 |
|||
Pomirbe s bivšim partnerom
bok društvo,
redovito Vas pratim i kontam da li da se javim ili ne.Pa odlučih ipak za da.Trenutno nisam u stanju baš o svemu pričat ali budem kad
se malo smirim,malo mi je sve još friško,a i pitanje je konačan rasplet.
Ono što mene muči je sljedeće pa vas molim za pomoć ako se netko našao u sličnoj situaciji,a sigurna sam da je par jedna
Moje pitanje bi glasilo da li je i jedna od vas pokušala izgladit svoje odnose prije rastave i vaša mišljenja molim da li
je to uopće moguće i krenuti dalje.
hej sunce malo! sve ovisi koliko je potrgano, tj koliko se mora lijepiti. ako ima puno popravaka, pitanje je da li se isplati, zivot je kratak (tako ja gledam). s druge strane- koliko je to sve zamrseno znas samo ti, a posto si dala dosta šture informacije tesko je odgovoriti na tako intimno pitanje. samo vas dvoje stvarno znate sto je u vasoj vezi. ali svakako ti zelim da zavrsetak bude sretan i miran za oboje, kako god zavrsilo
mogla bi se naći dosta uvrijeđena ovim pitanjemsunce malo prvotno napisa
mislim da su SVI ovdje itekakao pokusali i pokusavali popraviti i izgladiti sve probleme, zaista ne vjerujem da je itko ovdje samo tako se razveo bez da nije SVE pokusao da popravi stvari
samo je nekima to uspjelo, a nekima nije..
Mislim kada dodje do toga da je vec pomalo kasno, ali svakako treba sve opcije iscrpiti i sve probati. Nece biti strasno i ako ne uspijes, jer zivot ide dalje, boli jako, ali od toga se ne umire.
Ima jedna prica davno ispricana a glasi ovako:
Jednom davno bio jedan covjek koji je krenuo svojim putem kojim ide svaki dan. Jednog dana na putu naidje na prepreku, podje lijevo ne moze proc, podje desno ne moze proc, ne osta mu nista drugo vec uprti prepreku (muku, tegobu) ne ledja i krene dalje.
Sretno!
mislim da je naslov teme malo nespretno sročen, situacija koju opisuješ nije pomirba s bivšim partnerom, već prevladavanje krize sa sadašnjim.... zar ne?
inače, potpisujem samumamu, vjerujem da je svaka od nas ovdje pokušala baš sve kako bi spasile stvar prije konačnog razlaza... u svakom slučaju, puno sreće/hrabrosti/mudrosti ti želim!
e da, i mene tema zbunila. odmah sam se pokusala docarati u situaciji da se nakon recimo par godina odvojenog zivota krenem pomiriti sa partnerom. To bi bila zanimljiva tema, bas se pitam dali ima takvih slucajeva ovdje. Ja znam samo za jedan slucaj gdje su se ljudi odlucili ponovno ozeniti, ali u toj prici nije bilo djece pa ne mogu zamisliti kako bi se djeca u toj situaciji osjecala.
imate li vi takvih primjera iz zivota?
Pa sad, ako se u ovu istu vreću može strpati prekidanje veze prije braka, i ja sam u ovoj vreći...
U našem slučaju to je bio period prilagodbe i učenja što od partnerovih osobina mogu trajno podnositi, a što ne mogu (s njegove strane isto). Kad smo riješili te dileme, odlučili smo se i na dijete...
Eh,sad, život kojiput ljudima donese štošta - dijete dođe i prije nego su ljudi očistili te dileme i shvatili s čim mogu živjeti, a što ne podnose. To je onda puno teže, jer ne moraju se prilagođavati životu u dvoje, nego u troje (barem). To je još teže...
Savjet? Pa ne znam. Iz iskustva (a udala sam se kasno, kaaaasno... na pragu 40-te) znam da su mi u životu najstrastvenije veze donijele samo jad i bol, a jedna koja je na prvi pogled bila mirna i stabilna takva je i ostala do danas, unatoč upravo tim padovima koje donosi privremeni raskid.
Jedno je bitno: NE MOŽEMO mijenjati druge, možemo mijenjati samo sebe i svoj stav, odnos prema stvarima i sl. Kad to čovjek shvati, da ne može mijenjati drugu osobu (niti se nadati da će se ta osoba promijeniti tako da "paše" točno u našu idealiziranu sliku o njoj/njemu) puno lakše prihvati neke stvari.
