Mama sam 11mjesečne djevojčice koju sam rodila u izvanbračnoj zajednici. Već 6mj ne živim s njezinim tatom. On ju ne želi viđati, zločest je čovjek, muškarac od 40 koji se ponaša kao da mu je 15 i da svi moraju za njega imati razumijevanja, samo on vrijedi na ovom svijetu, a svi smo mi ostali potrošna roba. S njegovim roditeljima sam u jako dobrim odnosima i u pravilu jednom tjedno ih posjećujem sa malom. On ni sa njima nema nikakav odnos, ne posjećuje ih niti ih zove.
Muči me to što da njoj kažem jednog dana. Ne želim joj lagati, niti joj uljepšavati kakav joj je otac, a također ne želim niti da oni pričaju priče koje se nikada neće ostvariti.
Otvorila sam ovu temu, jer me zanimaju iskustva svih vas koji ste u istoj situaciji, a koliko vidim tu smo svi u istim g...
Pa kad nađete cajta napišite kako razgovarate sa svojim klincima, kako im objašnjavate ove ružne situacije u koje smo ih mi odrasli doveli i kako ste i ostale u familiji instruirali i da li jeste...