može obratiti za daljnje informacije što mu je činiti (priznavanje djeteta,plaćanje zaostataka alimentacije,pola jaslica i pola svih njenih aktivnosti i troškova).... nije djelovao!!! to je bio moj zadnji kontakt s njime a i tako će i ostati dok god mala ne naraste i sama odluči da li ga želi u svom životu ili ne.... savjetovali su me da ne govorim niti loše niti lijepo o njemu....jednostavno,ako počne pitati da joj kažem "kad bude mogao,doći će" .... sad kreće u jaslice i znam da će onda početi s pitanjima.... ustvari već je.... čuje mene kako njenog djeda zovem tata...pa se ponekad zabuni i doziva ga tako, a jednom me prilikom pitala ko iz topa "mama,imaš ti tatu?" stresla sam se....odgovorila sam joj " da,svatko ima tatu ali neki žive sa svojom djecom ,neki ne" ! šta sad??? kako da joj najbolje objasnim situaciju...jer znam da bi samo njoj bilo gore da joj počnem jednog dana objašnjavati da dugo i široko o tome kako nije ni prstom mrdnuo da ju prizna niti pošalje koju kunu.... znam da dio krivice nosim i ja..jer neki su počeli pametovati da sam joj sama birala oca i da sam trebala na pobačaj... znam brdo slučaja gdje tate brinu o svojoj djeci,odgajaju ih iako ne žive njima,ponekad i više nego mame.... svaka im čast! ali to nije slučaj kod mene.... sad mi je i drago da mala nije priznata jer kakav je inatljivac on, davio bi me radi svake odluke vezane za dijete koju bi i on morao dati!! da ne pričam o mom daljnjem životu kad nekog upoznam,nadam se .... jer sve u svemu,on ima psihološko vještačenje kao agresivna i nestabilna osoba..i znam da sam mojom odlukom najvjerojatnije spasila svoje dijete od obiteljskog nasilja!