Osobno, iz ovih cipela znam da sam (nakon 12 godina braka + nekoliko godina prethodne veze s istom osobom) danas puno tolerantnija nego sam bila u dvadesetim i tridesetim godinama... Na sreću, nisam imala djecu u mlađoj dobi, jer to bi bilo traumatično iskustvo i za njih i za mene (vrijedi za MENE, jer sam bila prilično svojeglava i netolerantna, a životno iskustvo mi je pomoglo da shvatim što NA SEBI trebam mijenjati). Imam iza sebe nekoliko mladenačkih veza koje su možda i mogle opstati, ali nisu. Danas mislim da je i bolje da nisu jer dragi Bog zna bolje, ali on pomogne onima koji sami sebi (i drugima) pomažu.
Sretno svima koji se još traže - želim vam da nađete nekoga s kim možete o(p)stati.
Ma oprostite nisam htjela nikog uvrijedit.Znam da je svaka probala dati od sebe,ali trenutno sam van sebe.Pitanju je i djete i mi.Ono što nerazumjem je činjenica da netko može nakon 10 godina braka tek tako otići,a tu je i djete,djete s pp ,se nebori za nas.Niti jedamput nismo skupa sjeli i probali to rješit,a moglo se je jer to nisu bili neki problemi.On je godinu dana igrao dvostruki život,a da ja to nisam znala.Saznala sama u dva dana,a kao dotle će se probat sredit.Međutim kako se netko može sredit kad je uletio u vezu s mulicom,kažem mulicom jer stvarno to je.Neću reći godine,ali je na pragu 20,a on ima 34.,ma užas.Ubiti toliko je promjenio ličnost da se snjim neda niti normalno pričati.Ni rođena ga mater neprepoznaje niti bilo tko od bližnjih.Sad nekako kontam o Bože što se to dešava nemogu sebi doći.Do juče sam vjerovala u nas,pogotovo svašta smo prošli a sad ovako.Shvatila bi ok probali smo se sredit i to je to.A ne ovako,reći gotovo je i Bok,bez trunke one neke normalne topline u glasu.Sve neka ljutnja,ne znam odakle.Uglavnom cure moje kad se malo saberem ću probat normalno opisat sve.Žao mi je stvarno ako sam nekog uvrijedila nisam stvarno htjela.
Nema potrebe da se bilo komu izvinjavas, jer u biti ako se itko nadje prozvan to je njegov problem, ti si samo u snazi svojih mogucnosti (trenutnih) pokusala predociti svoj problem. Zaista mi je zao sto ti se to desava. Poznajem jedan slican slucaj, naime, muskarac iz tog braka se preko noci odlucio staviti tacku na brak i otisao sa mnogo mladjom od sebe. To je zaista strasno za suprotnu stranu,posebno kada su dosta toga prezivjeli zajedno. Muskarci su "slabi" jer jako cesto pokleknu pred tezinom zivota i ne mogu se nositi sa tim i onda bjeze od stvarnosti i pokusavaju neki novi zivot, ali to traje samo neko vrijeme (kod nekog duze kod nekoga krace, znaci individualno), ali skoro UVIJEK se na kraju vrate na staro, jer shvate da je to njihov zivot a sve ostalo laz. Pokusaj da porazgovaras sa savjetnicikom, ali Nikako nemoj sebe okrivljavati da si nesto ti pogrijesila, jer pise da on ne zeli niti razgovarat sa tobom, a sve mi znamo da se bez razgovora nista ne rjesava, pa kad to neko odbija ne snosimo mi krivicu za to. Znam da ti je tesko, jer sam prosla kroz taj period i svi smo mi ovdje prosli to, ali smo prezivjeli. Pokusaj zapamtiti da nisi samo ti kriva za to sto se desava, i ne trazi krivca samo u sebi. Zelim ti puno srece i nadam se da sam barem malo pomogla!
Eto, ista stvar ti se i meni dogodila nedavno. Otišao je prije mjesec i pol. 8 godina braka i 5 godina veze, dvoje djece ... Doslovno preko noći, s time da je meni rekao da me više ne voli, da će biti bolji otac ako ode, itd. I već sada ima vezu (ima ju on i od prije, samo ne želi priznati) i najsretniji je na svijetu. On ima 35 godina, a ona oko 25. Naravno da to sve boli, izbrisao me kao da nisam postojala 12 godina, kao da nisam majka njegove djece. On misli da smo si mi sad najbolji prijatelji i da nam je komunikacija fantastična. Isto tako se strašno promijenio. Nitko ga ne prepozna, niti ja, niti njegovi roditelji, braća, sestre. Nitko s njime niti ne komunicira zbog toga. Prioriteti u životu su mu se skroz poremetili. Bitno je sada izlaziti, piti, pušiti, seksati cijelu noć. A kaj je najbolje od svega toga, želio bi da ja ipak nemam nikoga, vjerojatno da mu budem za rezervu!
Mama Martina ne znam sta da kazem, osim da je to udarac koji covjeka jako zaboli. Mislim, poslije svega okrenut se otic - grozno. Kao da smo najgore na svijetu, a bile smo uz njih svo vrijeme. A uz to jos su toliko arogantni i daju si za pravo da raspolazu nasim zivotima i nasim izborom, pa na to poludim. Ma kak imaju obraza ista da kazu. Okrenut se i otici i sve baciti u vodu, zaista da covjeku pozli. A mi zbog djeteta poslije nekog vremena predjemo preko svega i mucimo se da da toj djeci obezbjedimo sve i budemo i otac i majka cesto puta, a oni.... ma necu vise trosit ni rijec na njih. Zao mi je mama Martina
joj sunce malo nimalo lako i nimalo jednostavno pitanje...malo me zdrmalo kad sam procitala jer eto bm je zakljucio da se on nada (2g i jos nesto sitno nakon sto je iselio) da se nas dvoje mozemo mozda nekako pomiriti. poceo je postavljati pitanja koja sam ja pitala prije 3g i 2g, prije nego je rekao da me ne voli i otisao iz stana..i naravno nasao drugu. mozda bi se stvari dale popraviti, da sam ja zapela u onom trenutku pa da sad imam volje i zelje rjesavati te stvari koje spominje. meni to nisu mali problemi, al sad su iza mene, rijeseni ili pospremljeni, jer sam odlucila ici dalje. popikavam se, nije lagano, trazim nacine, al ne s njim nego sama sa sobom i vise nemam potrebu sve te stvari sredjivati zajednicki. mozda, da se odluci sam promijeniti, da se pomakne s mjesta i rijesi koju pi...riju sam, mozda bih nasla shodno za razmisljati da li bi tad bili uskladjeni..al ovako, ni slucajno. i sve su to moja ocekivanja. i dok god su ocekivanja u pitanju bila bi ponovno povrijedjena, a toga mi je dosta...
pitanje je gdje si ti, sto ti je vazno, sto mislis da mozes i koliko vjerujes u sebe. koliko kuzim poprilicno si ljuta i povrijedjena i to je mjesto iz kojeg se jako tesko rjesavaju problemi, pogotovo u odnosu. ja te ne osudjujem niti se osjecam uvrijedjeno tvojim postom, dapace, mislim da si hrabra otvoriti tu temu. ako imas konkretna pitanja pitaj..kad budes u stanju. do onda, drzi se..nisi sama
mama martina nemam rijeci, osim da, oni polude, promijene se, odjednom vise nisu svoji (oni koje smo mislile da poznajemo)..i vrate se na staro kad shvate da je to vise manje isprazno, obicno puno prekasno...nazalost to sto znas da nije jedini ne pomaze bas da se osjecas puno bolje, niti boli manje
Imam, znam cure koje su bile u takvim situacijama, pomirile se i nastavile dalje... Uglavnom su čekale da se gospodin skocka, otrijezni i dođe k sebi, a zatim dopuže natrag obitelji. Kako se osjećaju poslije svega? Rekla bih jadno i osvetoljubivo, ali ne znaju što bi same. Djeca su već velika, ali baš zato ljuta jer puno razumiju.
joj hvala vam cure i dalje sam u čudu i nekako mi je to teško još shvatiti i upravo mislim da je razlog njegovog odlaska činjenica da se ne može nositi s problemima koje imamo,a imamo klinca s pp,ali mi je i dalje šokirana činjenica da se ne da snjim razgovarati.Koda smo cura i dečko bili,mislim da bi se onda i bolje rastali nego sada.I da mislim da mu je trebao ispušni ventil to što je neko spomenuo,cuga,izlasci,sex cijelu noć fali mu onaj djetinjasti dio kojeg je mislio da je prevazišao.Moram se probat sabrati jer ovako neću moći pomoći ni sebi ni djetetu,a nažalost mislim da me čeka još puno problema snjim.I da što bih ja bez vas,hvala vam
Ja sam uvjerena da će se on za kratko vrijeme htjeti vratiti, da pokušamo ponovno, da će se promijeniti ... Ali, nakon svega što mi je napravio, srušio svijet kojeg sam gradila 12 godina, ostavio djecu mislim da to neću moći. Ne može se netko tako igrati sa tuđim životima, životima djece. Neka onda ispašta za svoje greške. On je sada jako povrijeđen što nema potporu svoje obitelji, naših prijatelja, kumova. Ponaša se isfrustrirano i svaki dan mi stvara neke scene. Oko gluposti. I dalje mi nastavlja upravljati životom. Sada sam puno bolje nego što sam bila prije mjesec dana. Oporavljam se, ali još uvijek boli. I boliti će jako dugo. Zbog načina na koji je to napravio, lagao, muljao na sve moguće načine. A ja budala, sam mu cijelo vrijeme slijepo vjerovala i imala u njega beskrajno povjerenje.
Ovako sam ja dugo razmišljala....osjećala sam se užasno glupo što sam mu beskrajno vjerovala....
No, s vremenom (trebala mi je koja godina) sam shvatila, da je jedina glupost njegova......što je to povjerenje iznevjerio i iskoristio.....a ja ću i dalje vjerovati ljudima....jer nisu drugi krivi za njegovu glupost...
Mama Martina....boli....ali svakim danom sve manje i manje i manje i manje....i jednog dana bol sasvim prestane i nestane...
Temelj braka je povjerenje. Ako si s nekim u braku, normalno je i očekivano da mu bezrezervno vjeruješ.
Nažalost nekad se dogodi da ljudi izigraju povjerenje koje im je poklonjeno.
Nemoj se osjećati glupo jer je tvoj postupak sasvim u redu (to što si mu vjerovala), njegov nije.
Ali on sad od mene radi budalu. Da ne, nije on mene prevario, nije mi lagao. Da sam ja lažljivica itd. Pa nisam se ja spetljala s drugim i uništila tri života. Teško je svaki dan nositi se s nekim optužbama. Pitam se gdje sam pogriješila kada sam mu "dozvolila" da se dovede u situaciju da me prevari i ode od nas?! Ja sebe u 12 godina braka nikad nisam dovela u situaciju da mi se netko dopadne, da poželim s nekime nešto više i ostavim svoju obitelj. Nije mi palo na pamet! Kakvi su to ljudi koji to mogu učiniti? Da li to oni onda stalno rade, i drugim ženama i uništavaju još života ili se smire? Koji puta mislim da nisam dobro "gledala" kada sam se udavala, a nisam bila neka balavica.
Gle, istina prije ili kasnije izađe na vidjelo, bar je tako bilo u par slučajeva koje ja znam gdje su muževi naprasno žene ostavljali. I nisu se smirili, ostavili su i nove.
Nisi nigdje pogriješila, jednostavno se tako desilo, dobro si gledala ali nisi imala sreće.
On se našao u situaciji kojoj nije dorastao i nije znao bolje nego zbrisati. Neki to zovu kriza srednjih godina.
Prestani ga optuživati (i sebe) i prihvati situaciju kakva je. Znam da je to lako reći, ali trebaš se jednostavno pomiriti s tim.
Nije kraj svijeta.
mama martina meni je trebalo dvije godine da ne budem toliko strgana i povrijedjena i da vecinu vremena uspijevam vidjeti stvarno realno sto se dogadja na nacin na koji su cure spomenule...jedina glupost je njihova. povreda je moja, ali i nacin na koji cu se nositi s njom. nitko ne kaze da ne boli i da nije tesko i da je puno tuge i ljutnje i svaceg. ne daj se manipulirati. na njegove optuzbe poklopi slusalicu. posalji ga gdje mu je mjesto ako ti je tak laske. i ne daj se uvuci u to. dokazivanje da nisi kriva samo je jos jedan oblik maltretiranja tebe i moci ce to ciniti dok god mu se to dopusti, a dopustas jedino ti.
znam znam...lako je to napisati, al pisem iz vlastitog iskustva. nije mi uspjelo jos uvijek bas svaki put ostati citava i ne dati se maltretirati tako ocitim lazima ili izvrtanjima. jos uvijek pokusavam vjerovati ostatku svijeta pa ponekad i njemu. i cesto dobijem nazad jos uvijek identicnu njegovu reakciju, a to je da me povrijedi time sto iznevjeri i to malo povjerenja sto mu je dano. cesto se osjecam ko magarac koji nikako da nauci na svojim greskama, al se podsjetim da je greska (iznevjeriti povjerenje) i dalje njegova, a moje je kako cu na to reagirati pa podrzim sebe i krenem dalje.
a dovodjenje u situaciju da ti se netko svidi...sasvim druga tema...ja sam stava da ljudi nisu monogamni po prirodi nego po izboru. da je normalno da ti se svidi netko, ali i da je najnormalnije da taj poriv dozivis i adekvatno odreagiras. pod time mislim da ne moras spavati sa svakim tko ti se svidi pogotovo u braku gdje je monogamnost nesto na sto si se obavezao.
joj mama Martina i kod mene ista stvar.Isto mene optužuje da sam ga zanemarivala ma svašta nešto pokušavajući sebe opravdati.Koji kreten.Kod mene trenutno osim što sam ga stisla za djete,po prvi put ga je juče odveo kod sebe sam se slomila.Moje jadno djete sve probleme koje ima,samo mu je još i to trebalo.Nezam kako će to izgledat na duge staze ali mislim da neće ići.Rekla sam mu dva puta tjedno kod njega i svaki drugi vikend.Centar se nije još upleo,on još to ne želi a meni dobro dokle god ispunjava obveze.Vidim da mu nije lako,ali njegova stvar.Rekla sam da nekih mjesec dana neće spavat kod njega neka mulicu malo pouči o djeteteu jer u buduće neću imati razumjevanja jer kod njega mora spavat jer i ja imam pravo se sredit.Samo šuti,pa mi kaže zar bi ja svakome ostavljala našeg sina kao on njoj ne vjeruje.Na to sam mu rekla zar je ona njemu svatko,i da to moj problem više nije.Ma naravno da je nego mislim da će ga obveze prema djetetu a ima ih mnogo vratiti u normalu.Mislim da sve ove godine što sam isključivo ja se brinula o djetetu a on radio počet malo više mene cjenit i shvaćat što nam je napravio.Toliko drage moje.Mama Martina i ja sam izgubila povjerenje u njega jer sad uopće ne znam kad govori istinu a kad laž,ali srećom u ljude nisam.Okružena sam divnim ljudima a još su uz mene i svekar i svekrva koji mi stvarno puno pomažu i pokazali su se ljudi u cijeloj ovoj situaciji.
ja sam nedavano cula dobar odgovor na ove vase probleme: "ako ti je neugodno, samo reci da sam ja kriva"
nemojte dozvolit da od vas rade budale, ja za sebe znam da sam dovoljno dugo bila glavna budala .. e pa sada vise necu
Sunce malo, identična situacija i kod mene. Otišao je prije skoro dva mjeseca, a cure još nisu niti bile kod njega, niti spavale. Prije dva vikenda su trebale spavati, ali je zmuljao da nema kreveta i da ih vodi k baki. On tamo nije prespavao, nego je tulumario cijelu noć, a meni rekao da je radio! Došao je po njih oko 2 popodne i bio s njima do 9 (ali su dva sata provele u igraonici, kako bi on s dotičnom bio na kavi). Samo me zanima koji izgovor će biti ovaj vikend. Starija curka je rekla ovako: "Tata kad se oženi i kad bude opet imao djecu, nas neće niti pogledat!" Dijete od 6.5 godina. A njemu ne želi ništa reći, kako ga ne bi povrjedila. I moji svekar i svekrva su na mojoj strani i to ga jako boli.
Dva tjedna nakon odlaska je podnio zahtjev za razvodom i sada čekamo poziv sa CZSS-a. Da li tko zna kako to tamo izgleda? da li bi se ja trebala ranije najaviti soc. radnici na razgovor da iznesem svoju priču?
Da li vaši BM dolaze u vaš stan igrati se s djecom? Moj misli da je to normalno mene stalno inkomodirati i ne dati mi da normalno živim.
Hej mama Martina to nipošto nemoj dopustiti da ti dolazi u stan kad hoce!!! Neces imati svoje privatnosti ni svoga zivota, zapamti dobro!!! Jednog dana kada sve to bude iza tebe, vidjeces da je bolje da se o djeci brine van tvoga doma, neka se snadje, kada je znao sve baciti u vodu i otici, onda neka se snadje kako ce se brinuti za djecu izvan tvoga doma! Ja to ne dopustam i smatram da nije to uredu. Što se tice CZSS i tvog pitanja kako izgleda, moram ti reci da nije nimalo lijepo, pripremi se za optuzbe najgore vrste! Svasta ces saznati o sebi što jos ne znas
Uglavnom, ja nisam isla dok me nisu pozvali, jer ja nisam ni podnijela zahtjev za razvod, tako da mislim da ces ubrzo biti obavjestena kad trebas otici, jer ce vas pokusati "izmiriti" . Svaki atom snage ce ti trebati, zato budi pametna i vjeruj nama koje smo to prosle - digni glavu nije vrijedan niti jedne tvoje suze. Milice on tebe i klecati pred tobom, vidjeces, ali neka ti to ne bude utjeha, vec ju nadji u svom zivotu i svojoj djeci. Ja sam mislila da nikad vise necu moci imati normalan zivot, a tek sad vidim kakva sam budala bila. Zato opet kazem glavu gore, boli ali nece trajati vjecno, zivot ce ti ponovo imati smisla
Mama Martina konkretno sto se tice CZSSa...mi smo pokrenuli sporazumni razvod, dobili poziv od czss-a da dodjemo na razgovor, u tom trenutku smo bili vise nego ok kao roditelji i stvarno dogovorno rijesili pitanja i alimentacije i vidjanja djece. dogovarali smo to na kavama van mojeg stana i na samom razgovoru u czss-u. tamo smo razgovarali svaki posebno sa socijalnom radnicom i zajednicki sa psihologicom o tome sto su razlozi razvoda i kakav je trenutni odnos te kako cemo rijesiti roditeljske obaveze. da to moram sad odraditi puno bi drugacije zvucalo jer tek potpisanim razvodom poceo je rusvaj sa vidjanjima i placanjima i odnosom prema meni.
sto se tice dolazaka u tvoj stan - ako tebe to na bilo koji nacin smeta (BILO koji, nema veze jel ti se spava, povrijedjena si i ljuta i tesko ti ga je gledat ili ti je jednostavno to tvoj prostor koji sad tretiras kao iskljucivo svoj) nije ok da ti dolazi u stan. kao sto on ima pravo na svoj zivot i odluke, tako imas i ti. osim toga, ako mu je to nezgodno, mora shvatiti da njegove odluke nose posljedice koje nisu samo lijepe po njega i ugodne...i ne daj se smesti.
moguce je da ce poceti ucjenjivati da ih onda nece vidjeti jer "nema gdje, nema kak, nije mu zgodno negjde drugdje..." al to nije tvoja krivica. ako ih zeli vidjeti mora naci nacin kako. ti nisi duzna rjesavati njegove probleme.
meni je taj dio bio jako jasan, al me pigalo cinjenicno stanje da u konacnici to konkretno znaci da sam stvarno vecinu vremena ja sama s njima i nemam svoj zivot (na nacin na koji ga on ima) i to mi je najteze za prihvatiti. jer je to jednostavno tak. kad sam presjekla u glavi i postavila se kao samohrana majka, meni je bilo bolje i lakse (ionako sam sve odluke donosila sama, ionako su klinci stalno sa mnom ili bar veliku vecinu vremena, ionako na njega nisam mogla racunati niukojem trenutku kad je meni trebalo) i svako njegovo sudjelovanje je bilo samo ugodno iznenadjenje. sad sam pocela slagati svoj zivot tako da se na njega nimalo ne oslanjam. sve sto bude s klincima i meni oslobodi slobodnog vremena je super, al ne ocekujem. da me iscrpljuje, to je istina jer sam zbilja sama s njih dvoje koji su oboje zahtjevni i emotivni, al ide na bolje
uh...bas sam se raspisala ovih dana
U mom slučaju (također je bio u pitanju sporazumni razvod braka), razgovor u CZSS nije bio osobito stresan, nije bilo vrijeđanja, povišenih tonova, ružnih riječi... Razgovarali smo zajedno sa psihologom i socijalnim radnikom. Dakle, sve ovisi o vašoj trenutnoj razini komunikacije.
BM je u početku dolazio k nama vidjeti malenog, ali smo vremenom takav način viđanja potpuno ukinuli. Dakle, on više ne dolazi u naš stan. Takav način viđanja (druženja) s tatom nije dobar za dijete, jer mu daje zbunjujuću poruku, odnosno nadu da će se mama i tata možda ipak pomiriti... A svako se dijete tome u dubini duše nada.
Hvala vam cure na podršci i savjetima. I ja sam stanovišta da on više nema što tražiti u mojem stanu. On je otišao! I ne tiće me se kako će rješavati pitanje viđanja djece. Isto tako su djeca 90% vremena sa mnom i ne očekujem ništa. Saska7 koliko je tebi prošlo od razvoda? Ja sam u fazi istraživanja što se sve dogodilo, što je on radio u zadnjih godinu i pol a da ja nisam imala pojma. Sve me to jako pogađa. Ne znam da li ću ikad imati više toliko povjerenja u nekoga?
Draga mama Martina i ja sam isto u fazi istraživanja ili sam bila neznam ni sama.U kratkom roku sam sve sama saznala uz pomoć prijatelja.Kod mene je situacija sljedeća nitko još ništa nije pokrenuo.Meni nepada na pamet dokle god se pridržava viđanja s klincem a dobro je krenulo.Plaća sve što mu se kaže itd.Kod mene je specifična situacija što mi živimo na katu kuće tj sami smo sve sredili kod njegovih staraca koji su s groženi ovom činjenicom.Ja sam rekla da bez stana i auta koji je nažalost kupljen od strane mojih staraca neidem van.On to nespominje,mislim da mu trenutno nije niti bitno.Mene je upočetku isto vrbao da ga čuva kod nas ali sam rekla ne,nego ga vodi kod sebe.Kako će dalje biti nemam pojma ali sad mi je bitno da posložim sebe i da krenem naprijed.Mislim da ovako seljenje djeteta mu jako teško pada jer naš klinac je ipak invalid.Ovim sam mu jednostavno dala do znanja da više nema pravo na moj život.Mislim da će svremenom skontat mnoge stvari i da ovo financiranje na duge staze nas,sebe mulice neće ići.Mada on i govori da ne misli ozbiljno snjom.Neznam što reći osim da sam na dnu,neke stvari si ne mogu objasniti i gotovo,a odgovora nema s druge strane.Bar da ima neko logično objašnjenje bi mi bilo lakše,a sve se lijepo dalo srediti....
bm se iselio iz stana prije nesto vise od 2g...potegnula sam papirnati razvod nakon 6mj (stalno je on nesto sad ce sad ce, al sam ipak ja morala to odraditi) i nesto manje od 4mj kasnije smo bili razvedeni. tek tad sam shvatila da je sa komadom prakticno od kad se odselio, 3mj kasnije su vec zivjeli zajedno i tek od trenutka kad je to izaslo na vidjelo su poceli problemi oko vidjanja djece i placanja alimentacije. 8mj nakon razvoda sam trazila sudskim putem da se rijesi pitanje alimentacije, jer je do potpisa razvoda redovito placao koliko smo se dogovorili, a od tog dana 6 od 8mj nije dao ni lipe. meni je bilo najstresnije razdoblje prvih 6mj nakon potpisivanja...mislim da je sad polako to sve realnije i mirnije i puno manje osobno...ako kuzite sto pokusavam reci
ja sam se nadala ljudskom odnosu, al nisam ni sama bila spremna to otpustiti i preboliti.
kad cu biti stvarno ok, nemam pojma..nadam se sto prije
heh, tvoj je još dobar, moj je imao curu još dok smo živjeli zajedno (nemam pojma koliko je to zapravo trajalo niti sam ikad imala potrebu to istraživat). imao je zakazan termin za vjenčanje prije nego smo dobili rješenje o razvodu braka...
meni nije jasno zbog cega je neophodno poloviti konce sa nekim tko nije dobra osoba (a neko ko laze i mulja i ne placa alimentaciju po mojim kriterijima nije dobra osoba)
takvi vam ljudi ne trebaju u zivotu jer nose losu energiju
ok, oni su ocevi vase djece i zadrzite odnos na tom detalju. placanje alimentacije, vidjanje djece i svako se vecer podsjetite kako ste sretne jer lazljivac i muljator (koj sa sobom donosi losu energiju i siri je oko sebe) vise nije pod istim krovom sa vama. ..
Slažem se! Iz svoh iskustva mogu reći da sam sada puno smirenija i nisam toliko živčana i napeta, kao kad je on živio s nama. On je strašno prenosio nervozu na mene. Stalno se derao na djecu, čak ih i tukao. Puno sam smirenija!
Jučer sam mu rekla da ne može viđati djecu u mom stanu. Mora ih voditi k sebi ili nešto drugo. Njegov odgovor je bio da on ima mali stan i ne zna kako će. Rekla sam mu da jednostavno to tako mora biti iz puno razloga. Stalno se pokušava izvući iz toga da djecu vodi k sebi! Ne znam zašto? Pa, do sada smo nas četvero živjeli u stanu od 35 m2, a on ima stan od 30 m2. Nije to takva razlika. Mora da je nešto drugo posrijedi. Djeca još nisu nikako bila kod njega, niti vikendom, nikako.
Nakon dva tjedna što se iselio je pokrenuo razvod. Meni nije padalo na pamet da ja to radim, niti plaćam. Ja nisam pristala na razvod, on je sam o tome odlučio, a priča svima da smo se mi dogovorili! Što se tiče alimentacije, za sada plaća. Auto je uzeo on, jer je kao meni ostavio stan koji je u mojoj roditeljskoj kući. Zajednički smo ga uredili.
Niti ja si neke stvari ne mogu objasniti! Nikada se nisam petljala u to s kime se druži, nisam ljubomoran tip, išao je kuda je htio i koliko je htio, bez opravdavanja meni, nije trebao brinuti o djeci, voditi ih u vrtić, spremati po doma, kuhati. Ništa! Sve je bilo na mojim leđima. Zato mi to sada nije ništa novoga i s te strane mi nije ništa problem.
Trenutno me muči moj unutarnji nemir, pitanja na koja nema odgovora. Samo se nadam da ću uskoro o svemu tome prestati razmišljati i biti bolje, da mogu nastaviti sa svojim životom
pozdrav,ovo je moj prvi post,imala sam potrebu napisati kako je pomirdba nekad dobro rješenje za cijelu obitelj,naravno ako se pravilno postavite,problem koji ste imali prije razlaza,treba rjršiti prije ponovnog zajedničkog života,onda kada ste siguni 90 posto,10 posto uvjek morate riskirati,ali ne više.i zbog vas i djece i na kraju vašeg supruga.ukoliko se uvjerite da je druga strana poduzela sve kako bi se promjenila,tu nastupate vi s svojom podrškom i voljom da krenete u nešto drugačije i bolje.ma kakav god razlog bio prethodnog rastavljanja,tj vašeg problema koji ga je uzrokovao.kada sam napustila muža,poduzela sam sve korake kako bi me ozbiljno shvatio,u početku sam odbijala bilo kakvu komunikaciju između nas,ništa mu nisam vjerovala,u glavi mi je samo odzvanjala..rastava za cijeli život..pravnica mi je sastavila prijedlog za rastavu a ja sam ga samo trbala predati i onda mi se u glavi po prvi puta počelo postavljti pitanj;šta ćeš tako lako odustati?ipak godine braka nemožete tek tako odbaciti,sada nakon mjeseci odvojenog života,ja i suprug idemo polako,dan po dan,bez konačne odluke..neka vam vrijeme pokaže što ćete učiniti a da bi mogli izlječiti sebe morate biti sami,bez vanjskih utjecaja,samo vi,suočeni s samom sobom,u tom vremenu ćete dobiti i ispravan odgovor..za cijeli život,dali ćete ipak predati rastavu ili ne,samo vi to znate,uzmite u obzir,da se vrijedi potruditi oko spašavanja braka,obitelji,to su jedine prave vrijednosti u našem životu,uvjek je lakše u dvoje..zato je dobro pokušati biti sam neko vrijeme a nikad nije pogrešno pokušati ponovo ali ispočetka,s nekim drugim stavom,koji "vas" čini sretnom..nema problema bez rješenja..sretno
Vrlo lijepo i inspirativno napisan post, ali nije badava u narodu ona "Vuk dlaku mijenja, a ćud nikada", ipak, na kraju je svatko krojač svoje sreće, pa neka sam i odluči.
Ovo nije podbadanje, zaista mislim da je post lijepo napisan.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom
